Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-1297/2019

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene O.K. i II. okrivljenog A.K. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi I. okrivljene O.K. i II. okrivljenog A.K., podnesenoj protiv presude Općinskog suda Rijeci, Stalne službe u Delnicama, broj: 64. Pp J-981/19 od 2. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljene O.K. i II. okrivljenog A.K. i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 159/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) I. okrivljene O.K. i II. okrivljenog A.K. obvezani su naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, svaku u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom I. okrivljene O.K. i II. okrivljenog A.K. su proglašeni krivima, da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji prekršaj im je izrečena novčana kazna u iznosu od po 187,50 kuna, koju kaznu su platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, te su obvezani na plaćanje troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna svaki na temelju odredbe čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona.

2. Protiv te presude I. okrivljene O.K. i II. okrivljenog A.K. su podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi odluke o izrečenoj novčanoj kazni. Žalitelji u bitnom poriču da bi kritične zgode narušavali javni red i mir, navodeći da su se nalazili u svom dvorištu.

3. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe i ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a niti su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da nisu počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira navodeći u bitnom, da su bili u svom dvorištu, jer je prvostupanjski sud po ocjeni ovog Suda proveo opsežan dokazni postupak, u postupku ispitao I. okrivljenu O.K. i II. okrivljenog A.K. koji su porekli učin prekršaja koji im se stavlja na teret, u postupku su ispitani svjedoci M.J., R.I. i R.N., odnosno sud je proveo sve potrebne i dostupne dokaze u cilju pravilnog i potpunog utvrđivanja odlučnih činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, te je sve provedene dokaze cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno nedvojbeno utvrdio da su okrivljenici vikali na javnom mjestu uznemirujući prisutne mještane, te su takvim ponašanjem povrijedili odredbu čl.

13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da se ponašanje okrivljenika reflektiralo na javnom mjestu, a iz stanja spisa proizlazi da je okrivljena O.K. iz dvorišta svoje kuće vrijeđala R.N. koji se nalazio pored spomenika palim borcima na način da je vikala i galamila, te da je izišla iz svog dvorišta i nastavila sa vrijeđanjem i galamom, a jednako tako iz provedenih dokaza proizlazi da se okrivljeni A.K. ponašao na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga.

7. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja, da su bili u svom dvorištu i da na taj način nisu ostvarili zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da iz provedenog dokaznog postupka i činjeničnog opisa prekršaja navedenog u optužnom prijedlogu proizlazi da je I. okrivljena O.K. izišla iz svog dvorišta, a osim toga da su vikali i galamili na R.N. koji se nalazio na javnom mjestu pored spomenika palim borcima, dakle, okolnosti koje su postojale u vrijeme izvršenja prekršaja radnju okrivljenika su činile dostupnom javnosti jer je posljedica nastupila na javnom mjestu, a osim toga radnja je bila izložena pogledu javnosti. Slijedom navedenog iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su okrivljenici ponašanjem navedenim u izreci pobijane presude ostvarili zakonsko obilježje prekršaja iz čl.

13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

8. Nadalje, ovaj Sud je ispitao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni jer žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u smislu odredbe čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona sadrži u sebi je žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Ovaj Sud je utvrdio da je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna koja nije prestroga. Naime, za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50,00 do 200,00 DEM ili kazna zatvora do 30 dana, te kako je prvostupanjski sud cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža okrivljenicima izrekao novčane kazne u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne te ovaj Sud izrečenu kaznu ocjenjuje primjerenom težini počinjenog prekršaja, ista je dostatna kako svim okolnostima prekršaja tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovaj Sud zaključuje da će se tako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije.

9. Nadalje, okrivljenici su obvezani na naknadu troška žalbenog postupka u paušalnom iznosu od po 200,00 kuna staviti na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t.

3.c Prekršajnog zakona imajući u vidu složenost i trajanje žalbenog postupka te je navedena svota određena sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN br. 18/13) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

10. . Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. studenog 2021.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Mirjana Margetić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.