Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž R-2874/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Marina Mrklić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mrklić & Partneri j.t.d. u Zagrebu, Radnička cesta 22, protiv tuženika Skladgradnja d.o.o., Split, Gundulićeva 33, OIB: 84480158899, kojega zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik u Imotskom, Bruna Bušića 37, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1920/20 od 16. rujna 2021., 16. studenoga 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Skladgradnja d.o.o., Split, Gundulićeva 33 kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 1920/20 od 16. rujna 2021. u dijelu pod točkama I. i II. izreke kojima je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva te pod točkama III. i IV. u cijelosti.

II. Odbija se zahtjeva tuženika Skladgradnja d.o.o., Split, Gundulićeva 33 za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 35.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na način određen izrekom te presude, a odbijen je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom iznosu glavnice od 35.000,00 kn (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju 8.721,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2018. do isplate i odbijen je zahtjev za isplatu zakonske zatezne na taj iznos za period od 1. svibnja 2018. do 15. svibnja 2018. (točka II. izreke), odbijen je prigovor tuženika radi prebijanja (točka III. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude po točkama I. i II. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i točkama III. i IV. žalbu je podnio tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. -Odluka USRH, 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude unutar navoda žalbe i po službenoj dužnosti ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje navodima žalbe. Presuda suda prvoga stupnja nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati u smislu te zakonske norme.

5. Također, sud prvoga stupnja nije počinio ni ostale povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

6. U postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena ni povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8., čl. 338., čl. 250. i čl. 220. ZPP-a.

7. Naime, u skladu s čl. 90. st. 1. Zakona o radu (Nar. nov. 93/14., 127/17., dalje: ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Stoga u situaciji, kakva je predmetna, u kojoj je visina bruto plaće određeno ugovorena Dodatkom ugovora o radu na neodređeno vrijeme o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, čl. 4. (list 7 do 10 spisa), a žalbom se ne osporava da je u utuženom periodu tužitelj obavljao rad za tuženika u Crnoj Gori Dakle, kao što se ne tvrdi niti da bi tužitelj imao pravo na neki veći iznos plaće, a manje od ugovorenog ne može dobiti, to, suprotno navodima žalbe, nije bilo potrebe za provođenjem ni financijskog vještačenja ni bilo kakvih drugih dokaza na okolnost visine plaće te nisu počinjene povrede iz prethodne točke.

8. Dakle kada tuženik nije dokazao da je tužitelju u utuženom periodu isplatio plaću za rad koji je tužitelj za njega obavio u inozemstvu tada je sud prvoga stupnja pravilno zaključio da tužitelj ima pravo na isplatu naknade plaće u utuženom iznosu u skladu s čl. 4. st. 3. Dodatka ugovora o radu na neodređeno vrijeme o upućivanju radnika na rad u inozemstvu u visini od 7.000,00 kn mjesečno ili ukupno 35.000,00 kn, a na temelju čl. 90. st. 1. i čl. 92. st.1 . i 3. ZR-a, ali ne i u skladu s čl. 95. st. 1. toga Zakona na koji se pogrešno poziva prvostupanjski sud. Ovo jer tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj radio, odnosno da se nije radilo o nekoj od situacija u kojoj tužitelj nije radio u smislu čl. 95. st. 1. ZR, već mu za njegov odrađeni rad u inozemstvu (tuženik to nije osporio niti je dokazivao da je neki dio odrađen u Republici Hrvatskoj, zbog čega bi tužitelj imao pravo na nešto manju plaću) nije bila isplaćena plaća.

9. Valja još žalitelju odgovoriti da u situaciji kada postoji ugovor o radu kojim se određeno ugovara visina bruto plaće da je obveza tuženika isplatiti radniku upravo tu plaću. Pri tome, ako je nešto i isplaćivao ili je s radnikom usmeno ugovarao kako će se ta plaća plaćati, u prilog čega, kako se navodi u žalbi, bi govorio iskaz tužitelja, isto poslodavca ne oslobađa obveze isplate ugovorene plaće, već daje poslodavcu mogućnost da dokazuje da je tu plaću u cijelosti ili dijelom isplatio u skladu s nekim dogovorom s radnikom, ali kada to poslodavac ne dokazuje tada ostaje njegova obveza isplate ugovoreno iznosa plaće. Dakle, propust poslodavca u dokazivanju što je i kada platio radniku ne može ići na štetu radnika.

10. Nadalje, čl. 82. ZR-a propisano je da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, a da se ta naknada određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora. Dakle, suprotno navodima žalbe tuženika, zakon ne razlikuje na čiju je inicijativu došlo do prestanka radnog odnosa, te u tom smislu ne ograničava pravo na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor samo na one radnike kojima je poslodavac otkazao ugovor o radu pa nisu osnovani ni navodi žalbe u ovom dijelu.

11. Kako tuženik nije priložio ni jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila istinitost njegove tvrdnje o tome da je tužitelj iskoristio godišnji odmor, a teret dokaza u tom dijelu bio je na njemu (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a) to je sud prvoga stupnja o trajanju neiskorištenog godišnjeg odmora i visini naknade koja tužitelju pripada pravilno zaključio primjenom čl. 77. st. 1. do 3., čl. 78. st. 1. i čl. 79. st. 4. ZR-a, a tuženik paušalnim i subjektivnim navodima žalbe u ovom dijelu pravilnost utvrđenih činjenica također nije doveo u sumnju.

12. Na navode žalbe također valja odgovoriti da naknada za neiskorišteni godišnji odmor predstavlja primitak radnika prema kojem porez na dohodak treba obračunati kao na dohodak od nesamostalnog rada, odnosno bruto plaću za redovan rad. Naime, čl. 82. st. 2. ZR-a, koji se primjenjuje u ovom predmetu glede utvrđivanja naknade za neiskorišteni godišnji odmor, upućuje na odredbu čl. 80. st. 1. ZR-a koja regulira pravo radnika na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Ta odredba određuje da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Plaća i naknada plaće se sukladno odredbi čl. 92. st. 4. ZR-a utvrđuju u bruto iznosu pa se sukladno tome prosjek plaća u posljednja tri mjeseca treba utvrditi na temelju bruto plaća radnika isplaćenih za redovan rad. Naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, a tako i naknada za neiskorišteni godišnji odmor, isplaćuje se stoga kao bruto iznos i podliježe jednakom poreznom položaju kao i plaća, tj. moraju se obračunati sve propisane obveze (doprinosi, porez i prirez), pa se ne mogu uvažiti žalbeni navodi tuženika da je tužitelju naknadu za neiskorišteni godišnji odmor trebalo dosuditi u visini neto plaće.

13. Nisu osnovani niti navodi žalbe glede odluke pod točkom III. izreke kojom je odbijen prigovor tuženika radi prebijanja. Naime, zabrana prijeboja iz odredbe članka 96. ZR-a odnosi se jednako na građanskopravnu tako i procesnopravnu kompenzaciju. Svako suprotno postupanje bilo bi suprotno cilju i svrsi zabranjenog prijeboja i omogućilo bi poslodavcu uskratu temeljnog prava radnika za slučaj da smatra osnovanim neko svoje potraživanje prema radniku. To, naravno, ne znači da poslodavac ne može svoje potraživanje ostvarivati redovnim putem u nekom drugom postupku, već samo da ne može uskratiti isplatu plaće ili naknade plaće radniku zbog postojanja nekog svog potraživanja bilo izjavom o prijeboju, bilo isticanjem prigovora radi prebijanja u postupku pred sudom. Stoga je i iz tih razloga žalba neosnovana, a time je neosnovano i isticanje povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 3. ZPP-a jer bi i sadržajnim odlučivanjem na drugačiji način, kako to tuženik navodi u žalbi, uspjeh tuženika s istaknutim prigovorom bio jednak.

14. Shodno tome prvostupanjsku je odluku valjalo potvrditi (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

15. Oduka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom i zakonitom u smislu čl. 154. st. 3. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) i to jer je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan samo u odnosu na manji dio zahtjeva i to samo glede manjeg dijela sporednog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate.

16. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu nije priznat niti trošak nastao podnošenjem žalbe (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 16. studenog 2021.

Sudac:

Jadranka Matić