Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1378/2019

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.G. i dr., koje brani D.J., odvjetnica u Z., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94) odlučujući o žalbi okr. D.G. i okr. D.G., podnesenoj putem braniteljice, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: 22.Pp J-133/19 od 15. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.G. i okr. D.G. te potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. Dario Grgurević i okr. Denis Grgurević se obvezuju naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka, svaki u iznosu od po 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. D.G. i okr. D.G. proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okrivljenicima na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od po 300,00 kuna svakome, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude, te su okrivljenici dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka, svaki u iznosu od po 200,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. D.G. i okr. D.G. su pravodobno putem braniteljice podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi žalitelje od optužbe, a podredno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenici u bitnome ponavljaju svoju obranu, ističući da su postupali u nužnoj obrani, odnosno, poduzeli mjere koje su jedino bile moguće da se eventualni predstojeći napad od strane grupe osoba koji su stvorili određenu „formaciju“ radi napada, a neki imali i rukavice za tučnjavu, na način da su se vođi skupine J.Ć. najprije verbalno obratili radi pokušaja mirnog rješavanja situacije, a kada to nije uspjelo, započelo je međusobno naguravanje, pri čemu su okrivljenici onesposobili vođu skupine.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima kojima se pobija točnost i potpunost činjeničnog utvrđenja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.1. Naime, prvostupanjski je sud na temelju obrana okrivljenika u kojoj su isticali postupanje u nužnoj obrani, navodeći da, iako su prvi napali grupu osoba, učinili su to da bi ih spriječili da oni njih ne napadnu, kao i iskaza svjedoka I.M. i N.M., policijskih službenika, koji su svjedočili o ozljedama glave J.Ć. i njegovom zatečenom položaju, a koje iskaze je sud prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti te uvida u video snimku događaja, imao dovoljno osnova za zaključak da su okrivljenici na naročito drzak i nepristojan način remetili javni red i mir, ostvarivši time zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, kao i razloge ne prihvaćanja postupanja u nužnoj obrani te dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

6.2. Neuspješno žalitelji pokušavaju u žalbi opravdati svoje postupanje u nužnoj obrani, ističući da su se branili od navodnog predstojećeg napada skupine osoba, iznoseći vlastitu konstrukciju događaja, budući da i prema mišljenju ovog suda, iz rezultata izvedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi postojao istovremeni, odnosno izravno predstojeći, ne skrivljeni i protupravni napad od strane tih osoba, već da su okrivljenici prema subjektivnom i nerealnom doživljaju događaja, prvi krenuli u fizički napad grupe osoba na javnom mjestu, zbog čega nisu ostvareni uvjeti u smislu čl. 18. PZ-a. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelji ne navode nove činjenice i ne predlažu nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Nadalje, iako okrivljenici u žalbi ne navode da pobijaju presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelje, te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne primjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazne primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s obzirom daje izrečena prvenstveno novčana kazna kao blaža vrsta kazne budući da je za predmetni prekršaj kao teža kazna, propisana kazna zatvora do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost žaliteljima da ukoliko u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčane kazne smatrat će se plaćenima u cjelini.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. studenog 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, u 5 otpravka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.