Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-794/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja A. Č., OIB: …, iz D., zastupanog po punomoćnici V. P. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. I. R., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3140/2017-41 od 26. ožujka 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3140/2017-41 od 26. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o zajmu br. … kojega su sklopili C. I. R., S., OIB: …, kao zajmodavac i Č. A., D., OIB: …, kao zajmoprimac i založni dužnik i I. Č., D., OIB: …, kao sudužnik, dana 11.01.2010. godine potvrđenog od javnog bilježnika L. D. u Z. pod brojem Ov-175/10, na iznos od 26.053,52 EUR na razdoblje od 95 mjeseci, s kamatom od 6,30% godišnje, a kojim ugovorom je založni dužnik Č. A. založio udio od 1/1 nekretnine upisane u kč.br. 3171 u naravi kuća i dvorište u selu površine 331 m2, upisane u zk.ul.br. 1211 k.o. D., radi osiguranja vraćanja zajma sa svim dodatnim pravima, i temeljem kojega je isti dopustio zajmodavcu da bez ikakvih daljnjih pitanja i privole izvrši upis prava zaloga u svoju korist.

II. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradišci brisanje upisanog založnog prava na nekretnini kč.br. 3171 u naravi kuća i dvorište u selu površine 331 m2, upisane u zk.ul.br. 1211 k.o. D., rješenjem poslovni broj Z-112/06, u korist R. C. I., S., OIB: …, a na osnovi Ugovora o zajmu br. … od 11. siječnja 2010. godine solemniziranog po javnom bilježniku L. D. iz Z. pod brojem Ov-175/10, a radi osiguranja 26.053,52 EUR s godišnjom kamatom od 6,30% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a rokom otplate do 08.12.2017., s eventualnim ovršnim troškovima.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 11.687,50 kn sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 26. ožujka 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 12. travnja 2021. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj je tužbom tražio da se utvrdi ništetnim Ugovor o zajmu broj … kojeg je kao zajmoprimac sklopio dana 11.1.2010. sa tuženikom jer da se radi o lihvarskom ugovoru.

6. Tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev jer da je tužitelj u ugovoru o zajmu potvrdio kako postoji potraživanje tuženika prema tužitelju, da je potpisao izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da je prilikom sklapanja zajma sve bilo fer i korektno, da je ugovor o zajmu solemniziran od strane javnog bilježnika te kao takav pročitan i rastumačen strankama prije samog potpisivanja uz upozorenje da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta nakon čega je tužitelj kao stranka ugovora izjavio da prihvaća pravne posljedice isprave i da ista odgovara njegovoj volji. Navod tužitelja da mu ne bi bio isplaćen cjelokupan iznos prema predmetnom ugovoru o kreditu da je suprotan sa dokumentacijom koju je sam dostavio u prilogu svoje tužbe te u slučaju da mu nije isplaćen cijeli iznos da to nije razlog ništetnosti, već je tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje obveze ili raskid ugovora. Tužitelj da je na dan potpisivanja ugovora potpisao i izjavu kojom potvrđuje da nije u nuždi, teškom imovinskom stanju, da nema imovinskih neprilika niti smanjenu sposobnost rasuđivanja. Protiv tuženika da se u Republici Hrvatskoj ne vodi bilo kakav kazneni postupak, a da se tuženika ne tiču aranžmani koje je tužitelj imao sa trećim osobama (kreditni uredi).

7. Na temelju dokaza koji su provedeni u prvostupanjskom postupku utvrđeno je;

- da su tužitelj kao zajmoprimac i založni dužnik i I. Č. kao sudužnik zaključili Ugovor o zajmu br. … (dalje: Ugovor) sa C. I. R. kao zajmodavcem,

- da je Ugovor sklopljen dana 11.1.2010. i istog dana potvrđen kod javnog bilježnika L. D. u Z. pod brojem OV-175/10,

- da je zajam iznosio 25.053,52 EUR (189.900,00 kn), sa rokom otplate od 95 mjeseci s kamatom od 6,30% godišnje,

- da je kao sredstvo osiguranja upisano založno pravo na nekretnini tužitelja kč.br. 3171 - kuća i dvorište u selu od 331 m2 iz zk.ul.br. 1211 k.o. D.,

- da je kao dodatna sredstva garancije povrata zajma tužitelj predao potpisanu i ovjerenu bjanko zadužnicu koju zajmodavac smije unovčiti ukoliko korisnik zajma ne ispuni na vrijeme bilo koju dospjelu obvezu iz predmetnog Ugovora,

- da korisnik zajma plaća sve troškove u svezi tog Ugovora, prije svega javnobilježničke troškove, troškove uknjižbe fiducijarnog prava na nekretninama, kao i ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja obveza po tom Ugovoru te sve eventualne poreze koji bi bili posljedica tog Ugovora,

- da je tužitelj vršio povrat pozajmljenog iznosa, a prema nalazu financijskog vještaka da su se uvjeti za dospijeće cijelog zajma stekli s danom 11.06.2012. kada nisu plaćena dva uzastopna anuiteta,

- da je tužitelj ukupno uplatio 80.366,00 kn koje uplate je vršio na račune pravnih osoba H.-S. d.o.o., T. N. d.o.o. i O. A. d.o.o., koja su u međuvremenu brisana iz sudskog registra,

- da je Ugovor o zajmu broj … od 11.01.2010. bio predmet sudskih presuda Županijskog suda u Zagrebu i to Kov-Us 38/14 (str. 75, list 335 spisa), Kov-Us 52/14 (str. 75, list 390 spisa), Kov-Us 35/14 (str. 75, list 505 spisa), Kov-Us-36/14 (str. 75, list 463 spisa), K-Us-22/15, (str. 75, list 546 i 196 spisa (I. B.), K-Us 36/15 (str. 61, list 580 spisa), K-Us-22/16 (str. 75, list 380 spisa), K-Us-16/16, (str. 75, list 621 spisa) te optužnice K-Us-139/12 od 14.1.2013. (str. 78, list 161, str. 821, list 177 spisa) te je temeljem istih i taj Ugovor proglašen lihvarskim, tj. sklopljenim pod lihvarskim uvjetima s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi,

- da tuženik nije osuđen radi kaznenog djela protiv javnog reda - udruživanje radi počinjenja kaznenog djela opisanog u čl. 333. st. 1 KZ-a i kaznenog djela protiv imovine - zaključenjem lihvarskog ugovora opisanog u čl. 233 st. 1 i st. 2 KZ-a,

- da iz presuda Županijskog suda u Zagrebu proizlazi da je tuženik imao poslovne aranžmane sa tuženima u tim sudskim postupcima, odnosno u odnosu na konkretni Ugovor sa trgovačkim društvima H.-S. d.o.o., T. N. d.o.o. i O. A. d.o.o.,

- da se Isplatnica … prema kojoj je tužitelju isplaćeno 189.900,00 kn ne može smatrati vjerodostojnom ispravom jer nije navedeno ime/naziv isplatitelja, potpis blagajnika je nečitak i isplata se odnosi na Ugovoru broj …, a ne na Ugovor broj … koji je predmet ovog postupka.

8. Iz iskaza tužitelja prvostupanjski sud utvrđuje da je on prvi puta otišao u kreditni ured 2005. jer više nije bio kreditno sposoban, a novac mu je trebao za uređenje nekretnine koju je kupio kreditom koji je podigao kod Privredne banke Zagreb, da nije sumnjao u poslovanje kreditnih ureda te da je svoje obveze uredno podmirivao. Rate da je plaćao na način da su on osobno ili njegov brat dolazili u kreditne urede, gdje su im davali potvrde o uplati, na kojima su bili pečati različitih firmi. Nekada bi plaćao i poštom, a uplatu je naslovio na onoga na koga su ga uputili u kreditnom uredu. Prije sklapanja predmetnog Ugovora da je zakasnio sa otplatom rate, da su ga nazvali iz kreditnog ureda i rekli mu da mora sklopiti novi ugovor, na što je pristao jer mu je bilo bitno da ne izgubi kuću koja je bila pod zalogom po ugovoru o zajmu iz srpnja 2009. po kojem je zajmodavac bio B. A. C.. Kod sklapanja predmetnog Ugovora da su mu rekli da će brisati zalog sa kuće i da će mu još isplatiti novac da može normalno živjeti, raniji zalog je brisan, upisan je zalog sada za korist tuženika, a njemu je isplaćeno 1.500,00 kn te mu je djelatnica u uredu rekla da toliko ostane nakon prebijanja kredita, kamata i troškova.

9. Iz iskaza javne bilježnice proizlazi da se ona ne sjeća je li pri solemnizaciji predmetnog Ugovora bio prisutan tuženik, a pored toga da njegova prisutnost nije bila potrebna, te da u njezinom uredu nije isplaćen novac.

10. Prvostupanjski sud zaključuje kako iz Isplatnice na kojoj je navedeni broj drugog ugovora ne može sa sigurnošću zaključiti je li isplata novca izvršena te da li se sporna isplatnica odnosi na drugi zajam isplaćen tuženiku istog dana. Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza zaključuje da je tužitelj lakomisleno potpisao Izjavu jer je bio u nuždi i strahu da će mu raniji zajmoprimac (B. A. C.) zbog zakašnjenja u plaćanju rate ranijeg zajma, aktivirati založno pravo zbog čega je pristao na sklapanje novog ugovora sa tuženikom, lakomisleno je potpisao Ugovor ne čitajući njegov sadržaj. Prihvaća kao vjerodostojan iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da mu je na ruke isplaćeno 1.500,00 kn, pa kako je prema rezultatima financijskog vještačenja tužitelj posredstvom kreditnih ureda platio 80.366,00 kn, to da je očigledno da je tuženik iskoristio nuždu i teško materijalno stanje tužitelja i zasnivanjem zaloga ugovorio korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što mu je dao, a što je iznos naveden u Ugovoru.

11. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) kojom je propisano da je ništetan onaj ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zahvalnošću ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti. Prvostupanjski sud je utvrdio da je sporni Ugovor u naravi zelenaški ugovor te je kao takav sukladno čl. 322. ZOO-a ništetan. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (čl. 323. st. 1. ZOO-a). Kako je sud utvrdio ništetnost Ugovora o zajmu, odredio je i brisanje prava zaloga na predmetnoj nekretnini koje je upisano upravo radi osiguranja povrata iznosa iz predmetnog Ugovora.

12. Odluka o trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) uz uvećanje za troškove vještačenja.

13. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, pri čemu navedenu bitnu povredu ne objašnjava, te da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer nije dao jasne razloge za postojanje zakonskih uvjeta koji su propisani odredbom čl. 329. ZOO-a, a koji moraju biti kumulativno ispunjeni i koje mora dokazati tužitelj. Tužitelj da nije dokazao da je bio u stanju nužde, da je potpisao izjavu da se ne nalazi u takvom stanju, da je sposoban za rasuđivanje, da ne spori da je potpisao isplatnicu i Ugovor, da je Ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, što znači da je pročitan i rastumačen tužitelju, da je nejasno koju je radnju tuženik kao zajmodavac osobno poduzeo, a koja bi bila protivna prisilnim propisima, da je postupao u dobroj vjeri, nije sudjelovao u bilo kakvim pregovorima ili bilo kakvim pravnim poslovima s tužiteljem bilo kada ranije. Zbog toga da je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te je na isto pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

14. Po ocijeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

15. Sagledavajući cjelokupnost izvedenih dokaza, osobito vođenje kaznenog postupka protiv osoba koje su osnivale kreditne urede i trgovačka društva sa jedinom svrhom da preko istih primaju uplate dužnika u ugovorima o zajmu u kojima su ta trgovačka društva formalno navođena kao zajmodavci, a kasnije se u ugovorima pojavljuju kao zajmodavci i fizičke osobe, strani državljani, a kojima se pozajmljeni iznos vraćao upravo uplatom na račune raznih trgovačkih društava i bez obzira što protiv tuženika osobno nije vođen kazneni postupak, ne može se izvesti drugačiji zaključak od onog kojeg je izveo prvostupanjski sud da je konkretni Ugovor lihvarski ugovor te stoga ništetan.

16. Uvidom u optužnicu broj K-US-139/12, IS-US15/12 od 14. siječnja 2013. koja je podignuta protiv M. R., A. Š., E. I., I. B. i još 15 optuženika, svi mahom zaposleni u kreditnim uredima, odnosno sa različitim dužnostima i ulogama u lancu zaključivanja ugovora o zajmu sa fizičkim osobama i osnivanjem trgovačkih društava preko kojih se vršila otplata pozajmljenih iznosa, kontaktiranja sa „stranim investitorima“, utvrđuje se da su svi oni u vremenskom periodu od početka 2007. do 12. svibnja 2012. u cilju sklapanja što većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i tako pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana Republike Hrvatske, povezali se u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških životnih i materijalnih prilika, pri čemu je ugovaran povrat zajma na način da su u pisanim ugovorima navedeni iznosi zajma koji su bili znatno veći od iznosa stvarno danog zajma te su ugovorene i obračunate kamate na iznos ugovorenih, a ne stvarno isplaćenih iznosa, a ugovarane su i novčane kazne za odstupanje od dogovorene dinamike povrata zajma, uz osiguranje povrata zajma polaganjem bjanko zadužnica, čekova ili zalaganjem ili prijenosom vlasništva nekretnina ili vozila veće vrijednosti od stvarno danih zajmova, u koju svrhu su radi prikrivanja stvarne naravi pravnog posla koristili osnovana trgovačka društva, između ostalog H.-S. d.o.o., T. N. d.o.o. i O. A. d.o.o., kojima je tužitelj plaćao rate kredita, pa su u okviru realizacije plana određivali uvjete pod kojima je nuđeno sklapanje ugovora o zajmu koji su bili osigurani vozilima te su odobravali sklapanje istih i manjih zajmova koji nisu bili osigurani sredstvima osiguranja, pronalazili lokacije za djelovanje kreditnih ureda i opremali ih te neposredno dostavljali novac kreditnim uredima i preuzimali novac i dokumentaciju iz njih i transferirali novac prema planu i dogovoru, nudili strankama sklapanje ugovora o zajmu čiji je povrat bio osiguran nekretninama ili osobnim vozilima zajmoprimaca, sačinjavali tekstove ugovora o zajmu i dogovarali sa zajmoprimcima njihovo potpisivanje, predavali stankama novac na ime zajma sklopljenog pod lihvarskim uvjetima, zahtijevali od zajmoprimaca sklapanje daljnjih ugovora koji su glasili na veće iznose, bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima, uz osiguranje povrata dodatnom imovinom, a sve kako bi stvorili što veći iznos duga, na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranjem već nerazmjerno ugovorenih sredstava osiguranja, bez obzira na iznos već do tada izvršenog povrata duga. Protiv optuženika donesene su pravomoćne presude zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u čl. 333. st. 1. KZ-a i kaznenog djela protiv imovine - zaključenjem lihvarskog ugovora opisanog u čl. 233. st. 1. i st. 2 KZ-a.

17. Iz dostavljenih kaznenih presuda koje je prvostupanjski sud pobrojao među izvedenim dokazima, proizlazi da je među oštećenicima zbog zaključenja lihvarskog ugovora i tužitelj i njegova supruga, a u odnosu na njih se kao lihvarski ugovori navode Ugovor o zajmu broj … sklopljen između B. A. C. kao zajmodavca i tužitelja kao zajmoprimca u iznosu od 15.688,08 EUR-a i Ugovor koji je predmet ovog postupka.

18. Kako je optužnicom bilo obuhvaćeno 660 zajmoprimaca, te kako iz provedenih dokaza iz kaznenog postupka proizlazi da se tuženik navodi kao zajmodavac i u odnosu na druge oštećenike, nije za vjerovati da tuženik nije bio upoznat sa poslovanjem kreditnih ureda, odnosno načinom na koji se pozajmljivao novac, te da pozajmljeni iznosi iz ugovora nisu odgovarali stvarno pozajmljenim iznosima. Optuženici su u svojim iskazima potvrdili da su zajmoprimci primali upola manje iznose od onih koji su bili navedeni u ugovorima, da se vršio pritisak na zajmoprimce kako bi zaključivali nove ugovore po kojima su stvarno dobivali još manje novca, a sve uz prijetnju da će se aktivirati sredstva osiguranja.

19. U konkretnom slučaju dakle, proizlazi da je konkretan Ugovor zaključen po istom principu kao što su zaključivani svi ugovoru u kreditnim uredima, da je konkretni Ugovor bio predmet kaznenog postupaka te je isti utvrđen kao lihvarski ugovor, odnosno između ostalog i radi zaključenja tog ugovora optuženici su bili proglašeni krivima, a navedenu činjenicu ovaj sud ne može zaobići i zaključiti samo na temelju toga što tuženik nije bio sudionik kaznenog postupka i što nije osobno pregovarao sa tužiteljem da se ne radi o lihvarskom ugovoru.

20. Zbog toga i ovaj sud poklanja vjeru iskazu tužitelja, jer isti potvrđuje iskaze optuženika o načinu na koji se novac pozajmljivao i načinu na koji su se zaključivali ugovori i vršio pritisak na zajmoprimce, pa i na tužitelja koji se očigledno bojao aktiviranja založnog prava i prodaje svoje nekretnine koju je založio kao osiguranje Ugovora o zajmu kojeg je zaključio sa B. A. C. i koji je nakon zaključenja konkretnog Ugovora brisao pravo zaloga koje je bilo upisano za njegovu korist, te je upisan zalog za korist tuženika. Iz ugovora koji su priloženi uz tužbu proizlazi da je tužitelj 25.5.2009. sklopio ugovor sa M. S. iz S. kao zajmodavcom na iznos od 5.116,00 EUR-a, 24.7.2009. sa zajmodavcem B. A. C. na iznos od 15.688,08 EUR-a,

9.12.2009. sa C. R. na iznos od 515,51 EUR-o, a 11.1.2010.predmetni Ugovor na iznos od 26.053,52 EUR-a, dakle ukupno 47.351,11 EUR-a. Ovo potvrđuje istinitost tužitelja da su od njega tražili zaključivanje novih Ugovora sa nekim drugim zajmodavcima radi zatvaranja ranijih obveza, a novi ugovori su glasili na puno veće iznose nego što su bili oni na koje je glasio ugovor koji se zatvarao.

21. Tvrdnje tuženika da on nije dogovarao pozajmicu sa tužiteljem, te da je postupao u dobroj vjeri, te da ga ne obvezuje postupanje kreditnih ureda ne može dovesti do drugačijeg zaključka u odnosu na konkretni ugovor koji je obuhvaćen počinjenjem navedenih kaznenih djela, a pored toga tuženik ni na koji način nije objasnio, a niti dokazao svoje tvrdnje da nije znao za postupanje djelatnika kreditnih ureda te da nije bio upoznat sa njihovim načinom poslovanja i lihvarenja s obzirom na činjenicu da se pojavljuje kao zajmodavac i u drugim ugovorima koji su obuhvaćeni kaznenim dijelom.

22. Zbog toga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio žalbu tuženika i potvrdio pobijanu presudu kako u odnosu na glavnu stvar tako i u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška koja je pravilna.

Koprivnica, 19. studenog 2021.

Predsjednik vijeća

Miloš Lojen v. r.