Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj K-19/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pecikozić, u kaznenom predmetu protiv optužene V. S., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.) u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 28. rujna 2018., poslovni broj K-DO-338/2018-31, nakon javne rasprave održane 30. lipnja 2021. i 21. rujna 2021., a održane i zaključene 19. studenog 2021., u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Osijeku V. O., te optužene V. S. i njezinog branitelja S. K., odvjetnika u V., 22. studenog 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optužena V. S., OIB:, kćer S. D. i D. J., rođena u T., R. I., s prebivalištem u V., I. V. 16, trenutno u Z. u Z., C. za dijagnostiku, državljanka R. H., trgovkinja, pismena, udana, majka dvoje punoljetne djece i šestero maloljetne djece, srednjeg do lošeg imovnog stanja, bez vojnog čina, bez odlikovanja, bez imovine, nezaposlena, bez primanja, prekršajno i kazneno osuđivana,

k r i v a j e

što je:

dana 12. ožujka 2018., oko 19,40 sati, u Đ., B. A. 34, po prethodnom dogovoru i zajednički sa dvije nepoznate muške osobe, u nakani da dođe do vrijednih stvari, zavukla metalnu polugu između krila i okvira zaključanih vrata na obiteljskoj kući oštećenika K. i Z. T., te na taj način izbila vrata iz okvira, a potom iz unutrašnjosti navedene obiteljske kuće uzela i zadržala za sebe 2.000,00 kuna i 300,00 EUR-a, te svu zlatninu, uključujući i zlatno vjenčano prstenje u vrijednosti od 3.500,00 kuna, koja zlatnina je točno neutvrđene vrijednosti, ali svakako veće od 3.500,00 kuna,

dakle, provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenih prostorija, tuđe pokretne stvari oduzela drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji,

čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu, opisano po članku 229. stavku 1. točki 1. KZ/11. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 229. stavku 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11. optužena V. S.

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. nalaže se optuženoj V. S. isplatiti oštećenom Z. T. iznos od 5.500,00 kuna (pettisućapetstokuna) i iznos od 300,00 EUR-a (tristoeura) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju H. narodne banke na dan dospjelosti, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni Z. T. upućuje u parnicu.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. i 3. ZKP/08. nalaže se optuženoj V. S. platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kn (pestostokuna), u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optužena V. S. oslobađa se obveze naknade troškova provedenog mehanoskopskog vještačenja i troškova za svjedoke.

Obrazloženje

1. Optužnicom O. državnog odvjetništva u O. (dalje u tekstu: O. u O.), od 28. rujna 2018., poslovni broj K-DO-338/2018-31, optužena je V. S., zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11.

2. Optužena V. S. očitovala se da se ne smatra krivom u odnosu na kazneno djelo iz optužnice.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci Z. T., S. J. i Ž. L., provedeno je mehanoskopsko vještačenje po vještaku struč. spec. crim. I. Š., koji je na raspravi neposredno ispitan, na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik P. postaje Đ. o ispitivanju svjedoka R. V., od 3. svibnja 2018. (listovi 37-39 spisa). Nadalje, pročitana je službena zabilješka o dojavi P. postaje Đ. od 12. ožujka 2018. pod brojem 216, zapisnik o očevidu (bez naloga) P. postaje Đ. broj KU-52/18 od 12. ožujka 2018., dopis Policijske uprave O.-b., S. kriminalističke policije, službe za očevide i kriminalističku tehniku broj 511-07-10-250- 84-69/18 o D. provjeri, službena zabilješka P. postaje Đ. od 29. ožujka 2018. o zaticanju u prometu osumnjičene V. S., zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) broj KU-52/2018 od 20. ožujka 2018., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj KU-52/18 od 20. ožujka 2018., nalaz i mišljenje C. za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. broj 511-01-110-115/2-2405/18, službena bilješka O. državnog odvjetništva u O. od 28. rujna 2018. broj K-DO- 338/2018-30, izvaci iz kaznene evidencije i prekršajne evidencije za optuženu V. S. (listovi 107-108 i 109-111 spisa), te je na kraju dokaznog postupka ispitana optuženica.

3.1. Na temelju 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. odbijen je kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog obrane za ispitivanje svjedokinje K. T., budući da se ispitivanjem imenovane svjedokinje ne bi došlo do drugih važnih saznanja o odlučnim činjenicama, a o kojima svjedok oštećeni Z. T. već nije iskazao, time da se imenovana svjedokinja po navodima Z. T. trenutno nalazi izvan R. H., u R. N., zbog čega bi se njezinim pozivanjem nepotrebno odugovlačio postupak. Nadalje, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 3. ZKP/08. odbijen je kao nevažan i neprikladan dokazni prijedlog obrane za ispitivanje u svojstvu svjedoka susjede oštećenika N. M., budući da ispitivanjem imenovane svjedokinje sud ne bi došao do drugih važnih saznanja izuzev onih o kojima su iskazivali svjedoci S. J. i Ž. L., time da postoji sumnja da se zbog proteka vremena imenovana svjedokinja ne bi mogla sjetiti inkriminiranog događaja, posebno imajući u vidu da o tome nije nikada ranije iskazivala u prethodnom postupku. Konačno, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog obrane za pribavljanjem podataka o tome je li optuženica ikada bila vlasnica automobila F. F., budući da se navedenim dokaznim prijedlogom ne bi utvrdile činjenice važne za ovaj postupak, sve imajući u vidu da ispitani svjedoci nisu točno i nedvojbeno naveli koje je bio marke automobil koji su kritične zgode vidjeli u blizini kuće oštećenika (složili su se samo da je bio crvene boje), a činjenicu da optuženica nije bila vlasnica kakvog automobila (ona je navela da je automobil crvene boje marke M. D. 1.3. u trenutku zaticanja od strane policije iznajmila putem rent-a-cara) tijekom postupka nije bila sporna.

4. Optužena V. S. iznoseći obranu navela je da, kad god je ranije bila kriva za nešto što je počinila, ona je to i priznala, međutim, ovo za što je se tereti nije učinila i to nikako ne priznaje. Onaj dan kad ju je zaustavila policija u Đ., prolazila je kroz Đ. na putu prema O., a s njom je bio R. i misli D. K., a zaustavili su ih jer na automobilu nije radilo prednje svijetlo. Tada je vozila M. svijetlo crvene boje, karavan, to nije bio mali auto, to je bio veliki automobil. Policajci su prvo pregledavali pokvareno svijetlo, uzeli su vozačku i prometnu, te su izvršili svoje neke provjere i rekli im da se protiv njih vodi neki postupak zbog teške krađe, te da moraju doći u postaju. Tog istog dana su je pustili iz postaje i obećala je da će se vratiti i vratila se s istim čizmama i ponijela je ugovor za "rent a car" automobil u kojem su je zatekli u Đ., a iz kojeg je bilo vidljivo da ona taj automobil nije uopće imala na taj dan na kojem je se tereti za tešku krađu, taj dan uopće nije bila u Đ. i to je sve rekla policiji. Smatra da je ona na sudu više zbog svih stvari koje je uradila ranije, a ovo za što ju se tereti nije kriva. U odnosu na čizme, ističe da je kupila čizme čije fotografije su pregledali na raspravi, dan ili dva ranije prije nego što ju je policija zaustavila u Đ.. Te čizme je njoj policija oduzela samo radi fotografiranja istih i odmah potom su joj čizme vratili, a te čizme su broj 39, a ne 38. To su obične čizme koje se prodaju u D., a kupuju ih na starom pijacu jer su tamo jeftinije, nisu specifične po ničem posebnom, dosta ljudi nosi takve i slične čizme kada je hladno. Ona uopće ne može zamisliti kako je došlo do toga da se otisci potplata čizama koje je policija od nje oduzela i fotografirala nađu u kući oštećenika. Od nje je policija oduzela te čizme i fotografirala ih nakon što je prošlo već nekih možda i tjedan dana od tog događaja, a kako su oni mogli utvrditi da su to otisci upravo tih čizama samo na temelju fotografija čizama, bez da su ih oni fizički imali kod vještačenja, stvarno joj nije jasno. Automobil F. F. crvene boje nije nikada imala u vlasništvu, niti je takav automobil uzimala u najam putem rent a car-a. Ona ima osmero djece, od kojih je petero maloljetno. U životu joj je dobro kad ima zaposlenje, odnosno kad prodaje stvari na pijaci i kad ima kupaca, a kada nije zaposlena i kada nema kupaca, onda loše živi, budući da je nepismena i jako joj je teško naći zaposlenje.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je kritičnoga dana na štetu oštećenih K. i Z. T. počinjeno kazneno djelo teške krađe, odnosno da je netko provalio u njihovu obiteljsku kuću i ukrao 2.000,00 kuna i 300,00 EUR-a, te svu zlatninu koja se nalazila u kući, uključujući i njihovo zlatno vjenčano prstenje koje je oštećeni Z. T. platio 3.500,00 kuna.

6. U postupku je bilo sporno je li kazneno djelo teške krađe počinila upravo optužena V. S., zajedno s još dvije nepoznate muške osobe.

7. Svjedok oštećeni Z. T. u iskazu je naveo da je kritičnog dana, na kratko sa suprugom otišao do grada, a kad su se vratili u obiteljsku kuću. Da je netko provalio u kuću primijetili su čim su ušli jer su vrata od dnevne sobe bila širom raširena, kao i vrata gornjih soba, a kuća je bila u totalnom u rasulu, sve je bilo razbacano u dnevnom boravku, u njihovoj spavaćoj sobi, kao i u kćerkinoj sobi. Pozvali su policiju, te kad je došla policija, vidjeli su da se na ulaznim vratima nalaze oštećenja. Supruga i on su vrlo kratko izbivali iz kuće. Kad su se supruga i on vratili kući, on nije ušao u kuću kroz ulazna vrata, nego kroz garažu odakle je onda ušao u kuću, te nakon što je došao k sebi od prizora razbacanih stvari po kući, onda je došao do ulaznih vrata s unutarnje strane i pokušao ih otvoriti i vidio da su ona zaključana. Nije mu bilo jasno kako su provalnici uspjeli ući budući da je i garaža bila zaključana. On osobno nije vidio tko je ovo počinio i ne bi počinitelja mogao identificirati. Smatra da je ovu provalu počinio netko tko se nalazio u parkiranom automobilu crvene boje, za koji mu je susjeda Neda, koja živi pet metara dalje od njegove kuće, preko puta ulice i čija kuća direktno gleda na parking gdje se taj auto nalazi rekla da je taj auto znala viđati u ulici nekoliko dana prije ovog događaja, da je parkiran pokraj njegove kuće, na parkiralištu. On sa sigurnošću može reći da je automobil kojeg je vidio na parkiralištu pokraj kuće bio crvene boje i da je to mali auto, a što se tiče tipa automobila, susjeda mu je rekla da je to bila F., a za registarske oznake ne može sa sigurnošću reći je li to bio S. B. ili P. ili nešto treće. Tom prilikom iz kuće mu je otuđena sva zlatnina, 2.000,00 kuna i 300 ili 400 eura. Što se tiče iznosa imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 12.000,00 kuna, baš taj iznos imovinskopravnog zahtjeva je postavio jer je policijski inspektor procijenio da bi zlatnina koja je otuđena mogla vrijediti baš toliko. Sjeća se da je vjenčano prstenje kupio 1993. godine i platio ga 3.500,00 kuna. Sjeća se da je tu bio i lančić, narukvica i prsten žutog zlata, koje predmete je njegova supruga dobila za dar za zaruke od njezinog oca, u odnosu na to se sada ne može izjasniti kolika je vrijednost ovih predmeta.

8. Svjedokinja S. J. u iskazu je navela da je kritičnog dana slučajno s kata svoje kuće vidjela tri osobe s kapuljačama, od kojih je jedna bila ženska osoba, što je zaključila po njezinoj fizionomiji, kako prolaze ispred njezine kuće. Nastavili su trčeći prema svom automobilu, koji je bio parkiran preko puta njezine kuće, te su s tim automobilom otišli. Ne može se točno sjetiti koje je bio boje taj automobil i kakav je bio, možda tamno crveni. Kad je vidjela ove osobe već je bio mrak, možda oko 18 i 30 ili slično. Tek nekoliko dana poslije kada je čula od susjeda da je bila pljačka kod susjeda T., onda je zaključila da bi ove osobe koje je vidjela mogli biti provalnici.

8.1. S obzirom da je svjedokinja S. J. u odnosu na važne činjenice (primjerice boju automobila koji je vidjela) izjavila da se tih činjenica više ne sjeća, te da je iskazivala znatno oskudnije nego kad je ispitana pred državnim odvjetnikom, na temelju članka 426. ZKP/08. pročitan je njezin iskaz od 2. svibnja 2018. (listovi 31-33 spisa), nakon čega je svjedokinja izjavila da u cijelosti ostaje kod tog iskaza, osim u odnosu na činjenicu da je otvorila prozor svoje kuće – koja činjenica nije važna za ovaj postupak.

8.2. U iskazu od 2. svibnja 2018. svjedokinja S. J. navela je da je živi u Đ., B. A. 24, u kući koja se nalazi nedaleko od kuće obitelji T.. Kritičnog dana oko 19,40 sati iz kuće je iznijela smeće te je uočila preko puta njezine kuće parkiran osobni automobil crvene boje (zagasite), bjelovarskih registarskih oznaka. Ne može reći točnu marku automobila, a automobil je bio malo kraći sa zadnje strane, malo kraći od ˝Golfa˝. Nakon toga, otišla je na kat kuće gdje je otvorila prozor i pogledala van na ulicu, gdje je vidjela da od kuće obitelji T. dolaze tri osobe za koje je u prvi mah pomislila da su to njihovi gosti. Sve tri osobe imale su crnu odjeću na sebi, misli da su imali ˝dukseve˝ i prebačene kapuljače na glavi. Kretali su se pješice u smjeru ulice A. S. lijevom stranom ulice, odnosno išli su u smjeru izlaska iz Ulice B. A.. Istovremeno je suprotnom stranom ulice naišao susjed Ž. L. sa svojom kćerkom koji se kretao prema svojoj kući. Vidjela je da su te tri osobe otišle ispred njezine kuće dalje za još otprilike dvije kuće, a zatim su se trkom vratile nazad do spomenutog crvenog automobila, sjele u isti i odvezle se u smjeru ulice A. S.. Prema kretanju jedne od te tri osobe zaključila je da bi to mogla biti ženska osoba i misli da je upravo ta osoba sjela na mjesto vozača. Tek u tom trenutku je pomislila da je u njihovom ponašanju nešto sumnjivo, ali je tek idući dan od poznanika iz ulice saznala da je kod T. upravo u to vrijeme izvršena krađa. Zapazila je da su bile dvije muške osobe i jedna ženska osoba. Ženska osoba je bila nešto niža u odnosu na muškarce. Sve tri osobe bile su tamnopute, odnosno ličili su na R..

9. S. Ž. L. u iskazu je naveo da se sjeća da je kritičnog dana bila večer, a on je sa svojom kćerkom hodao njegovom ulicom u kojoj živi, te se mimoišao s tri nepoznate osobe koje su išle u suprotnom smjeru, a bile su preko puta ceste, negdje možda dvije kuće od kuće Z. T.. To su bile dvije muške osobe i jedna ženska osoba. Da je jedna od te tri osobe bila ženska osoba, on je osobno vidio, imala je dužu kosu, ali ne zna točno kakvu, bio je mrak, dok su druge dvije muške osobe na sebi imale kapuljaču. Nije ništa drugo vidio, odnosno, kad su se mimoišli, on je otišao svojim putem, a te osobe svojim. Ispred kuće jednog od susjeda, bio je parkiran manji automobil crvene boje, ne sjeća se točno marke vozila, da li je to bila F. ili neka druga marka, a misli da je imao registarske oznake B.. Siguran je da to nije bio automobil đ. registracija. Ne može reći sa sigurnošću, ali misli da su osobe koje je vidio bile romske nacionalne manjine. Osobe koje je vidio, ne bi mogao sa sigurnošću identificirati, da ih je vidio možda par dana nakon tog događaja mogao bi ih eventualno prepoznati po visini i slično. Da su te osobe bile pripadnici r. nacionalne manjine, zaključio je po tome što su bili tamnije puti i "lošije obučeni", a to je mogao vidjeti jer iako je već bio mrak, budući da u ulici postoji javna rasvjeta. Ne može sa sigurnošću reći je li ženska osoba koju je vidio imala na sebi kapuljaču, ali zna da je imala dužu kosu, moguće da je to eventualno bila i muška osoba, ali s dužom kosom.

10. Svjedok R. V. u iskazu od 3. svibnja 2018. je naveo da je 20. ožujka 2018. nazvao optuženicu, koja je njegova prijateljica iz djetinjstva, i pitao ju da li njega i njegovog prijatelja D. K. može odvesti u O., na što je ona pristala. Optuženica je imala osobni automobil marke ˝M.˝, bjelovarskih registarskih oznaka, crvene boje, te su u popodnevnim satima krenuli za O.. U Đ. ih je zaustavila policija i odvela ih u policijsku postaju. U vezi automobila koji je koristila optuženica, poznato mu je da je ona imala navedeni automobil više mjeseci, te su osim nje navedeno vozilo koristili u njezin suprug i djeca, ali je najčešće viđao upravo optuženicu da upravlja navedenim vozilom.

11. Sud je iskaze svjedoka Z. T., S. J., Ž. L. i R. V. ocijenio vjerodostojnim budući da su iskazivali činjenicama koje su neposredno opažali, time da su iskazi svjedoka S. J. i Ž. L. suglasni u pogledu odlučnih činjenica – da su kritične večeri u blizini kuće oštećenika vidjeli automobil crvene boje, bjelovarskih registarskih oznaka, te da su vidjeli tri nepoznate osobe i to dvije muške osobe - koje su na sebi imale kapuljače i jednu žensku osobu (svjedokinja S. J. je navela da je po kretanju i fizionomiji te osobe zaključila da je to ženska osoba, dok je svjedok Ž. L. naveo da je to zaključio po tome što je imala dugačku kosu, dozvoljavajući pri tom da je to eventualno bila muška osoba s dugačkom kosom), koje su ˝ličile˝ na R. (oba svjedoka su navela da su to zaključili po tome što su bili tamnoputi, dok je Ž. L. istaknuo i da su bili ˝lošije obučeni˝. Pored navedenog, nije sporno da ispitani svjedoci (izuzev R. V.) optuženicu uopće osobno ne poznaju, te ju nemaju nikakvog razloga neosnovano teretiti.

12. Iz provedenog mehanoskopskog vještačenja po vještaku struč. spec. crim. I. Š., proizlazi da je sporni trag potplata obuće broj 2 prikazan na fotografiji 2 i 4, djelomičan i višestruki trag potplata obuće, te da ima izražene opće i individualne karakteristike. Na spornom tragu se nalaze višestruki tragovi potplata, od toga su jasno vidljivi tragovi lijeve i desne obuće, prikazane na fotografiji 4, označeni crvenom i zelenom oznakom. Oba sporna traga (lijevi i desni trag potplata obuće) podudaraju se po općim karakteristikama kao što je veličina i dizajn potplata obuće s probnim tragom potplata dostavljene lijeve i desne obuće, prikazano na fotografijama 4 i 5. Postoji podudarnost u dijelu ponovljenih individualnih karakteristika spornog traga i probnog traga dostavljene lijeve čizme (prikazano za fotografiji 6 i 7), te prihvatljiva kombinacija svih prepoznatljivih općih karakteristika spornog traga i probnih tragova dostavljene lijeve i desne čizme. Djelomičan i višestruk sporni trag potplata označen oznakom ˝2˝ vjerojatno potječe od potplate obuće iz omota 3. U području mehanoskopskog vještačenja koristi se pet nivoa vjerojatnosti, a to su - identifikacija, odnosno apsolutno podudaranje, "vjerojatno", "ne može se zaključiti", "vjerojatno ne" i "eliminacija", odnosno apsolutno nepodudaranje". Kad se kaže da vjerojatno potječe sporni trag od dostavljene obuće, kao u ovom slučaju, postoji podudarnost u općim karakteristikama kao što je veličina obuće i dizajn potplata, te postoji podudarnost u dijelu ponovljenih individualnih karakteristika između spornog i probnog traga, ali nedovoljno za identifikaciju. Obuća dostavljena radi vještačenja odgovara po općim karakteristikama spornome tragu i u dijelu individualnih karakteristika koji se podudaraju po spornom tragu. Uočene su individualnosti odnosno podudarnost u dijelu ponovljenih individualnih karakteristika spornog traga i probnog traga dostavljene lijeve čizme, a sve prikazano u zapisniku o vještačenju na fotografiji 6 i 7. Individualne karakteristike su oštećenja koja su nastala prilikom korištenja odnosno nošenja obuće, i specifične su za svaku obuću posebno. To znači ukoliko dvije osobe nose identičnu obuću individualne karakteristike potplata im neće biti iste. Ukoliko bi se bilo potrebno izjasniti o postotku podudarnosti spornog traga i dostavljene obuće, tada bi postotak podudarnosti bio između 90 i 99%.

12.1. Nalaz i mišljenje vještaka, na koje niti stranke nisu imale primjedbi, prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

13. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta bez naloga, broj KU-52/2018, od 20. ožujka 2018., te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja 65/18 (listovi 12-13 spisa) proizlazi da je od optuženice 20. ožujka 2018. oduzet jedan par ženskih čizmica crne boje, sa sivom potplatom, veličine 38, koje je preuzeo kriminalistički tehničar Z. O., službene značke 03461.

14. Iz službena zabilješka o dojavi P. postaje Đ. od 12. ožujka 2018. pod brojem 216 i zapisnika o očevidu bez naloga, od 12. ožujka 2018. (listovi 68-70 spisa) proizlazi nesporna činjenica – da je kritičnog dana netko provalio u kuću oštećenih K. i Z. T.. Provedenim očevidom pronađeni su otisci obuće označeni rednim brojem 2 i izuzeti na bijelu DKT podlogu, upakirani u omot broj 1, koji je pohranjen u P. postaji Đ..

15. Iz kaznene evidencije za optuženicu proizlazi da je ista kazneno osuđivana zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, te da je višestruko osuđivana zbog kaznenih djela protiv imovine.

16. Iz prekršajne evidencije za optuženicu proizlazi da je ista višestruko prekršajno kažnjavana.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je optužena V. S. počinila kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret.

18. Iako o tome da je upravo optuženica počinila kazneno djelo teške krađe na štetu oštećenih Z. i K. T. nije bilo neposrednih dokaza, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđen zatvoreni krug indicija koje upućuju upravo na zaključak da je optužena V. S. kritičnog dana, zajedno s još dvije nepoznate muške osobe, provalila u obiteljsku kuću oštećenika.

18.1. Prije svega, iz nalaza i mišljenja mehanoskopskog vještaka proizlazi da je obuća oduzeta od optuženice - jedan par ženskih čizmica - vjerojatno podudaran s tragom obuće koja je pronađena u dnevnoj sobi oštećenika tijekom dokazne radnje očevida, i to ne samo prema općim nego i prema individualnim karakteristikama obuće, tako da postotak podudarnosti spornog traga i dostavljene obuće iznosi između 90 i 99%.

18.2. Nadalje, optužena V. S. osmog je dana od počinjenja kaznenog djela po policijskim službenicima zatečena kako upravlja osobnim automobilom M. crvene boje, bjelovarskih registarskih oznaka, kojim je automobilom sukladno iskazu svjedoka R. V., prijatelja optuženice, optuženica upravljala više mjeseci, time da su svjedoci S. J. i Ž. L., susjedi oštećene obitelji T., kritične zgode u neposrednoj blizini obiteljske kuće oštećenika vidjeli upravo automobil crvene boje, bjelovarskih registarskih oznaka, te su vidjeli da jedna ženska osoba duge kose, zajedno s još dvije nepoznate muške osobe, dolazi iz pravca obiteljske kuće obitelji T., pri čemu se radilo o tamnoputim osobama, koje su ličile na R., a što optuženica nesporno jest. 18.3. Imajući u vidu sve navedeno u svojoj ukupnosti, dakle činjenicu da je s gotovo stopostotnom sigurnošću (vjerojatnost od 90-99%) otisak potplate čizama optuženice nađen u kući oštećenika prilikom provedbe očevida, da je optuženica r. nacionalnosti i da ima dugu kosu – kakvu osobu su svjedoci S. J. i Ž. L. kritične večeri vidjeli u blizini kuće oštećenika, da je optuženica osam dana nakon što je predmetno kazneno djelo počinjeno zatečena kako upravlja automobilom crvene boje, bjelovarskih registarskih oznaka, koji automobil je po kazivanju svjedoka R. V. posjedovala i nekoliko mjeseci ranije, a kakav automobil su svjedoci S. J. i Ž. L. vidjeli kritične večeri u ulici oštećenika, sve navedene indicije čine zatvoren krug – koji na nedvojben način upućuje na zaključak da je optuženica počinila kazneno djelo za koje ju se tereti.

18.4. Sud nije prihvatio obranu optuženice u kojoj je ona porekla da bi počinila kazneno djelo za koje se tereti budući da je takva njezina obrana suprotna svim drugim izvedenim dokazima, a posebno nalazu i mišljenju mehanoskopskog vještaka iz kojeg proizlazi da je otisak potplate obuće nađen u kući oštećenika prilikom obavljanja očevida s vjerojatnošću od 90-99% upravo otisak potplate čizama optuženice, pri čemu niti ona sama, upitana objasiti razloge zbog koji se upravo otisak njezinih čizama našao u kući oštećenika, nije mogla za to dati logične i valjane razloge, pokušavajući pri tom dovesti u pitanje pravilnost provedenog vještačenja osporavanjem činjenice da je vještak kod vještačenja imao u posjedu čizme koje su od nje oduzete, što nedvojbeno nije istina (optuženica tvrdi da su oduzete čizme odmah po fotografiranju vraćene što je suprotno materijalnim dokazima koji priliježu spisu – potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta iz koje je razvidno da su oduzete čizme predane kriminalističkom tehničaru Z. O., službene značke 03461, a i samom nalazu vještaka u kojem je navedeno da je vještak kod vještačenja koristio i spornu obuću; list 46 spisa). Slijedom navedenog, a kako svi drugi dokazi upućuju na zaključak suprotan obrani optuženice, sud drži njezinu obranu, uključujući u dijelu u kojem je navela da je kupila čizme koje joj je policija oduzela dan ili dva ranije prije nego što ju je policija zaustavila u Đ., neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

19. Glede visine vrijednosti stvari koje je optuženica kritične zgode ukrala, sud je navedeno utvrdio iskazom oštećenog Z. T., kojeg je prihvatio u cijelosti vjerodostojnim, pa tako i u dijelu u kojem je naveo da mu je iz obiteljske kuće otuđena sva zlatnina, uključujući vjenčano prstenje, 2.000,00 kuna i 300 EUR-a (oštećenik je na raspravi rekao 300 ili 400 EUR-a, pa je sud uzeo utvrđenim iznos povoljniji za optuženicu). Sud je prihvatio iskaz oštećenika i u dijelu u kojem je naveo da je vjenčano prstenje kupio 1993. godine i platio ga 3.500,00 kuna, budući da se radi o doista emocionalno važnim predmetima u životu svakog čovjeka, zbog čega je sudu životno i logično da se oštećenik i danas, nakon mnogo godina, sjeća koliko je vjenčano prstenje platio, tj. kolika je bila njegova vrijednost. Ipak, u odnosu na ostalu ukradenu zlatninu, oštećenik se nije mogao decidirano izjasniti kolika je njezina vrijednost, navodeći da je imovinskopravni zahtjev postavio upravo u iznosu od 12.000,00 kuna jer su mu u policiji rekli da bi otuđene stvari mogle otprilike toliko vrijediti. Zbog navedenog sud je, smatrajući da bi se eventualnim provođenjem vještačenja na okolnost visine vrijednosti preostale ukradene zlatnine nepotrebno odugovlačio ovaj postupak (točna vrijednost ukradene zlatnine nije od utjecaja na postojanje predmetnog kaznenog djela), izmijenio činjenični opis uskladivši ga s iskazom kojeg je oštećenik dao na raspravi tako da je optuženicu proglasio krivom što je ˝uzela i zadržala za sebe ˝2.000,00 kuna i 300,00 EUR-a, te svu zlatninu, uključujući i zlatno vjenčano prstenje u vrijednosti od 3.500,00 kuna, koja zlatnina je točno neutvrđene vrijednosti, ali svakako veće od 3.500,00 kuna.˝

20. Kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., čini onaj tko, između ostalog, provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenih prostorija, tuđe pokretne stvari oduzme drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji.

21. Optužena V. S. počinila je navedeno kazneno djelo tako što je kritičnoga dana u Đ., B. A. 34, po prethodnom dogovoru i zajednički sa dvije nepoznate muške osobe, u svjesno i želeći doći do vrijednih stvari, zavukla metalnu polugu između krila i okvira zaključanih vrata na obiteljskoj kući oštećenika K. i Z. T., te na taj način izbila vrata iz okvira, a potom iz unutrašnjosti navedene obiteljske kuće uzela i zadržala za sebe novac i zlatninu, kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke presude.

22. Da je optužena V. S. postupala s izravnom namjerom slijedi iz načina njezina postupanja, odnosno činjenice da je s još dvije nepoznate muške osobe promatrala obiteljsku kuću oštećenika, te iskoristivši njihovo kratkotrajno odsustvo iz kuće, provalila u kuću i otuđila svu zlatninu i novac koji je pronašla, pri čemu je obiteljsku kuću radi pronalaska vrijednih stvari temeljito pretražila (iz oštećenikovog iskaza slijedi da je po povratku iz grada kuću zatekao u rasulu, da je sve bilo rabacano i ispremetano).

23. Ubrojivost optuženice, kao niti njezina svijest o protupravnosti, nije dovedena u pitanje.

24. Nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

25. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je optužena V. S. počinila kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., koje joj se stavlja na teret, te je za navedeno kazneno djelo i proglašena krivom.

26. Sukladno članku 47. KZ/11., pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna za kazneno za koje je optuženica proglašena krivom po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

26.1. Tako je sud optuženoj V. S. od olakotnih okolnosti uzeo u obzir činjenicu da je majka osmero djece, od kojih je petero maloljetno, te da je nezaposlena i lošeg imovnog stanja, što sud kod nje drži glavnim motivom činjenja kaznenih djela.

26.2. Od otegotnih okolnosti sud je optuženoj V. S. uzeo u obzir njezinu višestruku prekršajnu kažnjavanost, kao i višestruku osuđivanost zbog kaznenih djela protiv imovine, od čega dva puta upravo zbog kaznenog djela teške krađe i jednom zbog kaznenog djela teške krađe u pokušaju. Nadalje, sud je od otegotnih okolnosti optuženici uzeo u obzir njezinu drskost i upornost prilikom počinjenja kaznenog djela na način da je zajedno s još dvije osobe kuću oštećenika praktički ˝preokrenula naglavačke˝ da bi došla do vrijednih stvari, te činjenicu da je oštećenicima ukrala i stvari koje su za njih od velike emocionalne vrijednosti (primjerice vjenčano prstenje), čiji se gubitak ne može u potpunosti naknaditi novcem. Pri tome, optuženica tijekom ovog kaznenog postupka nije iskazala niti najmanju namjeru oštećenicima naknaditi štetu, što joj je također uzeto kao otegotna okolnost.

27. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti na strani optužene V. S., ovaj sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, u smislu članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići osudom optuženice na kaznu zatvora u zakonom propisanim granicama za kazneno djelo za koje je proglašena krivom, te je optuženu V. S. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

28. Imajući u vidu brojne otegotne okolnosti na strani optuženice, a pogotovo njezin visok stupanj kriminalne volje i drskost prilikom počinjenja kaznenog djela, kao i činjenicu dosadašnje višestruke prekršajne i kaznene osuđivanosti, sud drži da će se svrha kažnjavanja u vidu specijalne prevencije, kao i dostatna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, u konkretnom slučaju postići jedino osudom optuženice na bezuvjetnu kaznu zatvora.

29. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećenom Z. T. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.500,00 kuna (ovaj iznos obuhvaća 2.000,00 kuna i 3.500,00 kuna na ime ukradenog zlatnog vjenčanog prstenja) i u iznosu od 300,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju H. narodne banke na dan dospjelosti (članak 22. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima; „Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.). S ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni Z. T. upućen je u parnicu, budući da se oštećenik nije mogao izjasniti o točnoj vrijednosti ostale ukradene zlatnine, a sud je smatrao da bi se provođenjem vještačenja na okolnost visine vrijednosti preostale ukradene zlatnine nepotrebno odugovlačio ovaj kazneni postupak, u kojem je optužnica podignuta još u rujnu 2018. Pri tom se napominje da tijekom postupka nije bilo sporno da je obiteljska kuća u kojoj je počinjeno predmetno kazneno djelo zajednička kuća oštećenog Z. T. i K. T., odnosno da su oštećenici suvlasnici kako obiteljske kuće, tako i pokretnina koje su se nalazile u istoj, zbog čega je oštećeni Z. T., kao suvlasnik ukradenih stvari, sukladno članku 46. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.) bio ovlašten samostalno postaviti imovinskopravni zahtjev.

30. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. i 3. ZKP/08. naloženo je optuženoj V. S. platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kn, koja je odmjerena sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12.), te koju je optužena V. S. dužna uplatiti u državni proračun nakon što po pravomoćnosti primi poziv suda na plaćanje s uplatnicom.

31. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optužena V. S. oslobođena je obveze naknade troškova provedenog mehanoskopskog vještačenja i troškova za svjedoke, budući da je nezaposlena i bez imovine, zbog čega bi plaćanjem navedenih troškova bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 22. studenog 2021.

Sutkinja

Dunja Petrović, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO u Osijeku, na poslovni broj K-DO-338/2018

2. Optuženoj V. S.

3. Branitelju optuženice S. K., odvjetniku u V.

4. oštećenim Z. T. i K. T.

Za točnost otpravka – ovlašteni

službenik

Ljiljana Stolla