Poslovni broj: UsI-2272/20-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Ivane Miloš, kao administrativne referentice - sudske zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. R. iz Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., radi ocjenjivanja službenika, 17. studenoga 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/15-01/2478, URBROJ:566-01/10- 20-4, od 30. lipnja 2020.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom štete prouzročene osporenim rješenjem.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Broj: 511-19-18-00015/0093/47-2015, od 13. veljače 2015., rad tužitelja tijekom 2014. godine, u obavljanju njegove službe u zvanju policijskog inspektora, na radnom mjestu pomoćnika voditelja smjene Operativno - komunikacijskog centra policije - pritvorskog nadzornika, ocjenjuje se dobrim.
2. Osporenim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja uz obrazloženje kako u žalbenom postupku nije dokazano da bi po pojedinim kriterijima za ocjenjivanje policijskih službenika tužitelj trebao biti ocijenjen većom ocjenom, odnosno da je njegov rad veće razine od očekivane.
3. Osporavajući zakonitost navedenog rješenja tužitelj navodi kako je ocjena njegovog rada već bila predmetom postupanja tuženika i to povodom njegovih ranijih žalbi protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske kojim je ocijenjen njegov rad u ranijim razdobljima. Ukazuje kako je u tim postupcima ostvario uspjeh, iz kojeg razloga su mu lošije ocjene izmijenjene te je primjerice njegov rad u 2013. godini konačno ocjenjen kao „naročito uspješan“. Dodaje da ga je njegov neposredno nadređeni službenik Z. C. i u 2014. godini ocijenio najvišim ocjenama, ali da je njihov nadređeni službenik, bez ikakvog upita i objašnjenja, a kako je to učinio i u 2013. godini, umanjio predloženu ocjenu. Ističe da objavljuje znanstvene i stručne radove, govori dva svjetska jezika na konverzacijskoj razini, organizira rad stručnih konferencija, prevodi u međunarodnim razmjenama te kao stipendist stranih zaklada odlazi na inozemna stručna usavršavanja, a za što u zbroju jasno ukazuje kako je njegov rad više razine od prosječne. Konačno navodi kako mu je osporenim rješenjem učinjena velika izravna i neizravna šteta u materijalnom i nematerijalnom smislu, jer nije zadovoljavao formalne uvjete za prijavu na oglase za slobodna radna mjesta. Predlaže Sudu da usvoji navode tužbe, uvaži tužbeni zahtjev te poništi osporeno rješenje, uz naknadu štete sukladno zahtjevu kojeg će nastavno specificirati.
4. Tuženo tijelo predlaže da se tužba odbije, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.
5. Sud je 10. studenoga 2020. održao usmenu i javnu raspravu zaključenu u prisutnosti tužitelja osobno te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid kao i uvid u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Broj: 511-19-18-00015/0093/47-2015, od 13. veljače 2015. te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 83. stavkom 1. Zakona o policiji (Narodne novine, broj 34/11. i 130/12. – u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da se rad policijskog službenika ocjenjuje ocjenom: – naročito uspješan, – uspješan, – dobar, – zadovoljava i – ne zadovoljava.
9. Člankom 83. stavkom 2. Zakona određeno je da način provedbe, postupak te kriterije za ocjenjivanje, kao i evidentiranje ocjena policijskog službenika utvrđuje ministar pravilnikom.
10. Člankom 11. stavkom 1. Pravilnika o ocjenjivanju policijskih službenika (Narodne novine, broj 113/12. - u daljnjem tekstu Pravilnik), a kao provedbenog propisa iz članka 83. stavka 2. Zakona, propisano je da se policijskog službenika ocjenjuje na temelju iskazane radne učinkovitosti, uspoređivanjem opsega, kvalitete i rokova izvršenja poslova s opisom poslova njegovog radnog mjesta, uzimajući u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje policijskog službenika tijekom kalendarske godine.
11. Člankom 7. Pravilnika propisano je da imajući u vidu opseg planiranih i neplaniranih poslova policijskog službenika tijekom praćenog razdoblja, rezultati rada svakog policijskog službenika ocjenjuju se primjenom sljedećih općih kriterija: djelotvornost u obavljanju poslova, točnost, preciznost i pouzdanost u obavljanju poslova, pridržavanje rokova u izvršavanju poslova i učinkovitost u obavljanju poslova.
12. Člankom 8. Pravilnika određeno je da ovisno o poslovima radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen, rezultati rada policijskog službenika ocjenjuju se primjenom sljedećih posebnih kriterija: stupanj inovativnosti i kreativnosti, pismeno i usmeno izražavanje, komunikacijske vještine, sklonost timskom radu.
13. Među strankama nije sporno da je rad tužitelja, tijekom 2014. godine i temeljem naprijed navedenih odredbi, ocijenjen kao „dobar“, a što je bio odabir iz alternativa propisanih u članku 83. stavku 1. Zakona. Promatrajući takvo postupanje Sud navodi kako se odabir iz zakonom ponuđenih alternativa definira kao diskreciono ili slobodno ocjenjivanje te je stoga ocjena rada tužitelja u promatranom razdoblju po svom sadržaju slobodna ocjena.
14. Člankom 4. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.
15. Granice ovlasti definirane su člankom 83. stavkom 1. Zakona kao raspon ocjenjivanja od ne zadovoljava do naročito uspješan, dok je svrha radi koje je ovlast dana definirana člankom 3. Pravilnika. U odnosu na samu zakonitost odluke tužitelj u svojoj tužbi, kao uostalom i na raspravi održanoj 10. studenoga 2021. ne spori ocjenu njegovog rada u okviru općih kriterija (iz članka 7. Pravilnika), ali smatra kako je prilikom njegovog ocjenjivanja tuženik, odnosno neposredno nadređeni službenik, morao u obzir uzeti i posebne okolnosti, odnosno njegovu kompetenciju i stručnost u ovisnosti o poslovima radnog mjesta na koje je raspoređen (iz članka 8. Pravilnika), a što je u konkretnom propušteno učiniti.
16. Sud je u cijelosti suglasan sa stavom tužitelja kako bi njegov rad u situacijama u kojima bi postojale okolnosti koje je u njegovoj tužbi pobrojio (objava znanstvenih i stručnih radova, organiziranje i sudjeluje u radu stručnih konferencija, prijevodi tijekom međunarodnih razmjena etc.), trebao biti znatnije cijenjen, međutim postojanje takvog rada tijekom 2014. godine tužitelj nije dokazao. Sud napominje i kako je tužitelj na raspravi održanoj 10. studenog 2021. jasno iskazao kako je točno da u godini koja je bila predmetom ocjenjivanja nije imao djelovanja koja bi utjecala na ocjenu njegovog rada po posebnim kriterijima. Budući da se sukladno naprijed citiranom članku 11. stavku 1. Pravilnika, tužiteljev rad ocjenjuje isključivo tijekom kalendarske godine, postojanje specifičnog odnosno kvalitetnijeg rada izvan određenog vremenskog roka ne može imati utjecaj na ocjenu u promatranom razdoblju.
17. Stoga i imajući na umu kako je ocjena tužitelja donesena sukladno zakonom uspostavljenom okviru i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, kako je ista jasno i detaljno obrazložena i bez mogućnosti suda da ocjenjuje pravilnost takvog odabira te kako tijekom ovog spora nije utvrđeno postojanje posebnih okolnosti koje bi tijekom 2014. godine imale utjecaja na zakonitost ocjene rada tužitelja, Sud osporeno rješenje ocjenjuje na zakonu osnovanim, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki I izreke ove odluke.
18. Budući da ostali prigovori sadržani u tužbi nisu od utjecaja u ovoj upravnoj stvari te s obzirom na naprijed navedeno i u postupku utvrđeno, Sud nalazi da u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
19. Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.
20. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom štete prouzročene na temelju osporenog rješenja, a koji zahtjev je ustanovljen u samoj tužbi, Sud navodi kako po njegovom mišljenju i u konkretnom predmetu, ne postoji postupanje tuženika koji bi doveo do nezakonitosti, a čije postojanje je konstruktivni element osnovanosti prava na naknadu štete. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
Zagreb, 17. studenoga 2021.
Sudac
Vlaho Bassegli Gozze, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
