REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-335/2020-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. P., iz G., G. 7, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 6.listopada 2021.god., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika zz tužene, dne 22. studenoga 2021 .god.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju S. P., OIB: … na ime rente kao izgubljene zarade u visini razlike između mirovine koju prima i plaće koju bi primao za razdoblje od 01. veljače 2017. g. pa do 31. prosinca 2017.godine, iznos od 28.307,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dospijeća pa sve do konačne isplate i to:

- na iznos od 2.541,31 kn za veljaču 2017. godine od 5. ožujka 2017. godine

- na iznos od 2.541,31 kn za ožujak 2017. godine od 5. travnja 2017. godine

- na iznos od 2.541,31 kn za travanj 2017. godine od 5. svibnja 2017. godine

- na iznos od 2.541,31 kn za svibanj 2017. godine od 5. lipnja 2017. godine

- na iznos od 2.541,31 kn za lipanj 2017. godine od 5. srpnja 2017. godine

- na iznos od 2.464,93 kn za srpanj 2017. godine od 5. kolovoza 2017. godine

- na iznos od 2.570,34 kn za kolovoz 2017. godine od 5. rujna 2017. godine

- na iznos od 2.570,34 kn za rujan 2017. godine od 5. listopada 2017. godine - na iznos od 2.593,06 kn za listopad 2017. godine od 5. studenog 2017. godine - na iznos od 2.701,04 kn za studeni 2017. godine od 5. prosinca 2017. godine

- na iznos od 2.701,04 kn za prosinac 2017. godine od 5. siječnja 2018. godine pa sve do konačne isplate.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju S. P., OIB: …,

troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućim polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od 22.studenoga 2021.god. do konačne isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 26.veljače 2020god. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi isplate rente. U tužbi se navodi da je tužitelj pred ovim sudom već ranije vodio sudske postupke protiv tužene i to tužbama radi naknade nematerijalne i materijalne štete kojim je utvrđena pravna osnova odgovornosti tužene radi povrede na radu tužitelja. Navodi se kako je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, odbilo tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora, a kojim zahtjevom je tužitelj potraživao isplatu rente i to za razdoblje od veljače 2018. do prosinca 2017. Navodi se da je dana 1.6.2014. na snagu stupio novi Pravilnik o dodacima za plaće djelatnih vojnih osoba, a da je došlo i do novih načina oporezivanja plaće (vezano za uvećanje visine neoporezivog dijela što se počelo primjenjivati u prosincu 2014.) te da ta dva faktora zajedno utječu na nove izračune plaće (odnosno rente) koju tužena mora isplatiti tužitelju. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženu na isplatu na ime rente kao izgubljene zarade za razdoblje od 1.veljače 2017.god. do 31.prosinca 2017.god., u iznosu od 42.281,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 23.ožujka 2020. tužena se usprotivila tužbenom zahtjevu te ističe kako je tužitelj radno sposoban za sva zanimanja pa tako i za izučeno zanimanje, a ne prilaže dokaze o pokušaju zaposlenja, odnosno da je eventualna nemogućnost zaposlenja posljedica predmetne ozljede, to ne ostvaruje pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade. Navodi kako se prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske preostala radna sposobnost procjenjuje nalazom i mišljenjem specijalista medicine rada, da se radna sposobnost procjenjuje za izučeno zanimanje, odnosno za poslove za koje da je osoba kroz stečeno obrazovanje osposobljena. U situacijama kada nije došlo do gubitka opće nesposobnosti za rad, da postoji preostala radna sposobnost te je činjenica da se tužitelj nije ni pokušao zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću i da se nije prijavio na Zavod za zapošljavanje u svrhu traženja poslova u okviru preostale radne sposobnosti. Tužitelj nije poduzeo ništa da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade te mu stoga ne pripada pravo na naknadu s osnova naknade štete neovisno o tome je li prethodno bio u radnom odnosu ili ne.

3. Podneskom od 17.rujna 2021.god. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tužene isplatu iznosa od 28.307,30 kn, u skladu s obračunom koji je izvršen prema podacima dostavljenim od Personalne službe MORH-a (list 108-117 spisa) sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 25.listopada 2019.god., odgovora tužene na tužiteljev zahtjev od 8.siječnja 2020.god., izvješća o dopuni vještačenja sudskog vještaka J. B., dipl. oec. od 29.3.2013, Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba od 6.3.2014., izlista PBZ d.d., podataka o visini isplaćene mirovine dostavljenih od strane HZMO-a, preslika spisa ovog suda pod br. Pr-666/15, dopisa tužene od 20.svibnja 2021.god., te izračuna razlike pretpostavljene plaće i ostvarene mirovine za razdoblje od 1.veljače 2017.god. do 30.studenoga 2020.god. dostavljenog od strane tužene pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužitelj dana 12.6.2001.god. na natjecanju održanom u J.,

sudjelujući u disciplini izbačaja replike bacanja bombe, doživio ozljedu na radu;

- da je u postupku vođenom pred Općinskim sudom u Splitu br. IIP-754/03 pravomoćno odlučeno o odgovornosti tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj kao posljedicu iz navedenog štetnog događaja;

- da je tužitelj zbog profesionalne nesposobnosti za rad umirovljen dana 1.12.2003.god.,

- da je u predmetu ovog suda br. IVP-163/08 pravomoćno odlučeno o odgovornosti tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu navedenog štetnog događaja u vidu izgubljene zarade i to kao razliku plaće koju bi tužitelj primio da je radio u odnosu na naknadu plaće koju je primao dok je bio na bolovanju u razdoblju od 1.6.2002. do 30.11.2003., te kao razliku plaće koju bi tužitelj primio da je radio u odnosu na isplaćenu mirovinu za razdoblje od 1.12.2003. do 30.5.2008.god.,

- da je u postupku vođenom pred ovim sudom br. Pr-183/12 pravomoćno odlučeno o odgovornosti tužene za štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu navedenog štetnog događaja u vidu izgubljene zarade i to kao razliku plaće koju bi tužitelj primio da je radio u odnosu na isplaćenu mirovinu za razdoblje od 1.6.2008. do 31.3.2012.,

- da je u postupcima vođenim pred ovim sudom pod br. Pr-717/13 tužitelju pravomoćno dosuđeno na ime rente kao izgubljene zarade za razdoblje od 1.04.2012. do 31.12.2012. iznos od 23.770,30 kn; pod br. Pr-335/14 za razdoblje od 1.01.2013. do 30.11.2013. iznos od 25.414,24, pod br. Pr-666/15 za razdoblje od 1.12.2013. do 30.11.2014. iznos od 37.562,21 kn; pod br. Pr- 802/17 za razdoblje od 1.12.2014. do 30.09.2015. iznos od 34.300,51 kn; pod br. Pr-825/17 za razdoblje od 1.10.2015. do 31.01.2017. iznos od 55.750,24 kn,

- da se tužitelj obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji je tužena odbila.

6. Prijeporno je između parbenih stranaka je li tužitelju pripada naknada štete na ime rente kao izgubljene zarade i to kao razlika između plaće koju bi tužitelj primao da nije došlo do štetnog događaja i mirovine koja je istom isplaćena za razdoblje od 1.02.2017. do 31.12.2017.

7. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom rente kao izgubljene zarade u visini razlike između mirovine koju prima i plaće koju bi primao za razdoblje od 1.veljače 2017.god. do 31.prosinca 2017.god.

9. U konkretnom slučaju, odgovornost tužene za predmetni štetni događaj prosuđuje se prema odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 3/02., 58/02., 175/03., 136/04.) koje propisuju da za štetu koja nastane u svezi s obavljanjem vojne službe, Republika Hrvatska odgovara po općim propisima o naknadi štete, te da su ti propisi sadržani u odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, tužena odgovara za nastalu štetu po načelu pretpostavljene krivnje, kako to propisuje odredba čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91., 73/91., 3/94., 107/95., 7/96., 112/99., 88/01., u daljnjem tekstu: ZOO), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11 i 78/15.). Međutim, i u slučaju kada se za štetu odgovara po načelu presumirane krivnje, pretpostavke odgovornosti za štetu su štetnikova štetna radnja, kao i uzročna veza između štetne radnje i nastale štete pa kako je među strankama neprijeporno da je u postupcima ovog suda pod br. IIP-754/03, IVP-163/08 i Pr-183/12 pravomoćno odlučeno o odgovornosti tužene primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZOO za štetu koju je pretrpio tužitelj kao posljedicu iz navedenog štetnog događaja na ime nematerijalne štete i materijalne štete na ime tuđe njege i pomoći i izgubljene zarade, to je u ovom postupku valjalo odlučiti o potraživanju tužitelja s naslova izgubljene zarade za daljnje razdoblje od 1.02.2017. do 31.12.2017.

10. Odredbom čl. 195. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

11. S obzirom na prigovore tužene da je tužitelj umirovljen zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a profesionalna nesposobnost za rad podrazumijeva postojanje preostale radne sposobnosti, to je sud, a na okolnost je li tužitelj bio u mogućnosti profesionalne prekvalifikacije te eventualne mogućnosti novog zaposlenja, uz suglasnost stranaka, izveo dokaz čitanjem nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. M. V.-B., spec. medicine rada iz spisa ovog suda br. Pr- 666/15 (preslika istog priložena u spisu)

11.1. Sudska vještakinja dr. M. V.-Barač, spec. med. rada navodi kako pregledom spisa ovog suda pod br. IIP-754/03 doznaje da je tužitelj dana 12.6.2001. za vrijeme izvođenja vojne vježbe odnosno bacanja bombe osjetio jaku bol u lumbalnom segmentu sa širenjem u lijevu nogu, a kasnije i trnjenjem. Navedeno zdravstveno stanje da je od nadležnog tijela HZZO-a priznato kao ozljeda na radu, te da je zbog toga u početku liječen konzervativno i nije pristajao na operativni zahvat, ali je zbog izraženih subjektivnih tegoba te prolapsa intervertebralnog diskusa u razini L5-S1 ipak izvršen operativni zahvat kralježnice i odstranjen je intervertebralni disk. Nakon operativnog liječenja provedena je stacionarna fizikalna terapija. Zbog navedenog zdravstvenog stanja tužitelj je nakon završenog liječenja bio na ocjeni radne sposobnosti preko zdravstvene komisije MORH-a 2003., a kada je ocijenjeno da zbog nastalog zdravstvenog stanja više nije sposoban za poslove djelatne vojne osobe. Kao razlog se navodi 60% ozljeda na radu, a 40% bolest, to iz razloga jer je tužitelj i prije predmetne nezgode imao zdravstvenih problema sa slabinskim dijelom kralježnice upravo u tom segmentu. Tužitelju je rješenjem HZMO-a 2004.god. određena profesionalna nesposobnost za rad uz kontraindikacije za poslove djelatne vojne osobe, a kao razlog se također navodi 60% ozljeda na radu, a 40% bolest. U odnosu na zdravstveno stanje tužitelja nakon predmetne ozljede ističe neprijepornim kako tužitelj više nije sposoban za poslove djelatne vojne osobe. Kod donošenja ocjene radne sposobnosti, bilo da se radi o zdravstvenoj komisiji MORH-a ili HZMO- a, radna sposobnost se uvijek odnosi na poslove koje je osoba koja se vještači obnašala prije nastanka ozljede bolesti, u ovom slučaju kao djelatna vojna osoba. Navodi kako prema podacima u spisu proizlazi da je tužitelj po zanimaju strojarski tehničar, ali radna sposobnost se kod njega nije odnosila na to zanimanje, s obzirom na to da je tužitelj obnašao dužnost djelatne vojne osobe u tom momentu i da mu je zato određena profesionalna nesposobnost za rad. Ističe kako tužitelj ima preostalu radnu sposobnost za sve one poslove uključujući i njegovo osnovno zanimanje strojarskog tehničara uz uvjet da ne radi teške fizičke poslove te dizanje i nošenje teških tereta, a teški tereti su tereti koji su za muškarce veći od 25 kg. Nadalje, ističe kako se radna sposobnost nikada ne može određivati u postocima, ali se može kazati kako u medicini rada postoje dva pojma koja su vezana za rad, a to je zanimanje i uvjeti rada što može, ali ne mora biti isto, jer u jednim uvjetima za npr. zanimanje strojarskog tehničara tužitelj može biti sposoban jer prilikom obavljanja istih ne diže i ne nosi terete te nema tjelesnih naprezanja, a u drugima može biti nesposoban odnosno ograničeno sposoban. Sve navedeno se odnosi na tužitelja ukoliko bi njegova stručna sprema bila strojarskog tehničara-alatničara. Ističe, a s obzirom na dob tužitelja kako se isti može prekvalificirati ili doškolovati za neka druga zanimanja, osim za ona koja zahtijevaju dizanje i nošenje tereta i teška tjelesna naprezanja.

12. U predmetu ovog suda pod br. Pr-666/15, kao i u ovom predmetu, zatražen je katalog radnih mjesta, odnosno sistematizacija radnih mjesta u MORH-u, sve kako bi se nadopunilo vještačenje vještakinje medicine rada dr. M. V. B. na okolnost je li tužena nakon ozljeđivanja tužitelja, istog mogla rasporediti na druge poslove u okviru preostale radne sposobnosti, a kojem nalogu suda tužena nije udovoljila, odnosno nije dostavila katalog radnih mjesta, odnosno sistematizaciju radnih mjesta u MORH-u, konkretno IV. gardijske brigade, ističući da se radi o podacima koji imaju određen stupanj tajnosti pa bi trebalo provesti postupak deklasifikacije.

13. Tužena u ovom postupku i dalje ustraje u prigovoru kako je tužitelj radno sposoban za sva ostala zanimanja i da je bio dužan poduzeti sve potrebne radnje u sprječavanju nastanka štete u vidu izgubljene zarade, te kako tužitelj nije dostavio dokaz o nemogućnosti zaposlenja i pokušaju zaposlenja pa stoga ne ostvaruje pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade.

13.1. Međutim, ovaj sud smatra prigovor tužene u cijelosti neosnovanim. Prema mišljenju vještakinje dr. V. B., spec. medicine rada, koje ovaj sud kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća, tužiteljeva preostala radna sposobnost uključuje i njegovo osnovno zanimanje uz uvjet da ne radi teške fizičke poslove, kao što je dizanje i nošenje teških tereta koje su za muškarce veće od 25 kg. Notorna je činjenica da IV. gardijska brigada u svom ustroju ima radno mjesto za strojarskog tehničara-alatničara (stručna sprema tužitelja), međutim, tužena nije dokazala da je ponudila tužitelju raspored na drugo radno mjesto i time, od sebe otklonila nastupajuću štetu. Osim toga, za istaknuti je kako je upravo ZK MORH-a svojim rješenjem od 17.7.2003. ocijenio tužitelja nesposobnim za djelatnu vojnu službu te mu je djelatna služba prestala uz častan otpust, a temeljem mišljenja vještaka koji je utvrdio opću nesposobnost za rad. Tek stručno povjerenstvo za reviziju 2004.god., razmatrajući ponovno priloženu medicinsku dokumentaciju, nalazi da bi se radilo o profesionalnoj nesposobnosti za rad, a ne općoj. Stoga, ovaj sud smatra, da je upravo tužena svojim postupcima i radnjama proglasila tužitelja nesposobnim za djelatnu vojnu službu, ne utvrđujući pri tom je li kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost ili mogućnost prekvalifikacije pa je potpuno neosnovano, u ovoj fazi postupka, pozivati se i pobijati osnovu potraživanja tužitelja na način da se prebacuje krivnja na tužitelja zbog nemogućnosti zaposlenja s preostalom radnom sposobnosti. Također iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Rev-17/2009-2 od 5.9.2012.god. proizlazi kako je odlazak u invalidsku mirovinu zakonsko pravo tužitelja koje je on iskoristio, te se time ne dovodi u pitanje njegovo pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade (razlike između onog što bi tužitelj ostvario kao radno sposobna osoba i prihoda s osnove mirovine) pa okolnost je li tužitelj trebao naći posao s preostalom radnom sposobnošću za ovaj spor nije relevantna.

14. Glede visine tužbenog zahtjeva, a koja među stranka nije ni prijeporna budući da ju je tužitelj postavio sukladno izračunu tužene, to je sud istu prihvatio u cijelosti te je tužitelju dosudio ukupan iznos od 28.307,30 kn. Na dosuđeni iznos tužitelju je priznata zatezna kamata koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od 5-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je odlučeno u izreci presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) te u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) pa je tužitelju priznat sljedeći trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 15.lipnja 2020.god. i 17.rujna 2021.god. po 100 bodova, za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 17.ožujka; 5.svibnja i 6.listopada 2021.god. po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 7.000,00 kn, uvećano za PDV u iznosu od 1.750,00 kn, daje ukupan iznos od 8.750,00 kn. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od 22.studenoga 2021.god., kao dana presuđenja, do isplate.

U Splitu 22. studenoga 2021.godine

S u t k i nj a

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda i u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene