Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Slatina, Trg sv. Josipa 12
Poslovni broj: 18 Pn-55/2019-55
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz N., OIB:…, zastupan po punomoćnici T. D., odvjetnici iz S., protiv tuženika T. o. d.d., Podružnica K., OIB:…, zastupan po odvjetnicima iz OD M. & L. iz Z., radi naknade neimovinske štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. listopada 2021., održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. studenog 2021. objavio i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku T. o. d.d., Podružnica K., OIB:…, da tužitelju I. B. iz N., OIB:…, na ime neimovinske štete isplati iznos od 6.720,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 6,82 % godišnje počev od 29. srpnja 2019. pa do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope zateznih kamata u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku d 15 dana.
II Odbija se kao neosnovan ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 23.280,00 kn.
III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 3.106,40 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. studenoga 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da se 1. srpnja 2017., oko 17,40 sati, u mjestu N., na raskrižju ulice dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužitelj, koji je upravljao osobnim automobilom marke Opel Astra, reg. oznake PS …, i V. D. iz V., koji je upravljao
osobnim automobilom marke Audi A3, reg. oznake …, koji je u vrijeme nastanka prometne nezgode bio osiguranik tuženika. U prometnoj nezgodi nastala je imovinska i neimovinska štete kod oba sudionika zbog čega je tuženik dana 16. studenog 2017., na ime imovinske štete na osobnom automobilu tužitelju isplatio iznos od 11.760,00 kn. Presudom Prekršajnog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj: Pp 10. P-2477/17 od 22. svibnja 2018., tužitelj je proglašen krivim za prouzročenje prometne nezgode iz razloga što se sa sporedne ceste iz ulice uključivao u promet na glavnu cestu u ulici, tj. što nije propustio vozilo kojim je upravljao V. D., koji se kretao cestom sa prednošću prolaska. Iako se tužitelj nije žalio na citiranu presudu on negira da nije propustio vozilo V. D., već da se u trenutku nezgode već uključio u promet na glavnu cestu i kretao se desnom stranom kolnika kada je na njega naletilo vozilo kojim je upravljao V. D.. Navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka gdje je utvrđeno da je prije sudara tužitelj prešao u kružnom luku oko 8,6 m i postigao ubrzanje od oko 21 km/h. Unatoč ovakvoj presudi Prekršajnog suda kojom je utvrđena njegova prekršajna odgovornost za prometnu nezgodu sukladno čl. 57. st. 7. uz primjenu čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN-67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20, dalje ZSPC), tužitelj smatra da je za nastanak štetnog događaja, tj. za nastalu prometnu nezgodu, u građanskopravnom smislu eventualno odgovoran osiguranik tuženika V. D.. I sam tuženik u Odluci o prigovoru tužitelja na procjenu visine materijalne štete od 11. prosinca 2017. smatra da je doprinos tužitelja u nastanku štete 20 %, zbog čega mu je uostalom i isplatio materijalnu štetu u iznosu od 11.760,00 kn. Ovakva tvrdnja tužitelja proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ing. B. P. i mr. sc. H. C. od 5. travnja 2018., a koje je provedeno u prekršajnom postupku. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo je da je V. D. vozio neprilagođenom brzinom od 69 km/h na mjestu gdje je dopuštena brzina od 50 km/h, a iz Izvješća PP S. vidljivo je da je V. D. vozio pod utjecajem alkohola sa koncentracijom od 1,57 g/kg. Vještaci utvrđuju da V. D. nije odreagirao na opasnost u trenutku kada je ista nastala, a to je bilo oko 56 m prije točke sudara. Da je V. D. bio fokusiran na vožnju, u trenutku kada je tužitelj započeo radnju uključivanja u prometu u ul., mogao se zaustaviti prije sudara čak i da je vozio većom brzinom od 69 km/h. Da je V. D. vozio dopuštenom brzinom od 50 km/h, isti bi nakon što bio uočio opasnost imao tehničke mogućnosti zaustaviti se nakon 27 m i do sudara ne bi niti došlo. Evidentno je da je V. D. odgovoran za nastanak štetnog događaja jer nije odreagirao na opasnost u trenutku kada je nastala, a uzrok tome je vožnja pod utjecajem alkohola od 1,57 g/kg, kao i neprilagođena brzina od 69 km/h. Tužitelj je u prometnoj nezgodi, zbog jačine udarca, zadobio tjelesne ozljede kralježnice, desnog kuka (trauma zdjelice) i desnog ramena zbog čega je odlazio na kontrolne preglede u bolnicu V. u više navrata, te na fizikalnu terapiju zbog bolova u leđima i kuku u razdoblju od 20. svibnja 2019. do 14. lipnja 2019. Zbog straha uslijed ozljeđivanja u dva navrata se javljao na hitni pregled u bolnicu V., gdje mu je zbog psihičkih trauma nakon nezgode u svrhu liječenja prepisano konzumiranje lijekova za smirenje. Nakon prometne nezgode opće fizičko i psihičko stanje tužitelja se pogoršalo te sada zbog zadobivenih ozljeda hoda sa štapom, a rješenjem zavoda, Područni ured V. od 7. svibnja 2019., utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 70 %. Tužitelj zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti. U prometnoj nesreći, a i nakon nje, zbog zadobivenih ozljeda trpio je fizičke bolove koji su bili jaki i dugotrajni (odlazio je
na fizikalnu terapiju u razdoblju od 20. svibnja 2019. do 14. lipnja 2019., hodao uz pomoć štapa), pretrpio je strah zbog kojega je imao psihičkih problema i panične napade te je trpio, i još uvijek trpi, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti (tužitelj danas više ne može obavljati fizičke poslove kojima se bavio do nesreće, a za bavljenje dosadašnjim aktivnostima mora ulagati veće napore). Obzirom na jačinu povreda prava osobnosti tužitelj potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od ukupno 30.000,00 kn, i to za pretrpljene fizičke bolove 5.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.000,00 kn te za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 15.000,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sudu nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu na ime naknade neimovinske štete isplati 30.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, te naknadi parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju u smislu postojanja police osiguranja od automobilske odgovornosti te nastanak štetnog događaja, no osporava odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj. Iz dostavljenih dokaza proizlazi da je tužitelj proglašen krivim za predmetni štetni događaj zbog oduzimanja prednosti prolaska osiguranika tuženika. Tvrdnja tužitelja da je osiguranik tuženika mogao intenzivnim kočenjem izbjeći nezgodu ne umanjuje tužiteljevu odgovornost za štetni događaj. Naime, sukladno odredbi čl. 57. ZSPC, tužitelj je bio dužan propustiti vozilo osiguranika tuženika. Čak i pod pretpostavkom istinitosti tvrdnje tužitelja da se osiguranik tuženika kretao brzinom od 69 km/h te da je opasnost mogao uočiti na udaljenosti od 56 metara, upravo zbog radnje tužitelja bi osiguranik tuženika morao poduzeti radnju intenzivnog kočenja, a što znači da mu je tužitelj u svakom slučaju oduzeo prednost prolaska, a sukladno odredbama ZSPC bio je dužan pričekati da isti prođe raskrižjem te se potom početi uključivati u prometnicu. Pretpostavka da je osiguranik tuženika neadekvatno reagirao na protupravnu radnju tužitelja ne predstavlja osnovu za utvrđenje odgovornosti osiguranika tuženika, a što potvrđuje ustaljeno stajalište sudske prakse iz presude VS RH br. Rev-2368/1994 cit: "adekvatno ili neadekvatno reagiranje u vožnji automobilom koji zaključak se temelji na ocjeni reagiranja prosječnog vozača na iznenadno nepravilno ponašanje u vožnji drugog vozača, sadrži već time u sebi elemente objektivne odgovornosti". Dakle, ako je osiguranik tuženika "neadekvatno reagirao" na protupravno postupanje tužitelja, ne može se osiguranik tuženika zbog takve reakcije smatrati krivcem za prometnu nezgodu već krivnja postoji isključivo i samo na strani onog sudionika koji je svojim protupravnim postupanjem doveo osiguranika tuženika u opasnost te ga prisilio da mora poduzimati reakciju izbjegavanja sudara. Tuženik ne prihvaća priloženi nalaz i mišljenje prometnih vještaka iz prekršajnog postupka već je suglasan s prijedlogom tužitelja da se priklopi prekršajni spis sa cjelokupnom dokumentacijom očevida i da se sasluša kao svjedok osiguranik tuženika V. D., na okolnost dinamike odvijanja nezgode i mogućnost izbjegavanja iste. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kojim se potražuje naknada neimovinske štete. Tuženik predlaže obvezati tužitelja na dostavu ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona te medicinske dokumentacije i dijagnostičkih nalaza vezanih za ranija ozljeđivanja i bolesti iste ili slične naravi, a kako bi se utvrdilo koje je ozljede i bolesti tužitelj pretrpio, odnosno imao prije ovog štetnog događaja, a čije posljedice eventualno koincidiraju s posljedicama iz ovog štetnog događaja, a to iz razloga jer se u rješenju zavoda, koje je priloženo uz tužbu, navode bolesti od 10/03/2019 kao
razlozi tjelesnog oštećenja, a iz medicinske dokumentacije proizlaze uznapredovale degenerativne promjene koje nisu u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Tuženik predlaže službenim putem pribaviti spis zavoda, Područnog ureda u V. br. 18169, Klasa: UP/I 141-06/18-01/03946598335, radi uvida u isti. Tuženik zadržava pravo predlaganja medicinskog nadvještačenja ukoliko nalaz i mišljenje vještačenja predloženih po tužitelju ne budu objektivni i prema pravilima struke pa shodno navedenom takav prijedlog stavlja već sada. Tuženik predlaže da sud osiguranika tuženika V. D., kao treću osobu, obavijestiti o parnici radi eventualnog miješanja na strani tuženika i uspostave intervencijskog efekta jer za sve isplaćene iznose tužitelju tuženik ima pravo regresnog potraživanja istih od osiguranika V. D., s obzirom na njegov gubitak prava iz osiguranja zbog sudjelovanja u prometnoj nezgodi pod utjecajem alkohola. Tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) od presuđenja do isplate.
3. U postupku je sud izveo dokaze čitanjem dopisa PP Slatina od 28. travnja 2019., preslike potvrde PP Slatina br. 511-16-07-N/69-SK-584/17 od 28. travnja 2019., dopisa tuženika od 11. prosinca 2017., izvatka prometa Slatinske banke, Poslovnica Virovitica za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 10. rujna 2018., prijedloga tužitelja radi sklapanja izvansudske nagodbe od 6. lipnja 2019., dopisa tuženika od 24. lipnja 2019., preslike rješenje HZMO, Područni ured Virovitica, Klasa: UP/I-141- 06/18-01/03946598335, Ur. broj: 341-21-05/3-18-10200 od 7. svibnja 2019., preslike iskaznice za fizikalnu terapiju tužitelja, prometnim vještačenjem po Z. M., stalnom sudskom vještaku gospodarske - tehničke i prometne struke, pisanog očitovanja istog vještaka od 21. ožujka 2020., medicinskim vještačenjem po vještacima prim. dr. sc. M. K. S., spec. psihijatru, stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke, i S. F., dr. med., spec. opće kirurgije, stalnom sudskom vještaku medicinske struke, čitanjem pisanog očitovanja istog vještaka od 14. listopada 2021., uvidom u spis HZMO, Područni ured Virovitica, i spis Prekršajnog suda u Virovitici broj: 10 Pp P-2477/17., saslušanjem svjedoka V. D., saslušanjem vještaka Z. M. i S. F. te saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke.
4. Nije sporno, što je razvidno iz dopisa PP Slatina od 28. travnja 2019. (list 5), preslike potvrde PP Slatina br. 511-16-07-N/69-SK-584/17 od 28. travnja 2019. (list 6) i spisa Prekršajnog suda u Virovitici broj 10 Pp P-2477/17, da se 1. srpnja 2017., oko 17,40 sati, u mjestu N., na raskrižju, dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužitelj, kao vozač osobnog automobilom marke Opel Astra, reg. oznake …, i V. D., kao vozač osobnog automobila marke Audi A3, reg. oznake SL 693-AL, koje vozilo je u vrijeme nastanka prometne nezgode kod tuženika bilo osigurano od automobilske odgovornosti policom osiguranja br. 440007712121. Iz navedenog spisa Prekršajnog suda u Virovitici posl. broj 10 Pp P-2477/17 utvrđeno je da je povodom navedene prometne nezgode pravomoćnom presudom, posl. br. Pp 10. P- 2477/17 od 22. svibnja 2018., tužitelj proglašen krivim zbog prekršajnog djela iz čl. 57. st. 7. ZSPC jer da kao vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska nije propustio sva vozila koja se kreću tom cestom te je izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom i u kojoj je bilo ozlijeđenih osoba. Navedenom spisu prileže zapisnici PP Slatina o ispitivanju prisutnosti alkohola od 1. srpnja 2017. (list 15 i 16
prekršajnog spisa), iz kojih proizlazi da tužitelj nije bio pod utjecajem alkohola, dok je kod osiguranika tuženika V. D. utvrđena koncentracija od 1,57 g/kg apsolutnog alkohola u organizmu.
5. Iz prijedloga tužitelja radi sklapanja izvansudske nagodbe od 6. lipnja 2019. (list 16), dopisa tuženika od 24. lipnja 2019. (17) te iz priloženog izvatka prometa Slatinske banke, Poslovnica Virovitica za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 10. rujna 2018. (list 14-16), utvrđeno je da između stranaka postignut sporazum o naknadi materijalne štete nastale u predmetnoj prometnoj nezgodi te da je tuženik po tom osnovu dana 16. studenoga 2016. tužitelju isplatio iznos od 11.760,00 kn, dok stranke nisu sklopili nagodbu o naknadi nematerijalne štete jer je tuženik osporio odgovornost svog osiguranika V. D. za nastanak štetnog događaja.
6. Sporna je pravna osnova tužbe i visina tužbenog zahtjeva, način nastanka predmetne prometne nezgode i dinamika iste te da li je za nastanak štetnog događaja odgovoran tužitelj ili osiguranik tuženika.
7. Na okolnost nastanka predmetne prometne nezgode i dinamika iste, a radi utvrđenja da li je za nastanak štetnog događaja odgovoran tužitelj ili osiguranik tuženika, izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka V. D., saslušanjem tužitelja, uvidom u spis Prekršajnog suda u Virovitici posl. broj 10 Pp P-2477/17 te prometnim vještačenjem po vještaku Z. M., stalnom sudskom vještaku gospodarske - tehničke i prometne struke.
7.1. Svjedok V. D. iskazao je da je kritičnog dana upravljao osobnim automobilom marke Audi A 3, reg. oznake …, krećući se kroz mjesto N. iz smjera O. prema svojoj kući u V.. Dolaskom ispred raskrižja, kod crkve, sa ulicom čiji mu naziv nije poznat, uočio je na udaljenosti od otprilike 50 m kako je tužitelj svojim vozilom izašao iz tog raskrižja s prednjim dijelom svog vozila na glavnu cestu kojom se on kretao. U tom trenutku prednji kraj vozila tužitelja bio je na desnoj strani ceste kojom se on u datom trenutku kretao i vidjevši vozilo tužitelja pokušao je izbjeći sudar na način da je sa svojim vozilom skrenuo u lijevu stranu na suprotnu stranu ceste, gledajući u njegovom pravcu kretanja, te pri tome poduzeo kočenje, ali se nije uspio zaustaviti, tako da je došlo do kontakta prednjeg desnog dijela njegovog vozila sa prednjim lijevim dijelom vozila tužitelja. Neposredno prije nego što je došlo do ove nezgode kretao se brzinom od najviše 70 km/h, ne da je u datom trenutku bio pod utjecajem alkohola, odnosno izmjerena mu je koncentracija od 1,57 promila alkohola u krvi. Prije nego što je uočio da je vozilo tužitelja već izašlo s prednjim dijelom na desnu stranu ceste kojom se kretao, isto vozilo nije uočio na samom raskrižju. Do primarnog kontakta između njihovih vozila došlo je iza središnje linije ceste, odnosno na lijevoj strani ceste gledajući u pravcu njegovog kretanja. Što se tiče uvjeta vožnje toga dana bilo je suho vrijeme, cesta je bila suha, preglednost dobra jer je u to vrijeme bio dan. Njegova alkoholiziranost nije imala utjecaja na njegovu sposobnost za sigurnim upravljanjem automobilom jer je bio svjestan svega i smatra da je pravodobno reagirao. U trenutku kada je uočio vozilo tužitelja isto vozilo je bilo u pokretu, odnosno kretalo se, ne može procijeniti kojom brzinom se u tom trenutku vozilo tužitelja kretalo. Smatra da je tužitelj sa svojim vozilom na navedeno raskrižje jednostavno izletio na glavnu cestu ispred njega. Nakon kontakta, odnosno sudara, vozilo okr. je ostalo zaustavljeno na toj lijevoj strani ceste gledano u pravcu njegovog kretanja. Predmetna
cesta kojom se tada kretao je ravna i pregledna, po njegovoj ocjeni od zavoja kroz koji je prošao pa do mjesta nastanka nesreće cesta je ravna u dužini od 300 do 400 m. Što se tiče preglednosti ceste, gledano iz pozicije vozača koji se na navedenu cestu uključuje u promet sa spomenutog raskrižja, smatra da je preglednost dobra jer postoii mogućnost pogleda na tu cestu i s svoje lijeve i desne strane, jedino je moguće da vozači koji dolaze iz tog raskrižja na glavnu cestu, s obzirom na vrijeme nastanka ove prometne nesreće, imaju možda smanjenu vidljivost zbog sunca koje je bilo u zalazu, a on se kretao u smjeru zapad – istok. S obzirom na sve okolnosti nastanka prometne nesreće smatra da ga je tužitelj mogao pravodobno uočiti.
7.2. Tužitelj je iskazao da je kritičnog dana upravljao osobnim automobilom marke Opel Astra, reg. oznake …, kretao se ulicom … i došao do raskrižja sa ulicom … u N.. Na raskrižju na koje je došao i na kojem je stao sa vozilom postavljen je prometni znak "Obavezno zaustavljanje", što znači da je cesta u ulici … cesta sa prednošću prolaska. Dolaskom do tog raskrižja sa vozilom je stao i najprije pogledao u svoju lijevu stranu prema O. a zatim i na svoju desnu stranu prema V., te nakon toga ponovno na svoju lijevu stranu i kada se uvjerio da na cesti u ulici … nema nikakvih vozila u prometu krenuo je sa svojim vozilom preko ovog raskrižja s namjerom da s vozilom krene prema O.. Tom prilikom sa vozilom se kretao polako i već je došao na svoju desnu stranu ceste gledajući u pravcu O. i u potpunosti se s vozilom usmjerio prema O., nalazeći se sa vozilom u potpunosti na svojoj desnoj strani ceste u pravcu kretanja. Kada je već prošao oko 50 m tom stranom ceste odjednom je začuo strašan zvuk nailazećeg vozila misleći da se radi o zvuku nekog aviona i tada je uočio da se iz zavoja koji se nalazi u pravcu njegovog kretnja pojavilo vozila svjedoka V. D., koji se u tom trenutku brzo kretao, kao da je „letio“. U tom trenutku, vidjevši da se to vozilo brzo kreće, stao je na kočnicu i kvačilo te sa vozilom stao na svojoj desnoj strani cesti, da bi tada na nekih 50-ak metara ispred sebe uočio kako je to vozilo skrenulo prema njemu, odnosno prema njegovom vozilu, da bi tada sa svojim prednjim desnim dijelom to vozilo udarilo u prednju desnu stranu njegovog vozila. Na samom raskrižju, gledano na njegovoj lijevoj strani prema O., nalazili su se čempresi koji su bili u blizini raskrižja s lijeve strane uz nogostup, koji mu nisu ometali vidik na tu lijevu stranu. Do prometne nesreće nije došlo oko 17,40 sati, kako je to navedeno u zapisniku o očevidu, već negdje oko 14,30 sati, naime, nakon nastanka prometne nesreće čekali su skoro dva sata dolazak policije, a naznačeno vrijeme 17,40 sati je u stvari vrijeme kada je bio završen očevid. Nakon udara vozač V. D. je sa svojim vozilom njegovo vozilo zarotirao za 180 stupnjeva ne skidajući nogu sa gasa na svom vozilu te je njegovo vozilo gurao, odnosno vukao još oko 50 m nazad sve do samog raskrižja, gdje se njegovo vozilo zaustavilo. Navedeni zavoj iz kojeg je došlo vozilo svjedoka V. D. je po njegovoj procjeni od spomenutog raskrižja udaljen oko 500 m i taj dio ceste je u potpunosti ravan. U trenutku kada je sa vozilom izlazio iz navedenog raskrižja na cestu u ulicu … sunce mu nije smetalo, naime, u tom trenutku nosio je sunčane naočale. Vozilo V. D. je uočio neposredno nakon što je njegovo vozilo izašlo iz spomenutog zavoja, a na udaljenosti od 30 do 40 m je to njegovo vozilo počelo skretati prema njemu. U prometnoj nesreći zadobio je tjelesne ozljede koje su navedene u tužbi i koje je liječio i posljedice istih i dan danas liječi. U trenutku nastanka prometne nesreće nije trpio nikakav strah, na ništa nije niti mislio i neposredno nakon nesreće se osjećao normalno, da bi tek treći dan nakon nesreće počeo osjećati nekakav strah jer je tada počeo osjećati bolove od tjelesnih ozljeda zadobivenih u nesreći, nakon čega je otišao u bolnicu. Istaknuo je da je dolaskom na navedeno raskrižje imao tehničke mogućnosti kvalitetno osmotriti i svoju lijevu i svoju desnu stranu na udaljenosti od više od 100 m, pa rekao bi gledajući u svoju lijevu stranu sve do zavoja koji je udaljen oko 500 metara. U potpunosti osporava navode prometnih vještaka iz prekršajnog postupka da je prilikom uključivanja u promet mogao vidjeti vozilo svjedoka V. D. na udaljenosti od 56 metara.
7.3. Vještak Z. M. u vještačkom nalazu od 24. veljače 2020. naveo je da se prometna nezgoda dogodila u N., na raskrižju. Neposredno prije nastanka prometne nezgode tužitelj se na navedenom raskrižju svojim osobnim automobilom Opel – Astra, reg. oznake …, skretanjem u desno, iz ulice, uključivao u promet u ulici, kojom se kretao osiguranik tuženika V. D., krećući se iz smjera zapada u smjeru istoka osobnim automobilom marke Audi – A3, reg. oznake …. Prema opisu prometne nezgode iz zapisnika o očevidu te na osnovu iskaza i opisa prometne nezgode od strane tužitelja danoj na raspravnom zapisniku od 21. studenog 2019., do naleta je došlo u trenutku kada je tužitelj svojim osobnim automobilom ušao u predmetno raskrižje, s namjerom da se nastavi kretati u smjeru zapada, odnosno u smjeru O.. S druge strane, osiguranik tuženika se prije nastanka prometne nezgode kretao kolnikom ŽC – 4024 iz smjera O. u smjeru V., a dolaskom do predmetnog raskrižja uočio je osobni automobil tužitelja koji se uključuje u promet u ulici, kojom se svjedok kretao. Na pojavu tužiteljevog osobnog automobila svjedok je reagirao laganim zakretanjem upravljača u lijevo, što se sa prometno-tehničkog motrišta može smatrati kao očekivana i prirodna reakcija iznenađenog vozača. Naime, kada se prepreka pojavi vozaču s desne strane, onda je očekivana reakcija vozača da nastoji svoje vozilo odmaknuti što dalje od prepreke. Posve je drugo pitanja da li je to ujedno bila i svrhovita reakcija ili se prometna nezgoda eventualno uspješnije mogla izbjeći na neki drugi način. Materijalni tragovi pronađeni na licu mjesta nastanka prometne nezgode, pri čemu se prvenstveno misli na tragove klizanja i zanošenja, ukazuju na mjesto primarnog kontakta između osobnih automobila. Uzimajući u obzir predvjes na vozilima (udaljenost od prednjeg branika do prednje osovine osobnog automobila) te činjenicu da je prema fotografijama br. 18 do br. 22 (za osobni automobil Opel – Astra) i fotografijama br. 26 do br. 28 (za osobni automobil Audi – A 3), vještak nalazi da je do primarnog kontakta došlo između prednjeg desnog ugla, prednjeg desnog blatobrana, osobnog automobila Audi – A 3, reg. oznake …, i prednjeg desnog ugla, u predjelu prednjeg desnog svjetla, osobnog automobila Opel – Astra, reg. oznake …. Mjesto primarnog kontakta se nalazilo na udaljenosti 2,20 metara istočno od PTM i 1,40 metara udaljeno od sjevernog ruba asfaltnog kolnika, kako je to prikazano na skici br. 2, koja se nalazi na strani 5 nalaza. Da bi bilo moguće provesti analizu dinamike prometne nezgode bilo je nužno definirati mjesto sudara te utvrditi udaljenosti koje su nakon sudara prešla težišta osobnih automobila. U osobnim automobilima su se u trenutku nastanka prometne nezgode nalazili samo vozači te vještak nalazi da je ukupna težina osobnog automobila Opel – Astra iznosila 1.280 kg, a osobni automobil Audi – A 3 iznosila je 1.450 kg. Nakon sudara težišta osobnih automobila su tijekom zanošenja, klizanja i rotacije prešli udaljenosti koje su vidljive na skici br. 2, a na tom putu smirivanja su ostvarili usporenja od 6,5 m/s2 i 6,6 m/s2. Poslije sudara osobni automobil su poprimili dio sudarne brzine, a nakon razdvajanja iz sudarnog procesa brzina osobnih automobila je za osobni automobil Opel – Astra iznosila 38,34 km/h, a za osobni
automobil Audi – A 3 iznosila 52,72 km/h. U sudarnom procesu vozila su imala slijedeću količinu gibanja, osobni automobil Opel – Astra iznosi 10.492,4 kgm/s, a osobni automobil Audi – A 3 iznosi 20.247,6 kgm/s. Dinamiku sudara i pojedinačne brzine osobnih automobila moguće je utvrditi grafoanalitičkom metodom analize sudara, kod koje se kombinira matematički izračun i grafička metode koju je prikazao na skici br. 2. Analiza sudara pokazuje da je brzina osobnog automobila Opel – Astra u trenutku sudara iznosila 21,4 km/h, dok je brzina kretanja osobnog automobila Audi
– A 3 u trenutku sudara iznosila 68,8 km/h. Utvrđene brzine kretanja su očekivane jer je tužitelj u svom iskazu naveo da je neposredno prije ulaska u predmetno raskrižje bio zaustavljen na kolniku te promotrio prometnu situaciju, a zatim je pokrenuo osobni automobil. Na prijeđenom putu od oko 8,60 metara u polukružnom (lučnom) kretanju, uz prosječno ubrzanje od oko 2,0 m/s2, mogao je do mjesta sudara postići brzinu od oko 21 km/h. Svjedok V. D. je također u svom iskazu naveo da je neposredno prije nastanka prometne nezgode svojim osobnim automobilom upravljao brzinom od oko 70 km/h. Utvrđene brzine kretanja osobnih automobila u potpunosti odgovaraju okolnostima i dinamici nastanka prometne nezgode, a sudionici prometne nezgode su ih više ili manje eksplicitno priznali. Ranije je već naveo da je osobni automobil tužitelja nakon ulaska u raskrižje imao brzinu od 5,86 m/s, odnosno 21,0 km/h. S obzirom da je poznata udaljenost koju je tijekom polukružnog (lučnog) kretanja kroz raskrižje prešao osobni automobil tužitelja, moguće je utvrditi koliko je taj put trajao. Vremensko-prostorna analiza kretanja osobnog automobila tužitelja pokazuje da je osobni automobil taj put prešao u vremenu od 2,93 sekunde. Analiza energije osobnih automobila tijekom sudarnog procesa pokazuje vrlo slične, gotovo jednake rezultate kao i prethodna dinamička analiza sudara, jer je prema prvoj analizi brzina kretanja osobnog automobila osiguranika tuženika Audi – A3, reg. oznake …, iznosila 69 km/h, a prema ovoj drugoj analizi 68 km/h. S obzirom da je prilikom analize kretanja osobnog automobila tužitelja utvrdio da je tužitelju za skretanje bilo potrebno vrijeme od oko 2,93 sekunde, moguće je utvrditi na kojoj se udaljenosti nalazio osobni automobil osiguranika tuženika u trenutku kada je tužitelj započeo svoje kretanje. U trenutku pokretanja osobnog automobila tužitelja na liniji "Stop" u raskrižju, osiguranik tuženika je sa svojim osobnim automobilom od mjesta sudara bio udaljen oko 55,34 metara. Sa te udaljenosti osiguranik tuženika je prometnu nezgodu kočenjem mogao izbjeći kod svake brzine kretanja koja je jednaka ili manja od 81,70 km/h. Unatoč tome što se kretao nešto manjom brzinom osiguranik tuženika ipak nije uspio izbjeći prometnu nezgode. Na mjesta nastanka prometne nezgode brzina kretanja je prometnim pravilom ograničena na 50 km/h, a da se osiguranik tuženika u trenutku kada je tužitelj ušao u raskrižje upravljao dozvoljenom brzinom, on bi se zaustavio na udaljenosti od oko 27 m. Dakle, da je osiguranik tuženika svojim osobnim automobilom upravljao dozvoljenom brzinom od 50 km/h, njemu bi za izbjegavanje prometne nezgode bila dovoljna polovina udaljenosti kolnika koju je u konkretnim okolnostima imao na raspolaganju. Nakon što analizirao okolnosti i dinamiku nastanka prometne nezgode te utvrdio brzine kretanja osobnih automobila u pojedinim fazama sudarnog procesa, a zatim izradio potrebne skice, vještak je mišljenja da se tužitelj kretao ulicom smjerom od juga prema sjeveru, dolaskom na raskrižje namjeravao je izvršiti skretanje u lijevo u smjeru naselja O., dok se u isto vrijeme kolnikom ŽC – 4024, iz smjera zapada u smjeru istoka, kretao osiguranik tuženika V. D.. Do naleta prednjeg desnog ugla, u predjelu prednjeg blatobrana, osobnog automobila osiguranika tuženika na prednji desni ugao osobnog automobila tužitelja, u predjelu prednjeg desnog svjetla, došlo je na mjestu koje je od PTM udaljeno 2,20 metara u
smjeru istoka, a od sjevernog ruba asfaltnog kolnika na udaljenosti od 1,40 metara. Tužitelj je neposredno prije nastanka prometne nezgode svojim osobnim automobilom vršio uključivanje u promet na kolniku ulice, a kretao se uz konstantno ubrzanje do trenutka sudara i brzine od oko 21 km/h. Osiguranik tuženika se prije nastanka prometne nezgode kretao konstantnom brzinom, a u trenutku primarnog kontakta ta je brzina kretanja iznosila 68 ili 69 km/h. Tužitelj je prilikom uključivanja u promet na kolniku ulice kretao po luku uz konstantno ubrzanje, a u trenutku primarnog kontakta većim je dijelom svog osobnog automobila bio na sjevernoj (desnoj) polovini kolnika, kako to prikazuje skica br. 2. Osiguranik tuženika je na pojavu tužiteljevog osobnog automobila reagirao na način da je upravljač svog osobnog automobila djelomično zakrenuo ulijevo, zbog čega je postepeno počeo prelaziti na polovinu kolnika namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera. Vještak je mišljenja da se s prometno-tehničko motrišta takvo ponašanje osiguranika tuženika može razumjeti, jer vozači impulzivno reagiraju na iznenadnu pojavu prepreke na način da upravljač zakreću u suprotnom smjeru. Dakle, ako se osiguraniku tuženika osobni automobil tužitelja pojavio kao prepreka s desne strane kolnika, onda je očekivano da će upravljač nastojati zaokrenuti ulijevo. Osiguranik tuženika je od trenutka uočavanja tužiteljevog osobnog automobila do trenutka naleta na raspolaganju imao vrijeme od gotovo 3 sekunde, odnosno točnije vrijeme od oko 2,93 sekunde. Da bi pokazao što je u tom vremenu bilo moguće učiniti, vještak je istaknuo da je vrijeme reakcije prosječno sposobnog vozača na opasnost poduzimanjem kočenja iznosi oko 0,8 sekundi, ali da primjerice reakcija rukom (pri korekciji kretanja upravljačem vozila) iznosi 0,4 sekunde. Analiza mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode pokazuje da bi osiguranik tuženika s udaljenosti od oko 55,30 metara od mjesta sudara mogao zaustaviti svoj osobni automobil kod svake brzine kretanja koja je jednaka ili manja od oko 81,70 km/h. U slučaju da se osiguranik tuženika kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h svoj osobni automobil bi mogao zaustaviti na udaljenosti od 27,00 metara.
7.4. U danom iskazu vještak Z. M. ostao je kod vještačkog nalaza i mišljenja, navodeći da je zaprimio podnesak tužitelja od 20. svibnja 2020., u kojem se tužitelj očitovao na njegovo pisano očitovanje u smislu toga da je ipak u svom nalazu trebao dati osvrt i mišljenje o činjenici da je osiguranik tuženika u vrijeme nastanka prometne nezgode bio u alkoholiziranom stanju. Pojašnjava da kada je u očitovanju naveo da bi na jednak ili približno jednak način postupali i vozači koji su posve nealkoholizirani kao i osiguranik tuženika u konkretnom slučaju, mislio je na činjenicu da bi pojava iznenadne prepreke kod svakog sudionika u prometu, pa tako i osiguranika tuženika, reagirala na sličan ili gotovo jednak način. Ostao je kod svojih navoda da prilikom približavanja mjestu nastanka prometne nezgode osiguranik tuženika nije poduzeo kočenje, a razloge tome vidi u činjenici da nije na pravilan način procijenio prometnu situaciju, jer je vremenski, s obzirom na udaljenost, imao sasvim dovoljno vremena za izbjegavanje prometne nezgode. Na pitanje da li bi do izbjegavanja prometne nezgode došlo u slučaju da je vozač osiguranika tuženika vozilom u datom trenutku skrenuo u svoju desnu stranu, naveo je da vještaci nisu u stanju analizirati takve pretpostavke, ali kada bi se to u naravi doista dogodilo tada bi se utvrđivalo i mogućnost usporenja, eventualno zahvaćanje prepreka uz cestu i slične okolnosti. Reakcija osiguranika tuženika skretanjem u lijevo normalna je i očekivana, ali po svojoj prirodi i posljedici posve pogrešna. Tužitelj je dolazeći na raskrižje navedenih ulica i uključujući se u promet na cestu sa prednošću prolaska mogao vidjeti dolazak vozila osiguranika tuženika i morao je propustiti to vozilo. Naime, tužitelj je
vozilo osiguranika tuženika mogao uočiti na udaljenosti od 55 m, kako je to obrazložio u vještačkom nalazu i mišljenju, a procjena tužitelja je da li je sa te udaljenosti bilo vremena za sigurno uključivanje u promet na glavnoj cesti. Vožnjom dozvoljenom brzinom od 50 km/h, koliko je i tužitelj u svojoj odluci procijenio ili znao da je dozvoljeno voziti na licu mjesta, osiguranik tuženika bi blagim usporenjem uspio ostaviti posve dovoljno vremena da se tužitelj uključi u promet. Dapače, i da nije kočio pri brzini od 50 km/h on bi se mjestom nastanka prometne nezgode mogao provesti, s tim da bi sigurnosni razmak između vozila bio nešto manji. Na pitanje da li prosječni vozač osobnog vozila dolazeći svojim vozilom sa sporedne ceste i želeći se uključiti na cestu s prednošću prolaska može procijeniti da li se dolazeće vozilo kreće dozvoljenom brzinom ili ne, naveo je da prosječni vozač takvu brzinu ne može točnije procijeniti već u granicama od 20-30 %.
8. Sud u cijelosti prihvaća vještački nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer je dan u skladu s pravilima struke i vještine, utemeljen je na vjerodostojnoj dokumentaciji, dovoljno je stručno i argumentirano obrazložen te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati. Cijeneći vještački nalaz i mišljenje prometnog vještaka sud smatra da je za nastanak prometne nezgode odgovoran tužitelj. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj, dolazeći na navedeno raskrižje i uključujući se u promet na cestu sa prednošću prolaska, mogao pravodobno vidjeti dolazak vozila osiguranika tuženika koje se kretalo tom cestom te je isto vozilo bio dužan propustiti. Naime, utvrđeno je da je osiguranik tuženika u trenutku kada je tužitelj započeo s uključivanjem vozilom u promet na cestu s prednošću prolaska, odnosno u trenutku pokretanja vozila tužitelja na liniji "Stop" u raskrižju, sa svojim osobnim automobilom od mjesta sudara bio udaljen 55,34 metara te je tužitelj mogao uočiti dolazak vozila osiguranika tuženika. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja, gdje je naveo da je dolaskom na navedeno raskrižje imao tehničke mogućnosti kvalitetno osmotriti i svoju lijevu i svoju desnu stranu na udaljenosti od više od 100 m, sve do zavoja koji je udaljen oko 500 m. U trenutku uključivanja vozilom u promet na cestu s prednošću prolaska tužitelj je bio dužan postupiti sukladno odredbi čl. 57. st. 7. ZSPC te propustiti vozilo osiguranika tuženika, što je tužitelj propustio učiniti, uslijed čega je takvom protupravnom radnjom stvorio primarno opasnu prometnu situaciju. Odgovornost tužitelja proizlazi iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Virovitici posl. br. Pp 10. P-2477/17 od 22. svibnja 2018., kojom je tužitelj proglašen krivim zbog prekršajnog djela iz čl. 57. st. 7. ZSPC, jer je navedenom presudom utvrđeno da je svojim vozilom tužitelj izašao iz navedenog raskrižja na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska i nije propustio vozilo osiguranika tuženika koje se kretalo tom cestom te na taj način izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom u kojoj je bilo ozlijeđenih osoba.
8.1. S obzirom na rezultate provedenog prometnog vještačenja sud ne prihvaća iskaz tužitelja u dijelu gdje tvrdi da se dolaskom na navedeno raskrižje uvjerio da na cesti s prednošću prolaska u ulici nema nikakvih vozila u prometu i da je tek nakon toga krenuo sa vozilom preko raskrižja, da se sa vozilom prešavši raskrižje u potpunosti nalazio na desnoj strani ceste u pravcu kretanja i kada je već prošao oko 50 metara tom stranom ceste da je tek tada uočio da se iz zavoja, udaljen oko 500 metara i koji se nalazi u pravcu njegovog kretnja, pojavilo vozila osiguranika tuženika, i vidjevši da se to vozilo brzo kreće da je stao na kočnicu i kvačilo te sa vozilom stao na svojoj desnoj strani cesti, da bi tada na nekih 50-ak metara ispred sebe uočio kako
je to vozilo skrenulo prema njegovom vozilu, da bi tada sa svojim prednjim desnim dijelom to vozilo udarilo u prednju desnu stranu njegovog vozila, a je udarom tog vozila njegovo vozilo zarotirano za 180 stupnjeva te njegovo vozilo guralo, odnosno vuklo oko 50 m nazad, sve do samog raskrižja, gdje se njegovo vozilo zaustavilo. Ovakav tužiteljev opis nastanka i dinamike prometne nezgode nema uporišta u provedenim dokazima, odnosno provedenom vještačenju i materijalnim tragovima fiksiranim na licu mjesta prilikom provođenja očevida, na kojima je utemeljen vještački nalaz i mišljenje. Naime, netočni su navodi tužitelja da se nakon uključivanja u promet na cestu s prednošću prolaska sa svojim vozilom u potpunosti nalazio na desnoj strani ceste u pravcu kretanja i kada je već prošao oko 50 metara da je tek tada uočio da se iz zavoja pojavilo vozilo osiguranika tuženika. Suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, koji je utvrdio da je tužitelju za skretanje iz raskrižja na cestu s prednošću prolaska bilo potrebno vrijeme od oko 2,93 sekunde, a da je u trenutku pokretanja osobnog automobila tužitelja u raskrižju, osiguranik tuženika sa svojim vozilom od mjesta sudara bio udaljen oko 55,34 metara. Nadalje, neosnovani su navodi tužitelja da je, vidjevši da se vozilo osiguranika tuženika brzo kreće, stao na kočnicu i kvačilo te sa vozilom stao na svojoj desnoj strani cesti. Naime, analizom sudara vještaka je utvrdio da je brzina osobnog automobila tužitelja u trenutku sudara iznosila 21,4 km/h, dok je brzina kretanja osobnog automobila osiguranika tuženika iznosila 68,8 km/h. Osim toga, doista je nelogično i neživotno da bi tužitelj svojim vozilom stao na cesti iz samo iz razloga što je vidio da se vozilo osiguranika tuženika brzo kreće.
9. Sud smatra da u nastanku prometne nezgode postoji i određeni doprinos tuženika, koji doprinos ipak nije takvog značaja da bi otklonio odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja. Navedeno utvrđenje proizlazi iz rezultata prometnog vještačenja, iz kojih proizlazi da je osiguranik tuženika neadekvatno reagirao na protupravnu radnju tužitelja jer nije poduzeo kočenje i nije na pravilan način procijenio prometnu situaciju, a s obzirom na udaljenost na kojoj se nalazio u kritičnom trenutku imao je dovoljno vremena za izbjegavanje prometne nezgode. Naime, iz vještačkog nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je osiguranik tuženika s obzirom na brzinu kojom se kretao u datom trenutku od 68,8 km/h, i s obzirom na udaljenost od oko 55,30 metara, na kojoj se nalazio u trenutku uočavanja tužiteljevog vozila pa do trenutka naleta, na raspolaganju imao vrijeme od 2,93 sekunde, dok je vrijeme reakcije prosječno sposobnog vozača na iznenadnu opasnost poduzimanjem kočenja iznosi 0,8 sekundi, dok reakcija rukom pri korekciji kretanja upravljačem vozila iznosi 0,4 sekunde. Vještak je istaknuo da analiza mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode pokazuje da je osiguranik tuženika mogao zaustaviti osobni automobil kod svake brzine kretanja koja je jednaka ili manja od 81,70 km/h, a u slučaju da se kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h osobni automobil bi mogao zaustaviti na udaljenosti od 27,00 metara. Iz navedenih utvrđenja vještaka proizlazi da je osiguranik tuženika doprinio nastanku štetnog događaja jer i u slučaju da se kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h osobni automobil bi mogao zaustaviti na udaljenosti od 27,00 metara prije mjesta naleta te do sudara ne bi niti došlo. Iz navedenog proizlazi da je osiguranik tuženika doprinio nastanku štetnog događaja jer iz prostorno vremenske analize prometne nezgode od strane vještaka proizlazi da u datom trenutku osiguranik tuženika na iznenadnu opasnost na cesti nije reagirao kao svaki prosječno sposobni vozač, što se očituje prije svega u činjenici da je reakcija osiguranika tuženika na nastalu opasnost, iako je reagirao skretanjem vozila u svoju lijevu stranu, što je prema mišljenju prometnog vještaka jednaka ili približno jednaka vozaču koji je
nealkoholiziran, bila nepravodobna, odnosno zakašnjela. Naime, za izbjegavanje sudara osiguranik tuženika je na raspolaganju imao vrijeme od 2,93 sekunde, a analiza mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode po vještaku pokazuje da je osiguranik tuženika mogao zaustaviti svoj osobni automobil kod svake brzine kretanja koja je jednaka ili manja od 81,70 km/h, pa čak da se kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h osobni automobil bi mogao zaustaviti na udaljenosti od 27,00 metara. Razlog nepravodobne, odnosno zakašnjele reakcije osiguranika tuženika na nastalu opasnost, sud nalazi u činjenici da je u trenutku nastanka prometne nezgode isti bio pod utjecajem alkohola s utvrđenom koncentracijom od 1,57 g/kg apsolutnog alkohola u organizmu, a opće poznato je da vozač motornog vozila s takvom visokom koncentracijom alkohola u organizmu nije sposoban za sigurnu vožnju.
9.1 S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da je za nastanak štetnog događaja odgovoran tužitelj, a da u nastanku štetnog događaja postoji doprinos osiguranika tuženika, koji doprinos nije takvog značaja da bi isključio odgovornost tužitelja, sud smatra da za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju postoji odgovornost tužitelja od 70 %, dok odgovornost osiguranika tuženika sud cijeni sa 30 %.
10. Na okolnost osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadom neimovinske štete te na okolnost osnovanosti visine tužbenog zahtjeva u postupku su izvedeni dokazi čitanjem preslike rješenja HZMO Područni ured Virovitica, Klasa: UP/I-141-06/18- 01/03946598335, Ur. broj: 341-21-05/3-18-10200 od 7. svibnja 2019. (list 18), uvidom u spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) te medicinskim vještačenjem po vještacima S. F., dr. med., spec. opće kirurgije, stalnom sudskom vještaku medicinske struke, i prim. dr. sc. M. K. S., stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke.
10.1. Iz preslike rješenja HZMO, Područni ured Virovitica, Klasa: UP/I-141-06/18- 01/03946598335, Ur. broj: 341-21-05/3-18-10200 od 7. svibnja 2019. i uvidom u spis HZMO, Područni ured Virovitica, proizlazi da je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 70 % te da je tužitelj odbijen sa zahtjevom za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, budući da mu prema odredbi čl. 61. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN-157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21) ne pripada pravo na tu naknadu jer je tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću. Naime, prema citiranoj zakonskoj odredbi pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojeg tjelesno oštećenje od najmanje 30 % nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
10.2. Vještak S. F., dr. med., u vještačkom nalazu od 26. travnja 2021. naveo je da je radi utvrđivanja mehanizma povrede tužitelja učinio uvid u nalaz prometnog vještaka koji je priložen u sudskom spisu. Iz njega je vidljivo da je pri sudaru dvaju osobnih vozila kod vozila tužitelja došlo do jače deceleracije i isto tako brze rotacije u smjeru kazaljke na satu za otprilike 140 stupnjeva, a vozilo je pomaknuto za otprilike 3 metra unazad. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio slijedeće povrede Contusio troracis I.sin. (nagnječenje lijeve strane prsišta), Distenzio musulorum vert. Cervisalis (istegnuće mišića vratne kralježnice). Tužitelj se nakon nezgode prvi puta javio svom obiteljskom liječniku 4. srpnja 2017. Žalio se na bol lijeve strane prsnog koša straga, u predjelu donjih rebara. Bol se pojačava pri zaokretanju trupa. Žali se i na bol u vratu te iznad lopatica, ima osjećaj "puckanja" u vratu pri pokretima vrata. Dg:
Contusio troracis I. sin. (nagnječenje lijeve strane prsnog koša) i distensio musculorum ver. Cervicalis (istegnuće mišića vratne kralježnice). Preporučena terapija: pošteda, mirovanje, i lijekovi protiv bolova. Upućen na rendgensko snimanje prsnog koša i vratne kralježnice 5. srpnja 2017. javlja se nadležnom obiteljskom liječniku i prilaže rtg snimke. Nalaz: "Rtg prsnog koša i cr. Kralježnice bez očitanja – 5. srpnja 2017. – na prikazanim kostima ne vidim znakova prijeloma. "Izdane su uputnice za ambulantnu fizikalnu terapiju i za bolničko liječenje na kirurgiji. Dana 10. srpnja 2017. javlja se na kontrolni pregled kod nadležnog liječnika: RTG nalaz od 7. srpnja 2017. Rtg lijeve polovice grudnog koša i pluća: Nema vidljivih traumatskih lezija. Stanje nakon ranije frakture prednjeg okrajka IX rebra. U plućima nalaz uredan. F.C.. sinusi slobodni. Rtg vratne kralježnice: uredan nalaz. Terapija: analgetika, mirovanje. U nastavku liječen na traumatološkom odjelu pri OB Virovitica od 12. srpnja do 24. srpnja 2017., gdje je primljen "zbog perzistirajućih bolova u predjelu slabinske kralježnice te duž desne noge. Učinjena rtg obrada no otkloni se mogućnost da su bolovi uzrokovani endoprotezom kuka, te se provede i fizikalna terapija. Kod otpusta pacijent subjektivno poboljšan. Kod kuće vježbe po uputama, analgetika. Naručen na kontrolu ortopeda nakon godišnjih odmora. Kontrolni pregled ortopeda od 28. kolovoza 2017. – navodi bolove u zdjelici, predio lijeve strane grudnog koša (od pojasa), zadovoljavajuće sa operiranim kukom. Status: hod usporen, držanje ukočeno, palpatorna bolnost lijeve strane grudnog koša odnosno zdjelice. Slab na rukama, nema mira, ide psihijatru. Kretnje u desnom kuku primjerene stanju iza TEP-a. Dg ranija Contusio thoracis sin. Et reg. lumbalis. Th:
Upute, analgetika, poštedni režim. Nakon ovog pregleda (28. kolovoza 2017.) pacijent više ne navodi bolove lijeve strane grudnog koša, a bolovi u vratu su konstatirani samo pri pregledu kod nadležnog liječnika 4. srpnja 2017., a 2. listopada 2017. obavljaj pregled ortopeda, iz čijeg nalaza proizlazi da je hod uz štap, otežan na desnu nogu. Povišen tonus PVM, kretanje trupom reducirane, bolne, kretnje u kuku bolne, reducirane. Dg: Lumboishialgia I dex. posttr. Terapija. Ponoviti fizikalnu terapiju, analgetika, upute. Dana 6. studenoga 2017. ortoped navodi dalje bol nakon udarca u desnu nogu, kuk. U hodu štedi desnu nogu, kretnje izvodi uz bolove, otežano. St. post contusio reg coxae I. dex. Preporučene vježbe, analgetika te kontrola za mjesec dana. 27. studenog 2017. Nalaz: ortoped. Kontrola – subjektivno još bol u križima, desnom ramenu. Isto ozlijedio u prometnoj nezgodi u 7 mjesecu ove godine. Desno rame uredno konfigurirano, palpatorno bolnost ramene muskulature, kretnje terminalno reducirane, bolne. Dg. Sy. lumbosacrale posttr. Contractura omers dex posttr. Th. Uputi na fizikalnu terapiju, analgetika. Vježbe po uputama. Kontrola iza terapije. 29. studenog 2017. Izdana mu od strane liječnika opće medicine uputnica za ambulantnu fizikalnu terapiju. 17. siječnja 2018. Pregled ortopeda; Sve ga boli, križa, trup, noge, bio na terapijama. Status; držanje ukočeno, hod usporen, nesiguran. Dg. Polyarthalgiae, ranije. Th, analgoreumaika, upute, poštedni režim, kontrola na indikaciju LOM. 30. siječnja 2018. kod liječnika opće medicine navodi da je išao na terapije, sada se osjeća još gore. "Psihički opterećen i ima upalu živaca na rukama i nogama". Nalaz fizijatra od 30. siječnja 2018., u anamnezi navodi da su za vrijeme fizikalne terapije tegobe manje. Navodi da tegobe traju i dalje. Bez poboljšanja na fiz. Procedure. Terapija NSAR, analgetika. Kontrola na indikaciju LOM-a. 6. ožujka 2018. liječniku opće medicine žali se na bol u predjelu ranije operiranog bruha, desno, navodno tegobe se pojačavaju nakon prometne nesreće. Status: ožiljak od hernioplastike desno, nema palpabilne kile. Dana 11. travnja 2018. pregledan od strane traumatologa. Javlja se jer ga bole obje natkoljenice, ima grčeve. Javlja da su sve tegobe nastale nakon prometne nezgode u 7. mjesecu 2017. godine. U anamnezi
i križobolja. Lokalno opseg pokreta u kuku dobar, bez značajnijih bolova. NC status desne noge uredan, javlja bolove potkoljenica, stopala i grčeve u mišićima koji ne popuštaju na analgetsku terapiju. Preporuča se fiz. Terapija, promijeniti analgetsku terapiju te ev. pregled neurologa. 25. travnja 2018. pregled ortopeda: kontrola. Subjektivno i dalje bolovi u desnoj nozi, sada i u lijevoj. Nesiguran pri hodu. Bolovi u zdjelici, hod uz štake, nesiguran, štedi desnu nogu u hodu. Kretnje u kuku održane. Preporučen pregled neurologa. 29. svibnja 2018. učinjena CT-kompjuterzirana tomografija lumbosakralnog dijela kičme. Nalaz govori za uznapredovale difuzne degenerativne promjene navedenog dijela kičme. 21. kolovoza 2018. učinjen EMG nogu – zaključak: Radi se o umjerenoj do srednje izraženoj kroničnoj leziji radixa L5 desno i S1 obostrano i umjerenoj L4 obostrano i L5 ljievo. Neurografski parametri za d.n. peroneus prof. zadovoljavaju. Predloženo završiti preporučenu obradu te dovršiti liječenje. Dana 30. kolovoza 2018. pregledan od strane neurologa uz nalaz EMG-a i nalaz MSCT LS segmenta. Uz citiranje nalaza EMG-a i CT LS kičme neurolog postavlja dijagnoze: Dg: Lumbalgie chr. Radiculopathia chr. Ls. Spondylosis et discopatia vertebrae lumbalis diff. Anterolistezis L5 (dio 6 mm). St. post TEP art coxae I dex. Sy. Psihoorganicum chr. Org. afektivni poremećaj. Dana 25. rujna 2018. ponovno se javio u neurološku ambulantu, gdje mu je preporučen pregled psihijatra. Dana 8. veljače 2019. pregled ortopeda radi bolova u križima i nogama, otežanog kretanja. Dana 18. kolovoza 2017. pregledan od strane obiteljskog liječnika radi psihičkih tegoba nakon prometne nesreće te je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres. Pregled psihijatra obavio je 19. srpnja 2017. te kontrole preglede 29. rujna 2017. i 6. studenog 2017. Tužitelj je provodio fizikalnu terapiju od 20. svibnja do 14. lipnja 2019. (20 tretmana). Dana 30. listopada 2018. pregled fizijatra. Dolazi po novu LS0 ortozu. Ista uništena. Dana 28. prosinca 2017. nalaz fizijatra iz nalaza "aktualno, sve ga boli, jače u području L. ramena, D. kuka. Fiz. Th 10x analgetika". Vještak napominje da se u gore navedenom tijeku daljnjeg liječenja tužitelja nalaze, osim podataka koji se odnose na liječenje povreda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi, i podaci koji se odnose na liječenje bolesti koje nisu u neposrednoj uzročnoj vezi sa štetnim događajem, ali koincidiraju ili se na neki način povezuju sa liječenjem i posljedicama iz predmetnog štetnog događaja. Dana 22. studenog 2020. vještak je izvršio klinički pregled tužitelja. Dolazi sam osobnim automobilom. Otežano izlazi iz automobila pri čemu si rukama pomaže na način da se njima hvata za rubove vrata i rub krova automobila. Dalje nastavlja hod uz pomoć štapa. Hod je nesiguran na široj osnovi, vrlo usporen, koraci kratki, i dalje se pri hodu čim ima mogućnost pomaže pridržavajući se za ogradu i druge pogodne predmete. Usporeno i sa oprezom sjeda na stolicu. Navodi da je prije prometne nezgode imao povremene bolove u slabinskoj kičmi i u oba koljena. Desni kuk ga je bolio dulje vrijeme i 2016. mu je ugrađen umjetni zglob. Nakon povređivanja u prometnoj nezgodi naglo mu se uz ostalo znatno intenzivirale tegobe u slabinskoj kičmi koje su bile popraćene nesigurnošću i slabosti u nogama. Urednog je kontakta, koža primjereno ikterična (žućkasta) vidljive sluznice nisu cijanotične. Vrat simetričan. Pokreti anteroflexije, retroflexije 25-35 stupnjeva od nulte točke, desne i lijeve rotacije 40 do 50 stupnjeva – odgovaraju dobi. Navodi da ima pucketanje pri pokretima. Ramena normalne konfiguracije, ograničenih kretnji uz prisutnu bolnost, trenutačno više lijevo. Oba dlana može staviti na zatiljak uz napor. Prsni koš simetričan, simetrične pomičnosti pri disanju. Kralježnica u torakalnom dijelu slabije pomična umjerena kifoza. U slabinskom dijelu kičma ima izravnanu lordozu, izrazito ograničenih i bolnih pokreta. Paravertebralna muskulatura u slabinskom dijelu napeta. U regiji desnog kuka postoperativni ožiljak. Na potkoljenicama umjereno
izražene trofičke promjene. U zaključnom mišljenju vještak je naveo da nagnječenje lijeve strane prsišta i istegnuće mišića vratne kralježnice su svaka zasebno lake tjelesne ozljede. U zbroju obje čine laku tjelesnu ozljedu. Kod tužitelja, a radi povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. srpnja 2017., nije došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Radi trzajne ozljede vratne kralježnice tužitelj je imao ograničene i bolne kretnje vrata posebno pri zakretanju i savijanju. Nagnječenje lijevog prsišta ograničavalo je disanje i kretnje prsnog koša te je pacijent uz to što je uzima lijekove protiv bolova, imao i uputu mirovanja. Na temelju medicinske dokumentacije i iskustveno vještak utvrđuje trajanje navedenih tegoba i duljinu liječenja zadobivenih povreda u trajanju od 10 tjedana. Fizički bolovi i nelagodnosti tijekom liječenja srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, lakog intenziteta 15 dana te povremeno lakog intenziteta 30 dana. Tužitelj je prije ozljeđivanja u prometnoj nezgodi imao oboljenja koja nisu u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, a njihovo liječenje i posljedice koincidiraju sa posljedicama iz predmetnog štetnog događaja. Naime, tužitelju je 19. rujna 2016. ugrađena totalna endoproteza desnog kuka radi degenerativnih promjena istoga. Nakon operacije ostaje skraćenje desne noge za oko 3 cm. Nadalje, u med. dokumentaciji nadležnog liječnika od 25. ožujka 2016. upisan je podatak da je dobio propisani pojas za kralježnicu. Radi bolova u donjem dijelu leđa učinjen je 2. veljače 2016. rtg slabinske kičme i oba koljena. Na snimci slabinske kičme – umjerene degenerativne promjene sa prednjim pomakom četvrtog slabinskog kralješka za oko 3 mm. Pri skrining pregledu nadležnog liječnika opće medicine od 28. travnja 2015. navodi se "otežan hod po prstima i petama, na širokoj osnovi". Dana 6. lipnja 2017., nepunih mjesec dana prije prometnog štetnog događaja, ortoped navodi "Anamneza. Godinama ima bolove u križima i nogama. Od ranije nosio potporu rasteretnu ortozu. Ista dotrajala. Nalazi. Ranija. Status: Držanje ukočeno, povišeni tonus OVM, kretnje trupom reducirane, bolne. Dijagnoza. Sy lumbosacrale chr. Terapije. Doznaka za potporno rasteretnu lordozu, vježbe, analgetika, upute. Kontrola na idnikaciju LOM". Tužitelj je tijekom 2015., 2016. i 2017. godine radi bolova u križima i nogama bio pod terapijom analgeticima i antirezmaticima. HZMO je tužitelju rješenjem od 7. svibnja 2019. odredio ukupni postotak tjelesnog oštećenja, koje je prouzročeno ranijim oboljenjima koja nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa povredama u prometnom štetnom događaju, nije određivano u ovom vještačenju. Kako se radi o degenerativnim oboljenjima koja imaju svoju progresiju unatoč terapiji, slijedilo je i pogoršanje stanja na zahvaćenim organskim sistemima i nakon predmetnog štetnog događaja.
10.3. Vještak Stjepan Feketić u danom iskazu u cijelosti je ostao kod vještačkog nalaza i mišljenja, istaknuvši da je zaprimio podnesak tužitelja u kojem su istaknute određene primjedbe na vještački nalaz i mišljenje, u odnosu na te primjedbe je sastavio je pisano očitovanje od 14. listopada 2021., u kojem je naveo da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio nagnječenje lijeve strane prsišta i istegnuće mišića vratne kralježnice. Istegnuće mišića vratne kralježnice prema medicinskoj dokumentaciji pripadalo bi I stupnju prema QTF protokolu tablice od pet stupnjeva. Kod tog stupnja trzajne ozljede vrata trajne posljedice su vrlo rijetke. Nagnječenje lijeve strane prsišta uzrokovalo je prolazne tegobe u vidu bolova pri pokretu, kašlju, dubljem udisaju. Pregledom medicinske dokumentacije i kliničkom pregledom tužitelja utvrdio je da nisu nastupile trajne posljedice gore navedenih tjelesnih povreda. U davanju mišljenja u toč. IV. nalaza naveo je bitne činjenice o ranijim degenerativnim oboljenjima, čije liječenje i posljedice koincidiraju sa posljedicama iz predmetnog štetnog događaja i iznio obrazloženje. Nadalje iskazuje da rješenje
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje
nije utjecalo na njegovo mišljenje o određivanju posljedica kod tužitelja, a koje bi zadobio zbog povreda u predmetnoj prometnoj nezgodi.
10.4. Vještakinja prim. dr. sc. M. K. S., spec. psihijatrica, u vještačkom nalazu i mišljenju od 19. ožujka 2021. navela je da je tužitelj prisvjestan, nesigurno orijentiran u vremenu i prostoru. Suradljiv je, uspostavlja komunikaciju. Teško pokretan, koristi pomagalo, izrazito psihomotorno usporen, govori sporije, afektom depresivan, sniženog bazičnog raspoloženja, okupiran nepovoljnim obiteljskim prilikama i prometnom nezgodom, misaoni tijek je usporen, opširan, teže dijeli pažnju, sa izraženim smetnjama pamćenja. Suspektno projektivno postavljanje u odnosu na pojedine članove obitelji, bez drugih sumanutih ideja ili psihotičnih simptoma, uvid djelomično očuvan. Tijekom ispitivanja učinjen je uvid u dostupnu medicinsku dokumentaciju te je provedena je psihijatrijska obrada. Ispitanik se subjektivno osjeća loše, opisuje niz tjelesnih i psihičkih smetnji. Žali se na bolove, teškoće u kretanju, zaboravljivost, uznemirenost, nesanicu, loše životne prilike. Psihijatrijski je pregledan u dva navrata, kada su postavljene dijagnoze: 29. rujna 2017. PTSP F43.1,
6.11.2017. – stanje nakon akutne stresne reakcije F43.0 – st post, posttraumatski stresni poremećaj suspecta F43.1 susp. U nalazima su navedeni anamnestički podaci koje je pacijent iznosio, psihički status nije utvrđen. Ordinirana je terapija promazin (antipsihotik), tianeptin (antidepresiv), diazepam (ankisolitik i miorelaksans). Egzaminacijom u okviru ovog vještačenja kod ispitanika se uočavaju u psihičkom statusu simptomi psihoorganiteta, psihomotorna usporenost, izražene smetnje pamćenja i izvršnog funkcioniranja, koje dosežu nivo demencije neutvrđene etiologije. Za diferenciranje demencije nužno je učiniti neuroradiološku i laboratorijsku obradu. On ima simptome depresivnog poremećaja u okviru poremećaja prilagodbe na vrlo nepovoljne egzogene uvjete, a simptomi su dijelom i organski uvjetovani. Radi se o demenciji – početna nespecificirana, poremećaj prilagodbe – anksiozno depresivne reakcije te organski efektivni poremećaj. U štetnom događaju ispitanik je prema dostupnim podacima bio sudionik prometne nesreće u kojoj je zadobio višestruka natučenja. Nije mu pružena liječnička pomoć, navodi kako je istu naknadno tražio zbog bolova. Zbog nesanice i noćnih mora, kako navodi, tražio je i pomoć psihijatra. Primarni strah je izravan afektivni odgovor na stresni događaj, u ovom slučaju iznenadni jaki udarac u automobil, indirektno u tijelo, što kod većine ljudi izaziva promptnu psihičku reakciju, zasigurno je kod ispitanika izazvao intenzivan strah za vlastiti život koji je trajao kratko, manje od minute i bio je intenzivan. Sekundarni strah je kompleksno stanje, kompleksni odgovor svake pojedine ličnosti na događaj. Bilo koja ozljeda je psihička ozljeda jer dovodi do povrede ego ideala, sheme tijela, psihičke slike o samom sebi, što izaziva tjeskobu, strah, krivnju i dovodi do upotrebe neurotskih mehanizama obrane: regresije, hiperkompezacije ili do negacije. Intenzitet i stupanj regresa ovise o stanju duševnog zdravlja. Samo psihički zdrave i emocionalno stabilne osobe mogu podnositi dužu tjeskobu, a da ne reagiraju s osjećajem krivnje ili strahom, a njihova ih socijalna prilagodljivost čuva od regresa u socijalnom ponašanju. Što ozlijeđeni pokazuje u svojoj karakterološkoj strukturi veći odmak od pojma psihičkog zdravlja, mogućnost neurotskih reakcija je nakon ozljeda je veća. Primarni strah koji ispitanik trpi prelazi u sekundarni strah koji je bio slabijeg intenziteta i trajao je narednih 48 sati, a vezan uz samu nesreću. Nakon toga ispitanik razvija smetnje prilagodbe anksiozno depresivnog tipa zbog kojih smetnji traži pomoć. Kod ispitanika nije opisano niti se nalazi kriterija za postavljanje dijagnoze PTSP-a. On je morao ulagati pojačane psihičke napore da bi funkcionirao narednih šest mjeseci u iznosu od 20 %, a što je direktno vezano uz stresni događaj. Svi ostali prolongirani simptomi i simptomi koji se sada kod ispitanika uočavaju nemaju uzročno posljedičnu vezu sa foernzičkim događajem; dominantno su vezani uz simptome demencije te ostale egzogene stresore. Kod ispitanika nisu zaostale trajne psihičke posljedice pretrpljenog straha u predmetnom događaju. Vještakinja zaključuje da je tužitelj osoba starije životne dobi sa simptomima početne nediferencirane demencije u komorbiditetu sa depresijom višestruke etiologije. U vrijeme štetnog događaja pretrpio je primarni strah koji je trajao manje od minute i bio je intenzivan. Sekundarni strah slabijeg intenziteta trpi narednih 48 sati, a vezan uz samu nesreću. Nakon toga tužitelj razvija simptome prilagodbe anksiozno depresivnog tipa zbog kojih mora ulagati pojačane psihičke napore da bi funkcionirao u iznosu od 20 % narednih 6 mjeseci. Kod tužitelja nisu zaostale trajne psihičke posljedice pretrpljenog straha u predmetnom događaju.
10.5. Sud u cijelosti prihvaća vještačke nalaze i mišljenja medicinskih vještaka jer su dani u skladu sa pravilima struke i vještine, utemeljeni su na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu tužitelja te nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati.
11. Provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku S. F., dr. med., utvrđeno da je postotak tjelesnog oštećenja tužitelja, utvrđenog rješenjem HZMO, Područni ured Virovitica, Klasa: UP/I-141-06/18-01/03946598335, Ur. broj: 341-21-05/3-18- 10200 od 7. svibnja 2019., prouzročeno ranijim oboljenjima koja nisu u uzročno - posljedičnoj vezi sa povredama zadobivenim u predmetnom štetnom događaju, odnosno sa nagnječenjem lijeve strane prsišta i istegnućem mišića vratne kralježnice, te da se radi o degenerativnim oboljenjima koja imaju svoju progresiju unatoč terapiji, da je prije ozljeđivanja u prometnoj nezgodi tužitelj imao oboljenja koja nisu u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, a da njihovo liječenje i posljedice samo koincidiraju sa posljedicama iz predmetnog štetnog događaja. Nadalje, utvrđeno je da je liječenje tužitelja zbog zadobivenih povreda trajalo 10 tjedana, a da su fizički bolovi i nelagodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja bili srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, slabog (lakog) intenziteta u trajanju od 15 dana te povremeno slabog (lakog) intenziteta u trajanju od 30 dana. Uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., temeljem kojeg su novčani iznosi naznačeni u Orijentacionim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i br. Su-1372-11/02, povećani za 50 %, sud smatra da tužitelju, cijeneći po vještaku utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih bolova koje je tužitelj pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, sud smatra da po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6.400,00 kn, no s obzirom na utvrđenu odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja od 70 % te utvrđeni doprinos osiguranika tuženika od 30 %, tužitelju je na ime naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova dosuđen iznos od 1.920,00 kn.
11.1. Tužbeni zahtjev za naknadom štete zbog pretrpljenog straha sud smatra djelomično osnovanim. Naime, provedenim vještačenjem po vještakinji M. K. S., spec. psihijatru, utvrđeno je da je vezano uz samu prometnu nezgodu tužitelj pretrpio primarni intenzivni strah za vlastiti život, koji je trajao kratko, manje od minute, koji strah prelazi u sekundarni strah koji je bio slabijeg intenziteta i trajao je narednih 48 sati. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje straha, uzimajući u obzir navedeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV- 47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., sud smatra da tužitelju na ime naknade štete zbog pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6.000,00 kn, no s obzirom na utvrđenu odgovornost tužitelja i doprinos osiguranika tuženika u nastanku štetnog događa, tužitelju je na ime naknade štete zbog pretrpljenog straha dosuđen iznos od 1.800,00 kn.
11.2. Tužbeni zahtjev za naknadom štete zbog duševnih bolova uslijed smanjenja životne aktivnosti sud smatra također djelomično osnovanim. Naime, vještak S. F., dr. med., u vještačkom nalazu i mišljenju naveo je da je pregledom medicinske dokumentacije i kliničkim pregledom tužitelja utvrdio da zbog tjelesnih ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi nisu nastupile trajne posljedice i da zbog tih ozljeda nije došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja. Niti iz vještačkog nalaza i mišljenja vještakinje M. K. S., spec. psihijatru, ne proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja za naknadom štete zbog duševnih bolova uslijed smanjenja životne aktivnosti. Naime, vještakinja je navela da tužitelj, nakon pretrpljenog sekundarnog straha, razvija simptome prilagodbe anksiozno depresivnog tipa zbog kojih mora ulagati pojačane psihičke napore da bi funkcionirao, i to u iznosu od 20 % narednih 6 mjeseci te da kod tužitelja nisu zaostale trajne psihičke posljedice pretrpljenog straha u predmetnom događaju.
11.3. Uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020 te, Orijentacione kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i br. Su-1372-11/02, prema kojima oštećeniku pripada pravo na naknadu štete zbog duševnih bolova uslijed smanjenja životne aktivnosti u pravilu ako se radi o jačem intenzitetu smanjenih životnih aktivnosti koje su trajnog karaktera, a da se novčana naknada može dosuditi i kad je smanjenje životne aktivnosti privremeno, ako je jačeg intenziteta i dužeg trajanja, utvrdivši da je nakon štetnog događaja kod tužitelja kao posljedica istog došlo do razvoja simptoma prilagodbe anksiozno depresivnog tipa, zbog kojih je morao ulagati pojačane psihičke napore da bi funkcionirao, i to u iznosu od 20 % narednih 6 mjeseci, sud smatra da tužitelju, s obzirom da se radi o jačem intenzitetu smanjenja životne aktivnosti dužeg trajanja, pripada pravo na naknadu štete po tom osnovu u iznosu od 10.000,00 kn. S obzirom na utvrđenu odgovornost tužitelja i doprinos osiguranika tuženika za nastanak štetnog događa, tužitelju je na ime naknade štete po osnovi duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti dosuđen iznos od 3.000,00 kn.
12. S obzirom na sve navedeno, sud je temeljem odredbe čl. 964. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), kojom je određeno da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva naknadu štete, i uz primjenu odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO, prema kojoj oštećenik koji je pridonio da šteta nastane, ili da bude veća nego što bi to inače bila, ima pravo na razmjerno sniženu naknadu, tužbeni zahtjev tužitelja djelomično usvojio te tuženika obvezao da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah i duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti isplati iznos od ukupno 6.720,00 kn, dok je tužbeni zahtjev iznad toga, u visini od 23.280,00 kn, sud kao neosnovan odbio. Na dosuđeni
iznos tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od 29. srpnja 2019. pa do isplate. Naime, odredbom čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stopa zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO. 13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 129/19), odnosno razmjerno uspjehu stranaka u parnici. Tužitelj je u postupku imao troškove u ukupnom iznosu od 15.698,40 kn, i to 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnice za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u daljnjem tekstu Tarife), 4.000,00 kn za zastupanje na ročištima održanim 17. listopada i 21. studenoga 2019., 27. svibnja 2020. i 14. listopada 2021.(Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 250,00 kn na ime nagrade punomoćnice za pristup na ročište od 16. rujna 2021., koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), 4.000,00 kn za sastav obrazloženih podnesaka od 11. ožujka, 20. svibnja i 16. listopada 2020. te od 9. rujna 2021. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 2.648,40 kn za troškove medicinskih vještačenja, 2.500,00 za troškove prometnog vještačenja, 650,00 kn za sudsku pristojbu na tužbu (Tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi, NN-74/95, 57/96 i 137/02 i 125/11) te 650,00 kn za sudsku pristojbu na presudu (Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN-53/19 i 92/21, dalje Uredba)
13.1. Budući da je tužitelj uspio u sporu sa 22,40 % od postavljenog tužbenog zahtjeva, razmjerno tom uspjehu tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku te sudskih pristojbi (koji ukupno iznose 10.550,00 kn) u visini od 2.363,20 kn, dok su troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 2.648,40 kn i troškovi prometnog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn tužitelju priznati u cijelosti, budući da bi navedene troškove tužitelj svakako imao neovisno o uspjehu u parnici, s obzirom da se tuženik protivio i pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog tužitelju su priznati troškovi postupka u iznosu od ukupno 7.511,60 kn. 13.2. Tuženik je u postupku imao troškove u ukupnom iznosu 16.348,80 kn, i to 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 4.000,00 kn za zastupanje na ročištima održanim 17. listopada i 21. studenoga 2019., 27. svibnja 2020. i 14. listopada 2021.(Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 250,00 kn na ime nagrade punomoćnice za pristup na ročište od 16. rujna 2021., koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), 3.000,00 kn za sastav obrazloženih podnesaka od 4. ožujka i 13. svibnja 2020. te od 17. svibnja 2021. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 2.062,50 kn na ime PDV.-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife), u troškovniku zatraženi iznos od 2.500,00 kn za troškove medicinskog vještačenja, 148,80 kn za troškove svjedoka V. D. te 325,00 kn za sudsku pristojbe na odgovor na tužbu (Tbr. 1. st. 2. Uredbe).
13.3. S obzirom da je tuženik uspio u sporu sa 77,60 % od postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, razmjerno tom uspjehu tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, troškovi svjedoka te sudskih pristojbi (koji ukupno iznose 10.461,30 kn) u visini od 8.118,00 kn, dok je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn tuženiku priznat u cijelosti, budući da bi navedeni trošak tuženik svakako imao neovisno o uspjehu u parnici, s obzirom se tužitelj protivio svim navodima odgovora
na tužbu. Slijedom navedenog, tuženiku su priznati troškovi postupka u iznosu od ukupno 10.618,00 kn.
13.4. Sud je izvršio prijeboj priznatih troškova stranaka te tužitelja obvezao da tuženiku naknadi utvrđenu razliku troškova u iznosu od ukupno 3.106,40 kn, na koji iznos je tužitelj dužan tuženiku platiti zakonske zatezne kamate počevši od dana donošenja presude 19. studenoga 2021. pa do isplate, po stopi čija visina je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.
U Slatini, 19. studenog 2021.
S u d a c :
Josip Bočkai
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.
Dostaviti:
1. T. D., odvjetnica iz S. - punomoćnica tužitelja.
2. Odvjetnici iz OD M. & L. iz Z. - punomoćnici tuženika.
