Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 23 Gž Ovr-1614/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagateljice osiguranja R. H., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u R., OIB: …, protiv protivnika osiguranja W. N., A., B. (W.), …, OIB: …, zastupan po punomoćnici S. P., odvjetnici iz Z., radi osiguranja, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3070/2017 od 19. prosinca 2018. godine, dana 23. studenoga 2021. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba protivnika osiguranja kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-3070/2017 od 19. prosinca 2018. godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem o osiguranju suda prvog stupnja određeno je osiguranje novčane tražbine predlagateljice osiguranja u iznosu od 16.057.437,30 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. srpnja 2016. godine do isplate, uknjižbom založnog prava u korist predlagateljice osiguranja na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja – 1. suvlasnički dio 344/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (-17) 1. Posebni dio nekrenine označen u elaboratu „crvenom bojom“ oznake 2 05 apartman na II. katu orijentacije sjever-jug ukupne površine 58 m2, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. 447/2G, upisanoj u zk. ul. 2326 k.o. K.. Prvostupanjski sud odredio je prethodnu mjeru na temelju ovršne isprave – Jedinstvene ovršne isprave izdane 27. lipnja 2016. u vidu jedinstvenog instrumenta prisilne naplate tražbina prema Direktivi Vijeća 2010/24/EU.
2. Protiv navedenog rješenja o osiguranju žali se protivnik osiguranja zbog svih žalbenih razloga, predlažući preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i vratit predmet prvostupanjskom sud na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje o osiguranju suda prvog stupnja, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) , a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 381. ZPP.
5. Predmetni ovršni postupak pokrenut je radi naplate tražbine po osnovi poreza na dobit ili kapital i poreza na dodanu vrijednost, a na temelju Jedinstvenog instrumenta naplate tražbine kojim se dozvoljava njegova provedba u državi članici koja primi zahtjev u skladu s odredbama Direktive Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere (nastavno: Direktiva).
6. Odredbama čl. 1. i 2. Direktive propisano je da se njome uređuju pravila prema kojima države članice moraju pružiti pomoć u naplati potraživanja koja su proizišla u drugoj državi članici, između ostaloga svih poreza i carina koje je nametnula država članica ili su nametnuti u njezino ime ili njezinih teritorijalnih ili upravnih jedinica, uključujući lokalna tijela ili u ime Unije.
7. Daljnjom odredbom čl. 12. Direktive propisano je da se svakom zahtjevu za naplatu prilaže jedinstveni instrument kojim se dozvoljava njegova provedba u državi članici koja prima zahtjev. Ovaj jedinstveni instrument održava temeljne sadržaje početnog instrumenta kojim se dozvoljava provedba i predstavlja jedinu osnovu za naplatu i mjere predostrožnosti poduzete u državi članici koja prima zahtjev i on nije podložan nijednom aktu priznanja, dopune ili zamjene u toj državi članici. Također je propisano da taj akt sadrži najmanje informacije relevantne za identifikaciju početnog instrumenta kojim se dozvoljava provedba, opis potraživanja, zajedno s njegovom naravi, rok koji pokriva potraživanje, sve datume bitne za postupak provedbe i iznos potraživanja te njegove različite sastavnice kao što su glavnica, nastale kamate itd., zatim ime i druge podatke relevantne za identifikaciju dužnika te ime i adresu i druge kontakte vezane za ured odgovoran za procjenu potraživanja ili ured u kojemu se mogu dobiti daljnje informacije vezano za potraživanje ili vezano za mogućnosti osporavanja plaćanja obveze.
8. U konkretnom slučaju tražbina se odnosi na porez na dobit ili kapital i porez na dodanu vrijednost koji protivnik osiguranja duguje republici Austriji, a Jedinstveni instrument prisilne naplate tražbine je isprava temeljem koje se dozvoljava naplata poreza u svim državama članicama EU, u smislu odredbe čl. 12. Direktive.
9. Prema čl. 13. Direktive, za potrebe naplate u državi članici koja prima zahtjev, svako potraživanje u vezi kojega je podnesen zahtjev za naplatu, smatra se potraživanjem države članice koja prima zahtjev.
10. Prema odredbi čl. 332. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) prethodna mjera određuje se radi osiguranja novčane tražbine na temelju: 1. odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna, 2. nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela, 3. javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela. Međutim, sud će na temelju navedenih odredbi odrediti prethodnu mjeru samo ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine (čl. 332. st. 1. OZ).
11. Nije sporno da predlagateljica osiguranja raspolaže jedinstvenom ovršnom ispravom izdanom 27. lipnja 2016. iz koje proizlazi da je u odnosu na protivnika osiguranja u R. A. utvrđena obveza u iznosu od 16.057.437,30 kn temeljem isprave koja nije postala ovršna. Dakle ispunjen je uvjet iz čl. 332. st. 1. OZ za određivanje prethodne mjere.
12. Protivnik osiguranja neosnovano smatra da predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnom opasnost da bi se toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.
13. O vjerojatnosti postojanja određene činjenice zaključuje sudac, na temelju vlastite prosudbe o tome da mu je za postojanje određene činjenice pruženo više argumenata, od onih koji bi ukazivali suprotno, odnosno da je veća mogućnost da određena činjenica postoji, od mogućnosti da ona ne postoji.
14. Suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je ispunjena i druga pretpostavka, odnosno da je predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim opasnost da će bez predložene mjere objektivno biti ugroženo ostvarenje tražbine.
15. Takva opasnost postoji kada porezna obveza nije konačno utvrđena u R. A., državi članici koja je podnijela zahtjev, s obzirom protivnik osiguranja nije državljanin R. H. kao primatelja zahtjeva, a imajući u vidu visinu poreznog duga od 16.057.437,30 kn. Time je i po stavu ovog višeg suda predlagateljica osiguranja dokazala objektivno postojanje činjenica na temelju kojih se može s određenom mjerom vjerojatnosti zaključiti da postoji takva objektivna opasnost, pri čemu nije potrebno za prethodnu mjeru učiniti vjerojatnim da sam protivnik osiguranja poduzima kakve radnje usmjerene na osujećenje tražbine time što bi imovinu prikrio, otuđio ili na koji drugi način njome raspolagao sa namjerom onemogućavanja naplate tražbine, kao što je slučaj u postupku osiguranja tražbine privremenim mjerama.
16. Iz navedenih razloga, te kako je pobijana odluka donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 332. OZ, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu protivnika osiguranja kao neosnovanu, te potvrditi pobijano rješenje o osiguranju suda prvog stupnja.
U Zagrebu, 23. studenoga 2021.
Sudac:
Tihana Marija Miladin
