Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 10 Gž -1266/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz B., …, OIB: …, zastupane po skrbnici D.
B. iz M., …, OIB …, a ona po punomoćniku R.
K., odvjetniku u R., …, protiv tuženika: 1) D. C. iz
M., …, OIB: … i 2) P. J. iz V., …,
OIB: …, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice M. L.
protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P- 360/2021 od 15. rujna 2021., dana 22. studenoga 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice M. L. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-360/2021 od 15. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"O d b a c u j e s e, tužba. "
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica M. L. iz svih zakonskih razloga u bitnom ukazujući da sud nije uopće cijenio predložene dokaze, čime da je postupio protivno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku, te ponavlja činjenične navode iz tužbe kako su žaliteljica i tuženik pod 2) P. J. polubraća (po istom ocu sada pok. F. J.) kao i da je isti u postupku, koji se vodio
pred Općinskim sudom u Crikvenici pod brojem P-234/2020, priznao ovdje tuženiku pod 1) D. C., a tamo tužitelju, pravo vlasništva na k.č. …, … i …, sve k.o. M. za ¼ dijela, iako je znao da je upravo ovdje žaliteljica, kao nasljednica iza pok. F. J., temeljem rješenja o nasljeđivanju O-105/92, kao i diobe iz 1993., suvlasnica ovih nekretnina u tom suvlasničkom dijelu, a koje je priznanje protivno moralu, nezakonito, a time i ništeno, pa žaliteljica smatra da je prvostupanjski sud pogriješio kada je tužbu u ovoj pravnoj stvari odbacio. Predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači, podredno ga ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe koji
potražuje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:
5.1. da je tužbom predloženo da sud, po provedenom dokaznom postupku, prihvati tužbeni zahtjev, kojim će se utvrditi ništetnost procesne dispozicije, odnosno priznanja tužbenog zahtjeva od strane P. J. kao tuženika u predmetu istog suda koji se
je vodio pod poslovnim brojem P-234/2020, a temeljem kojeg je donesena u tom postupku presuda na temelju priznanja, kao i nalaganje uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, promijenjenog na temelju te presude;
5.2. da se tužba temelji na tvrdnjama da bi tuženik, P. J., kao polubrat M.
L., tužiteljice u ovome postupku, znao da nije bio vlasnik nekretnina u odnosu na koje je priznao tužbeni zahtjev D. C., već da iste pripadaju M. L., kao nasljednici iza J.V., pa prvostupanjski sud, polazeći od odredbe članka 187. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), uzimajući da se radi o tužbi na utvrđenje ništetnosti izjave o priznanju tužbe, date u sudskom postupku, dakle sudskoj raspoložbi stranke,
a ne utvrđenje postojanja (odnosno nepostojanje) prava ili pravnog odnosa, niti istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, zaključuje da za takvu tužbu tužiteljica M. L. nema pravnog interesa, pa je takva tužba na utvrđenje nedopustiva, a posljedično tome zaključuje da sud ne može, sve i kada bi prihvatio ovakav tužbeni zahtjev, nalagati zemljišnoknjižnom sudu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja promijenjenog na temelju pravomoćne i izvršne sudske presude iz parničnog postupka u kojem nije sudjelovala ovdje tužiteljica M. L., a koja također nije, prije izvršene promjene bila upisana u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica predmetnih nekretnina, pa prvostupanjski sud tužbu odbacuje kao nedopuštenom.
6. Prije svega treba reći da se u konkretnom slučaju radi o procesnoj odluci prvostupanjskog suda kojom je odbačena tužba kao nedopuštena iz razloga nepostojanja pravnog interesa na strani tužiteljice M. L. za podnošenje takve
tužbe.
7. Odredbom članka 8. ZPP je propisano da koje će činjenice uzeti kao dokazane,
odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
8. Dakle sud je dužan, iako izvedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju, to svoje uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju spisa.
9. U konkretnom slučaju, kako je to naprijed već rečeno, radi se o procesnoj odluci prvostupanjskog suda kojom je odbacio tužbu kao nedopuštenu, a za takvu odluku je prvostupanjski sud valjano dao obrazloženje te se osnovano pozvao na odredbu članka 187. ZPP koja propisuje da tužitelj u tužbi može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a ne, kako se to u konkretnom slučaju radi o istinitosti iskaza ili raspoložbe stranke u postupku u kojem je donesena pravomoćna odluka suda, jer bi to bilo posljedično utvrđenje ništetnosti sudske odluke, a što nije moguće utvrđivati obzirom da se sudska odluka može pobijati isključivo pravni lijekovima (redovnim ili izvanrednim), a nikako u ovakvom postupku.
10. Stoga po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u svezi članka 8., sve u svezi članka 381. ZPP, na koju ukazuje u žalbi tužiteljica M. L..
11. Nije prvostupanjski sud počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14., u svezi članka 381. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2., u svezi članka 381. ZPP.
12. Pravilno prvostupanjski sud obrazlaže u pobijanom rješenju da je tužiteljica M. L., obzirom da osporava istinitost i valjanost raspoložbe ovdje tuženika P.
J. u parničnom postupku koji se vodio predi istim prvostupanjskim sudom broj P- 234/2020, imala pravnog interesa i mogla ustati tužbom (sa kondemnatornim tužbenim zahtjevom) radi osporavanja učinka upravo takve presude te utvrđenja njenih vlasničkih prava na predmetnim nekretninama, a kada bi mogla, temeljem takve presude protiv ovdje tuženika pod 1) D. C., u zemljišnoj knjizi upisanog kao suvlasnika na predmetnim nekretninama, tražiti izmjenu postojećeg upisa (stjecanje od nevlasnika) ili pak, ukoliko ne bi uspjela sa takvom tužbom, ustati tužbom (također kondemnatornim tužbenim zahtjevom) protiv ovdje tuženika pod 2) P.
J. radi isplate po osnovi stečenog bez valjane pravne osnove ili naknade štete, a na koje činjenice se ukazuje u činjeničnom osnovu ove tužbe kao i u žalbi.
13. No u svakom slučaju i po stavu ovog drugostupanjskog suda nije dopušteno deklaratornom tužbom utvrđivati valjanost ili ništetnost kako odluke suda, tako niti stranačkih raspoložbi u takvim postupcima, jer se time direktno utječe i na egzistenciju i valjanost same odluke suda, a koja bi i nakon eventualno tako utvrđene ništetnosti raspoložbe stranke i dalje ostala na snazi.
14. S obzirom da se nisu ostvarili žalbeni razlozi tužiteljice M. L., a niti je ovaj sud našao razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP, njenu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda, odnosno riješiti kao u izreci.
U Zadru 22. studenoga 2021.
Sudac
Željko Đerđ, v.r.
