Poslovni broj Gž Ovr-151/2019
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice U. L. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik S. A., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika P. K. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik iz Z., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-6831/2018, od 31. listopada 2018., 19. studenog 2021. godine,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba ovršenika i preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-6831/2018, od 31. listopada 2018., na način da se ovršni zahtjev ovrhovoditeljice iz prijedloga za ovrhu od 17. listopada 2018. odbija kao neosnovan, te se ukidaju sve provedene ovršne radnje.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice od 17. listopada 2018., te je na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-132/18, od 20. rujna 2018., kojim je određena privremena mjera protiv tuženika, ovdje ovršenika P. K. iz Z., određena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine – trosobnog stana s nusprostorijama na drugom katu kuće popisni broj 4705, dvorište i vrt u H. (sada H.), sagrađene na k.č.br. ..., zk.ul. broj ..., k.o. G. Z., u posjed ovrhovoditeljici.
2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog žalbenih razloga iz članka 50. st. 1. toč. 1., 2., 3., 5., 9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u nastavku OZ), te zbog povreda odredbi iz čl. 353. stavka 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, u nastavku teksta: ZPP), a u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a.
3. U žalbi navodi da rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-132/18, od 20. rujna 2018., na koje se ovrhovoditeljica poziva kao na ovršnu ispravu nije pravomoćno, jer da je ovršenik protiv istog izjavio žalbu, o kojoj još nije odlučeno, a ističe i da je ovrha zatražena protivno sadržaju rješenja o privremenoj mjeri. Ističe da je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti, jer da je isti nedopušten i neuredan, a dostavlja i pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-365/11, od 28. prosinca 2015., kao dokaz neosnovanosti zatražene ovrhe. Predlaže žalbu usvojiti i pobijano rješenje o ovrsi preinačiti na način da se ukinu sve provedene ovršne radnje i odbaci prijedlog za ovrhu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi u okviru žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na povrede iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi sa čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, te na žalbene razloge iz čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odredio predloženu ovrhu.
6. Naime, odredbom čl. 342. st. 3. OZ-a je propisano da rješenje o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi, a ne svojstvo ovršne isprave, pa kako je sud rješenjem o određivanju privremene mjere, poslovni broj Ovr-5942/18, od 20. rujna 2018., naložio tuženiku, ovdje ovršeniku da u roku od 24h preda tužiteljici, ovdje ovrhovoditeljici ključeve trosobnog stana u H., to je neosnovan prijedlog ovrhovoditeljice kojim traži da se na temelju tog rješenja o određivanju privremene mjere donese rješenje o ovrsi i odredi njegova provedba, jer je u predmetnom rješenju o privremenoj mjeri već određen predmet osiguranja i sredstvo po kojem bi se mjera predaje nekretnine u posjed ovrhovoditeljici trebala prisilno ostvariti, sve sukladno članku 342. stavku 1. OZ-a. S tim da ukoliko je radi ostvarenja naloga ili zabrane koji su izrečeni u rješenju o određivanju privremene mjere potrebno naknadno odrediti sredstva prisile iz čl. 342. st. 1. OZ-a ili već određenim sredstvima dodati nova ili ih zamijeniti drugima, to je sukladno čl. 342. st. 2. OZ-a predlagatelj ovlašten da se na temelju već izrečenih naloga ili zabrana, u istom postupku, odrede ta sredstva. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da provedbu predmetne privremene mjere ovrhovoditeljica može tražiti isključivo u postupku iz kojeg potječe ta mjera, a ne pokretati novi ovršni postupak, kao što je to slučaj u konkretnoj situaciji.
7. Slijedom navedenog, žalbu ovršenika je valjalo prihvatiti i pozivom na čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi sa čl. 51. st. 2. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 19. studenog 2021.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak, v.r.