REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Poslovni broj Gž-1292/2021-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Robertu Fabrisu, sucu pojedincu, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja: 1. M. B. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u O. društvu P. i partneri iz Z., 2. V. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku u O. društvu P. i partneri iz Z., i 3. L. B. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku V. B., iz Z., protiv tuženika E. o.d.d. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku u O. društvu G. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi 3.tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-896/2019-53 od 23. srpnja 2021., 22. studenog 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se, kao neosnovana, žalba 3.tužitelja L. B., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-896/2019-53 od 23. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor 3. tužitelja L. B. izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-896/2019-47 od 14. svibnja 2021., kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu pravovremeno podnosi 3. tužitelj, te ističe da je već i u prigovoru od 31. svibnja 2021. naveo da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je 1. tužitelj 3. svibnja 2021. platio pristojbu na presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 1.100,00 kuna čime ne samo da je podmirio svoje obveze prema Zakonu o sudskim pristojbama već ih je i pretplatio za iznos od 109,50 kuna. Naime sudska pristojba na presudu za sve tužitelje je ukupno iznosila 505,00 kuna, dok je visina pristojbe na žalbu, imajući u vidu pobijani dio presude za nedosuđeni iznos od 5.812 EUR, cca 44.100,00 kuna, te da je podneseno u elektronskom obliku, primjenom odredbe Tbr. 3. toč. 1. u vezi Tbr. 1. toč. 1., Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno za tužitelja iznosi 395,50 kuna. Kako je tužitelj u nalogu od 3. svibnja jasno naveo da plaća pristojbu na presudu u iznosu od 500,00 kuna, te žalbu u iznosu od 505,00 kuna, naslovni sud u pobijanom rješenju nije mogao odbiti prigovor 1. tužitelja da je u cijelosti platio pristojbu na žalbu a niti je mogao odbiti prigovor u dijelu da je rješenjem o pristojbi od 14. svibnja 2021. pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Naime, po žalitelju, sud pogrešno tumači odredbu čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, te navodi kako tužitelj gubi pogodnost plaćanja pristojbe na žalbu u polovici iznosa jer nije platio pristojbu u vrijeme podnošenja žalbe. Ističe da odredba čl. 7. st. 1. uopće ne propisuje to što naslovni sud navodi, već upravo suprotno, predmetna odredba propisuje plaćanje polovice pristojbe kao pogodnost za podneske koji se šalju u elektronskom obliku, dok nigdje ne predviđa da podnositelj gubi tu pogodnost ako nije istovremeno s podneskom platio i pristojbu. Poziva se i na odluku Županijskog suda u Varaždinu, od 24. veljače 2021. i odluku VTS RH od 22. srpnja 2019. Konačno naslovni sud je pogrešno primijenio i odredbu čl. 28. Zakona o sudskim pristojbama, jer 1. tužitelj je kao i ostali tužitelji, u cijelosti platio dužne sudske pristojbe 3. svibnja dakle 11 dana prije donošenja rješenja pa stoga nije bilo zakonske osnove da se uopće donosi sporno rješenje a naslovni sud je arbitrarno, nezakonito i samovoljno naložio 1. tužitelju plaćanje dodatne sudske pristojbe od 100,00 kuna.

Žalbeni je prijedlog da se preinači rješenje naslovnog suda poslovni broj Pn- 896/2019-51 od 23. srpnja 2021. na način da se usvoji prigovor 1. tužitelja od 31. svibnja 2021. i ukine rješenje naslovnog suda poslovni broj Pn-896/2019-45 od 14. svibnja 2021.

3. Žalba 3.tužitelja nije osnovana.

4. Pobijanim je rješenjem prvostupanjski sud odbio prigovor 3. tužitelja L. B. na rješenje ovog suda poslovni broj Pn-896/2019-47 od 14. svibnja 2021. kao neosnovan, uz zaključak da nije ispunjen uvjet iz čl. 4. i članak 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 dalje u tekstu: ZSP), kraj činjenice da je elektronička dostava odluke bila 16. travnja 2021., dok je 3. tužitelj sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 505,00 kuna platio zajedno s 1. tužiteljem dana 4. svibnja 2021. (nalog za plaćanje 3. svibnja 2021.), pa je sudska pristojba plaćena nakon Zakonom propisanog roka od tri dana, pa onda 1. tužitelj gubi pogodnost plaćanja sudske pristojbe u polovici iznosa sudske pristojbe.

5.Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje temeljem Tbr. 2. t. 1. da sudska pristojba na presudu za sve tužitelje iznosi 1.010,00 kuna sukladno vrijednosti predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe i donošenja presude od 8.842,00 EUR, odnosno u protuvrijednosti u kunama cca 66.000,00 kuna, pa kada se iznos od 1.010,00 kuna podijeli na tri tužitelja koji su solidarno dužni platiti sudsku pristojbu dobije se iznos od 336,66 kuna za svakog tužitelja, a kako sudska pristojba na presudu nije plaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke sud je 14. svibnja 2021. donio rješenje poslovni broj Pn-896/2019-47 kojim je pozvao 3. tužitelja po punomoćniku da u roku od 8 dana od primitka rješenja plati razliku sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 84,17 kuna, s obzirom da je isti platio dio sudske pristojbe na presudu u iznosu od 252,50 kuna.

6. Također, prvostupanjski sud smatra da tuženik, koji je u ovom slučaju djelomično izgubio spor, ne može snositi cjelokupni trošak sudske pristojbe na presudu koji u cjelokupnom iznosu iznosi 1.010,00 kuna,već je intencija zakonodavca bila da se tužiteljima umanje troškovi vođenja postupka time što je omogućeno plaćanje polovice sudske pristojbe na odluku (u ovom slučaju presudu) u roku od tri dana.

7. Nadalje, glede sudske pristojbe na žalbu. temeljem Tbr. 3. t. 1. Tarife prvostupanjski sud utvrđuje u iznosu od 900,00 kuna sukladno vrijednosti predmeta spora na žalbu za odbijajući dio pod točkom II. izreke presude na koji se tužitelji žale u iznosu odbijajućeg dijela 7.291,00 EUR, odnosno u protuvrijednosti u kunama cca 54.600,00 kuna, pa kako je 3. tužitelj sudsku pristojbu na žalbu protiv presude u iznosu od 505,00 kuna platio zajedno s 3. tužiteljem dana 4. svibnja 2021. (nalog za plaćanje 3. svibnja 2021.), dakle svaki je platio 252,50 kuna, to je sudska pristojba plaćena samo djelomično i to nakon što je žalba podnesena 30. travnja 2021., dakle u suprotnosti s čl. 7. st. 1. ZSP-a koji propisuje da za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Iz čega proizlazi da pristojba na žalbu nije plaćena u trenutku podnošenja elektronskim putem, pa da bi 1. tužitelj ostvario pogodnost plaćanja sudske pristojbe u polovici iznosa sudske pristojbe.

8. Zbog neplaćanje sudske pristojbi u cijelosti sud je pozvao 3. tužitelja da plati i pristojbu na navedeno rješenje od 14. svibnja 2021. u iznosu od 100,00 kuna u skladu s čl. 28. st. 9. ZSP-a, koji propisuje da na rješenje o pristojbi iz stavka 3. i 5. ovog članka plaća se dodatna pristojba u iznosu od 100,00 kuna.

9. Takovo rješenje prvostupanjskog suda temelji se na valjanoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava – konkretno odredbi Zakona o sudskim pristojbama i Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 118/18 – dalje ZSP i Tarifa).

10. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je žalitelj izgubio podobnost plaćanja sudske pristojbe u polovici iznosa sudske pristojbe, a sve kraj nespornog utvrđenja da je elektronička dostava odluke bila 16. travnja 2021., dok je 3. tužitelj sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 505,00 kuna platio zajedno s 1 i 2. tužiteljem dana 4. svibnja 2021. (nalog za plaćanje 3. svibnja 2021.), dakle nakon zakonom propisanog roka od tri dana.

11. Nadalje, pravilno je utvrđena vrijednost spora, kraj činjenice da je tužbeni zahtjev postavljen na isplatu 8.842,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a, odnosno cca 66.000,00 kuna, pa je pravilno i utvrdio visinu obveze plaćanja pristojbe na presudu, te kraj činjenice da ista nije plaćena u roku od tri dana, nije ni postojala mogućnost umanjenje pristojbe u polovici iznosa sudske pristojbe.

12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio temeljem Tbr. 3. t. 1. Tarife obvezu plaćanja pristojbe za žalbu u iznosu od 900,00 kuna, jer se žalitelj žalio protiv odbijajućeg dijela presude (toč II. izreke), odnosno iznosa od 7.291,00 EUR, odnosno u protuvrijednosti u kunama cca 54.600,00 kuna, a ne kako žalitelj ističe da se radi o nedosuđenom iznosu od 5.812,00 EUR, jer to ne proizlazi iz izreke pobijane presude (toč. I. i II. izreke), niti iz postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim je zahtijevao isplatu iznos od 8.842,00 EUR, a koji tužbeni zahtjev tijekom postupka nije izmijenio, a dosuđen mu je iznos od 1.551,00 EUR, niti je i spomenuta pristojba plaćena u trenutku podnošenja žalbe u elektronskim putem, pa pravilno prvostupanjski sud zaključuje da žalitelj nije ostario pravo na plaćanje polovice iznos sudske pristojbe.

13. Kraj činjenice da tužitelj nije u cijelosti podmirio sudsku pristojbu, to je žalitelja osnovano pozvao prvostupanjski sud na plaćanje pristojbe u iznosu od 100,00 kuna, a sve temeljem čl. s čl. 28. st. 9. ZSP-a, kojim je propisano da na rješenje o pristojbi iz stavka 3. i 5. ovog članka plaća se dodatna pristojba u iznosu od 100,00 kuna, pa je i u tom dijelu žalba žalitelja neosnovana.

14. Stoga, kako je prvostupanjsko rješenje u svemu zakonito i pravilno doneseno to je žalbu žalitelja valjalo odbiti kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku.

U Puli, 22. studenog 2021.

Sudac:

Robert Fabris