Poslovni broj: 16 UsIgr-415/20-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje V. M. kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja O. P., K. M. 2, P., zastupanog po opunomoćeniku S. V., odvjetniku u S., Lj. P., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe E. A., vlasnice obrta "E.", P., Š. S. 5, zastupane po opunomoćeniku H. M., iz odvjetničkog ureda M., Z., D. Z. ., radi rješenja o izvedenom stanju, nakon javne rasprave održane i zaključene 15. studenog 2021., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 23. studenoga 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske Klasa: UP/II- 361-05/20-26/363 Urbroj: 531-09-2-20-3 od 23. rujna 2020.

r i j e š i o  j e

1. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna (šesttisućadvijestotinepedeset) kuna, u roku od 30 dana pravomoćnosti rješenja.

2. U ostalom dijelu odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-361-05/20-26/363 Urbroj: 531- 09-2-20-3 od 23. rujna 2020. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) poništava se rješenje Splitsko – dalmatinske županije, Općine Podgora, Općinskog načelnika Klasa:

UP/I-361-02/18-01/30 Urbroj: 2147/05-01/01-19-4 od 29. studenog 2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), i predmet vraća na ponovno rješavanje.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbija se zahtjev obrta „E.“, P., vlasnice E. A. za izdavanje suglasnosti za ozakonjenje jednostavne poslovne zgrade izgrađene na postojećoj površini javne namjene – nerazvrstanoj cesti označene kao kat. čest. zem. 6724 k.o. P..

3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tvrdnjama u kojima problematizira stajalište iz osporenog rješenje prema kojem je prvostupanjsko tijelo trebalo pozvati nadležno javnopravno tijelo da donese rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje suglasnosti iz članka 6. stavak 2. podstavka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Iz navedene odredbe da proizlazi da osoba nadležna za davanje suglasnosti, a to je ovdje tužitelj, u pojedinom slučaju mora odlučiti hoće li dati ili odbiti suglasnost. Suglasnost je akt raspolaganja, a ne akt o kojem se može raspravljati u upravnom postupku. U postupku je pravilno utvrđeno da je predmet postupka zgrada koja se nalazi na kat. čest. zem. 6724 k.o. P., koja se nalazi na nerazvrstanoj cesti naziva „šetalište S.“, koja je, iako nije upisana u zemljišnim knjigama, sastavni dio Odluke o nerazvrstanim cestama na području Općine P. (Glasnik br. 15/16) te Geodetskog elaborata popisa nerazvrstanih

cesta za jedinicu lokalne samouprave Općine P.. Tužitelj nije ovlašten odlučivati o uvjetima za ozakonjenje navedenog objekta, već isključivo o davanju suglasnosti za ozakonjenje na javnoj površini – nerazvrstanoj cesti u svom vlasništvu, koja suglasnost je preduvjet za ozakonjenje. Netočni su navodi da je nezakonito izgrađeni objekt u skladu s prostorno – planskom dokumentacijom na području predviđenom za ugostiteljsko – turističku namjenu, jer navedenom lokacijom prolazi nerazvrstana cesta. Tužitelj je glede navedene nerazvrstane ceste od Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave M. ishodio pravomoćnu lokacijsku dozvolu. Tužitelj nije odlučivao o pravu zainteresirane osoba na suglasnost nego o stvarnim mogućnostima. Ozakonjenje se razlikuje od gradnje objekta, a zainteresirana osoba nije imala dozvolu za postavljanje objekta i njegovo zadržavanje u prostoru, već je isti protupravno postavljen. Predlaže osporeno rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, tuženik predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 19. stavak 3. ZUS pozvana je u sporu kao zainteresirana osoba sudjelovati E. A., koja u odgovoru na tužbu, opširno iznosi i opetovano na više mjesta ponavlja navode da je u aktu Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko – dalmatinske županije Klasa: UP/I-361- 02/18-03/0201 Urbroj: 2181/1-11-03/16-18-0008 od 6. rujna 2019. potvrđeno da je zgrada koja je predmet postupka izgrađena unutar izgrađenog dijela građevinskog naselja P., gospodarske, ugostiteljsko – turističke namjene, slijedom čega je izvršen i obračun naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene jednostavne zgrade u prostoru. Sama čestica, na kojoj je kao vlasnik upisana Republike Hrvatske, vodi se kao neplodno tlo sa sutiklom, pa se ne radi ni o kakvoj cesti kako to navodi tužitelj. Ovdje se ne radi o cesti i zgradi na njoj, već o nekretnini koja je identična nekretnini iz rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Klasa: UP/I-361-05/19-26/11 Urbroj: 531-09-2-19-2 od 26. lipnja 2019. za koju je potvrđeno da je izgrađena unutar građevinskog dijela gospodarske namjene. Predmetna zgrada nije smetnja za korištenje ceste jer se ne nalazi na cesti, pa tužitelj pogrešno zaključuje da se radi o javnom dobru pod ingerencijom tužitelja, zbog čega nikakva suglasnost tužitelja ne može imati utjecaja na ishod postupka. Tužiteljica je pred Ministarstvom državne imovine podnijela zahtjev za uređenje imovinsko pravnih odnosa. Predmetna zgrada nije smetnja za korištenje ceste jer se ne nalazi na cesti. Na okolnost navedenih i odlučnih činjenica predlaže izvesti očevid. U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja zainteresiranoj osobi da nije omogućeno sudjelovati. Time je osim osnovnih načela općeg upravnog postupka povrijeđen i članak 1. stavak 1. Protokola br. 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dok je tuženik osporenim rješenjem spriječio posljedice nezakonitog postupanja.

Pored toga, tužitelj je rješenjem od 29. studenog 2019. tužiteljici protivno propisima uskratio pravo na pravni lijek, zbog čega je tužiteljica zatražila zaštitu u upravnom sporu. U upravnom sporu koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem UsIgr-547/19 nalaze se dokazi koji osporavaju tvrdnje tužitelja, a idu u prilog stavu tuženika. Isto tako, red Trgovačkim sudom u Splitu vodi se postupak pod brojem P-162/19 radi predaje u posjed i ispražnjenje nekretnina. Tužitelj od zainteresirane osobe traži da mu u posjed preda nekretnina k.č.br. 6724/2, na kojoj je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska. Na temelju rješenja SO Makarska broj: UP-I-10-1051/1- 79 od 26. studenog 1980. i prijavnog lista Općinske uprave za katastar i geodetske poslove Makarska br. 5-65/1-80 od 28. listopada 1980. izvršena je dioba čest. zemljišta 6724 u pod-čestice 6724/1,/2. Nakon toga otpisana je čest. zemljišta 6724/2 iz z.k. tijela 23 i upisana kao novo z.k. tijelo Z.U. 3119, što je razvidno iz popisnog lista EOP. Iz prijavnog lista Z-129/81 razvidno je da je sporni objekt sagrađen na k.č.br. 6724/2 te se radi o posebnoj nekretnina koja je kao novoformirana čestica upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. Asfaltirana cesta koja prolazi kroz naselje i koja vodi do morske obale sagrađena je davno prije i kao takva ima svoj smjer i prilaz morskoj obali. Ista ta cesta dolazeći do spornog objekta na skici vještaka geodetske struke dolazi do betoniranog zida koji je odavno sagrađen i savija se na način da osigurava normalnu komunikaciju i promet. U svemu navedenom zainteresirana osoba nalazi razloge da se tužba odbije kao neosnovana, a zainteresiranoj osobi naknade troškovi upravnog spora.

6. U podnesku od 7. travnja 2021. zainteresirana osoba ukazuje na suglasnost tužitelja Klasa: 021-05/06-01/446 Urbroj: 2147/05-06/1 od 10. svibnja 2006. te rješenje Službe za gospodarstvo Ispostava Makarska Klasa: UP/I-335-02/06-02/26 Ur.br: 2181-01-2/4-06-3-JŠ od 23. lipnja 2006. koji se, također, odnose na sporni prostor. Tužitelj je odlučivao o (ne)davanju suglasnosti iako nije pravilno odredio koja je čestica u naravi u pitanju, dok istodobno uporno spominje samo k.č. br. 6724 k.o. P.

Na toj čestici nije sporni objekt zainteresirane osobe, jer je diobenim elaboratom došlo do parcelacije i novih oznaka tako da se objekt zainteresirane osobe nalazi na k.č. br. 6724/2. U istom podnesku zainteresirana osoba opširno ponavlja ranije iznesene navode.

7. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 15. studenog 2021.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, na kojem je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

8. Zamjenica opunomoćenika tužitelja ponovila je stav da tužitelj imao pravo donijeti poništenu odluku jer se ne radi o aktu kojim se odlučuje o imovinskim raspolaganjima tužitelja, za koje je potrebno donijeti rješenje. U prilog navedenom prilaže obavijest Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Klasa: 360-01/20-02/3 Urbroj: 531-09-20-2 od 21. siječnja 2020.

Opunomoćenik zainteresirane osobe uzvraća kako tužitelj nije vlasnik sporne nekretnine. Pored toga, sam tužitelj je zainteresiranoj osobi dao suglasnost da sagradi montažni objekt, a taj akt nije nikada stavljen izvan snage.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja te priloženu tijekom spora, dok je odbio prijedlog za izvođenjem dokaza (predloženih od strane zainteresirane osobe), jer isti nisu od utjecaja za rješavanje konkretne upravne stvari.

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 10.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Stranke ovog spora imaju suprotstavljeno stajalište je li suglasnost koju nadležno javnopravno tijelo daje na zahtjev stranke u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju akt raspolaganja, o kojem se ne rješava u upravnom postupku, ili upravni akt na koji nezadovoljna stranka ima pravo žalbe kao redovnog pravnog lijeka.

12. Prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19):

- nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao planirani ili istraženi koridori i površine prometnih, energetskih, vodnih i komunikacijskih građevina, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za upravljanje tom građevinom izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno građevinske dozvole (članak 6. stavak 1. podstavak 2.);

- nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi na postojećoj površini javne namjene, pomorskom dobru ili vodnom dobru, osim zgrade izgrađene na postojećoj površini javne namjene uz suglasnost upravitelja te površine, odnosno vlasnika iste ako ne postoji upravitelj i zgrade izgrađene na vodnom dobru uz suglasnost Hrvatskih voda – pravne osobe za upravljanje vodama (članak 6. stavak 2. podstavak 3.).

- potvrde i suglasnosti iz članka 6. ovoga Zakona izdaju se na zahtjev stranke (članak 7. stavak 1.).

13. Prema ovim odredbama za izdavanje potvrde nadležno je javnopravno tijelo koje u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju utvrđuje posebne uvjete na temelju posebnih propisa, a ne gradonačelnik. Stoga je o zahtjevu, koji je tužiteljica podnijela u smislu navedenih odredaba trebalo odlučiti nadležno javnopravno tijelo jedinice lokalne samouprave. Kako je riječ o postupku koji se pokreće na zahtjev stranke (članak 40. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine, br. 47/09), to sud prihvaća stav tuženika iz osporenog rješenja da je o zahtjevu tužiteljice trebalo odlučiti rješenjem na koje stranka ima pravo žalbe. Ovakvo tumačenje u skladu je sa stajalištem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovnog broja Usž-2865/2018 od 21. studenog 2018.

14. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. istog Zakona tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

15. O troškovima upravnog spora odlučeno je temeljem odredbama članka 79. ZUS prema kojoj troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.) a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (stavak 4.).

16. Prema Tbr. 23 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) za odgovore na tužbu i podneske koji sadrže činjenična i pravna razlaganja u prvostupanjskom sporu te zastupanja na ročištu u neprocjenjivim sporovima priznaje se 250 bodova.

17. Zainteresirana osoba popisala je trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 7. travnja 2021., te pristupa na ročište, sve po 2.500,00 kuna uz PDV,

troškove poštarine prema potvrdi HP te sudskih pristojbi po odluci suda.

18. U smislu odredbe članka 79. stavak 1. ZUS tužitelju se priznaje trošak sastava odgovora na tužbu te pristupa na ročište, za svaku radnju iznos od 2.500,00

kuna, uz pripadajući PDV, ukupno 6.250,00 kuna, jer je taj trošak u skladu i u granicama navedenih odredaba i tarifnih brojeva.

19. Prema stajalištu iz presude Usž-4863/19-2 od 20. veljače 2020., kojem se priklanja i ovaj sud, dostavljanjem podneska u kojem se iznose sadržajno identični navodi kao u odgovoru tužbi, opunomoćenik zainteresirane osobe nije pridonio zaštiti interesa stranke, pa se takav troška ne smatra opravdanim troškom u smislu odredbe

79. stavak 1. ZUS. Priznavanje troška za sastav podneska i troška zastupanja značilo bi u suštini da se zainteresiranoj osobi priznaje trošak po dvije osnove (zastupanja i sastav obrazloženog podneska), iako se u suštini radi o identičnoj procesnoj radnji, a opunomoćenik zainteresirane osobe imao je priliku navode iz podneska iznijeti na ročištu. Odredbe ZUS koje, ovisno o uspjehu u sporu, priznaju pravo na naknadu troškova, ovaj sud tumači na način da se strankama imaju priznati samo oni troškovi koji su nužni i opravdani za zastupanje stranke, a što sastavljanja podneska u kojem se ponavljaju navodi iz odgovora na tužbu nije, zbog čega se zahtjev za naknadu troškova zainteresiranoj osobi u tom dijelu odbija kao neosnovan.

20. Tužiteljici se ne priznaju ni troškovi poštarine, jer spisu nije priložen nikakav dokaz (račun, potvrdu HP) iz kojeg proizlaze stvarno nastali troškovi.

21. S obzirom na odredbu članka 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18) prema kojem se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, bespredmetan je zahtjev zainteresirane osobe za naknadom pristojbe odgovora na tužbu.

U Splitu 23. studenoga 2021.

S U T K I N J A

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku, uz zapisnik o objavi i zapisnik od 15.11.2021.,

- zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj:

I/ Na temelju članka 22. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18) pozvati na plaćanje sudske pristojbe.

II/ Kal. 30 dana.