REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-51/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o., OIB ..., G. S., kojeg zastupa punomoćnik E. K. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. B. d.d., OIB ..., S., radi isplate iznosa od 562,50 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-4/2020 od 9. srpnja 2020., 19. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-4/2020 od 9. srpnja 2020.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 50,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. N. iz S. poslovni broj Ovrv-376/2019 od 30. listopada 2019. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 562,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 337,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka 1. izreke). Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn (točka II. izreke),

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj za ustezanje plaće radnika ne bi imao pravo na posebnu naknadu, pozivajući se pritom na odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima kojim ja propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je, a upravo je tuženik svojim zahtjevom uzrokovao da tužitelj ima gubitak vremena u administrativno – računovodstvenim službama, kao i druge tehničke i manipulativne troškove potrebne za postupanje na nalogu tuženika te trošak prijenosa zaplijenjenog dijela plaće. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a tuženika obvezati na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 390,62 kn.

3. U odgovoru na žalbu tuženik pobija tužiteljeve žalbene navode kao neosnovane, navodeći u bitnome da je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi pobijanu presudu, a tužitelja obvezati na naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 50,00 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. Ovaj spor se vodi radi isplate novčane tražbine u iznosu manjem od 50.000,00 kn pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) u kojem se presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a), pa ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 562,50 kn koji tužitelj kao poslodavac potražuje od tuženika kao ovrhovoditelja na ime naknade za uslugu obustave plaće po dobrovoljnoj izjavi o zapljeni plaće ovršenika (administrativnoj zabrani).

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog sud proizlazi:

- da je tužitelj 6. srpnja 219. zaprimio Izjavu o zapljeni po pristanku dužnika kojom je tuženik (ovrhovoditelj) zahtijevao od tužitelja (poslodavca) da kod obračuna plaće zaposlenika S. D. (ovršenika), počevši od 1. kolovoza 2019. do konačne otplate, obustavi od isplate iznos od 514,72 kn i taj iznos doznačava na račun tuženika na ime ispunjenja tražbine po Ugovoru o kredit broj 6040008406,

- da je tužitelj u periodu od 1. kolovoza 2019. do 9. listopada 2019. postupao po tuženikovom zahtjevu i zaplijenjeni iznos plaće doznačavao na račun tuženika.

9. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nema pravo na isplatu iznosa od 562,50 kn koji potražuje na ime naknade za uslugu obustave plaće jer je tužiteljeva dužnost kao poslodavca da sukladno odredbi čl. 202. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ), na temelju isprave o zapljeni po pristanku dužnika, zaplijenjeni dio plaće isplaćuje ovrhovoditelju po isteku roka od 60 dana od dana njezina primitka, dok niti jednim zakonskim propisom nije propisano da bi za takvo postupanje poslodavcu ovršenika pripadalo pravo na posebnu naknadu. Pored toga, tužitelj nije dokazao sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a da bi izvršavanjem zakonske obveze za tužitelja nastao neki poseban trošak, a imajući u vidu da se navedeni poslovi mogu vršiti prilikom redovnog obračuna i izračuna plaće zaposlenika tužitelja, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost tog dijela prvostupanjske presude.

11. Tuženik nema pravo na naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 50,00 kn jer takvi troškovi nisu bili potrebni za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a pa je tuženikov zahtjev odbijen kao neosnovan.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu, jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 19. studenog 2021.

Sudac

Ružica Omazić v.r.