Poslovni broj: 3 Pr-316/20-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB:77561654785

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Ž.Š. iz N., OIB:… zastupan po punomoćniku I.E. odvjetniku iz V., protiv tuženika HŽ p.p. d.o.o. OIB:…, Z., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 14. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja I.E. odvjetnika iz V. i punomoćnika tuženika N.J. dipl.iur. iz S.B. (generalna punomoć za zastupanje), te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 22. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HŽ p.p. d.o.o. iz Z. OIB: …, da isplati tužitelju Ž.Š. iz N., OIB:…, na ime naknade pretrpljene neimovinske štete novčani iznos u visini od 28.600,00 kn s zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate, te na ime imovinske štete novčani iznos u visini od 5.176,80 kn i to kako slijedi:

- na iznos od 526,80 kn s z.z. kamatama od 15.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.050,00 kn s z.z. kamatama od 15.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.050,00 kn s z.z. kamatama od 15.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.050,00 kn s z.z. kamatama od 15.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.050,00 kn s z.z. kamatama od 15.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 450,00 kn s z.z. kamatama od 15.12.2014. pa do isplate, a koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je dana 6. veljače 2014. prilikom obavljanja redovnog posla kod tuženika u svojstvu strojovođe vlaka, koji je prometovao na relaciji O.-V. došlo do tragičnog događaja, na način da je u O. došlo do naleta vlaka na mušku osobu sa smrtnim posljedicama. Nakon toga je dana 4. lipnja 2014. prilikom upravljanja vlakom na pruzi V.-O. ponovno bez krivnje tužitelja došlo do pregaženja maloljetne ženske osobe. Zbog opisanih štetnih događaja tuženik je na ime naknade štete tužitelju isplatio nesporne iznose i to za štetni događaj od 6. veljače 2014. novčani iznos u visini od 2.180,00 kn te za štetni događaj od 4. lipnja 2014. novčani iznos u visini od 8.340,00 kn, na što je tužitelj uložio prigovor.

2. Tužitelj dalje navodi da je tuženik u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran iz razloga što je tužitelj u vrijeme štetnih događaja bio zaposlen kod tuženika, a temeljem Zakona o radu poslodavac je dužan naknaditi štetu radniku ukoliko je ista nastala na radu i u svezi sa radom a prema pravilima obveznog prava. Kako tužitelj smatra da je tuženik odgovoran tužitelju za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu, to tužitelj sukladno odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima u svezi sa člankom 1093. i člankom 1103. spomenutog Zakona potražuje od tuženika naknadu neimovinske i imovinske štete. Po uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 18. veljače 2019. tužitelj je potraživao naknadu neimovinske štete u iznosu od 16.600,00 kn te naknadu imovinske štete u iznosu od 5.176,80 kn sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu troškova postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te ističe da tužitelj kao posredni oštećenik nema sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima pravo na naknadu štete. Naime, do izvanrednog događaja na temelju kojeg tužitelj potražuje naknadu štete u ovom sporu došlo je isključivo zbog protupravnog djelovanja treće osobe – hodanje prugom, što je strogo zabranjeno Zakonom o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, te člankom 83. kao i člankom 18. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu. Kako je do štetnog događaja došlo isključivo protupravnom radnjom treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti je mogao izbjeći posljedice, to tuženik smatra da ne može niti odgovarati za naknadu štete iz ozljede na radu tužitelja.

4. Pored toga, tuženik ističe i to da je radno mjesto strojovođe takve naravi da je tužitelj osposobljen zdravstveno za obavljanje takvog posla – ocjena o zdravstvenoj sposobnosti radnika kojom je utvrđeno i psihološko stanje radnika. Događaji kao što su navedeni u tužbi su takvi kojima se radnici tuženika koji rade na radnom mjestu strojovođe na žalost susreću u svom radu, pa je i zbog toga tužitelju utvrđeno kao dio plaće i dodatak na stres od 5% koji dodatak tužitelj prima svaki mjesec. Tuženik čini nespornim da je kao dobar poslodavac platio tužitelju na ime pretrpljenoga straha u navedenom štetnom događaju od 4. lipnja 2014. iznos od 8.240,00 kn te iznos od 100,00 kn na ime tuđe pomoći sukladno nalazu i mišljenju vještaka cenzora. Vezano za štetni događaj od 6. veljače 2014. koji se spominje u tužbi, tuženik je sa tužiteljem sklopio izvansudsku nagodbu po kojoj je tužitelju isplaćen određeni iznos naknade štete, uz odricanje tužitelja na potraživanje naknade štete iz štetnog događaja od 6. veljače 2014.

5. U odgovoru na tužbu tuženik dalje navodi da je tužitelj nakon štetnog događaja od dana 4. lipnja 2014. a obzirom na činjenicu da je bio na bolovanju više od tri mjeseca, od strane tuženika upućen na izvanredni liječnički pregled obzirom na poslove koje obavlja, a tužitelj je na pregledu dobio ocjenu da je zdravstveno sposoban za radno mjesto strojovođe, te je ocijenjen sa prvom zdravstvenom grupom. Dakle, tužitelj je nakon spomenutih štetnih događaja ocjenjen da je potpuno kako fizički, tako i psihički sposoban za obavljanje poslova strojovođe. Tuženik također smatra neosnovanim potraživanje tužitelja na ime naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu, obzirom da je za vrijeme bolovanja dobivao naknadu u 100%- nom iznosu, a naknada za tzv. "terenski dodatak" spada u naknade troškova radnika tj. u naknade takve naravi koji su vezani za troškove koje radnik ima zbog toga jer je na putu i koji se obračunavaju prema vremenu provedenom na putu tzv. kilometražu. U okviru odgovora na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

6. Po provedenom dokaznom postupku Općinski sud koji je u vrijeme podnošenja tužbe bio mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari donio je presudu broj: Pr-406/2015-26 od 10. travnja 2019. kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te je tužitelju na ime naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 16.600,00 kn te na ime naknade imovinske štete novčani iznos u visini od 5.176,80 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i trošak parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kn.

7. Povodom uložene žalbe tuženika navedena prvostupanjska presuda ukinuta je odlukom višega suda, Županijskog suda broj Gž R-502/2019-2 od 17. lipnja 2020. zbog bitne povrede postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predmet je vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje, ali pred drugim sucem. U obrazloženju odluke višega suda ukazuje se da sud prvoga stupnja nije utvrdio u čemu se sastoji odgovornost tuženika, odnosno njegova eventualno protupravnost kao osnov za naknadu štete odnosno zbog čega je tuženik odgovoran za nastalu štetu pogotovo što iz priloženih isprava proizlazi da štetni događaji nisu uzrokovani tehničkim nedostatkom na infrastrukturnom podsustavu, niti su odgovorni radnici HŽ infrastrukture, niti je bio tehnički nedostatak na željezničkim vozilima željezničkog prijevoznika.

8. Ponovljeni postupak sukladno odredbi članka 12. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine broj: 67/18) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. vođen je pred Općinskim sudom, kao mjesno nadležnim sudom. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod utuženog potraživanja, te na ime naknade imovinske štete potražuje iznos od 5.176,80 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, a obzirom na povećanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH za dosuđenje naknade neimovinske štete, tužitelj je izvršio preinaku tužbenog zahtjeva na način da potražuje na ime naknade neimovinske štete umjesto ranijeg iznosa od 16.600,00 kn sada povišeni iznos od 28.600,00 kn.

9. Tuženik se protivio izvršenoj preinaci tužbenog zahtjeva, međutim sud je istu dopustio obzirom na primjenu odredbe članka 190. st. 1 i članka 191. st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19) kraj činjenice da se radilo o usklađenom tužbenoga zahtjeva u skladu sa promijenjenim Orijentacijskim kriterijima koji su u međuvremenu doneseni od strane Vrhovnog suda RH.

10. U svrhu dokaza sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu od 12. lipnja 2014., uvid u podatke o osobi koja je popunila prijavu ozljede na radu, uvid u podatke zavoda, izvješće o događaju, izvansudsku nagodbu, uvid u prigovor, odštetni zahtjev, povijest bolesti list, medicinsku dokumentaciju, obavijest za kilometre za vrijeme bolovanja, kolektivni ugovor, popis događaja – prijava o izvanrednom događaju, istražno izvješće, izvješće HŽ p.p., uvid u izvansudsku nagodbu, u ocjenu o radnoj sposobnosti radnika, uvid u uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja Ž.Š. saslušanog u svojstvu stranke, izvršen je uvid u listu plaće, pročitan je nalaz med. vještaka dr. A.P.M. od 21. kolovoza 2018., kao i obrazloženje nalaza vještaka sa ročišta 13. ožujka 2019., te je pročitan nalaz knjigovodstveno-financijskog vještaka K.S. od 28. siječnja 2019.

Nadalje, u svrhu dokaza izvršen je uvid u Izvod iz Kolektivnog ugovora HŽ – Putničkog prijevoza d.o.o. (čl. 150 KU), proveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja saslušanog u svojstvu stranke kao i dodatno saslušanje vještaka dr. A.P.M. spec. psihijatra iz V.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti kao i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio uslijed ozljeđivanja na radu od 4. lipnja 2014. i to s osnove povrede prava osobnosti tužitelja na duševno i fizičko zdravlje te na ime izgubljene zarade.

12. Između stranaka je nesporno da je dana 6. veljače 2014. prilikom obavljanja redovnog posla tužitelja kod tuženika, u svojstvu strojovođe vlaka, koji je prometovao na relaciji O.-V. došlo do tragičnog događaja, na način da je u O. došlo do naleta vlaka na mušku osobu sa smrtnim posljedicama. Nakon toga je dana 4. lipnja 2014. prilikom upravljanja vlakom na pruzi V.-O. ponovno bez krivnje tužitelja došlo do pregaženja maloljetne ženske osobe. Zbog opisanih štetnih događaja tuženik je na ime naknade štete tužitelju isplatio nesporne iznose i to za štetni događaj od 6. veljače 2014. novčani iznos u visini od 2.180,00 kn te za štetni događaj od 4. lipnja 2014. novčani iznos u visini od 8.340,00 kn, na što je tužitelj uložio prigovor.

13. Nadalje, između stranaka je sporan osnov i visina potraživanja tužitelja na ime naknade neimovinske i imovinske štete za predmetni štetni događaj od 4. lipnja 2014. obzirom da tužitelj smatra kako nije u cijelosti obeštećen isplatom naknade štete u iznosu od 8.340,00 kn po sklopljenoj izvansudskoj nagodbi. Prvenstveno je sporan osnov odgovornosti tuženika za naknadu štete, naime tužitelj smatra da je tuženik kao poslodavac odgovoran naknaditi tužitelju pretrpljenu štetu sukladno odredbama Zakona o radu kao i Zakona o obveznim odnosima, dok tuženik smatra da na njegovoj strani nema odgovornosti za naknadu štete, jer je do štetnog događaja došlo isključivo zbog protupravne radnje treće osobe na koju tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je mogao izbjeći posljedice.

14. Tuženik također smatra da je tužitelj temeljem odredbe članka 250. Kolektivnog ugovora HŽ p.p. d.o.o. obeštećen kroz uvećanje plaće od 5% mjesečno za posebno stresan posao kod radnog mjesta strojovođe i pomoćnika strojovođe i to upravo za događaj kao što je predmetni, a također je obeštećen i dobrovoljnom isplatom simboličnog iznosa naknade štete tužitelju po sklopljenoj izvansudskoj nagodbi.

15. Sukladno odredbi članka 111. Zakona o radu (Narodne novine broj:93/14., 127/17., 98/19) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Odredbom članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj:35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - u nastavku teksta ZOO) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (kriterij objektivne odgovornosti).

16. Nadalje, odredbom članka 1067. stavak 1 ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, dok je stavkom 2 navedenog članka propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

17. U predmetnom slučaju tuženik kao vlasnik opasne stvari – vlaka u pokretu je dokazao da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od odgovornosti sukladno odredbi članka 1067. stavak 2 ZOO-a jer je do štete došlo isključivo zbog protupravnog djelovanja treće osobe – hodanje prugom, a što je strogo zabranjeno Zakonom o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, te člankom 83. i člankom 18. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu (Narodne novine broj: 124/10). Naime, da se radilo o izvanrednom događaju na koji tuženik nije mogao utjecati i koji je uzrokovala treća osoba (čl. 2 Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu) jasno proizlazi iz prijave o izvanrednom događaju Id-1 i Istražnog izvješća Id-3 gdje se navodi da se sporni štetni događaj od 4. lipnja 2014. zbio u 7,33 sati kada je vlak tuženika 0602 kojim je upravljao tužitelj Ž.Š. naletio na žensku osobu i usmrtio je, te da je do štetnog događaja došlo nesmotrenim djelovanjem neovlaštene treće osobe na objektima željeznice. Iz spomenutoga izvješća nigdje ne proizlazi da bi štetni događaj bio uzrokovan tehničkim nedostatkom na infrastrukturnom podsustavu, niti da je bilo tehničkih nedostataka na željezničkim vozilima željezničkog prijevoznika tj. tuženika, a niti da je bilo propusta u radu radnika tuženika odgovornih za obavljanje željezničkog prijevoza.

18. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj upravljao vlakom iz V. prema O. te da mu je u susret išla jedna djevojka. On je pokušao kočiti, upotrijebio je i zvučni signal, međutim ona se nije maknula tako da ju je pregazio vlakom. Tužitelj je također izjavio da je djevojka imala slušalice u ušima te pretpostavlja da nije čula zvučni signal.

19. Kraj svega naprijed izloženog, ovaj sud ne nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu štete te je ocjena suda da na strani tuženika nema odgovornosti za nastali štetni događaj obzirom na primjenu odredbe članka 1067. stavak 1 i stavak 2 Zakona o obveznim odnosima. Iz provedenih dokaza – materijalnih isprava koje se nalaze priložene u spisu proizlazi da predmetni štetni događaj nije bio uzrokovan tehničkim nedostatkom na infrastrukturnom podsustavu, niti da je bilo tehničkih nedostataka na željezničkim vozilima željezničkog prijevoznika tj. tuženika, a niti da je bilo propusta u radu radnika tuženika odgovornih za obavljanje željezničkog prijevoza.

20. Sama činjenica da je tuženik u izvansudskom postupku kao poslodavac tužitelju sukladno svom Kolektivnom ugovoru i internim aktima priznao i isplatio određenu novčanu naknadu kao obeštećenje za poseban stresan posao i posljedice istog, u predmetnom slučaju posljedice štetnog događaja od 6. veljače 2014. i 4. lipnja 2014., po ocjeni ovoga suda ne daje pravo i na naknadu štete u ovom sudskom postupku po osnovu po kojem je tužitelj to tražio, obzirom da nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu, te da se radi o štetnom događaju koji je nastao isključivo protupravnom radnjom treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, niti otkloniti.

21. Zbog predmetnog štetnog događaja tužitelj je bio na bolovanju, a za vrijeme bolovanja dobivao je naknadu plaće u 100%-tnom iznosu. Naknada za tzv. "terenski dodatak" spada u naknadu troškova radnika, dakle u naknade takve naravi koji su vezani za troškove koje radnik ima zbog toga jer je na putu i koji se obračunavaju prema vremenu provedenom na putu tzv. kilometražu, a kako tužitelj za vrijeme bolovanja nije faktično obavljao poslove na vlaku i bio na putu, to nema osnova njegov zahtjev za potraživanje naknade na ime izgubljene zarade za period bolovanja.

22. Imajući u vidu sve naprijed izloženo, ovaj sud je uz primjenu odredbe članka 1067. stavak 2 ZOO-a odbio tužitelja u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom kao sa neosnovanim. Obzirom da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za naknadu štete, to mu ne pripada niti naknada troškova ovoga parničnog postupka, a kako tuženik nije zahtijevao naknadnu troškova postupka, to sud o istome nije niti odlučivao.

U Vinkovcima 22. studenog 2021.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1.Odvjetnik I.E., V. – punomoćnik tužitelja

2.HŽ p.p. d.o.o. Z. – tuženik