Pn-37/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz B., O.:…, zastupan po pun. D.

Đ., odvj. u S., protiv tuženika A. H. d.d. iz Z., O.:…, zastupano po pun. M. D., odvj. u S., radi

naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. studenog 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja D. Đ., odvj. u S. i punomoćnika tuženika M. D., odvj. u S., objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku A. H. D. iz Z.,

O.:…, isplatiti tužitelju S. S. iz B. (S. R.

N.), O.:…, s osnova naknade štete na vozilu

iznos od 1.800,00 EUR-a, plativo u kunama po prodajnom tečaju Z. b.d.d. na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 7. 10. 2019. pa do

isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.346,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je 24. 8. 2019. u P. kraj O. došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećen tužiteljev auto marke M. B. reg. ozn. …. Za štetni događaj da je odgovoran N. B., budući je u

alkoholiziranom stanju i u ranim jutarnjim satima vozeći prevelikom brzinom prešao na tužiteljevu stranu ceste i udario ga svojim vozilom marke B. reg ozn…. osiguranu kod tuženika policom…. Tužiteljevo vozilo da je vrijedilo 6.500 eura. S obzirom da je na njemu nastupila totalna šteta, olupinu da je prodao za 7.400,00 kn (cca 1000 eura) a njegov osiguravatelj A. da mu je na ime djelomične štete isplatio 2.400,00 EUR-a uz obrazloženje da ostatak štete mora tražiti od odgovornog osiguratelja, što je u konkretnom slučaju tuženik. Predmetnom tužbom tužitelj potražuje preostalih 3.100 EUR-a, što predstavlja razliku od procijenjene vrijednosti vozila (6.500,00 kn) i isplaćene naknade štete odnosno cijene postignute za prodaju ostataka. Zahtjevom za naknadu štete da se obratio tuženiku 7. 10. 2019., a nakon dva mjeseca tuženik da je tražio dostavu obračuna visine štete A. i dokaz o isplati štete. Tako da je tuženiku trebalo dva mjeseca po zaprimanju odštetnog zahtjeva da zatraži prometnu dozvolu, dok mu je procjenu svog osiguratelja tužitelj dostavio uz odštetni zahtjev zajedno s fotografijom automobila, a tuženik da ima svoje procjenitelje koji su mogli procijeniti visinu štete. Budući tuženik ne želi tužitelju platiti prouzročenu štetu, te mu priznaje odgovornost od 50%, onda tužitelj mora isplatiti makar taj postotak štete po svojoj procjeni. Predloženo je da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da isplati tužitelju iznos od 3.000,00 eura s zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka štetnog događaja do isplate.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Tvrdi da se tužitelj nije pridržavao odredbe čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obzirom da je do štetnog događaja došlo na dijelu ceste na kojemu nisu obilježene kolničke trake, te se morao kretati što bliže desnom rubu kolnika. Iz potvrde policije da je razvidno kako je tužitelj odmah platio kaznu za prekršaj, jednako kao i drugi sudionik štetnog događaja. U mirnom postupku da je ne samo tuženik, već i inozemni osiguratelj ocijenio doprinos tužitelja i osiguranika tuženika podjednakim omjerom od 50%, te stoga tuženik ističe prigovor doprinosa tužitelja u tom omjeru. Pri tom se poziva na stav VSRH iz odluke Rev-3337/93, prema kojoj u situaciji kad trake nisu obilježene, a drugo vozilo se nije kretalo što bliže desnom rubu, doprinos stranaka šteti cijeni u omjeru od 50%. Tuženik osporava i način računanja visine štete, jer se visina spašenih dijelova ne računa iznosom koji je tužitelj dobio prodajom istih, već vještak mora izračunati vrijednost spašenih dijelova i tako uračunato odbiti od ukupno nastale štete. Vrijednost spašenih dijelova da je po obračunu procjenitelja znatno iznad one za koju tužitelj tvrdi da je prodao spašene dijelove, te je stoga i osiguratelj tužitelja isplatio iznos od 50% naknade štete, očito od vrijednosti vozila uzevši skoro veći postotak spašenih dijelova od onog kojeg koristi tužitelj. Zaključno, tuženik smatra da je isplatom iznosa od 3.400,00 EUR-a , tužitelj u cijelosti namiren.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom potvrde PU SD

PP O. od 20. 9. 2019., zahtjeva za dostavu izvješća o prometnoj nezgodi od …., potvrde o oštećenju vozila PU SD PPP …, police osiguranja za vozilo tužitelja, preslike putnih isprava tužitelja, pismena A. A. V. od 2. 9. 2019., ugovora o kupoprodaji motornog vozila, ugovor o kupoprodaji vozila od 11. 9. 2019., fotografija štetnog događaja i vozila, odštetnog zahtjeva od 7. 10. 2019., oglasa za prodaju vozila M. B. od 7. 10. 2019., podataka o vozilu, uvjerenje Ministarstva o O.-u tužitelja od 29. 1. 2020., izvida štete A.

Z. d.d. od 12. 10. 2019., preslika spisa predmetne prometne nezgode PU SD PP O. (zapisnik o očevidu, skica, prekršajni nalozi, potvrde o naplaćenoj novčanoj kazni, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, službene zabilješke o izjavama sudionika predmetnog štetnog događaja, saslušanjem svjedoka N. B. i I. S., saslušanjem tužitelja te vještačenjem po

vještaku prometne struke dipl ing. N. K..

4.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5.Među strankama nije sporno:

- kako je 24. 8. 2019. u P. kraj O. došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećeno vozilo tužitelja marke M. B. reg. ozn. …

- kako je u štetnom događaju sudjelovao i osiguranik tuženika N. B. upravljajući vozilom marke B. reg. ozn. … osiguranim kod

tuženika policom od automobilske odgovornosti …,

- kako je do samog štetnog događaja došlo u … u mjestu

P., uz sjeverni rub kolnika…., na cesti s kolnikom u oba smjera,

bez razdjelne kolničke crte,

- kako je na mjestu nastanka štetnog događaja vrijedilo ograničenje brzine 50km/h,

- kako je do štetnog događaja došlo u 5,35 sati ujutro,

- kako je tužitelj prodao olupinu vozila za iznos od 7.400,00 kn (cca 1000 EUR- a),

- kako je osiguratelj tužitelja A. isplatio tužitelju na ime djelomične štete iznos od 2.400 EUR-a,

- kako je obojici sudionika predmetnog štetnog događaja na licu mjesta izdan prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz čl. 47. st. 2. kažnjivo po čl. 47. st. 3. ZSCP-a, te kako su oba sudionika platila novčanu kaznu u iznosu od po 650,00 kn,

- kako je nad obojicom sudionika predmetnog štetnog događaja izvršeno alkotestiranje, te je kod osiguranika tuženika utvrđena koncentracija alkohola od 0,72 g/kg umanjena za 0,1 g/kg odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja što iznosi 0,62 g/kg, dok kod tužitelja nije nađeno tragova alkohola,

- kako se tužitelj obratio tuženiku radi naknade štete podneskom od 7. 10. 2019., te kako tuženik u roku propisanom odredbom čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nije isplatio tužitelju nespornu visinu štete.

6.Sva naprijed navedene utvrđenja nisu sporna među strankama te proizlaze iz isprava koje su stranke priložile u spis( zapisnika o uviđaju, zapisnika o alkotestiranju, prekršajnih naloga, isplata A.-a i dr.).

7.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi visinu štete nastalu na vozilu tužitelja te odgovornost sudionika predmetnog štetnog događaja za nastalu štetu. Naime, tužitelj tvrdi da je za nastali štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika u cijelosti, dok tuženik tvrdi kako postoji podijeljena odgovornost stranaka za nastali štetni događaj u jednakim omjerima iz razloga što je do štetnog događaja došlo na cesti na kojoj nisu obilježene prometne trake, te se oba sudionika štetnog događaja nisu pridržavala pravila da se u takvoj situaciji drže bliže desnom rubu kolnika, kako je propisano odredbom čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

8.Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11 ) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

9.Prema odredbi čl. 1046. ZOO –a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10.Na okolnost činjenica vezanih uz nastanak štetnog događaja i ulogu sudionika u istom, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka N. B., osiguranika tuženika, I. S., putnice u vozilu tužitelja (njegove supruge) i samog tužitelja te vještačenjem po vještaku prometne struke N. K., dipl. ing.

11.Svjedok N. B. u svom iskazu navodi da je do štetnog događaja došlo u P. na dijelu ceste koji je bio novoasfaltiran, bez srednje trake. Do sraza da je došlo po sredini zamišljene trake, više na njegovoj strani. Inače, da mu je dobro poznata ova dionica ceste, jer njome često putuje. Tvrdi da je vidljivost bila uredna, cesta suha, da je bio mrak i da je vozio s kratkim svjetlima. Ne sjeća se kojom brzinom je vozio, misli da nije prebrzo. Prednjim lijevim dijelom svog vozila da je udario u zadnji lijevi dio vozila tužitelja. S obzirom da je bila noć, da je vidio svjetla iz suprotnog smjera i procijenio da oba vozila mogu proći, radi čega nije bilo kočenja. Zbog ovog štetnog događaja da je svom osiguratelju uplatio traženi iznos od 18.500,00 kn.

12.Svjedokinja I. S. u svom iskazu navodi kako je tužitelj vozio od 20-25 km/h njihovom desnom stranom, dok je osiguranik tuženika u jednom trenutku izletio u okuci iz suprotnog smjera velikom brzinom, da je vozio u njihovoj traci, te da je zbog nemogućnosti zaobilaska, prethodno izgubivši kontrolu nad vozilom , udario u zadnji lijevi kraj vozila tužitelja. Također, osiguraniku tuženika da je pukla guma, radi čega je bio prisiljen da se zaustavi. Tvrdi da je kod osiguranika tuženika bio osjetan zadah alkohola, da nije htio pozvati policiju, te da je policija došla oko 8 sati i obavila potrebno mjerenje te sastavila zapisnik. Po njenoj procjeni, osiguranik tuženika je vozio najmanje 80 km/h.

13.Tužitelj u svom iskazu navodi da je vozeći u smjeru M. poštivao sva prometna pravila, te da se osiguranik tuženika pojavio iznenada u njegovoj traci, radi čega je očekivao frontalni sudar. Reagirao je na način da je stao. Također navodi da je osjetio miris alkohola kod osiguranika tuženika. Procjenjuje da je vozio brzinom od oko 30km/h, dok ne želi procjenjivati brzinu kretanja osiguranika tuženika. Svakako, smatra da se radilo o brzoj vožnji i da je vozio u njegovoj traci.

14.Vještak prometne struke N. K. analizirao je dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja temeljem podataka koji se nalaze u sudskom spisu, prvenstveno policijskog zapisnika s priležećom kroki skicom mjesta događaja. Temeljem tih dokaza očitovao se u pogledu mjesta i načina sraza, brzine kretanja sudionika, te načina nastanka nezgode i mogućnosti nastanka iste.

15.Prema nalazu vještaka, do štetnog događaja došlo je u mjestu P. na…, a dinamiku i položaj sudionika zaključno opisuje kako slijedi:

-Kolnik navedene dionice na bližem licu mjesta nezgode ukupne je širine 5,4 metra i nije podijeljen središnjom crtom na dva prometna traka.

-Neposredno prije sraza osobno vozio „M.“ reg.oznake i broja … . kreće se južnim dijelom kolničke površine iz smjera zapada u smjeru istoka i

neposredno prije sraza kreće se sa brzinom od oko 32,3 km/h ili 8,99 m/s.

-Neposredno prije sraza osobno vozilo „B.“ reg.oznake i broja … kreće se sjevernim dijelom kolničke površine iz pravca istoka u pravcu zapada i neposredno prije sraza kreće se sa brzinom od oko 72,4 km/h ili 20,07 m/s.

-Do sraza između prednjeg više lijevog dijela osobnog vozila „B.“ i to lijevog dijela prednjeg branika, prednjeg lijevog kotača, prednjeg lijevog blatobrana i stražnjeg više lijevog dijela osobnog vozila „M.“ i to stražnjih lijevih vrata, stražnjeg lijevog kotača, stražnjeg lijevog blatobrana i lijevog dijela stražnjeg branika dolazi na udaljenosti od oko 26 metara od početne točke mjerenja u smjeru zapada i oko 2,7 metara od sjevernog ruba kolnika u smjeru juga, dakle oko sredine kolničke površine.

-Analizom konačnih položaja sudionika predmetno štetnog događaja nakon sraza, vještak zaključuje da je u samom srazu i neposredno prije njega osobno vozilo „M.“ sa svojim bočnim desnim dijelom bilo položeno paralelno sa južnim rubom kolnika i u samom srazu i neposredno prije njega sa svojim bočnim lijevim dijelom od sjevernog ruba kolnika bilo je udaljeno oko 2,7 metara.

-Vještak temeljem prednjeg zaključuje, ako se uzme u obzir širinu osobnog vozila „M.“ od 1,8 metara da je osobnom vozilu „M.“ sa njegove desne strane za sigurno kretanje kolničkom površinom ostalo oko 0,9 metara.

-Analizom putanje kretanja osobnog vozila „B.“ , vještak zaključuje da je neposredno prije sraza osobno to vozilo imalo tendenciju ulaska na južni prometni trak, odnosno u sam sraz ušlo je pod kutom od oko 15° u odnosu na zamišljenu središnju crtu.

-Vještak potom analizira putanju kretanja oba sudionika u predmetnom štetnom događaju, te zaključuje da se niti jedan od sudionika nije držao bliže svom desnom rubu kolnika, odnosno da su jedan i drugi sudionik imali još prostora najmanje 0,5 metara za pomak prema svom desnom rubu kolnika uvažavajući sigurnosni razmak svojih desnih dijelova od desnog ruba kolnika, ali isto tako zaključuje da je u sraz osobno vozilo „B.“ ušlo sa prednjim lijevim dijelom na južnu prometnu traku pod kutom od oko 15 stupnjeva u odnosu na uzdužnu os kolnika, dok se osobno vozilo „M.“ u trenutku sraza i neposredno prije njega kretalo svojim desnim dijelom paralelno sa južnim desnim rubom kolnika i svojim lijevim dijelom položen oko središnje crte.

-Vještak zaključuje kako se, vremenski gledano sekundu prije samog sraza osobno vozilo „B.“ od mjesta naleta nalazilo udaljeno oko 20 metara, dok se osobno vozilo „M.“ za isti vremenski interval jednu sekundu prije sraza nalazilo od mjesta sraza udaljeno oko 9 metara, pa je njihova međusobna udaljenost iznosila oko 29 metara.

-Vještak također zaključuje da su s obzirom na konfiguraciju kolničke površine u tom trenutku vremenski gledano sekundu prije sraza, sudionici u ovoj prometnoj nezgodi mogli uočiti svjetla drugog vozila.

-Vještak zaključuje da na udaljenosti od oko 20 metara prije sraza, gdje se nalazilo osobno vozio „B.“ vremenski gledano sekundu prije sraza kada su se sudionici mogli međusobno uočiti, vozač tog vozila uz poduzimanje intenzivnog kočenja do mjesta sraza zaustavio bi se da se gibao brzinom od oko 40 km/h, ili 11,1 m/s ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene.

-Vještak također zaključuje da su, vremenski gledano sekundu prije sraza oba sudionika mogla korigirati svoje putanje kretanja otklonom volana u desno približavanjem svom desnom rubu kolnika i na taj način sraz bi se izbjegao. 16.Prema odredbi čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20) vozač je dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene, dužan je vozilom u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu, i ne izlaže sebe opasnosti.

17.Prema odredbi čl. 51. st. 1. istog zakona na cestama propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa, tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom, koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravovremeno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

18.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP) ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, odnosno da postoji podijeljena odgovornost sudionika predmetnog štetnog događaja za nastalu štetu. Naime, sud je u postupku saslušao sudionike predmetnog štetnog događaja koji, svaki sa svoje točke gledišta i zainteresiranosti za ishod postupka opisuje dinamiku nastanka štetnog događaja. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu dionica predmetne ceste nije bila poznata, da je vozio brzinom od 30 km/h držeći se svoje zamišljene trake, te da je osiguranik tuženika došao iz suprotnog smjera većom brzinom u alkoholiziranom stanju i prešao u suprotnu traku. S druge strane, osiguranik tuženika umanjuje svoju odgovornost za nastali štetni događaj, te tvrdi da je tužitelj zašao u njegovu traku. Inače, njemu je dobro poznata ova cestovna dionica za razliku od tužitelja. Nesporno je da je prilikom štetnog događaja bio u alkoholiziranom stanju, odnosno da je njegova koncentracija alkohola u krvi bila iznad dopuštene od 0,5 g/kg. Stoga je sud svoj zaključak o odgovornosti za predmetni štetni događaj temeljio na nalazu vještaka prometne struke, koji je svoj nalaz i mišljenje dao temeljem policijskog zapisnika i kroki skice koji sadrže podatke o položaju vozila, širini ceste, dopuštenoj brzini kretanja, pretrpljenoj šteti i dr. Nalaz vještaka sud stoga cijeni objektivnim i temeljem takvog nalaza i mišljenja drži da bi tužitelj za nastali štetni događaj bio odgovoran omjerom od 20% i to isključivo iz razloga što se oba sudionika nisu držala bliže svom desnom rubu kolnika, jer su oba imala najmanje 0,5m prostora za pomak prema desnom rubu kolnika uvažavajući sigurnosni razmak svojih desnih dijelova vozila od desnog ruba kolnika, te imajući u vidu činjenicu da su oba sudionika mogla korigirati svoje putanje kretanja otklonom volana u desno, odnosno približavanjem desnom rubu kolnika, čime bi se izbjegao sraz. Dakle, odgovornost tužitelja temelji se na činjenici da je imao mogućnost korigiranja svoje putanje na način da se približi desnom rubu kolnika i da je prije sraza mogao otklonom volana u desno izbjeći sraz. Međutim, sud smatra da je za predmetni štetni događaj u pretežnoj mjeri odgovoran osiguranik tuženika jer je vozio brzinom od 72,4 km/h na mjestu gdje je ograničenje brzine 50km/h, da je bio u alkoholiziranom stanju, te da je u sraz ušao pod kutom od 15 stupnjeva u južni prometni trak, i da se, kao ni tužitelj nije pridržavao pravila približavanja desnom rubu kolnika, nije kočio, niti je otklonom volana u desno izbjegao štetni događaj. Tužitelj je vozio brzinom manjom od dopuštene i nije mu bila poznata predmetna dionica, dok je osiguranik tuženika bio u alkoholiziranom stanju, vozio brzinom većom od dopuštene i u sraz ušao pod kutom od 15 stupnjeva na južnu prometnu traku u odnosu na uzdužnu os kolnika, a predmetna dionica bila mu je dobro poznata. Dakle, da osiguranik tuženika nije ušao u južnu prometnu traku pod kutom od 15 stupnjeva brzinom većom od dopuštene, predmetna vozila bi se mimoišla i ne bi došlo do štetnog događaja. Za ponašanje i prosudbu osiguranika tuženika odgovorna je količina alkohola od 0,72 g/cm 3, jer pri toj koncentraciji nastupaju lagane smetnje u ravnoteži, govoru, vidu, vremenu reakcije i sluhu. Nadalje, smanjena je mogućnost procjene i samokontrole, nastaju smetnje u razboritosti i sjećanju, te pripita osoba vjeruje kako funkcionira bolje nego što je to s stvarno slučaj (mr. sc. J. G.

,  dr.  med.;  spec.  psihijatar,  Za  razliku  od  tužitelja osiguraniku

tuženika je cesta na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja bila vrlo dobro poznata, na njoj je brzina kretanja ograničena na 50 km/h, no evidentno je da pod utjecajem alkohola nije prilagodio svoju brzinu stanju i potrebama ceste, te je pod kutom od 15 stupnjeva ušao u južnu traku kojom se kretao tužitelj, čime je njegova odgovornost veća, bez obzira na činjenicu što su oba vozača otklonom volana u desno mogla izbjeći sraz.

19.Slijedom naprijed izloženog, budući je vještak prometne struke dao mišljenje kako je prosječna vrijednost predmetnog vozila tužitelja u N. na dan prometne nezgode iznosila 6.500,00 EUR-a, i da vrijednost spašenih ostataka iznosi 1.000,00 EUR-a, kojem nalazu stranke nisu prigovorile, tužitelju je valjalo dosuditi iznos od 1.800,00 EUR-a. Jednostavnom matematičkom operacijom, 80% procijenjene štete na vozilu tužitelja od 6.500,00 EUR-a daje iznos od 5.200,00 EUR- a, te od ovog iznosa valjalo odbiti iznos koji je tužitelju isplaćen s osnova spašenih dijelova od 1.000,00 EUR-a kao i iznos od 2.400 EUR-a koliko je tužitelju isplatio njegov osiguratelj, te tako je dobiven iznos od 1.800,00 EUR-a. Na ovaj iznos tužitelju pripada zatezna kamata od 7. 10. 2019., sukladno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 154/14), budući se tada obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, a da tuženik nije u roku propisanom odredbom st. 1. istog članka izvršio isplatu nespornog dijela štete.

20.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP–a, sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe, sastav podneska od 7. 9. 2020., zastupanje na ročištima od 16. 9. 2020., 9. 11. 2020., 2. 6. 2021., 13. 9. 2021. po 100 bodova, za pristup na ročište od 31. 3. 2021. 25 bodova, što ukupno iznosi 725 bodova, odnosno uvećano za vrijednost boda s paušalom, 7.250,00 kn. Na ovaj iznos tužitelju pripada PDV od 1.812,50 kn, tako da trošak zastupanja iznosi 9.062,50 kn. Tužitelju pripada i trošak sudskih pristojbi tužbe u iznosu od 290,00 kn, presude u iznosu od 580,00 kn, i trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 12.932,50 kn. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 80% pripada mu trošak u iznosu od 10.346,00 kn.

U Splitu, 23. studenog 2021.

S U D A C

Vica Roščić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis