REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj 40 Povrv-335/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. i. d.o.o., P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N.B., odvjetnik u P., protiv tuženika K.K. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J.B.M., odvjetnica u S.B., radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 15. listopada 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika N.B. i zamjenika punomoćnice tuženika odvjetnika E.S., a odluke javno objavljene 19. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N.K. iz S.B. poslovni broj Ovrv-292/21 od 20. svibnja 2018. te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.470,73 kuna sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 177,96 kuna od 30. travnja 2018.,

- na iznos od 357,74 kuna od 20. svibnja 2018.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. svibnja 2018.,

- na iznos od 357,74 kuna od 20. lipnja 2018.,

- na iznos od 177,96 kuna od 30. lipnja 2018.,

- na iznos od 357,74 kuna od 20. srpnja 2018.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. srpnja 2018.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. kolovoza 2018.,

- na iznos od 177,96 kuna od 30. rujna 2018.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. listopada 2018.,

- na iznos od 265,15 kuna od 15. studenog 2018.,

- na iznos od 177,96 kuna od 30. studenog 2018.,

- na iznos od 265,15 kuna od 15. prosinca 2018.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. prosinca 2018.,

- na iznos od 265,15 kuna od 15. siječnja 2019.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. siječnja 2019.,

- na iznos od 265,15 kuna od 15. veljače 2019.,

- na iznos od 177,96 kuna od 28. veljače 2019.,

- na iznos od 265,15 kuna od 15. ožujka 2019.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. ožujka 2019.,

- na iznos od 265,15 kuna od 15. travnja 2019.,

- na iznos od 177,96 kuna od 30. travnja 2019.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. svibnja 2019.,

- na iznos od 177,96 kuna od 30. lipnja 2019.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. srpnja 2019.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. kolovoza 2019.,

- na iznos od 177,96 kuna od 30. rujna 2019.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. listopada 2019.,

- na iznos od 177,96 kuna od 30. studenog 2019.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. prosinca 2019.,

- na iznos od 346,95 kuna od 20. siječnja 2020.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. siječnja 2020.,

- na iznos od 346,95 kuna od 20. veljače 2020.,

- na iznos od 177,96 kuna od 29. veljače 2020.,

- na iznos od 346,95 kuna od 20. ožujka 2020.,

- na iznos od 177,96 kuna od 31. ožujka 2020.,

- na iznos od 346,95 kuna od 20. travnja 2020.,

- na iznos od 195,96 kuna od 30. travnja 2020.,

- na iznos od 346,95 kuna od 20. svibnja 2020.,

- na iznos od 195,96 kuna od 31. svibnja 2020.,

- na iznos od 346,95 kuna od 20. lipnja 2020.,

- na iznos od 195,96 kuna od 30. lipnja 2020.,

- na iznos od 346,95 kuna od 20. srpnja 2020.,

- na iznos od 195,96 kuna od 31. srpnja 2020.,

- na iznos od 346,95 kuna od 20. kolovoza 2020.,

- na iznos od 195,96 kuna od 31. kolovoza 2020.,

- na iznos od 346,95 kuna od 20. rujna 2020.,

- na iznos od 195,96 kuna od 30. rujna 2020.,

- na iznos od 195,96 kuna od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 195,96 kuna od 30. studenog 2020.,

- na iznos od 195,96 kuna od 31. prosinca 2020.,

- na iznos od 195,96 kuna od 31. siječnja 2021.,

- na iznos od 195,96 kuna od 28. veljače 2020.,

- na iznos od 195,96 kuna od 31. ožujka 2021.,

- na iznos od 61,50 kuna od 27. travnja 2021.,

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do namirenja tužitelja,

zajedno s nastalim ovršnim troškom uvećanim za zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset kuna), u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. lipnja 2021. podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka otvorenih stavaka od 1. travnja 2018. do 27. travnja 2021., radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 12.470,73 kuna sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa (navedene u izreci presude) teku od njihovog dospijeća (počevši od 30. travnja 2018. pa do 27. travnja 2021.) do isplate. Premetni iznos tužitelj kao upravitelj zgrade potražuje po osnovi zajedničke pričuve za stan u P.

2. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N.K. iz S.B. poslovni broj Ovrv-292/21 od 20. svibnja 2018., kojim su tužitelju priznati nastali troškovi postupka u iznosu od 1.537,50 kuna.

3. Pravovremenim prigovorom od 27. svibnja 2021. tužitelj je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev, navodeći u bitnom da nije zemljišnoknjižni ni izvanknjižni vlasnik predmetnoga stana, u odnosu na kojeg je u zemljišnim knjigama upisano „društveno vlasništvo – korisnika Općine P.“. Ističe da je s Republikom Hrvatskom, ministarstvom 3. ožujka 2005. zaključio ugovor o kupoprodaji toga stana s pridržanim pravom vlasništva s ugovorenom cijenom koja se otplaćuje iz odobrenog kredita. Isplatom kupoprodajne cijene prodavatelj se obvezuje izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na ime tuženika. Nesporno je da tuženik nije ishodio tabularnu ispravu i da nije stekao uvjete za uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, odnosno da nije vlasnik predmetnoga stana. O istom pravnom pitanju i među istim strankama već se vodio postupak pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu u predmetu poslovni broj Povrv-423/2017, radi naplate troškova pričuve za period od siječnja 2015. do svibnja 2017. Prvostupanjskom presudom od 26. svibnja 2018., potvrđenom presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: Gž-325/2019 utvrđeno je da su sredstva zajedničke pričuve namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine te da zajedničku pričuvu plaćaju suvlasnici nekretnine odnosno osobe koje na posebnim dijelovima nekretnine imaju pravo vlasništva. Kako tuženik na predmetnoj nekretnini nije stekao pravo vlasništva, nije obveznik plaćanja pričuve.

4. Po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

5. U tijeku postupka pročitan je izvadak otvorenih stavaka kupaca, rješenje ministarstva od 20. listopada 2015., zemljišnoknjižni izvadak, presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-423/17 od 26. srpnja 2018., presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-246/20 od 18. veljače 2021., dopis ministarstva od 27. veljače 2009., dopis ministarstva od 13. lipnja 2019., Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 28. veljače 2009., Odluka vlasnika stanova stambene zgrade u P. od 11. veljače 2009., popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima, Odluka od 18. listopada 2018., popis suvlasnika s tabelarnim prikazom u vezi sanacije krova, dopis ministarstva od 12. kolovoza 2009., presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-325/19, dopis ministarstva od 23. rujna 2021. te ministarstva od 12. kolovoza 2009.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja prositekao iz ovršnog postupka kojim od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od ukupno 12.470,73 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od njihova dospijeća do isplate. Navedeni iznos tužitelj potražuje na ime doprinosa za zajedničku pričuvu za stan u zgradi u P., za razdoblje od travnja 2018. do travnja 2021., smatrajući da je tuženik vlasnik stana, a time i obveznik plaćanja utuženog iznosa pričuve.

8. Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, i 81/15 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

9. Iz citirane zakonske odrede proizlazi da su obveznici plaćanja zajedničke pričuve svi suvlasnici određene zgrade te je stoga pasivno legitimiran suvlasnik koji svoju zakonsku obvezu ne ispunjava. Imajući u vidu načelo povjerenja u zemljišne knjige, obveznik plaćanja pričuve je zemljišnoknjižni vlasnik, odnosno suvlasnik upisan u zemljišne knjige, a ukoliko je došlo do promjene vlasništva tada je pasivno legitimiran izvanknjižni vlasnik.

10. Nije sporno da tuženik nije zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana, jer iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 21-22 spisa) proizlazi da je predmetni stan upisan kao društveno vlasništvo – korisnika Općine P.

10.1. Nadalje, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tuženik s Republikom Hrvatskom, ministarstvom sklopio ugovor o kupoprodaji stana s pridržajem prava vlasništva. Iako iz dopisa ministarstva od 23. rujna 2021. (list 84 spisa) proizlazi da je predmetni ugovor o kupoprodaji dostavljen tuženiku kao kupcu na potpis, ali da tuženik potpisani primjerak ugovora nije nikad vratio Ministarstvu, činjenicu potpisa toga ugovora učinio je nespornim upravo tuženik u svom podnesku od 15. srpnja 2021. (list 73-74 spisa), a da se takav ugovor izvršava obročnom otplatom kupoprodajne cijene (odnosno otplatom stambenog kredita) daje se zaključiti iz dopisa ministarstva od 13. lipnja 2019. upućenog tuženiku (list 36 spisa).

10.2. Kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva uređena je odredbom čl. 462 Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da prodavatelj može posebnom odredbom ugovora pridržati pravo vlasništva i poslije predaje stvari kupcu dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti. U dvojbi se smatra da je pravo vlasništva preneseno uz odgodni uvjet potpune isplate cijene i da je prodavatelj ovlašten raskinuti ugovor, ako kupac dođe s isplatom u zakašnjenje.

10.3. Sklapanje ugovora uz odgodni uvjet znači da se učinak pravnog posla (u konkretnom slučaju prijenosa prava vlasništva na tuženika) odgađa do ispunjenja uvjeta (u konkretnom slučaju do potpune isplate kupoprodajne cijene). S obzirom na to da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je tuženik u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetni stan, niti da mu je izdana tabularna isprava, ovaj je sud utvrdio da tuženik nije izvanknjižni vlasnik predmetnog stana, a posljedično tome, da u odnosu na njega ne postoji obveza plaćanja pričuve za predmetni stan.

10.4. Ovdje valja ukazati i da iz dopisa ministarstva od 27. veljače 2009. upućenog predstavniku stanara zgrade u P., (list 35 spisa) proizlazi da je Ministarstvo suvlasnik stanova u predmetnoj stambenoj zgradi, radi čega je i izdalo Suglasnost za donošenje Odluke o raskidu ugovora s dosadašnjim upraviteljem te sklapanje Ugovora o upravljanju zgradom s novim upraviteljem. Također, iz dopisa ministarstva upućenog tuženiku 13. lipnja 2019. (list 36 spisa) proizlazi da će Ministarstvo tuženiku izdati tabularnu ispravu nakon što otplati kredit u cijelosti, čime će tuženik steći pravo vlasništva nad predmetnim stanom i moći njime slobodno raspolagati. Sve navedenog potkrjepljuje zaključak ovoga suda da tuženik nije zemljišnoknjižni ni izvanknjižni vlasnik predmetnoga stana na koji se odnosi obveza plaćanja pričuve.

11. Okolnost što je tuženik u veljači 2009. potpisao Odluku o raskidu Ugovora o upravljanju zgradom s dosadašnjim upraviteljem C.P. d.o.o. i dao suglasnost da predstavnik suvlasnika A.B. zaključi Ugovor o upravljanju zgradom s novim upraviteljem – ovdje tužiteljem, a koji ugovor je nastavno i zaključen (list 42 do 51 spisa), nije odlučna u ovoj pravnoj stvari, niti upućuje na tuženikovu obvezu plaćanja pričuve. Naime, obveza plaćanja pričuve ne proizlazi iz opisanog obveznopravnog odnosa koji bi proizlazio iz zaključenog Ugovora o upravljanju zgradom, već odnosa suvlasnika pojedinih posebnih dijelova zgrade, sve sukladno ranije citiranoj odredbi čl. 90. st. 1. u vezi s čl. 85. st. 2. ZVDSP. Stoga, za zakonsku obvezu plaćanja zajedničke pričuve nije odlučna okolnost sklopljenog Ugovora o upravljanju, već činjenica prava suvlasništva na posebnim dijelovima nekretnine, a koja u konkretnom slučaju u odnosu na tuženika nije ostvarena.

12. Nije osnovano ni pozivanje tužitelja na dopis ministarstva od 12. kolovoza 2009. (list 68 spisa) iz kojeg proizlazi da su kupci koji su s Ministarstvom sklopili Ugovor o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva na sebe preuzeli sve troškove održavanja stana, uključujući i troškove zajedničke pričuve. Naime, u spis nije dostavljen ugovor sklopljen između Ministarstva i tuženika, slijedom čega nije dokazano da je upravo takva ugovorna odredba (kojom bi tuženik na sebe preuzeo obvezu plaćanja pričuve) sadržana i u tome ugovoru.

13. S obzirom na to da tuženik nije ni zemljišnoknjižni ni izvanknjižni vlasnik stana u stambenoj zgradi u P., on u smislu čl. 90. st. 1. u vezi s čl. 85. st. 2. ZVDSP nije obveznik plaćanja pričuve za predmetni stan.

13.1. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je neosnovan te ga je kao takvog valjalo odbiti i ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP).

14. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu je tužitelj na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka, dok tužitelju, primjenom iste zakonske odredbe, ne pripada pravo na trošak.

15.1. Tuženiku pripada iznos od po 100 bodova (odnosno 1.000,00 kuna) za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi i obrazloženog podneska od 15. srpnja 2021. (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje: Tarifa) te za zastupanje na ročištu 15. listopada 2021. (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 3.000,00 kuna, što uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 42. Tarife), iznosi 3.750,00 kuna.

U Puli 19. studenog 2021.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz sudsku pristojbu za presudu

2. Tuženiku po punomoćniku