REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-1598/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja I., E. I. S. R. D..O.O., R. S., L., OIB ... (prije I., E. I. E. I., d.d., R. S., L., OIB ...), kojeg zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. Z. društvo s ograničenom odgovornošću za informatički inženjering, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 207.552,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 73/2017-24 od 28. listopada 2021., 2. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-73/2017-24 od 28. listopada 2021. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 207.552,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2017. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 19.025,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2021. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 73/2017-24 od 28. listopada 2021. u dijelu točke I. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznose od:

- 17.296,00 kn tekućim od 16. siječnja 2016. do 11. siječanja 2017.; - 17.296,00 kn tekućim od 16. veljače 2016. do 11. siječanja 2017.;

- 17.296,00 kn tekućim od 16. ožujka 2016. do 11. siječnja 2017.; - 17.296,00 kn tekućim od 16. travnja 2016. do 11. siječnja 2017.; - 17.296,00 kn tekućim od 16. svibnja 2016. do 11. siječnja 2017.; - 17.296,00 kn tekućim od 16. lipnja 2016. do 11. siječnja 2017.; - 17.296,00 kn tekućim od 16. srpnja 2016. do 11. siječnja 2017.;

- 17.296,00 kn tekućim od 16. kolovoza 2016. do 11. siječnja 2017.; - 17.296,00 kn tekućim od 16. rujna 2016. do 11. siječnja 2017.; - 17.296,00 kn tekućim od 16. listopada 2016. do 11. siječnja 2017.; - 17.296,00 kn tekućim od 16. studenog 2016. do 11. siječnja 2017 - 17.296,00 kn tekućim od 16. prosinca 2016. do 11. siječnja 2017.; po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 207.552,00 kn tekućim od 12. siječnja 2017. do isplate po stopi koja prelazi stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i zakonske zatezne kamate na trošak parničnog postupka u iznosu od 19.025,00 kn tekućim od 28. listopada 2021. do isplate po stopi koja prelazi stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-73/2017- 24 od 28. listopada 2021. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 207.552,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da plati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 19.025,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 425,00 kn (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), ocijenivši da je tuženik bio nepošten posjednik nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja, pa mu stoga pripada pravo na koristi u iznosu od 207.552,00 kn.

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga, poglavito zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženikov posjed je postao miran daleko prije nego je tužitelj stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom, te tuženiku nitko nije osporavao pravo na posjed. Čim se tužitelj obratio tuženiku za predaju stvari u posjed, tuženik mu je odmah predao posjed na miran način i u urednom stanju. Stoga smatra da tužitelju ne pripada pravo na isplatu dosuđene naknade. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu u kojem se u cijelosti usprotivio tuženikovim žalbenim navodima, predložio je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana, ali ne iz razloga navedenih u žalbi.

6. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata iznosa od 207.552,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća do isplate na ime koristi koju je tuženik ostvario neovlaštenim korištenjem tužiteljeve nekretnine u razdoblju od siječnja 2016. do prosinca 2016.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj 15. prosinca 2015. postao vlasnik poslovnog prostora u Z., k.č.br. 633/10, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u N. Z., zk. ul. 2724, k.o. K., opisane kao poslovni objekt oznake PO-2/4, površine 2.102 m2, odnosno 474 hvati, uključujući odgovarajući dio zemljišta, zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi, koji je neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, upisanog u poduložak 5, 5. etaža: 10.34 /100, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), s nusprostorijama u prvom katu objekta, diletacija A, neto korisne površine 885,45 m2. Nadalje, nije sporno niti da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora i da je njime pravno raspolagao, odnosno sklopio je ugovore o zakupu predmetnog poslovnog prostora s društvima S. S. d.o.o., S. N. d.o.o. i S. A. d.o.o. (listovi187.-204. spisa) koji su bili na snazi za utuženo razdoblje.

9. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

10. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Nepošteni posjednik tuđe stvari stvar mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (čl. 165. st. 1. ZV-a).

11. Prema odredbi čl. 165. st. 6. ZV-a od časa kada je pošten posjednik postao nepošten, njegova prava i obveze ravnaju se prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravo na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

12. U konkretnom slučaju je sporno od kada je tuženik postao nepošteni posjednik, a posljedično tome pripada li tužitelju pravo na naknadu koristi u vezi predmetnog poslovnog prostora. Naime, od časa kada je tuženik postao nepošteni posjednik, njegova prava i obveze ravnaju se prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika u smislu odredbe čl. 165. st. 6. ZV-a. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu koristi i kamate sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a samo za ono razdoblje za koje je tuženik bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine.

13. Iz podataka u spisu nesporno proizlazi da je zastupnik po zakonu tuženika krajem 1987. bio djelatnik I. D. p.o. i to servisa, nad kojim društvom je otvoren stečajni postupak, da je tuženik osnovan 1991. i da taj prostor nije ni napuštao, odnosno u kontinuitetu je bio u tom prostoru sve dok nije predao posjed stvari vlasniku, odnosno tužitelju. Tuženik je bio u kontaktu sa stečajnim upraviteljem društva Iskra D. p.o., odnosno znao je da nema nikakvo ovlaštenje u odnosu na predmetni poslovni prostor, a kako to proizlazi i iz iskaza samog zastupnika po zakonu tuženika. Slijedom navedenog, tuženik je od samog početka korištenja predmetnog poslovnog prostora, dakle od 1991. godine, znao da mu ne pripada pravo na predmetni poslovni prostor kao i da nema nikakve pravne osnove za njegovo korištenje i raspolaganje, te je unatoč tome raspolagao njime i sklopio ugovore o zakupu s trećim društvima. Drugim riječima, tuženik je nepošteni posjednik za cijelo razdoblje za koje tužitelj potražuje utuženi iznos. Visinu utuženog iznosa tuženik nije osporava. Štoviše, tuženik je istaknuo da je on ostvarivao zakupninu u skladu sa sklopljenim ugovorima o zakupu s trećim društvima, a prema kojim iznosima je i tužitelj potraživao utužene mjesečne iznose na ime koristi koju je tuženik ostvario neovlaštenim korištenjem njegove nekretnine.

14. S obzirom na to da je za utuženo razdoblje tuženik bio nepošteni posjednik predmetne nekretnine, to je on dužan, sukladno odredbi čl. 165. ZV-a, naknaditi tužitelju utuženi iznos od 207.552,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

15. Tužitelju uz iznos glavnice pripadaju i zakonske zatezne kamate, pri čemu je tužitelj zahtijevao, a prvostupanjski sud dosudio kamate koje teku na pojedinačne iznose za svaki pojedini mjesec kako je zakupnina dospijevala na naplatu. Međutim, takvo određenje tijeka zateznih kamata nije pravilno. Naime, u skladu s pravnim shvaćanjem prihvaćenim na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 16. lipnja 2021. tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate koje na iznos od 207.552,00 kn teku od pokretanja ovog spora, odnosno od 12. siječnja 2017. do isplate, no ne i prije tog datuma budući da tužitelj u ovom sporu nije ni iznio činjenicu da je prije pokretanja spora tuženiku podnio zahtjev za isplatu naknade koristi od uporabe tuđe stvari.

16. Glede stope zateznih kamata, odredba čl. 29. Zakona o obveznim odnosima propisuje da temelj za određivanje stope zateznih kamata predstavlja prosječna kamatna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a visina zakonske stope ovisi o karakteru ugovora i svojstvu ugovornih stranaka. Ako obveza plaćanja zatezne kamate proizlazi iz trgovačkog ugovora ili ugovora između osoba sa svojstvom trgovca i osobe javnog prava, zakonska stopa odgovara spomenutoj prosječnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena. Kako tužitelj i tuženik nisu u ugovornom odnosu, u konkretnom slučaju primjenjuje se stopa uvećana za tri postotna poena, a ne pet postotnih poena, kako je zahtijevao tužitelj u tužbi.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena glede glavnice i dijela zateznih kamata, dok je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a pobijana odluka preinačena i tužbeni zahtjev djelomično odbijen kao u točki II. izreke ove odluke.

18. Odluka o trošku žalbenog postupka iz točke III. izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. To iz razloga jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka.

Zagreb, 2. svibnja 2022.

Sutkinja

Kamelija Parać, v.r.