1

Poslovni broj 26 Gž-266/2023-5

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž-266/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Š. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & L. iz Z., protiv tuženog I. M. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2246/2020-29 od 26. listopada 2022., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-2246/2020-41 od 3. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženog I. M. d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2246/2020-29 od 26. listopada 2022., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-2246/2020-41 od 3. ožujka 2023., u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

 

              II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 44.250,00 kuna / 5.872,98 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 30. listopada 2019. (kao dana zaprimanja odštetnog zahtjeva) do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.000,00 kuna / 663,61 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.150,00 kuna / 2.143,47 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja 26. listopada 2022. pa do isplate.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica pobija navode žalbe i predlaže istu odbiti uz naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.500,00 kuna uvećano za 25% PDV-a te za sudsku pristojbu u iznosu od 800,00 kuna.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda se može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu, jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s time da je prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno da nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. Sud prvog stupnja nije počinio niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 220. st. 1. ZPP-a. S tim u vezi, suprotno sadržajno iznesenim navodima žalbe, tužiteljica je dokazala sve činjenice u pogledu kojih je teret dokazivanja na njoj.

 

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu i raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

8. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

             

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice konačno postavljen u podnesku od 18. listopada 2021., za naknadu neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) i imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu), koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju od 7. rujna 2017.

 

10. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju od 7. rujna 2017. zadobila ozljede za koje potražuje naknadu štete, s time da je između stranaka bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.

 

11. U prvostupanjskom postupku (temeljem uvida u prijavu o ozljedi na radu, saslušanjem svjedoka M. P., J. K., M. F., R. M. i S. Š., uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice, odštetni zahtjev, zdravstveni karton tužiteljice, nalaz i mišljenje vještaka dr. J. F. i dr. T. B. te iskaza tužiteljice), utvrđeno je da se tužiteljica u jutarnjim satima (oko 8 sati ujutro), prilikom ulaska u prizemlje poslovne zgrade u kojoj je radila - M. O. na adresi …, Z., vlasništvo tuženika, prolazeći predvorjem u kojem se nalazi recepcija, poskliznula i pala na mokrim i skliskim pločicama (koje pločice su bile mokre i skliske uslijed jake kiše koja je padala, tako da su ljudi prilikom ulaska u predvorje zgrade na nogama unosili vodu), a na kojim pločicama nije bilo tepiha, niti znaka koji bi upozoravao na opasnost, uslijed čega je tužiteljica zadobila ozljede za koje u ovom postupku potražuje naknadu štete (prijelom križne kosti S4S5 s angulacijom, prijelom subkapitalne lijeve palčane kosti bez pomaka te trzajnu povredu vrata).

 

12. Naime, prvostupanjski sud je iz prijave ozljede na radu, medicinske dokumentacije, iskaza tužiteljice i gore navedenih svjedoka, utvrdio da je tužiteljica na dan štetnog događaja 7. rujna 2017., bila zaposlena u A. z. d.o.o. te da je njezin poslodavac imao poslovne prostorije u višekatnoj poslovnoj zgradi M. O. na adresi …, Z., dok je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrdio da je u k.o. V. N., zk.ul.br. 17373, kč.br. 5751/3, upisana poslovna zgrada na adresi Z., …, vlasništvo tuženika, temeljem čega je utvrdio postojanje aktivne legitimacije tužiteljice kao oštećene osobe u štetnom događaju te pasivne legitimacije tuženika kao vlasnika zgrade u čijem se predvorju nalazi pod s pločicama koje su predmetnog dana bile mokre od kiše, na čijoj podnoj površini je pala tužiteljica.

 

13. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, rukovodeći se odredbama čl. 1045., čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), cijeneći da su mokre i skliske pločice opasna stvar, sud prvog stupnja utvrđuje da je za nastanak i posljedice predmetnog štetnog događaja, odgovoran tuženik kao vlasnik zgrade u čijem se predvorju nalazi pod s pločicama koje su predmetnog dana bile mokre od kiše, na kojim pločicama je tužiteljica pala iz razloga što su iste bile skliske, a tuženik nije poduzeo potrebne mjere da ukloni takvu opasnost za osobe koje se kreću predvorjem od ulaska u zgradu prema liftovima kojima se ide na gornje etaže gdje su se nalazili uredski prostori, dok u postupanju tužiteljice ne nalazi doprinosa, s obrazloženjem da nema dokaza da bi ista imala neprikladnu obuću ili da je nošenjem teških tereta u rukama destabilizirala samu sebe, niti je utvrđeno da bi tužiteljica bila pod utjecajem alkohola ili opijata.

 

14. Primjenom odredbe čl. 1100., u svezi s čl. 19. ZOO-a, prvostupanjski sud temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. J. F. i dr. T. B. (pogrešno očito omaškom navodeći da se radi o dr. G. M., umjesto ispravno dr. T. B.), cijeneći da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom križne kosti S4S5 s angulacijom, prijelom subkapitalne lijeve palčane kosti bez pomaka te trzajnu povredu vrata (između kojih ozljeda koje je liječila do 12. veljače 2019. i štetnog događaja postoji izravna uzročno-posljedična veza), a koje ozljede su kod tužiteljice ostavile trajne posljedice u obimu od 12-13% u kojem će morati ulagati trajne pojačane napore u svakodnevnom životu (u vidu bolnosti PVM i redukciji kretnje vratne kralježnice), vodeći pri tome računa i o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, u konačnome smatra primjerenom novčanu naknadu za  pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti), u iznosu od 39.000,00 kuna, dok za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, cijeni primjerenim iznos od 5.259,00 kuna (primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a), odnosno sveukupno iznos od 44.250,00 kuna.

 

15. Zatezne kamate na cjelokupni iznos dosuđene naknade (neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu), sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a dosuđuje od 30. listopada 2019., kada je tuženik zaprimio odštetni zahtjev tužiteljice.

 

16. Odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

 

17. Odredbom čl. 1063. ZOO-a propisano je da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok je odredbom čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

 

18. Žalbenim navodima tuženik osporava zaključak suda o nastanku štetnog događaja i pasivnoj legitimaciji tuženika, ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje da na mjestu štetnog događaja nije bio postavljen znak upozorenja na sklizak pod i tepisi za brisanje cipela, uz tvrdnju (koju je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka), da je tuženik poduzeo sve da spriječi štetu tako što su na mjestu štetnog događaja bila postavljena tri tepiha i znak upozorenja na sklizak pod te da je tuženik održavanje zajedničkih dijelova zgrade ugovorom prenio na treću osobu koja profesionalno pruža usluge čišćenja, popravaka i održavanja poslovnih zgrada, čime smatra da se time oslobodio vlastite odgovornosti prema trećima. Osporava i zaključak suda prvog stupnja kojim otklanja suodgovornost tužiteljice, upirući i na nekretičnu ocjenu iskaza svjedoka koje je predložila saslušati tužiteljica.

 

19. U žalbenom stupnju postupka sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i pravilna primjena odredbe čl. 1067. ZOO-a, u svezi s odredbom čl. 1063. ZOO-a u odnosu na doprinos tužiteljice štetnom događaju.

 

20. Cijeneći sadržaj naprijed navedenih zakonskih odredbi, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tuženika, i po ocijeni ovoga suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja. Stoga je neosnovana žalbena tvrdnja tuženika da na njegovoj strani nema odgovornosti za štetu koja je predmetom ovoga spora.

 

21. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je upravo uslijed propusta tuženika došlo do nastanka štetnog događaja, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze (na temelju kojih je mogao utvrditi odlučne činjenice za zaključak o isključivoj odgovornosti tuženika), pa tako uzimajući u obzir i iskaze svih saslušanih svjedoka, i to M. P. (koja je u sporno vrijeme radila kod istog poslodavca kao i tužiteljica te je neposredno nakon štetnog događaja tužiteljici pružila prvu pomoć, a koja svjedokinja je potvrdila da je spornoga dana padala kiša koju su ljudi na cipelama unosili u predvorje u kojem na prolazu do liftova tada nije bilo tepiha, niti znaka opasnosti za klizav pod), J. K. (koji je u sporno vrijeme također radio kod istog poslodavca kao i tužiteljica te je tužiteljicu neposredno nakon pada vozio na "hitnu", a koji svjedok je potvrdio da je spornoga dana padala kiša, da su pločice na kojima je tužiteljica pala bile glatke i klizave, s tme da se ne sjeća da bi bio postavljen znak upozorenja za klizav pod), M. F. (koja je u istoj zgradi počela raditi nakonštetnog događaja), R. M. (djelatnika tuženika koji je spornoga dana radio na recepciji na ulazu zgrade, koji je potvrdio pad tužiteljice koji je vidio s mjesta recepcije, kao i činjenicu da je toga dana padala kiša te da je tužiteljica pala na pločicama) te S. Š. (koja je spornoga dana radila kao spremačica i brisala pod, koja je također potvrdila pad tužiteljice na podu koji je bio pokriven pločicama, navodeći i to da je zbog kiše i unošenja vode u predvorje, stalno morala brisati pod), kao i saslušanjem tužiteljice, za koje iskaze je pravilno zaključio da su suglasni u svim bitnim činjenicama, te ih stoga pravilno i prihvatio kao istinite.

 

22. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud. To stoga što je sud prvog stupnja zaključak o odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj, donio na način da je sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze saslušanih svjedoka, prvotno ocijenio zasebno te ih potom doveo u međusobnu korelaciju, prosuđujući ih u konačnome po slobodnom uvjerenju. Stoga, nisu osnovani žalbeni prigovori tuženika da je sud prvog stupnja iskaze svjedoka cijenio nekritički, pri čemu činjenica da se radi o iskazima svjedoka koje je predložila tužiteljica, koji svjedoci su u sporno vrijeme radili s tužiteljicom, sama po sebi ne ukazuje na njihovu pristranost, s time da iz izvedenih dokaza, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, ne slijedi da se radi o prijateljima tužiteljice, a iskazi navedenih svjedoka, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, u onome bitnome su suglasni s iskazima svjedoka koje je tuženik predložio saslušati. Naime, svjedok R. M. je u svom iskazu spominjao tepihe za brisanje nogu, njih tri, ali je i sam naveo da je tužiteljica pala na pločicama, dok se ne sjeća koju je obuću tužiteljica nosila, s time da je naveo i to da se kroz cijelu godinu prije ulaza u recepciju, s vanjske strane nalazi znak s natpisom klizav pod, što u kontekstu svih preostalih dokaza ne upućuje na zaključak da je znak s upozorenjem bio postavljen adekvatno, na vidljivo mjesto, koji bi time mogao služiti kao upozorenje na postojanje aktualne opasnosti od klizanja zbog mokrog poda, dok je svjedokinja Snježana Šarlija iskazivala o većoj količini vode koju su ljudi u zgradu unosili na svojoj obući i kišobranima, zbog čega je morala pojačano brisati pločice, s time da je također spominjala tri tepiha koji "nisu mogli odraditi svoj posao" te da se ne sjeća je li tužiteljica imala teret u rukama, a ni što je imala na nogama, potvrđujući da se znak s upozorenjem klizav pod nalazio cijelo vrijeme u blizini mjesta pada tužiteljice, što u kontekstu svih preostalih dokaza, također ne upućuje na zaključak da je znak s upozorenjem bio postavljen adekvatno, na vidljivo mjesto, koji znak bi time mogao služiti kao upozorenje na postojanje aktualne opasnosti od klizanja zbog mokrog poda, a ne na postojanje svakodnevne, uobičajene opasnosti od skliskih pločica za koje je sama svjedokinja navela da po suhom vremenu nisu skliske. Stoga, pravilno je sud prihvatio iskaze svih navedenih svjedoka, pravilno ih cijeneći vjerodostojnim i u skladu s preostalim izvedenim dokazima.

 

23. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje te odlučnu činjenicu da se radi o šteti koja je tužiteljici nastala od opasne stvari - mokrih i skliskih pločica na ulazu zgradu, zajedničkom predvorju, koje svojstvo opasne stvari, i po ocjeni ovoga suda, sud prvog stupnja pravilno definira, pravilno pri tome zaključujući da se odgovornost tuženika za štetni događaj očituje u činjenici da je tuženik vlasnik zgrade u čijem se predvorju nalazi pod s pločicama koje su predmetnog dana bile mokre i skliske od kiše, zbog čega se tužiteljica na njima poskliznula, pravilno cijeneći i to da tuženik nije poduzeo potrebne mjere da ukloni takvu opasnost za osobe koje su prolazile takvim pločicama od ulaska u zgradu prema liftovima kojima su išli na gornje etaže gdje su se nalazili uredski prostori (neovisno o eventualno postavljenim tepisima na prolazu od ulaza u zgradu do predmetnih pločica na kojima se tužiteljica poskliznula, koji tepisi, kako kaže i sama svjedokinja S. Š. "nisu mogli odraditi svoj posao" te neovisno o eventualno postavljenom znaku upozorenja na klizav pod koji svakako nije bio postavljen na vidljivo mjesto i time adekvatno služiti kao upozorenje na postojanje aktualne opasnosti), čime posljedično tome, pravilno zaključuje, u skladu s odredbom čl. 1064. ZOO-a, da tuženik kao vlasnik opasne stvari odgovara za nastalu štetu tužiteljici.

 

24. Utoliko su neosnovani žalbeni prigovori tuženika usmjereni na osporavanje pasivne legitimacije i odgovornosti, pozivom na sklopljeni ugovor s tvrtkom B. d.o.o. (Ugovor o pružanju usluga s područja tehničkog infrastrukturnog upravljanja za poslovni objekt M. O.), o pružanju usluga svih vrsta čišćenja, pranja staklenih površina, ručnog čišćenja snijega i slično, pri čemu sud prvog stupnja pravilno zaključuje, suprotno žalbenim prigovorima tuženika i dostavljenoj sudskoj praksi koja nije primjenjiva na konkretan slučaj (s obzirom na drugačiji činjenični i pravni kontekst), da time što je tuženik sklopio takav ugovor o izvođenju određenih radova čišćenja za predmetnu poslovnu zgradu, ne oslobađa tuženika od odgovornosti spram trećih osoba. To stoga, kako pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, što iz smog Ugovora jasno proizlazi da predmetna poslovna zgrada nije dana tvrtki B. d.o.o. da se služi s njom, već je ugovoreno da će ta tvrtka pružati tuženiku određene usluge održavanja, upravljanja i čišćenja, slijedom čega tuženik nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za njegovo oslobođenje od odgovornosti propisane odredbom čl. 1067. ZOO-a, pri čemu je u tom kontekstu pozivanje suda prvog stupnja na odredbu čl. 1108 ZOO-a (koja propisuje da naručitelj radova i izvođač solidarno odgovaraju trećim osobama za štetu koja nastane u vezi s izvođenjem tih radova), bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer na navedenoj odredbi nje temeljio zaključak o odgovornosti tuženika.

 

25. Stoga, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za njegovo oslobođenje od odgovornosti propisane odredbom čl. 1067. ZOO-a, pravilnost koje ocjene žalbenim navodima tuženika, također nije dovedena u sumnju.

 

26. Isto tako, način na koji tuženik nastoji opravdati svoje tvrdnje o tome da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak štete te da je u svakom slučaju u pretežitom dijelu doprinijela njezinom nastanku, nema uporišta u dokazima izvedenim tijekom prvostupanjskog postupka, iz kojih dokaza navedeno svakako ne proizlazi, pri čemu je prvostupanjski sud, odlučujući o odgovornosti, pravilno uzeo u obzir da nema dokaza da bi tužiteljica u trenutku štetnog događaja imala neprikladnu obuću ili da je nošenjem teških tereta u rukama destabilizirala samu sebe te da bi tužiteljica bila pod utjecajem alkohola ili opijata. Utoliko se neosnovanim i bez uporišta u izvedenim dokazima,  ukazuju i žalbeni prigovori tužitelja kojima osporava zaključak suda prvog stupnja o isključivoj odgovornosti tuženika za nastanak štete, s tvrdnjom da tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju kako bi izbjegla nastanak štetnog događaja.

 

27. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća primjenu materijalnog prava temeljem kojeg prvostupanjski sud zaključuje o isključivoj odgovornost tuženika za nastalu štetu.

 

28. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza te nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. J. F. i dr. T. B., kojem nalazu i mišljenju tuženik žalbenim navodima određeno niti ne prigovara, utvrdio da je tužiteljici uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. u svezi s čl. 1100. ZOO-a, imajući u vidu naprijed opisane zadobivene ozljede, pri čemu je kod utvrđivanja obima nastale neimovinske štete, pravilno cijenio i to da je  tužiteljica uslijed zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica trpjela fizičke boli jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana te slabijeg intenziteta 75 dana, da tužiteljica nije trpila primarni strah u vrijeme neposredne životne opasnosti, ali da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i to jaki 1 dan, srednji 6 dana te blaži u trajanju od 75 dana. Pri utvrđivanju obima nastale neimovinske štete prvostupanjski sud je također cijenio da su kod tužiteljice uslijed zadobivenih ozljeda zaostale duševne boli zbog smanjene životne i radne aktivnosti koje su vještaci ocijenili s 12-13%, u kojem obimu će tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svom životu.

 

29. Temeljem navedenih utvrđenja, pravilno prvostupanjski sud prilikom ocjene osnovanosti i visine pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, dosuđuje tužiteljici naknadu neimovinske štete u iznosu od 39.000,00 kuna, time pravilno primjenjujući materijalno pravo vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te opsegu u kojem je došlo do smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, ali i o cilju kojemu služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, čemu tuženik žalbenim navodima određeno niti ne prigovara.

 

30. Nadalje, prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja u odnosu na trajanje i opseg tuđe pomoći i njege, uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljici prema nalazu i mišljenju vještaka, tuđa pomoć i njega bila potrebna u ukupnom trajanju od 210 sati, pravilno utvrdio naknadu za navedeni oblik štete u iznosu od 5.250,00 kuna, primjenom odredbe čl. 233. ZPP-a utvrđujući iznos cijene jednog sata za pružanje tuđe pomoći i njege od 25,00 kuna, koja utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, a tuženik žalbenim navodima određeno niti ne spori.

 

31. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i u odluci o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice (neimovinska i imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu), koji tijek zateznih kamata tuženik žalbenim navodima također posebno ne spori.

 

32. Slijedom obrazloženog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod točkom I.

 

33. Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava zakonitost pobijane odluke, uz tvrdnju da prvostupanjski sud nije odlučio o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, upirući na to da posljedično tome nije pravilno odlučeno niti o uspjehu tuženika u sporu i troškovima postupka, valja odgovoriti da je tužiteljica podneskom od 18. listopada 2021. uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka, smanjujući ga za iznos od 5.750,00 kuna, čime je došlo do djelomičnog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a. Međutim, kako se tuženik djelomičnom povlačenja tužbe nije protivio (kako to proizlazi iz sadržaja spisa), činjenica da o takvom povlačenju sud prvog stupnja nije posebno odlučivao donošenjem rješenja o djelomičnom povlačenju tužbe, u opisanim okolnostima je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke (o meritumu spora), ali isto tako i na pravilnost i zakonitost pobijane odluke o troškovima postupka, jer se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, kako je to propisano odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, na koji način je sud prvog stupnja i ocjenjivao uspjeh stranaka u sporu. Pri tome je za naglasiti da je zahtjev za naknadu troškova u odnosu na povučeni dio, tuženik trebao odmah postaviti kako bi sud o njemu mogao odlučivati u skladu s odredbom čl. 164. ZPP-a, a što je mogao učiniti najkasnije na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, u kojoj situaciji je takav trošak koji se odnosi na povučeni dio zahtjeva morao određeno specificirati (na način da ga razdvoji od preostalog zahtjeva za naknadu troškova), na koji način tuženik nije postupio, pa su žalbeni prigovori tuženika izneseni u tom pravcu, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke o trošku.

 

34. Stoga, pravilna je odluka prvostupanjskog suda u odnosu na troškove parničnog postupka koji su dosuđeni tužiteljici temeljem odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a. Pri tome, kako je to već i obrazloženo, sud prvog stupnja pravilno omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, uzimajući pravilno u obzir i kvantitativni i kvalitativni djelomični uspjeh u sporu, rukovodeći se u konačnome time da je tužiteljica u cijelosti uspjela u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, sve u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka pod točkom III. izreke pobijane presude (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

 

35. Tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod točkom II.

 

36. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 5. ožujka 2024.

 

       Predsjednica vijeća:

                                                               Jadranka Travaš, v.r.