Poslovni broj: UsI-11/20-13
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Ines Mateša, u upravnom sporu tužitelja K. k. B. sa sjedištem u G. P., kojeg zastupa predsjednica kluba S. B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, dana 23. studenog 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/14-02/111, URBROJ: 513-04-19-2 od 7. studenog 2019.
Obrazloženje
Poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda B., KLASA: UP/I-471-02/14-01/60, URBROJ: 513-07-
07/14-5 od 6. listopada 2014. tužitelju, kao poreznom obvezniku, točkom I. utvrđuje se porezna osnovica poreza na dohodak od drugog dohotka za razdoblje od 1.1. do 31.12.2013. u iznosu od 36.463,69 kn, te obračunati porez i prirez od drugog dohotka u iznosu od 10.209,83 kn. Nadalje, izvršen je obračun kamata na nepravodobno plaćen porez i prirez, do dana sastavljanja zapisnika 22.7.2014. u iznosu od 483,36 kn, te je točkom II. naloženo tužitelju da uplati utvrđeni porez i kamate. Točkom III. naloženo je tužitelju da nakon izvršenih uplata iz točke II. ovog rješenja provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Točkom IV. utvrđeno je da će porezni obveznik izvršiti ovo rješenje u roku od 8 (osam) dana od dana njegove izvršnosti.
Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-18/14-02/111, URBROJ: 513-04-19-2 od 7. studenog 2019., odbijena je žalba tužitelja protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja.
Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi navodi kako je riječ o isplatama koje su za sjenažu za konje uplaćivane S. H. iz B. Navodi da nije priznata dokumentacija koju je tužitelj naknadno pridonio u svrhu pravdanja troškova. Nadalje, smatra neosnovanim navode da su poslovne knjige tužitelja bile nesređene, te napominje da je K. k. B. neprofitna udruga, te da nije porezni obveznik poreznih davanja, pa je tuženik mogao procijeniti koliko su troškovi uzdržavanja konja smještenih u staji tijekom 2013., troškovi osiguranja njihove prehrane i liječenja, te to usporediti sa stvarnim prihodima. Smatra da je tužitelju neosnovano stavljeno na teret da se navedene isplate primitaka imaju smatrati drugim dohotkom. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavano rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu. Dana 23. studenog 2021. provedena je usmena i javna rasprava u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
Iz spisa tuženika Sud nalazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak za 2013. godinu, o čemu je sastavljen Zapisnik od 22. srpnja 2014. godine kojim su utvrđene nezakonitosti. Na isti Zapisnik tužitelj je uložio prigovor koji nije usvojen, te je doneseno citirano porezno rješenje, primjenom odredbi Zakona o porez na dohodak (Narodne Novine, broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11 i 22/12), s obzirom da je na strani tužitelja utvrđena obveza poreza na dohodak od drugog dohotka za nadzirano razdoblje.
Člankom 32. Zakona propisana je obveza utvrđivanja primitka od kojih se utvrđuje drugi dohodak, dok je člankom 48. Zakona propisana obveza utvrđivanja predujma poreza na dohodak od drugog dohotka.
Člankom 32. stavak 2. i 3. točka 1. i 11. Zakona, a u skladu sa člankom 44. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne Novine, broj 95/05 do 160/13), primici u gotovini isplaćeni članovima poreznog obveznika smatraju se primicima od kojih se utvrđuje drugi dohodak, a isplatitelj primitaka je obvezan, u skladu sa odredbama članka 48. Zakona o porezu na dohodak, obračunati, obustaviti i uplatiti predujam poreza na dohodak od drugog dohotka i prirez poreza na dohodak ako je propisan odlukom grada ili općine u kojem osoba ima prebivalište, prilikom isplate i istodobno s isplatom primitka. Predujam poreza na dohodak od drugog dohotka plaća se po odbitku, po stopi od 25% bez priznavanja osobnog odbitka.
Po izvršenom uvidu u sve isprave spisa predmeta, te po provedenoj raspravi u ovom sporu, Sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
Naime, u postupku nadzora, pregledom poslovnih knjiga i drugih isprava tužitelja za 2013., utvrđeno je da tužitelj isplatio primitke na tekući račun S. H., kao i izvršio uplate u gotovini S. B., koje nisu provedene kroz blagajnu udruge, te prilikom isplate primitaka od kojih se utvrđuje drugi dohodak nije obračunao niti platio porez na dohodak od drugog dohotka.
Drugi dohodak u smislu Zakona definira se kao ostvarivanje svih primitaka koji nisu plaća, nisu ostvareni od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti te nisu nastali kao primitci od imovine, kapitala ili osiguranja.
Prema članku 61. Zakona, tijela državne uprave i sudbene vlasti i druga državna tijela, tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe, obavljaju isplate primitaka koji se smatraju dohotkom obveznicima poreza na dohodak na žiroračun kod banke, a iznimno i u gotovom novcu na propisan način.
Kako tužitelj sve isplate svojim članovima koji nisu zaposlenici, osim jednom, nije obavljao preko žiro-računa kod ovlaštene organizacije za platni promet, pravilno nalazi tuženik da je tužitelj postupio protivno članku 61. Zakona. Isto tako, tužitelj je kao isplatitelj primitka bio obvezan, na način propisan člancima 32. i 48. Zakona, obračunati, obustaviti i uplatiti predujam poreza i prireza kao porez po odbitku, što prema podacima spisa u nadziranom razdoblju nije napravio, slijedom čega mu je utvrđena porezna obveza.
U odnosu na prigovore tužitelja, pravilno tuženik navodi kako je prema članku 109. stavak 1. Općeg poreznog zakona porezni obveznik dužan sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na način da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave. Porezni obveznik dužan je sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze (članak 59. Općeg poreznog zakona).
Sud ne nalazi da je tužitelj kao aktivna strana, na kojoj je teret dokaza, tijekom spora doveo u pitanje utvrđenja tuženika, odnosno da je Sudu ukazao na činjenice ili dokaze koji umanjuju ili ukidaju poreznu obvezu (članak 78. Općeg poreznog zakona), već se tužbeni prigovori svode na ponavljanje ranije iznesenih žalbenih navoda.
Neosnovan je tužbeni prigovor da K. k. B., kao udruga, nije porezni obveznik poreznih davanja. Naime, udruga upisana u Registar udruga Republike Hrvatske kao takva ima pravnu osobnost (članak 5. Zakona o udrugama, Narodne novine, broj: 74/14), te je, kao i svaki drugi isplatitelj primitka koji se smatraju dohotkom, obveznik poreznih davanja na ime poreza na dohodak. Nadalje, člankom 35. Zakona o druge dužne voditi poslovne knjige i sastavljati udrugama propisano je da su u
financijska izvješća prema propisima kojima se uređuje način financijskog poslovanja i vođenja računovodstva neprofitnih organizacija, što odgovornim osobama udruge, u konkretnom slučaju predsjednici kluba, nije moglo biti nepoznato.
Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako nema osnove za uvaženje prigovora tužitelja da mu je neosnovano utvrđena porezna obveza, a kako Sud ne nalazi ni procesne povrede koje bi mogle dovesti do drugačijeg rješenja predmetne stvari, niti povredu materijalnog prava, otklanjaju se prigovori tužitelja da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu.
Stoga je na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
U Zagrebu 23. studenog 2021.
Sudac:
Hrvoje Miladin, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.
