- 1 -              Rev 1105/2023-3

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1105/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Z., OIB ..., iz H., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u H., protiv tuženika O. b. d.d., OIB ..., S., koga zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u S., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-21/2022-2, Gž-1008/2022 od 2. studenoga 2022. kojom je odlučeno o žalbama protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, broj P-991/2021 od 11. studenoga 2021. i dopunske presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu broj P-991/2021 od 20. srpnja 2022., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu broj ... od 13. prosinca 2004., sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika H. S. b. d.d. kao kreditora, i to odredbe čl. 5. st. 1., u dijelu u kojemu se navodi da je kamatna stopa ''promjenljiva''; odredbe čl. 10. pod a), točka 1. u dijelu koji glasi: ''u iznosu od 639,83 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 639,46 CHF''; u cijelosti odredba čl. 10. pod d); u cijelosti odredbe čl. 11. točke 1. i 2., odnosno u svakom dijelu istog, u kojem se spominje promjenjiva kamatna stopa ili valutna klauzula (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 80.683,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.848,10 kn u roku od 15 dana (točka III. izreke).

 

1.1. Dopunskom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj: P-991/2021 od 20. srpnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za više traženi iznos glavnice u visini od 4.607,14 kuna.

 

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja i djelomično žalba tuženika te su presuda suda prvog stupnja i dopunska presuda suda prvog stupnja preinačene u pogledu odluke o glavnoj stvari (točke I. i II. izreke presude i dopunske presude) tako da su utvrđene ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu, broj ..., od 13. prosinca 2004., sklopljenog između tužitelja V. Z. iz H., ..., OIB:..., kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika H. S. b. d.d., S., ..., MBS: ..., danas - O. b. d.d. S., ..., OIB: ..., kao kreditora i to:

 

- odredba čl. 10. pod a), točka 1., u dijelu: ''u iznosu od 639,83 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 639,46 CHF '',

- u cijelosti odredba čl. 10. pod d),

dok je u preostalom dijelu, u kojemu tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 5. st. 1., u kojemu se navodi da je kamatna stopa ''promjenljiva'' te odredbe čl. 11. točke 1. i 2., odnosno u svakom dijelu istog u kojem se spominje promjenjiva kamatna stopa, tužba odbačena kao nedopuštena (točka I/I. izreke), a tuženiku je  naloženo isplatiti tužitelju iznos od 85.290,21 kn/11.319,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude, dok je u pogledu odluke o trošku presuda suda prvog stupnja potvrđena (točka I/II. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe (točka II. izreke), a tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak žalbi u iznosu od 2.562,50 kn/340,10 eura u roku od 15 dana (točka III. izreke).

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 754/2023-2 od 26. travnja 2023. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-21/2022-2, Gž-1008/2022 od 2. studenoga 2022., i to u dijelu pod točkom I/II. izreke drugostupanjske presude kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 11.319,96 EUR (85.290,21 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u odnosu na pitanje:

 

„Jesu li sudovi pravilno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (negativne razlike).“

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženik je podnio reviziju u odnosu na navedeno pravno pitanje. Predlaže preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda odnosno djelomično ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Podneskom od 7. veljače 2024. tužitelj je predložio reviziju odbiti.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu te zahtjev za isplatu po osnovi ništetnih odredbi o CHF valutnoj klauzuli.

 

9. U revizijskom stadiju postupka je sporno jesu li sudovi trebali uzeti u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku odnosno uzeti u obzir manje plaćene iznose u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

 

10. Nižestupanjski sudovi su utvrdili ništetnima ugovorne odredbe o CHF valutnoj klauzuli te zaključili da tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih anuiteta. Sud prvog stupnja je pri tome, odlučujući o visini tužbenog zahtjeva, zauzeo shvaćanje da od pozitivnih razlika treba oduzeti negativne razlike te je tužitelju dosudio iznos od 80.683,07 kn, a dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na negativne razlike (4.607,14 kn) je odbio dopunskom presudom. Sud drugog stupnja je ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je od pozitivnih razlika oduzeo negativne razlike te je preinačio presude suda prvog stupnja tako da je tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti. Smatra da je neosnovan zahtjev tuženika za uračunavanje iznosa manje plaćenih anuiteta odnosno iznosa negativnih razlika, jer da tužitelj nije ništa neosnovano primio pa da stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja banci koja je od samog početka nesavjesna ugovorna strana.

 

11. Tuženik u reviziji navodi da je protivno pravilima o stjecanju bez osnove obvezati tuženika na vraćanje nominalno većeg iznosa glavnice od novčanog iznosa kojeg je neosnovano stekao te nadalje ističe da „tuženik u odnosu na tzv. negativne razlike ne treba postavljati nikakav poseban procesnopravni zahtjev odnosno podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prijeboja, ili prebijanja ili bilo što slično“.

 

12. Navedeno shvaćanje tuženika nije pravilno.

 

13. Naime, ovaj sud je u proširenom vijeću iz čl. 390. st. 2. ZPP-a u odluci broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., odlučio o pravnom pitanju postavljenom u predmetnoj reviziji i izrazio pravno shvaćanje, a ono glasi:

 

„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.“.

 

14. Navedeno pravno shvaćanje je obrazloženo na sljedeći način:

 

„17. Prošireno vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

18. Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.

18.1. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

19. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

20. Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.“.

 

15. Ovaj sud ustraje pri navedenom pravnom shvaćanju kojim je ujedno i odgovoreno na pitanje koje je tuženik postavio u ovom predmetu. Budući da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, a niti iz revizije ne proizlazi da je tuženik u ovom postupku iznosio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, a cijeneći da se radi o postupku u kojem tužitelj potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

Zagreb, 5. ožujka 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ivan Vučemil, v.r.