REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7051/2021

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika V.D., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika V.D., podnijetoj po branitelju T.M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva xx d.o.o., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. svibnja 2021., broj: 23 Pp P-3977/2020-16, na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2021.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenika V.D., pobijana presuda ukida i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik V.D., da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna.

2. Temeljem članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna.

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik V.D. pravodobno je putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U žalbi okrivljenik navodi da nije upravljao osobnim vozilom marke „Opel“ reg. oznake xx, te da iz prigovora na prekršajni nalog na koji se pozvao u svojoj obrani ne proizlazi, kako to obrazlaže prvostupanjski sud da je priznao da je upravljao vozilom.

6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

7. Žalba je osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) i u okviru žalbenih navoda okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: ovaj Sud) je utvrdio da je preuranjena odluka prvostupanjskog suda o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret, jer u provedenom postupku činjenično stanje nije utvrđeno.

9. Naime, okrivljenik je u svojoj obrani poricao da je predmetne zgode upravljao vozilom, te isto ponavlja i u žalbi.

10. Razmatrajući pobijanu presudu, razvidno je da, iako je prvostupanjski sud proveo dokazni postupak ispitavši okrivljenika te svjedoke L.K. i B.M., kao i uvida u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, najvažnija činjenica po mišljenju vijeća ovog suda ostala je neutvrđena.

11. Naime, okolnost da je upravo okrivljenik kritične zgode upravljao vozilom ne proizlazi niti iz provedenih dokaza, a niti iz obrane okrivljenika, koji je izjavio da ostaje kod navoda prigovora na prekršajni nalog. Naime, okrivljenik je u prigovoru naveo kako to ističe u žalbi da je predmetne zgode upravljao vozilom u granicama dopuštene brzine da bi potom nastavno dalje naveo da pobijanom prekršajnom nalogu uopće ne prileži slika, niti bilo koji drugi dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi da je upravo on počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

12. Iz ovakve obrane okrivljenika, a na kojoj prvostupanjski sud temelji svoju odluku ne proizlazi da je okrivljenik predmetne zgode upravljao vozilom. Naime, osim što je u svojoj obrani naveo da ostaje kod navoda prigovora na prekršajni nalog okrivljenik je kategorički poricao da bi on upravljao vozilom predmetne zgode. S obzirom da je u prigovoru prvo naveo da je upravljao vozilom, pa potom poricao, nije osnovan zaključak prvostupanjskog suda s obzirom na ove kontradiktornosti da je okrivljenik priznao počinjenje djela.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio obranu okrivljenika niti je proveo sve dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, a što je imalo za posljedicu nepotpuno, a time i za sada pogrešno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

14. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će provesti novi postupak tijekom kojeg će ponovno i okolnosno ispitati okrivljenika, te N.N., vlasnicu vozila, provesti suočenje između okrivljenika i navedene svjedokinje, a po potrebi provesti i druge dokaze te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

15. Stoga je, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. studenog 2021.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.