- 1 -              Revd 303/2024-2

Broj: Revd 303/2024-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. H. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u K., protiv tuženice A. B. d.d., Z., OIB: …, (kao sljednice H. A. " d.d.), koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1216/2022-2 od 27. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-692/2019-53 od 25. ožujka 2022., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e :

              Tuženici se dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1216/2022-2 od 27. travnja 2023. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:

              Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1216/2022-2 od 27. travnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-692/2019-53 od 25. ožujka 2022. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

              "1. Može li se tužitelj, koji je nositelj OPG-a koji uspješno posluje i koji je sredstvima kredita kupio traktor za kojeg iz svih okolnosti i karakteristika samog traktora proizlazi da je kupljen za potrebe OPG-a, te koji tužitelj nesporno ima već četiri traktora koja također koristi za potrebe OPG-a, smatrati prosječnim potrošačem u odnosu na kojeg Zakon o zaštiti potrošača pruža zaštitu, samo na temelju činjenice da je tužitelj ugovor sklopio kao fizička osoba te da se u ugovoru ne spominje da bi se isti sklapao za potrebe obavljanja djelatnosti OPG-a?

              2. Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?

              3. Je li sud u ovom parničnom postupku pravilno primijenio obvezujuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u oglednom postupku posl. br. Gos-1/2019 od 11. prosinca 2019.?

              4. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?

              5. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?

              6. Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?

              7. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

              8. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?

              9. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?"

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje naznačeno u izreci rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju u odnosu na koje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj: Gž-1172/18 od 30. lipnja 2020., Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-2427/2018 od 10. lipnja 2020. i dr.), a ovaj sud o tom pitanju nije zauzeo pravno shvaćanje.

4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju u odnosu na pitanje navedeno u izreci rješenja, a u odnosu na ostala pitanja, u smislu navedene zakonske odredbe, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.

Zagreb, 5. ožujka 2024.