REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 649/2019-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 25. rujna 2019. broj K-13/2019-12, u sjednici održanoj 17. studenoga 2021.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi D. P. za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.
II. Odbija se kao neosnovana žalba optuženog D. P. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru pod brojem K-13/2019-12 od 25. rujna 2019. proglasio je krivim optuženog D. P. što je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te ga je, na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine. Na temelju članka 72. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju 5 (pet) godina, u koje vrijeme mu se, na temelju članka 72. stavka 7. KZ/11. uračunava vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole od 17. ožujka 2017. pa nadalje. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. Zakona
I Kž 649/2019-4
o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17.) optuženi D. P. dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 12.088,50 kuna i trošak paušala u iznosu od 500,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te je u istom roku dužan naknaditi troškove iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08.-17. oštećenicima K. V. i P. V. za zastupanje po opunomoćeniku u iznosu od 16.093,75 kuna, dok se zahtjev oštećenika u iznosu od 2.500,00 kuna odbija kao neosnovan.
2. Protiv te presude žalbe su izjavili državni odvjetnik i optuženik.
2.1. Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.
2.2. Optuženi D. P. žali se putem branitelja, odvjetnika B. K. naznačujući kao žalbene osnove bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, povredu kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluku o troškovima kaznenog postupka. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
3. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.), vratio spis na daljnji postupak.
4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.
5. Optuženik navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17. stoga što u pobijanoj presudi postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju obrane optuženika i same obrane optuženika. To se obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjski sud kao nespornu činjenicu pogrešno utvrdio da bi se oštećenik na biciklu kretao ispred vozila kojim je upravljao optuženik, budući da se kolona vozila, u kojoj se nalazilo i vozilo optuženika, kretala brzinom od 45-50 km/h, pored oštećenika koji se kretao brzinom od oko 10 km/h.
5.1. Međutim, suprotno navedenom, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi, u odnosu na dinamiku prometne nezgode, utvrdio da se oštećenik „na biciklu kretao ispred vozila kojim je upravljao optuženik u istom smjeru“ pri čemu se niti u jednom dijelu prvostupanjske presude ne tvrdi da se biciklista kretao istom brzinom kao i vozila u koloni, kako to u ovom dijelu žalbe pogrešno ističe optuženik. Stoga u tom dijelu ne postoji proturječnost između obrane optuženika i onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju te iste obrane, a kako se u konkretnom slučaju radi o
I Kž 649/2019-4
prigovorima činjenične naravi o tome će biti više riječi u daljnjem dijelu ove odluke koji se odnosi na činjenična utvrđenja.
5.2. Optuženik također tvrdi da mu je povrijeđeno pravo obrane jer je sud tijekom dokaznog postupka odbio provesti dokaz čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet, vozila, plovila i strojarstvo N. E., kojeg je optuženik priložio osobno, odnosno provesti novo prometno-tehničko vještačenje i na taj način provjeriti obranu optuženika. Naime, pitanje čitanja nalaza i mišljenja vještaka i potrebe za provođenjem novog prometno-tehničkog vještačenja je činjenično pitanje i ne može se podvesti pod povredu prava obrane koja je propisana u članku 468. stavku 3. ZKP/08.-17. To stoga što dokazivanje, prema članku 418. stavku 1. ZKP/08.-17., obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. Međutim, to ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti baš sve one dokaze koje stranke predlože, a pod uvjetima iz članka 421. stavka 1. ZKP/08., sud je ovlašten odbiti izvođenje pojedinih dokaza i za to odbijanje dati valjano obrazloženje. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud odbio dokazne prijedloge za provođenjem novog prometno-tehničkog vještačenja i za čitanje nalaza i mišljenja vještaka N. E. kao nevažne te je dao valjano i dostatno obrazloženje u tom pravcu (stranica 4., 3. i 4. odlomak odozgo), pa stoga odbijanje nekog dokaznog prijedloga samo za sebe ne predstavlja povredu prava na obranu i prava na pravično suđenje, kako to pogrešno ističe ovaj žalitelj. Dakle, odlukom suda kojom se odbija provođenje dokaza ne dovodi se u pitanje pravo obrane, već se ta odluka može odraziti samo na potpunost, a samim time i na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što zapravo i predstavlja bit ove žalbene tvrdnje.
5.3. Slijedom izloženog, nisu počinjene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude, sukladno članku 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-19., ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka druga povreda odredaba kaznenog postupka koja nije istaknuta u žalbi, a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da ne postoji niti jedan materijalni dokaz odnosno trag na temelju kojega je prometni vještak mogao utvrditi da se vozilo optuženika kretalo na udaljenosti od 1,1 m od desnog ruba kolnika, a bicikl oštećenika na udaljenosti od 1,3 m od desnog ruba kolnika pa se stoga, po mišljenju ovog žalitelja, radi o proizvoljnom utvrđenju prometno-tehničkog vještaka. Osim toga optuženik ističe da sam prometni vještak u svome nalazu navodi da se u konkretnoj situaciji radilo o naletnom kutu od oko 5 stupnjeva, da se vozilo kojim se kretao optuženik moglo kretati brzinom od 61 km/h, a da se bicikl kojim je upravljao oštećenik mogao kretati brzinom od 10 km/h, iz čega proizlazi da navedena utvrđenja vještaka i nisu tako sigurna pa stoga smatra da prometno-tehnički nalaz i mišljenje, zbog navedenih nedostataka, nije sačinjen sukladno pravilima struke pa se prvostupanjska presuda ni u kojem slučaju nije mogla temeljiti na takvom nalazu i mišljenju prometno-tehničkog vještaka.
6.1. Međutim, nasuprot istaknutom, sud prvog stupnja je s pravom prihvatio nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka dipl. ing. P. T. kao vjerodostojan i uvjerljiv jer je isti dan na stručan, objektivan i nepristran način pri čemu je vještak koristio i
I Kž 649/2019-4
analizirao svu dostupnu dokumentaciju u kojoj su evidentirani svi materijalni tragovi koji se dovode u vezu s ovom prometnom nezgodom kao što su zapisnik o očevidu Postaje prometne policije V. od 20. ožujka 2017. (list 7-9 spisa predmeta), situacijski plan prometne nezgode (list 10 spisa predmeta) i fotodokumentaciju očevida (list 105 spisa predmeta). Kada se uz navedeno ima u vidu i činjenica da je prometno-tehnički vještak na raspravi detaljno i okolnosno obrazložio sva svoja utvrđenja i zaključke do kojih je došao tijekom vještačenja, da je na jasan, precizan i nedvosmislen način odgovorio na sva sporna pitanja koja se odnose na utvrđenje odlučnih činjenica tada je, i po ocjeni suda drugog stupnja, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je nalaz i mišljenje ovog vještaka u cijelosti dan na stručan, objektivan i nepristran način i niti u jednom bitnom dijelu prigovorima optuženika nije doveden u sumnju. Pri tome treba napomenuti da, iako se prometno-tehnički vještak u nalazu i mišljenju osvrnuo i na okolnost brzine kretanja vozila optuženika i brzine kretanja bicikla oštećenika u trenutku nastanka ove prometne nezgode, tako utvrđene brzine, po ocjeni ovog suda, nisu bile od utjecaja na uzročnost ove prometne nezgode. Naime, tijekom dokaznog postupka je na nedvojbeni način utvrđeno kako je do ove prometne nezgode došlo iz razloga što je optuženik, upravljajući svojim vozilom pod utjecajem alkohola (od najmanje 2,74 g/kg apsolutnog alkohola u krvi) bitno smanjenih vozačkih sposobnosti te mogućnosti uočavanja i pravodobnih reakcija, u nastavku vožnje, uslijed te i takve alkoholiziranosti naletio na oštećenika koji se na biciklu kretao ispred njega u istom smjeru, budući da ga uslijed stanja u kojem se nalazio nije na vrijeme uočio. Dakle, shodno navedenom, brzine kojima su se kretali optuženik i oštećenik, neposredno prije samog naleta vozila optuženika na bicikl oštećenika, nisu od značaja i utjecaja na nastanak ove prometne nezgode pa je zbog toga u tom dijelu neosnovan i irelevantan prigovor optuženika u dijelu u kojem isti tvrdi da niti sam prometno-tehnički vještak nije bio do kraja siguran u brzine koje je naveo u nalazu i mišljenju, jer brzine kretanja nisu niti bitne za nastanak ove prometne nezgode, a niti se brzina kao takva stavlja na teret optuženiku.
6.2. Žalitelj također nije u pravu kada tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je sud odbio pročitati nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka N. E., kojeg je optuženik priložio na raspravi, te provesti novo prometno-tehničko vještačenje kojima bi se sa sigurnošću mogle utvrditi odlučne činjenice te provjeriti navodi optuženikove obrane. Naime, sud je pravilno zaključio da su relevantne činjenice događaja koji je predmet ovog kaznenog postupka u cijelosti i na potpuno nedvojben način razjašnjene ponajprije nalazom i mišljenjem prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještaka, ali isto tako i drugim provedenim dokazima kao što su nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka te pročitanom materijalnom dokumentacijom i iskazima svjedoka očevidaca ovog događaja, zbog čega nije bilo potrebe za provođenjem ovih dokaza, pa ih je prvostupanjski sud s pravom odbio provesti kao nevažne dokazne prijedloge.
6.3. Navod obrane da iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka N. E. proizlazi da je naletni kut vozila optuženika na bicikl oštećenika bio znatno veći odnosno 20-30 stupnjeva te da to ukazuje na činjenicu da je oštećenik, krećući se na biciklu, znatno promijenio smjer kretanja nije vjerodostojan i uvjerljiv budući da iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka dipl. ing. P. T., koji u pogledu ove odlučne činjenice ničim nije doveden u sumnju, proizlazi potpuno drugačije utvrđeno
I Kž 649/2019-4
činjenično utvrđenje. Naime, odgovarajući na pitanja obrane na raspravi ovaj vještak je bio decidiran i potpuno nedvosmislen u tvrdnji da su u trenutku naleta uzdužne osi vozila i bicikla međusobno zatvarale kut od 5 stupnjeva, pri čemu se radi o kutu u trenutku primarnog kontakta, a koji se kasnije u fazi sudara onda mogao mijenjati jer dolazi do nekontroliranog kretanja bicikla nakon tog primarnog kontakta, a što, suprotno tvrdnjama optuženika, isključuje mogućnost da bi oštećenik prelazio kolnik od sebi desnog prema lijevom rubu ili obrnuto. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju i dopuni nalaza i mišljenja na raspravi, na temelju pronađenih i fiksiranih materijalnih tragova na mjestu događaja, dao u tom pogledu jasne i uvjerljive fizikalne i matematičke izračune, a žalitelj nije ponudio nikakve konkretne argumente kojima bi taj i takav nalaz doveo u sumnju, osim puke tvrdnje da je oštećenik krećući se na biciklu u jednom trenutku znatno promijenio smjer kretanja.
6.4. Budući da je u pobijanoj presudi u potpunosti i na pravilan način utvrđeno činjenično stanje to su neutemeljeni žalbeni prigovori optuženika usmjereni na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa stoga nije osnovana žalba optuženika podnesena iz razloga navedenih u članku 470. ZKP/08.-19.
7. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona koju je naznačio u uvodu žalbe optuženik smatra da je prvostupanjski sud pobijanom presudom počinio povredu odredbe članka 47. stavka 1. KZ/11., navodeći da nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika, iz čega proizlazi da se sadržajno radi o dijelu žalbe koja se odnosi na odluku o kazni, a ne na povredu kaznenog zakona kako ju je naznačio ovaj žalitelj. Međutim, unatoč tome ispitivanjem pobijane presude, sukladno članku 476. stavku 1. točke 2. ZKP/08.-19., nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koju sud kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ističući žalbenu osnovu koja se odnosi na odluku o kazni državni odvjetnik navodi da je izrečena kazna optuženiku preblaga te da se njome neće postići svrha kažnjavanja jer je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne precijenio utvrđene olakotne okolnosti, dok je s premalo pažnje i kritičnosti cijenio utvrđene otegotne okolnosti. S druge strane optuženik, žaleći se zbog odluke o kazni, smatra da je prvostupanjski sud propustio kao olakotne okolnosti cijeniti njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela odnosno da ni na koji način nije pridonio produljenju prvostupanjskog postupka te da se majci žrtve na raspravi iskreno ispričao za nastalu prometnu nesreću i da tijekom 40 godišnjeg vozačkog iskustva nikada, do inkriminiranog događaja, nije upravljao vozilom pod utjecajem alkohola.
8.1. S pravom državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine kazne s premalo kritičnosti cijenio utvrđene otegotne okolnosti, odnosno druge okolnosti koje su utvrđene u odnosu na nastalu prometnu nezgodu. Naime, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da u izrečenoj kazni nisu u dovoljnoj mjeri došli do izražaja svi podaci koji su relevantni za individualizaciju i odmjeravanje kazne te da se istom na adekvatni način neće moći ostvariti svrhe kažnjavanja.
8.2. Utvrđujući okolnosti koje su važne za izbor vrste i mjere kazne sud prvog stupnja je olakotnom okolnošću cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika, dok je, s
I Kž 649/2019-4
druge strane, "vrlo veliki stupanj alkoholiziranosti" i činjenicu "da tijekom kaznenog postupka nije izrazio dovoljnu kritičnost prema takvom kršenju propisa" s pravom cijenio kao otegotne okolnosti.
8.3. U tom pogledu u pravu je državni odvjetnik kada u izjavljenoj žalbi ističe da prvostupanjski sud nije s dovoljno kritičnosti cijenio činjenicu da je optuženik znao da mu predstoji vožnja s posla do kuće, međutim, unatoč tome konzumirao je alkohol i pri tome se doveo u teško pijano stanje (2,74 g/kg apsolutnog alkohola u krvi), zbog čega je bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju te da, s druge strane, oštećeni M. V. ni na koji način svojom vožnjom nije doprinio samoj prometnoj nezgodi, s obzirom da se kao biciklista kretao na pravilan način. Stoga, s pravom ovaj žalitelj ističe da kazna zatvora od tri godine u konkretnom slučaju nije primjerena stupnju krivnje, težini počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika. I ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud trebao s više pažnje i kritičnosti cijeniti činjenicu da je optuženik inkriminiranim postupanjem pokazao izrazitu bezobzirnost u nepoštivanju prometnih propisa, a time i viši stupanj kriminalne volje, uslijed čega je majka ostala bez sina. Državni odvjetnik izjavljenom žalbom opravdano ističe da se optuženik konzumacijom znatne količine alkoholnog pića svojom voljom doveo u stanje u kojem gotovo uopće nije mogao ostvariti kontrolu nad upravljanjem motornim vozilom, ne mareći pritom za posljedice koje vožnjom u takvom stanju može prouzročiti sudjelovanjem u prometu za druge sudionike, što samo dodatno potvrđuje njegov odnos prema mogućnosti nastanka ovako teških posljedica.
8.4. Sve naprijed navedene okolnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ovom kaznenom djelu daju veću težinu i upućuju na zaključak da se radi o počinitelju kojem je, radi ostvarenja specijalne i generalne prevencije, ali i druge svrhe kažnjavanja, potrebno izreći oštriju društvenu osudu od one koju mu je izrekao sud prvog stupnja, dok blaža kazna, za koju se u izjavljenoj žalbi zalaže optuženik, u konkretnoj situaciji ne bi bila primjerena.
8.5. Slijedom navedenog, ispravnim vrednovanjem svih utvrđenih okolnosti od kojih, u smislu odredbe članka 47. KZ/11., ovisi proces individualizacije, ovaj drugostupanjski sud izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci smatra primjerenom svim okolnostima počinjenog kaznenog djela te osobi samog počinitelja. Upravo takvom kaznom postići će se sve svrhe kažnjavanja propisane zakonom jer ista sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio obitelji oštećenika te društvu u cjelini. Istovremeno, ta kazna će zasigurno pozitivno utjecati na jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će djelovati, prvenstveno na optuženika, ali isto tako i na druge članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
9. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o sigurnosnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija iz članka 72. KZ/11., a na temelju članka 478. ZKP/08.-19., ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonski uvjeti za izricanje te mjere.
I Kž 649/2019-4
10. Žaleći se zbog odluke o troškovima kaznenog postupka optuženik ističe da nije u stanju platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 28.682,25 kuna s obzirom da prima mirovinu u mjesečnom iznosu od 2.600,00 kuna. Međutim, budući da je isti pobijanom presudom proglašen krivim to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08.-17. naložio optuženiku plaćanje svih troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. – 6. i članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08.-17., što ne znači da optuženik, ako bi plaćanjem navedenih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili osoba koje je on dužan uzdržavati, ne može i naknadno, sukladno članku 148. stavku 6. ZKP/08.-19., zatražiti oslobođenje od dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, o čemu će onda posebnim rješenjem odlučiti predsjednik vijeća.
11. Slijedom svega navedenog, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.-19., presuditi kao u točki I. izreke ove odluke, dok je, na temelju članka 482. ZKP/08.-19., žalbu optuženog D. P. trebalo odbiti kao neosnovanu te u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 17. studenoga 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
