Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7769/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. N. Š., kojeg brane odvjetnici iz Povezanog odvjetničkog ureda I. P. i T. P., u R., zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, broj: 80. Pp J-937/2020 od 8. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. N. Š. te potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. N. Š. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. N. Š. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 39.a st. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljeniku temeljem istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa u roku od 30 dana od dana primitka presude, te je određeno da je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. N. Š. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, predlažući preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika od optužbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje i odluku.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi ističe bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. i st. 2. PZ-a, navodeći prvenstveno da se presuda temelji na nezakonito provedenoj „dokaznoj radnji prepoznavanja“ jer nije provedena sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, već je sud izvršio prepoznavanje okrivljenika usporedbom snimke s kamere na nogometnom stadionu na R. s fotografijom okrivljenika na kartonu za osobnu iskaznicu izdanu od strane Ministarstva unutarnjih poslova, koju je pokazao svjedokinji, policijskoj službenici, a nije uživo pokazao okrivljenika zajedno s drugim njoj nepoznatim osobama, kao niti druge fotografije okrivljenika.

5.1. Međutim, nije u pravu podnositelj žalbe, budući se u ovom slučaju ne radi o dokaznoj radnji prepoznavanja iz čl. 301. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, nastavno u tekstu: ZKP/11). Naime, iako je prvostupanjski sud na zapisniku od 2. lipnja 2021., uvid u video snimku i karton Ministarstva unutarnjih poslova osobne iskaznice okrivljenika, nazvao „radnjom prepoznavanja okrivljenika“, iz sadržaja istih radnji je jasno da se radi o utvrđivanju identiteta okrivljenika koji nije pristupio niti na jedno ročište na koje je bio uredno pozvan, a kako bi se mogao voditi postupak. Provjeru identiteta svake osobe, pa tako i okrivljenika, moguće je izvršiti jedino putem osobne iskaznice ili druge javne isprave s fotografijom, što osobni karton Ministarstva unutarnjih poslova svakako jest. Uspoređujući tu fotografiju okrivljenika s osobom iz video snimke koja prileži spisu kao zakonit dokaz, prvostupanjski je sud zaključio da se radi upravo o osobi okrivljenika. Daljnja radnja predočavanja osobnog kartona Ministarstva unutarnjih poslova prisutnoj svjedokinji I. K., policijskoj službenici, jednako tako predstavlja radnju utvrđivanja identiteta okrivljenika. Nadalje, navedena policijska službenica je, osim što je osobno legitimirala okrivljenika na ulazu u predmetni stadion te uvidom u osobni karton na predmetnom ročištu, identitet okrivljenika utvrdila i pregledavanjem video snimke utakmice, a u sklopu poduzimanja potrebnih mjera policije kada postoje osnove sumnje da je počinjen prekršaj i kada poduzima potrebne mjere u vezi utvrđivanja istovjetnosti okrivljenika, sukladno policijskim ovlastima iz odredaba Zakona o policiji (»Narodne novine«, br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14. i 33/15), te iz čl. 13. st. 1. t. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09., 92/14. i 70/19.). Tim propisom je propisano da su prema tom Zakonu policijske ovlasti: „2. provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta“. U smislu čl. 30. st. 1. t. 7. istog Zakona policijski službenik provjerava identitet osobe za koju postoje osnove sumnje da je počinitelj prekršaja. Čl. 31. st. 1. istog Zakona, propisano je da se provjera identiteta osobe provodi uvidom u osobnu iskaznicu ili drugu javnu ispravu te osobe, a u smislu st. 2. provjera identiteta može biti provedena uvidom u informacijski sustav Ministarstva. Jednako proizlazi iz odredba čl. 54. st. 1. t. 1., a iz čl. 53. st. 2. t. 4. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika (»Narodne novine«, broj 89/2010 i 76/15) je jasno da policijski službenik identitet može utvrditi i na zahtjev suda.

5.2. U konkretnom slučaju svjedokinja I. K., foto i video dokumentaristica u Interventnoj jedinici policije Rijeka, u službenim prostorijama na stadionu R. u Rijeci, putem monitora je utvrdila nezakonito postupanje osobe koju je prepoznala jer je isti sudjelovao u jednom ranijem prekršajnom postupku pa je utvrdila da se radi upravo o okrivljeniku i naknadnim pregledavanjem video snimke događaja. Dakle, policijska službenica postupila je u skladu sa odredbom čl. 158. st. 3. t. 5. PZ-a u vezi čl. 31. st. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Opisanim radnjama, svjedokinja policijska službenica utvrdila je kako je upravo okrivljenik preskočio ogradu i ušao u natjecateljski prostor, koje činjenice je utvrdio i sud pregledom iste video snimke. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. PZ-a.

6. Žalbenu osnovu povrede prava na obranu koja je utjecala na presudu, okrivljenik ističe navodeći kako mu nije omogućeno iznošenje obrane u odnosu na provođenje dokazne radnje ispitivanja svjedokinje i pregledavanja snimke i okrivljenikovih navodnih fotografija kao i potpisanog osobnog kartona, a koji je bio spriječen iz objektivnih razloga prisustvovati posljednjoj raspravi pa je povrijeđeno konfrontacijsko načelo i načelo jednakosti oružja budući da svjedok optužbe nije ispitan po obrani, time da video snimka nikada nije dostavljena branitelju, niti ju je okrivljenik osobno vidio.

7. Prvenstveno se ističe da okrivljenik, uredno pozvan i upozoren na posljedice svog nedolaska, nije pristupio niti na jednu zakazanu glavnu raspravu. Naime na glavnu raspravu zakazanu za 2. lipnja 2021. nisu pristupili okrivljenik niti njegov branitelj već su izostanak okrivljenika opravdali podneskom uz liječničku potvrdu za okrivljenika pa je svjedokinja dala svoj iskaz vanraspravno na zapisnik. Na glavnoj raspravi održanoj 29. ožujka 2021., na kojoj je branitelj pristupio i ispričao nedolazak okrivljenika zbog „simptoma Covida“, o čemu nije dostavio dokaz, pročitan je iskaz svjedokinje I. K., na koji se branitelj očitovao, dok je na glavnoj raspravi održanoj 2. lipnja 2021. ponovno ispitana navedena svjedokinja, bez uredno pozvanog okrivljenika koji ovaj put nije ispričao svoj nedolazak, uz prisutnost branitelja koji je svjedokinji postavljao pitanja, iz čega proizlazi da je nedvojbeno okrivljeniku tijekom postupka pružena mogućnost ispitati navedenu svjedokinju optužbe te se očitovati na njen iskaz, što nije iskoristio, čime se smatra da je odustao od svojeg konfrontacijskog prava. Na istoj glavnoj raspravi, pregledana je i video snimka događaja, čemu je prisustvovao i branitelj okrivljenika pa je time okrivljeniku također dana mogućnost očitovanja na sve izvedene dokaze. Stoga nije u pravu okrivljenik kada navodi da mu je u postupku povrijeđeno konfrontacijsko pravo, odnosno, načelo jednakosti oružja te mu nije povrijeđeno pravo na obranu iz čl. 195. st. 2. PZ-a.

8. Nadalje, suprotno žalbenim navodima kojima okrivljenik ukazuje na nepotpunost i pogrešnost činjeničnog utvrđenja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

8.1. Naime, opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedokinje I. K., policijske službenice, kojeg je prihvatio kao neposredno uvjerljiv, a u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, kao i uvida u video snimku događaja i osobni karton s fotografijom okrivljenika, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode, neovlaštenim ulaskom u natjecateljski prostor športskog objekta, ostvario zakonsko obilježje prekršaja čl. 39.a st. 2. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima. Pritom je navod obrane da je iskaz navedene svjedokinje pristran i neobjektivan jer okrivljenika poznaje od ranije, neosnovan, budući da iz njenog iskaza proizlazi da joj je okrivljenik poznat iz ranijih prekršajnih postupanja u okviru njenog radnog zaduženja, što po stavu ovog suda, nikako nije razlog koji bi doveo u sumnju vjerodostojnost njenog iskaza. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, u smislu čl. 88. PZ-a te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

9. Iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a jer okrivljenik uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

10. Razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno novčana kazna kao blaža vrsta kazne i to u najnižem novčanom iznosu za predmetni prekršaj pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl.152. st. 3. PZ-a, ukazao žalitelju na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. studenog 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.