REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-11915/2021

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.V., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 137/09, 14/10 i 60/1070/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog M.V., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, Poslovni broj: 33. Pp-2882/2021-4 od 25. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2021.

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog M.V., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način, da se okrivljeniku zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je proglašen krivim na temelju istog pravnog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna, u koju kaznu se na temelju odredbe čl. 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme uhićenja kao 300,00 (tristo) kuna novčane kazne, te okrivljenik ima za platiti 5.700,00 (pettisućasedamsto) kuna novčane kazne, koju je obvezan platiti u roku 90 (devedeset) dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

II. U ostalom dijelu žalba okrivljenog M.V. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

III. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni M.V. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni M.V. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 9.000,00 kuna, u koju kaznu je uračunato vrijeme uhićenja kao 300,00 kuna, te je određeno da okrivljenik ima za platiti 8.700,00 kuna novčane kazne, koju je obvezan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

2. Nadalje, okrivljenik je istom presudom obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 120,00 kuna i trošak usluge korištenja službenog vozila i cijena sata angažiranja policijskih službenika u iznosu od 209,60 kuna.

3. Primjenom odredbe čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja supruge J.V. unutar kuće na udaljenost od dva metra i 10 metara van kuće i svim javnim mjestima u trajanju od 3 mjeseca.

4. Protiv te presude okrivljeni M.V. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Žalitelj ističe, da je njegova supruga dala netočne podatke, jer je navela i netočno vrijeme događaja. Predlaže kako je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, da se žalba prihvati, da se provede dokaz vještačenjem uračunljivosti njegove supruge na okolnost je li bila sposobna davati izjave protiv njega, a da se u postupku ispita i njegov brat Z.V. na okolnost navedenog događaja jer da je isti bio prisutan.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenika da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza ocjenom obrane okrivljenika koji je u bitnom iskazao, da je došlo do povišenih tonova između njega i njegove supruge dana 24. listopada 2021. u 8,30 sati, da je supruzi uputio pogrdne psovke koje su navedene u optužnom prijedlogu, međutim nije baš sto posto siguran da li je to točno rekao, ali moguće da je rekao, da je bio ljut te je u ljutnji moguće da se tako izrazio, a sve zbog ponašanja njegove supruge. U postupku je ispitana svjedokinja J.V. koja je teretila okrivljenika da se ponašao na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, te je prvostupanjski sud analizom i ocjenom provedenih dokaza, cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno prava i proglasio okrivljenog M.V. krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

8. Prvostupanjski sud je analizirao sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj sveukupnosti te budući da je okrivljenik dopustio mogućnost da je rekao uvredljive riječi navedene u optužnom prijedlogu, da je bio uznemiren i da je ovakvo ponašanje ustvari zbog ponašanja njegove supruge, koje je opisao u svom iskazu, međutim iskaz okrivljenika je doveden u svezu sa iskazom ispitane svjedokinje supruge okrivljenika, te dakle provedeni dokazi imaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na istima mogla utemeljiti odluka o krivnji.

9. Nije prihvaćen žalbeni prijedlog žalitelja da se u postupku ispita njegov brat Z.V., jer po ocjeni ovog Suda činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti utvrđeno do sada provedenim dokazima, a jednako tako nije prihvaćen niti prijedlog okrivljenika da se provede dokaz vještačenja njegove supruge o uračunljivosti, odnosno da je tada bila sposobna davati izjave protiv njega, jer okrivljenik nije prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom predlagao provedbu dokaza vještačenja, a niti ispitivanja u svojstvu svjedoka brata odredbom čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona je propisano, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, dakle, kako žalitelj nije predlagao provedbu navedenih dokaza ovaj Sud nije navedeni žalbeni prijedlog prihvatio.

10. Međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud je na temelju odredbe čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu te je utvrdio da je okrivljeniku izrečena previsoka novčana kazna.

11. Naime, prvostupanjski sud je prilikom izricanja novčane kazne imao u vidu kao olakotnu okolnost da je okrivljenik otac četvero djece, visinu njegove mirovine i težinu počinjenog prekršaja, a kao otegotnu okolnost sud je uzeo u obzir da je okrivljenik do sada jednom kažnjavan za obiteljsko nasilje, međutim navedena otegotna okolnost u konkretnom slučaju predstavlja zakonsko obilježje prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen te stoga se ista ne može uzimati kao otegotna okolnost. 12. Stoga je ovaj Sud preinačio odluku o izrečenoj novčanoj kazni te okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne za prekršaj za koji je proglašen krivim i kažnjen, smatrajući da će se tako izrečenom novčanom kaznom na okrivljenika djelovati da ubuduće neće činiti iste ili slične prekršaje, odnosno da će se tako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije.

13. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troška drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka i da je rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna tako da odmjerene troškove žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna ovaj sud smatra primjerenim.

14. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 22. studenog 2021.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Mirjana Margetić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika oštećenicu i tužitelja.