REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1656/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ante Udovičić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, Obala Kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-2096/2016-2 od 20. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pnš-310/14 od 14. listopada 2016., u sjednici održanoj 17. studenoga 2021.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjevi koji glasi:
Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici s osnova naknade imovinske štete iznos od 15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od utuženja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.''
II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 250,00 kn.“
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna (točka II. izreke).
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije dopuštena.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete koju je pretrpjela na svom osobnom automobilu, 26. kolovoza 2011. u [adresa].
7. Sudovi nižeg stupnja su utvrdili da se prometna nesreća dogodila na dijelu [adresa] u [adresa], te da je za održavanje predmetne ceste odgovoran tuženik temeljem odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11 i 90/11). Nadalje, su utvrdili da se nesreća dogodila 26. kolovoza 2011. oko 20,30 sati, na način da se tužiteljica sa svojim automobilom kretala krajnjom desnom kolničkom trakom, da je na kolnik dospio kamen koji je „frcao“ od vozila do vozila, koji je uklonjen s kolnika od strane jednog od vozača oštećenog automobila, ali da je pri tome oštećen automobil tužiteljice i još tri automobila.
7.1. Imajući u vidu navedena utvrđenja, sudovi nižeg stupnja su zaključili da se kamen na kolniku nalazio veoma kratko vrijeme i da u tako veoma kratkom vremenskom razdoblju tuženik objektivno nije mogao izvršiti svoju zakonsku obvezu urednog održavanja prometnica. Stoga, sudovi nižeg stupnja su zaključili da na strani tuženika nije bilo propusta u održavanju kolnika, pa pozivom na odredbu članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) su odbili zahtjev tužiteljice.
8. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8.1. Temeljem članka 382. stavak 3. ZPP u reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8.2. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu članka 382. stavak 2. ZPP.
9. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije ovaj sud je ocijenio da revizija tužiteljice nije dopuštena.
10. Tužiteljica u reviziji iznosi svoju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju toga izvodi zaključke o pravilnoj primjeni materijalnog prava. Kao razloge važnosti tužiteljica se pozvala na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-712/03- 2 od 8. prosinca 2004., broj Rev-296/08-2 od 9. rujna 2009. i broj Rev-345/10-2 od 8. lipnja 2011., tvrdeći da je predmetna odluka suda drugog stupnja utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s shvaćanjem revizijskog suda u navedenim odlukama.
11. Međutim, nužna je pretpostavka da stranka, kada podnosi reviziju po članku 382. stavak 2. ZPP, navede, prije svega, pravno pitanje, bilo postupovnopravno ili materijalnopravno, koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a onda i razloge važnosti.
12. Tužiteljica u reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje.
13. Naime, da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno. Pritom treba reći da Vrhovni sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidentice takvo važno pitanje, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.
14. K tomu, valja reći da su odluke ovoga suda broj Rev-712/03-2 od 8. prosinca 2004., broj Rev-296/08-2 od 9. rujna 2009. i broj Rev-345/10-2 od 8. lipnja 2011., na koje se poziva tužiteljica u smislu razloga važnosti, donesene u sličnoj činjeničnoj situaciji, međutim u navedenim odlukama revizijski sud nije izrazio pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno pravnom shvaćanju suda u pobijanoj odluci.
15. Ipak zbog cjelokupnog sadržaja revizije ovaj sud smatra korisnim uputiti na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj U-III-3859/2012 od 4. studenoga 2014. objavljenoj u "Narodnim novinama" broj 146/14) u kojem je, u odnosu na podnošenje izvanredne revizije, navedeno:
"(...) Ustavni sud u tom smislu naglašava kako nije prihvatljivo da se izvanrednom revizijom stranke koriste pokušavajući pred najvišim sudom u zemlji dokazati da su nadležni sudovi u pojedinom konkretnom slučaju pogrešno protumačili ili primijenili pravo, ili povrijedili pravila postupka, ili učinili druge povrede zakona protiv kojih postoje i za koje su namijenjena druga pravna sredstva, ili jednostavno još jednom iskazati svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sve pod plaštom brige za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Ponašanje stranaka u parničnim postupcima mora biti odgovorno, uz strogo poštovanje svrhe i smisla zakonom priznatih sredstava zaštite."
16. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke koje bi reviziju tužiteljice činile dopuštenom pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. ZPP, pa je reviziju valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu iz članka 392.b stavak 2. ZPP.
Zagreb, 17. studenoga 2021.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
