Poslovni broj: 15 UsIgr-403/20-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. R., OIB …, iz
D., zastupane po opunomoćenici N. S.,
odvjetnici u D., te po opunomoćeniku M. R., njezinom
ocu, iz D., protiv tuženika Državnog inspektorata
Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB …, Zagreb, Šubićeva 29,
radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. studenog 2021. godine u prisutnosti opunomoćenice i opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 17. studenog 2021. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., Ispostave D., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 443-02-03-13-
01/6-20-… od 5. listopada 2020. godine.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 6. studenog 2020. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., Ispostave D., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 443-02-03-13-
01/6-20-… od 5. listopada 2020. godine, tužiteljica u bitnom najprije u cijelosti reproducira izreku osporenog rješenja, nakon čega ističe kako isto nije zakonito jer da je nerazumljivo i kontradiktorno, dok provedba da nije moguća ni dopuštena. Naime, činjenice na koje se poziva tuženik u svom rješenju da ne podržavaju osnovanost i zakonitost izreke, već upravo suprotno da ukazuju kako je tužiteljica prilikom rekonstrukcije predmetnog objekta u cijelosti postupila sukladno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli koju da je ishodio prethodni vlasnik S. D. još 1998., a na koju da je suglasnost dao Konzervatorski odjel u D. od 8. prosinca 1997., s tim da se u međuvremenu nisu promijenili uvjeti od kada je tužiteljica ishodila rješenje o izmjeni i dopuni građevinske dozvole od 31. listopada 2016. budući su promijenjeni samo podaci o investitoru. Nadalje, činjenice koje tuženik navodi u točkama od 4. do 12. obrazloženja rješenja, a koje se odnose na sadržaj isprava pribavljenih u upravnom postupku da ukazuju kako je točka 1. izreke nerazumljiva te suprotna činjeničnim utvrđenjima i sadržaju isprava koje priležu spisu jer da je tužiteljica poduzela sve dopuštene radnje kako bi njezin zahvat na nekretnini bio legalan. Osim toga, tužiteljica naglašava da je bitna okolnost to što tuženik u svom aktu spominje podnesak prijavitelja T. Š. s fotografijama predmetne građevine prije izgradnje novog objekta iz 2011. i 2017. koji da nije protokoliran, što da ukazuje na nezakonitost postupka jer da nije jasno vodi li se postupak po službenoj dužnosti ili po zahtjevu ovlaštene osobe kao stranke u postupku, dakle da se radi o bitnim povredama odredbi čl. 41. i 42. Zakona o općem upravnom postupku, posebice kada se uzme u obzir činjenica da je tužiteljica prilikom izvođenja radova postupala po nalozima tuženika kada joj je naređeno saniranje (uklanjanje) dijelova postojeće građevine koji su prijetili urušavanjem, u kojem postupku da je donijeto rješenje klasa:
UP/I-362-02/18-02/… od 4. siječnja 2019. Tužiteljica nadalje navodi kako bi uklanjanjem građevine i to dijela nosivih konstruktivnih zidova čest. zgr. … k.o. D. na način kako je to precizirano u točki 1. izreke rješenja došlo d nenadoknadive štete jer da bi došlo do rušenja čitavog objekta iako da je izvedeno stanje obavljeno na temelju pravomoćne građevinske dozvole te potvrde Konzervatorskog odjela u D. od 28. studenog 2017. i rješenja tuženika od 4.
siječnja 2019. Također, naredbe koje tuženik naređuje točkama od 9. do 12. izreke osporenog rješenja da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke s obzirom da tuženik nije nadležan odlučivati o vlasničkim raspolaganjima tužiteljice pa tako niti uskraćivati joj vlasnička prava, posebice kod stanja stvari da je aktom tuženika povrijeđeno pravo razmjernosti, zakonitosti i materijalne istine. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a ujedno predložila je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužiteljice jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 27. travnja 2021. tuženik se očitovao na dokumentaciju koju je opunomoćenica tužiteljice priložila u spis na raspravi održanoj 24. ožujka 2021. te je u bitnom naglasio kako za predmetne radove rekonstrukcije koje je izvela tužiteljica na postojećoj građevini oznake čest. zgr. … k.o. D. (s.i.), odnosno k.č. … k.o. D. (n.i.) tako što je u cijelosti uklonila postojeću pomoćnu građevinu na način što je od izvorne građevine ostao samo dio sjevernog vanjskog zida, a poslije čega su izgrađeni novi vanjski zidovi, temeljna ploča i drvena krovna konstrukcija s krovnim prozorima, da se ne može primijeniti odredba čl. 5. st.1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima jer je tom odredbom propisano da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu izvoditi radovi na postojećoj građevini kojima se poboljšava ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu te izvanredno održavanje građevine, a kojima se ne mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena, a na koju odredbu da se poziva glavna projektantica J. P., dipl. ing. arh. u glavnom projektu izrađenom od A. i. d.o.o. D. oznake ZOP: …. Osim
toga, u citiranom glavnom projektu u tehničkom opisu projektant da sam navodi kako se izmjenom projekta mijenja konstruktivni dio građevine, ali vanjski gabariti da ostaju jednaki onima u građevinskoj dozvoli. Potom tuženik citira odredbe čl. 3. st. 1. toč. 28. te čl. 113. st. 1. Zakona o gradnji, u svezi kojih napominje da je tužiteljica gradnji novih vanjskih zidova, (osim dijela sjevernog vanjskog zida), temeljne ploče i drvene krovne konstrukcije s krovnim prozorima pristupila bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole čime da je povrijedila odredbu čl. 106. st. 1. istog Zakona
U sporu su održane rasprave 24. ožujka 2021., 26. svibnja 2021. i 10. studenog 2021. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na raspravu održanu 10. studenog 2021. pristupili su opunomoćenica i opunomoćenika tužiteljice, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužiteljice istaknula je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri iznijetom na dosadašnjim raspravama, ujedno da ustraje u dokaznom prijedlogu da se pribavi i pregleda spis tuženika klasa: UP/I-362- 02/18-02/…, nakon čega je za sud i protivnu stranku u spis priložila rješenje Ministarstva kulture, Uprave za kulturnu baštinu, Konzervatorskog odjela u D.
od 15. rujna 2020. s troškovnikom građevinskih radova, zaključak Ministarstva kulture, Uprave za kulturnu baštinu, Konzervatorskog odjela u D. od 2. srpnja 2020.,
zapisnik o inspekcijskom pregledu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove od 9. lipnja 2017., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 19. lipnja 2020., kao i dokaz da je tužiteljica u međuvremenu nadležnom tijelu 3. studenog 2021. podnijela zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole. Zaključno, apostrofirala je kako je obrazloženje osporenog rješenja u koliziji s izrekom istog jer da se u obrazloženju navode brojni akti na temelju kojih je predmetna građevina izgrađena, koji da nisu dovoljno valorizirani da bi se u konačnici mogla ocijeniti zakonitost postupanja tužiteljice, a s obzirom da je ona izvodila radove sukladno napucima Konzervatorskog odjela u D., pa da ostaje nejasno zbog čega tuženik točkom 1. izreke osporenog akta nalaže tužiteljici ukloniti građevinu prema projektu uklanjanja osim dijela postojećeg sjevernog obodnog zida jer tako što da nije moguće, a da se ne ukloni cjelokupna građevina, što znači da je građevinu moguće ukloniti samo u cijelosti, ali ne i na način kako to nalaže tuženik u ovoj točki rješenja. Ujedno, tuženik da prilikom donošenja osporenog rješenja nije uzeo u obzir rješenje Ministarstva kulture, Uprave za kulturnu baštinu, Konzervatorskog odjela u D. od 15. rujna 2020. kojim se tužiteljici izdaje prethodno odobrenje za sanaciju pročelja-uklanjanje nepravilnosti i odstupanja od odobrene projektne dokumentacije rekonstrukcije građevine čest. zgr. … k.o. D., a koje rješenje je na ovoj raspravi priloženo u spis. Konačno,
opunomoćenica tužiteljice izjavila je kako u ovom sporu nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga te je popisala trošak spora u ukupnom iznosu od 13.375,00 kuna uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici u naznačenom iznosu.
U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilozima, odgovor na tužbu tuženika, dokumentaciju priloženu u spis od strane opunomoćenice tužiteljice na raspravi održanoj 24. ožujka 2021., podnesak tuženika od 27. travnja 2021. zajedno s prilogom, podnesak tužiteljice od 31. kolovoza 2021., dokumentaciju priloženu u spis od strane opunomoćenice tužiteljice na raspravi održanoj 11. studenog 2021. te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice i to da se pribavi i pregleda spis tuženika klasa: UP/I-362-02/18-02/…, to na okolnosti koje su precizirane u samoj tužbi i održanim raspravama kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., Ispostave D., KLASA: UP/I-362-02/20-
02/…, URBROJ: 443-02-03-13-01/6-20-…. od 5. listopada 2020. godine točkom 1.
naređeno je tužiteljici kao investitoru da u roku od 120 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni prema projektu uklanjanja prizemnu građevinu, izuzev dijela postojećeg sjevernog obodnog zida, tlocrtnih dimenzija prizemne građevine cca 13,5 x 4,0 m, konstrukcije obodnih zidova od betonskih blokova debljine 20 cm, visine cca 3,60 m s drvenom krovnom konstrukcijom na tri vode, visine sljemena cca 4,50 m, koja se gradi bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, točkom 2, utvrđeno je kako je tužiteljica obvezna pribaviti projekt uklanjanja iz točke 1. izreke koji mora biti izrađen od ovlaštene osobe i ovjeren od tijela nadležnog za zaštitu kulturnih dobara, točkom 3. utvrđeno je da nadzor nad provedbom uklanjanja građevine na čest. zgr. … k.o. D. (s.i.), odnosno k.č. … k.o. D. (n.i.), odnosno njezina dijela provodi
tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite kulturnih dobara, točkom 4. je utvrđeno da je obustava građenja provedena zatvaranjem gradilišta postavljanjem posebnog službenog znaka na južni obodni zid prizemne građevne na čest. zgr. … k.o. D. (s.i.), odnosno k.č. … k.o. D. (n.i.) dana 30. rujna 2020., a
obustava građenja osim radova koji se izvode radi izvršenja ovog rješenja da je na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja, dok je točkama od
5. do 13. tužiteljica upozorena o posljedicama ako nastavi s rekonstruiranjem nakon zatvaranja gradilišta postavljanjem posebnog službenog znaka, odnosno ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.
Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u provedenom upravnom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te je li pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, u svezi s čim jesu li bile ispunjene pretpostavke za donošenjem osporenog rješenja kojim se tužiteljici naređuje inspekcijska mjera uklanjanja predmetne građevine, odnosno radi li se u predmetnoj upravnoj stvari o nezakonitoj gradnji, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.
Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 28. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine.
Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da građevinska dozvola izdaje se za: 1. građenje cijele građevine, 2. izvođenje radova na postojećoj građevini propisanih ovim Zakonom, 3. građenje jedne ili više cjelovitih građevina složene građevine (etapa) određenih lokacijskom dozvolom ili 4. jednu ili više faza pojedine građevine određenih lokacijskom dozvolom.
Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim
Zakonom.
Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.
St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe.
St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.
St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.
Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.
Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).
Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.
St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1.
ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana.
St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
Odredbom čl. 5. st. 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19 i 31/20) propisano je da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu izvoditi radovi na postojećoj građevini kojima se poboljšava ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu te izvanredno održavanje građevine, a kojima se ne mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena.
Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužiteljici kao investitoru da u roku od 120 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetnu građevinu pobliže opisanu točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužiteljici naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je ona investitor konkretne građevine koja je izgrađena bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.
Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku, tako ni tijekom ovog spora tužiteljica nije osporavala da je ona investitor predmetne građevine u odnosu na koju joj je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi joj se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu, a isto tako tužiteljica nije osporavala da za konkretnu građevinu nije ishodila potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, koja činjenica nije ni prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužiteljice kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužiteljici naredio uklanjanje predmetne građevine, zbog čega je isto zakonito.
Glede tužbenih prigovora u kojima tužiteljica ističe kako je ona u cijelosti postupala sukladno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli koju da je ishodio prethodni vlasnik S. D. još 1998., uslijed čega da se u konkretnom slučaju
ne radi o nezakonitoj gradnji, za kazati je kako je glavni projekt izrađen od projektnog biroa "A." oznake TD-D-… sastavni dio građevinske dozvole klasa: UP/I-361-
03/97-04/…, urbroj: 2117-05/03-9-… od 6. svibnja 1998., pravomoćne 2. lipnja 1998., prema kojem se dopušta prenamjena pomoćnog objekta oznake čest. zgr. … k.o. D. u poslovni prostor, te se samim aktom za građenje odobrava da se postojeći vanjski nosivi zidovi od blok opeke (zapadni 35 cm, ostali 30 cm debljine), - zapadni i južni oblože kamenim pločama (plitka bunja) ukupne debljine 7 cm, a istočni i sjeverni zid ožbukaju, dakle, predmetnom građevinskom dozvolom nedvojbeno nije odobreno uklanjanje postojeće građevine.
Međutim, u konkretnom slučaju, u provedenom postupku neprijeporno je utvrđeno da je tužiteljica u svojstvu investitora predmetne radove rekonstrukcije izvela tako što je u cijelosti uklonila postojeću pomoćnu građevinu na način što je od izvorne građevine ostao samo dio sjevernog vanjskog zida, a poslije čega su izgrađeni novi vanjski zidovi, temeljna ploča i drvena krovna konstrukcija s krovnim prozorima, uslijed čega je potpuno jasno da nema mjesta primjeni odredbe čl. 5. st. 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima na koju odredbu se pozvala glavna projektantica J. P., dipl. ing. arh. u glavnom projektu izrađenom od A.
i. d.o.o. D. oznake ZOP: …, a pored toga u citiranom glavnom
projektu u tehničkom opisu projektant je sam naveo kako se izmjenom projekta mijenja konstruktivni dio građevine, ali vanjski gabariti da ostaju jednaki onima u građevinskoj dozvoli. Stoga, u izloženim okolnostima nesumnjivo je da tužiteljica sporne radove rekonstrukcije nije izvodila sukladno građevinskoj dozvoli klasa: UP/I-361-03/97-04/…, urbroj: 2117-05/03-9-… od 6. svibnja 1998., pravomoćnoj 2. lipnja 1998., kao i da predmetnu rekonstrukciju nije bilo moguće izvesti na temelju naprijed citirane odredbe čl. 5. st. 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, odnosno u skladu s glavnim projektom, već je za istu bilo potrebno prethodno ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu, pa kako tužiteljica takav akt nije ishodila, potpuno je jasno da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji za koju je tuženik pravilno naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja.
U odnosu na tužbene navode u kojima tužiteljica ističe kako činjenice koje tuženik navodi u točkama od 4. do 12. obrazloženja rješenja, a koje se odnose na sadržaj isprava pribavljenih u upravnom postupku da ukazuju kako je točka 1. izreke nerazumljiva te suprotna činjeničnim utvrđenjima i sadržaju isprava koje priležu spisu jer da je tužiteljica poduzela sve dopuštene radnje kako bi njezin zahvat na nekretnini bio legalan, za naglasiti je kako tuženik u obrazloženju svog rješenja u točkama od 1. do 12. reproducira dokumentaciju pregledanu tijekom upravnog postupka, koju taksativno navodi te u bitnom reproducira sadržaj naznačenih akata, nakon čega u nastavku obrazloženja na stranicama 5. i 6. osporenog rješenja daje jasna,
nedvojbena i precizna utvrđenja zbog kojih smatra da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitoj gradnji za koju je bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, s kojom argumentacijom je u cijelosti suglasan i ovaj sud, uslijed čega sud zaključuje da je točka 1. izreke osporenoga rješenja sukladna činjeničnim utvrđenjima i sadržaju isprava koje priležu spisu, kao i da je rješenje dostatno obrazloženo, odnosno da je obrazloženje u suglasju s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).
Vezano za navode tužiteljice kako je ona u konkretnom slučaju postupala u skladu s prethodnim rešenjem tuženika klasa: UP/I-362-02/18-02/… od 4. siječnja 2019., za kazati je kako je sud već u prethodnom dijelu obrazloženja presude detaljno naveo iz kojih razloga se u konkretnom slučaju radi o nezakonitoj gradnji, odnosno o građenju građevine za koju je prethodno trebalo ishoditi građevinsku dozvolu, uslijed čega je pozivanje tužiteljice na ranije rješenje tuženika od 4. siječnja 2019. u cijelosti bespredmetno, odnosno nije od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, s
čim u vezi je za nadodati kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tog rješenja, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 5. listopada 2020.
U odnosu na tvrdnje tužiteljice kako u konkretnom slučaju nije moguće ukloniti građevinu na način kako joj je to naređeno točkom 1. izreke osporenog rješenja jer da istu nije moguće ukloniti bez da se ukloni i dio postojećeg sjevernog obodnog zida, za kazati je kako se ovdje radi o postojećem sjevernom obodnom zidu, radi koje okolnosti nije bilo ni moguće narediti njegovo uklanjanje, s tim da tužiteljica uopće ne argumentira razloge zbog kojih takvo što ne bi bilo moguće, niti u tom pravcu dostavlja ili predlaže izvođenje bilo kakvih dokaza, s čim u vezi je za nadodati kako je u tom pravcu tužiteljici naređeno da uklanjanje izvrši prema projektu uklanjanja te je ona obvezana pribaviti projekt uklanjanja koji mora biti izrađen od ovlaštene osobe i ovjeren od tijela nadležnog za zaštitu kulturnih dobara, na način kako je to precizirano točkama 1. i 2. izreke osporenog rješenja, što je u okolnostima kada je građevina upisana u Registar kulturnih dobara RH, kao što je to u ovom slučaju, sukladno odredbi čl. 117. Zakona o Državnom inspektoratu, što pak znači da je tužiteljica dužna uklanjanje izvršiti upravo na način kako će to od strane stručnih osoba biti definirano u projektu uklanjana, uslijed čega ovakvi navodi tužiteljice zapravo predstavljaju ničim argumentirano prejudiciranje nemogućnosti izvršenja rješenja.
Vezano za tvrdnje tužiteljice kako su točke od 9. do 12. izreke osporenog rješenja ništetne i da ne proizvode pravne učinke s obzirom da tuženik nije nadležan odlučivati o vlasničkim raspolaganjima tužiteljice pa tako niti uskraćivati joj vlasnička prava, za navesti je kako su ovakvi navodi u cijelosti neutemeljeni, to iz razloga što su citirane točke izreke tuženikovog akta u cijelosti sukladne mjerodavnim odredbama čl. 116., čl. 120. i čl. 121. Zakona o Državnom inspektoratu, odnosno te točke predstavljaju upozorenja iz citiranih odredbi na koje je tuženik obvezan upozoriti investitora u smislu odredbe čl. 117. istog Zakona.
Također, neosnovano tužiteljica ističe nezakonitost u postupanju tuženika time što u svom aktu spominje podnesak prijavitelja T. Š. s fotografijama predmetne građevine prije izgradnje novog objekta iz 2011. i 2017. koji da nije protokoliran, pa da nije jasno vodi li se postupak po službenoj dužnosti ili po zahtjevu ovlaštene osobe kao stranke u postupku, ovo iz razloga što je ovdje nesumnjivo riječ o inspekcijskom postupku koji se provodi po službenoj dužnosti, s tim da bilo tko može prijaviti nezakonitu gradnju ukoliko ima saznanja o tome, te tuženik i sam u obrazloženju rješenja navodi kako taj podnesak nije protokoliran, međutim od ključne je važnosti to što osporeno rješenje nije utemeljeno na tom podnesku, već je činjenično stanje utvrđeno na temelju drugih dokaza izvedenih u upravnom postupku koji su taksativno navedeno u aktu tuženika i koji su valjano obrazloženi, uslijed čega okolnost što tuženik u svom rješenje spominje podnesak prijavitelja T. Š. s fotografijama predmetne građevine ne može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
Isto tako, kod izloženog stanja stvari, a kod nedvojbenog utvrđenja da je tužiteljica u svojstvu investitora radove rekonstrukcije izvela tako što je u cijelosti uklonila postojeću pomoćnu građevinu na način što je od izvorne građevine ostao samo dio sjevernog vanjskog zida, a poslije čega su izgrađeni novi vanjski zidovi, temeljna ploča i drvena krovna konstrukcija s krovnim prozorima bez da je ishodila pravomoćnu građevinsku dozvolu, potpuno je jasno da je u cijelosti bespredmetno pozivanje tužiteljice na dokumentaciju koju je u spis priložila na raspravama održanim pred ovim sudom 24. ožujka 2021. i 11. studenog 2021., to stoga što je riječ o dokumentaciji koja tužiteljici nedvojbeno ne daje mogućnost građenja građevine kakvu je ona izgradila niti može zamijeniti akt kojeg je ona bila dužna ishoditi prije početka građenja.
Zaključno, za nadodati je kako je prema dokumentaciji koju je sama tužiteljica dostavila u spis razvidno da je tužiteljica u međuvremenu podnijela zahtjeve za izdavanje građevinske i lokacijske dozvole u odnosu na predmetnu građevinu, što pak ukazuje na to da je i sama svjesna nezakonitosti konkretne gradnje jer da se ovdje radi o zakonitoj gradnji, tada tužiteljica zasigurno ne bi ni podnosila zahtjeva za izdavanje citiranih akata.
Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.
U Splitu, 17. studenog 2021. godine
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba
u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenicima tužiteljice N. S., odvjetnici u D.,
i M. R, iz D. uz zapisnik o
objavi,
- tuženiku Državnom inspektoratu, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 11. studenog 2021., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
Rj./
- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
- Spis u kalendar 30 dana.
