REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9926/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Z.R., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini od 2. rujna 2021., broj: 10. Pp-780/2021-8, u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. Z.R. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. Z.R. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini od 2. rujna 2021., broj: 10. Pp-780/2021-8, proglašen je krivim okr. Z.R. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena kazna zatvora u trajanju 20 dana i, na temelju čl. 44. st. 1. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od jedne godine ako okrivljenik u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom uvjetnom osudom. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u žalbi ističe da „presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koje se navode proturječni su i nerazumljivi“. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
5.1. Gore citirana žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona svodi se na puko prepisivanje jednog dijela zakonske odredbe, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji, pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i nisu proturječni.
5.2. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.
6. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da o uznemirenosti žrtava nasilja nema nikakvih dokaza te da bi oni, da su doista bili uznemireni zbog navodnog psihičkog nasilja, potražili pomoć liječnika i drugih stručnih osoba, kao i na isticanje činjenice da su žrtve nasilja u dobrim odnosima s okrivljenikom, da se viđaju te da normalno komuniciraju.
6.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da u njegovom ponašanju nema elemenata nasilja u obitelji. Naime, prvostupanjski sud je, osnovano prihvativši kao vjerodostojne iskaze žrtava nasilja L.R. i A.R. te svjedokinje I.R., čiji iskazi su međusobno potpuno sukladni, a iskazi A.R. i I.R. su sukladni i onome što su iskazivali u PP Kutina, što dodatno upućuje na njihovu vjerodostojnost, nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik svojoj djeci, prilikom telefonskih razgovora, izgovarao riječi koje su navedene u izreci pobijane presude, a koje su kod njih izazvale uznemirenost. O uznemirenosti izazvanoj takvim ponašanjem okrivljenika, L.R. i A.R. su izričito iskazivali, dok iz iskaza svjedokinje I.R. nedvojbeno proizlazi da su joj djeca, prilikom prepričavanja sadržaja telefonskih razgovora s okrivljenikom, jasno davala do znanja da su time uznemirena. I po ocjeni ovog suda, okrivljenikovo ponašanje predstavlja čin nasilja u obitelji i ne može se smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom ponašanja uopće pa tako ni između osoba koje ulaze u pojam „obitelji“ prema odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Utvrđenim ponašanjem, okrivljenik je nedvojbeno prešao granicu normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome te u cijelosti ostvario sva bitna obilježja prekršaja psihičkog nasilja u obitelji.
6.2. Neosnovano okrivljenik tvrdi da se u konkretnom slučaju nije moglo raditi ni o kakvoj uznemirenosti žrtava nasilja, jer isti nisu potražili pomoć liječnika ili drugih stručnih osoba. Naime, za ispunjenje bića prekršaja psihičkog nasilja nije nužno da se radi o tako teškoj posljedici u vidu uznemirenosti žrtava nasilja koja zahtijeva medicinsku ili drugu stručnu intervenciju, jer bi se u tom slučaju radilo o težem kažnjivom djelu, a ne o prekršaju. Nadalje, bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza žrtava nasilja ukazujući na dijelove provedenih dokaza iz kojih proizlazi da su žrtve nasilja u dobrim odnosima s okrivljenikom, da međusobno komuniciraju i viđaju se. Upravo suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog suda, ova činjenica zapravo dodatno ukazuje na vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka, jer upravo činjenica da su žrtve nasilja željele održati kontakt s okrivljenikom i imaju dobar međusoban odnos ukazuje da su iskazivali istinito, jer su, da bi zadržali dobar odnos, mogli i neistinito prikazati da se inkriminirani događaj nije dogodio, a što nisu. Također, neosnovano se okrivljenik u žalbi poziva na činjenicu razvoda braka, navodeći da je isti, sam za sebe, predstavljao opterećenje za djecu i kod istih izazvao uznemirenost. Naime, iako je ova žalbena tvrdnja točna, jer svaki razvod braka sasvim sigurno kod maloljetne djece izazove uznemirenost, no u konkretnom slučaju to nema veze s inkriminiranim događajem i nema utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika, jer se razvod braka između okrivljenika i njegove supruge dogodio 2016., a inkriminirani događaj tijekom 2020.
6.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
7.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje prekršajnopravne sankcije, a naročito značaj i pogibeljnost počinjenog prekršaja, stanovište je ovog suda da je sankcija koja čini prijetnju zatvorom i više nego primjerena prekršajnopravna sankcija. Po ocjeni ovog suda, primijenjena mjera upozorenja (20 dana zatvora uz vrijeme provjeravanja od jedne godine) primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Svakako treba naglasiti da se radi o najblažoj vrsti prekršajnopravne sankcije koja se uopće mogla primijeniti za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. studenog 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtve nasilja i tužitelja.
