Poslovni broj: 107 Povrv-240/2020-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., Z., OIB: …,kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u O. d.T. & K. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika B. G. izZ., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M.O., odvjetnik u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne raspravezaključene 12. listopada 2021., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljaM. G., odvjetničkog vježbenika, i punomoćnika tuženika M.O., odvjetnika, 16. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 2133/2019 od 18. studenog 2019., u dijelu kojim je tuženiku B. G. iz Z.., OIB: …, naloženo tužitelju HEP-Toplinarstvod.o.o., Z. , OIB: … isplatiti iznos od 1.060,69 kunazajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 237,89 kuna od 23. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 214,31 kuna od 24. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 169,68 kuna od 21. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 161,81 kuna od 25. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 96,16 kuna od 23. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 91,06 kuna od 24. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 89,78 kuna od 25. rujna 2019. do isplate,

sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.367,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 18. studenog 2019., Javni bilježnik Tihana Sudar iz Zagreba izdala je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2133/2019 od 18. studenog 2019., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.060,69 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 237,89 kuna od 23. ožujka 2019. do isplate, na iznos od 214,31 kuna od 24. travnja 2019. do isplate, na iznos od 169,68 kuna od 21. svibnja 2019. do isplate, na iznos od 161,81 kuna od 25. lipnja 2019. do isplate, na iznos od 96,16 kuna od 23. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 91,06 kuna od 24. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 89,78 kuna od 25. rujna 2019. do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 360,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnome osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva budući da mu nikada nije dostavljen niti jedan mjesečni račun za isporučene usluge te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik osporava vjerodostojnost isprave na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi. Tuženik napominje da nije krajnji korisnik odnosno kupac usluga tužitelja na predmetnoj adresi, jer da predmetni stan koristi B. K. protiv koje tuženik vodi veći broj postupaka pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu radi uvođenja u suposjed, razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina te radi isplate najamnine. Tuženik predlaže odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti pobijano rješenje o ovrsi van snage i postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 240/20-2 od 13. ožujka 2020., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje OZ).

4. Tužitelj tijekom postupka, u bitnome navodi da se predmetna novčana tražbina tužitelja odnosi se na dospjelu, a neplaćenu tražbinu s osnova dospjelih računa za isporučenu toplinsku energiju s pripadajućom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate. Tužitelj ističe da u priloženom izvatku iz poslovnih knjiga ne postoji nesklad između utvrđenih iznosa s izvatka i utuženih računa na koje se pojedine stavke odnose, kao i da su svi podaci usklađeni te da nema osnove sumnjati da je izvadak iz poslovnih knjiga na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi na bilo koji način nevjerodostojno. Tužitelj ističe kako potraživanje koje je predmet ovog pravnog spora proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj … koji je potpisan od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade na adresi Š., Z., koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Budući da je predmetni Ugovor sklopljen sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 80/13., 14/14. 102/14., 95/15., 76/18. i 86/19.) koji člankom 11. stavkom 3. propisuje da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika isti se primjenjuje i na tuženika. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj navodi da je sam tuženik priznao da je vlasnik odnosno suvlasnik samostalne uporabne cjeline tužitelj sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.) članku 84. zahtjeva isplatu za trošak posebnog dijela upravo od tuženika kao suvlasnika predmetne samostalne uporabne cjeline. Da je tuženik suvlasnik posebnog dijela nekretnine ukazuje i izvadak iz zemljišnih knjiga. Nadalje, tužitelj ukazuje da tužbeni zahtjev temelji isključivo na računima za razdoblje nakon tužiteljeve obavijesti tuženiku od dana 27. srpnja 2018. da ga je tužitelj zaveo kao krajnjeg kupac na temelju vlasništva odnosno suvlasništva, odnosno na da se tužbeni zahtjev temelji na računima za razdoblje od veljače do kolovoza 2019. Stoga predlaže platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u cijelosti održati na snazi, uz naknadu troškova postupka.

5. Tuženik tijekom postupka, u bitnome ostaje kod ranije iznesenih prigovora. Tuženik ističe da u konkretnom slučaju za predmetnu nekretninu odnosno za posebni dio nekretnine koja se nalazi u suvlasništvu nije došlo ni do kakve promjene krajnjeg korisnika isporučene toplinske energije budući da je i prije nego što je tuženik stekao suvlasništvo nad predmetnom nekretninom, u istoj stanovala druga suvlasnica B. K., a koja i danas stanuje u predmetnom stanu i isti isključivo sama koristi. Tuženik napominje da je u predmetnom stanu bio samo dva puta, jednom prije kupnje suvlasničkog dijela, a drugi put sa sudskom komisijom Općinskog suda u Novom Zagrebu u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice. Tuženik nema niti ključ od ulaznih vrata u stambenu zgradu niti ključ od predmetnog stana. Ističe kako u zgradi nema poštanskog sandučića na njegovo ime te da tuženik ne poznaje ni predstavnika stanara niti bilo koju drugu osobu u zgradi. Stoga predlaže da se tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene ovršne i parnične troškove uvećane za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 18. studenog 2019. (list 5 spisa), presliku Obavijesti o izvršenoj promjeni krajnjeg kupca od 27. srpnja 2018. (list 13 spisa), presliku Dopisa tuženika od 21. kolovoza 2018. (list 14 spisa), preslike utuženih računa (listovi 30-43 spisa), presliku Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 112061201401 od 16. rujna 2014. (listovi 44-53 spisa), presliku Odluke suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (listovi 54-87 spisa) te neslužbenu kopiju Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, ZK odjel Novi Zagreb, broj ZK uloška: …, k.č.br. …, k.o. Z. O. od 27. travnja 2021. (listovi 88-89 spisa).

7. Nisu provedeni dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka B. K., predstavnika suvlasnika predmetne stambene zgrade A. M. i tuženika te provođenje knjigovodstvenog vještačenja poslovnih knjiga tuženika budući su predloženi dokazi neosnovani, neadekvatni, nepotrebni i u suprotnosti s načelom ekonomičnosti postupka.

8. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi u Z., . za razdoblje od

veljače do kolovoza 2019.

10. Sporna je pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kojim je osporio vjerodostojnu ispravu na temelju kojega je doneseno citirano rješenje o ovrsi, valja napomenuti kako Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja u smislu odredbe čl. 31. st. 1. i 2. OZ-a predstavlja vjerodostojnu ispravu u kojoj su naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

12. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 18. studenog 2019. i prijepise računa sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi u Z., te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od veljače do kolovoza 2019. u ukupnom iznosu od 1.060,69 kuna.

13. Iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: … od 16. rujna 2014. proizlazi da su vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova predmetne nekretnine, po predstavniku suvlasnika, sklopili s tužiteljem navedeni ugovor u svrhu isporuke toplinske energije.

14. Uvidom u neslužbenu kopiju Izvatka iz zemljišne knjige (listovi 88-89 spisa) utvrđeno je da je tuženik jedan od suvlasnika stana, i to u 1/2 dijela, površine 21,10 m2 na adresi u Z. .

15. Iz dopisa koje je sam tuženik dostavio u spis (list 13 spisa) utvrđeno je kako je tužitelj dopisom od 27. srpnja 2018. obavijestio tuženika da je izvršena promjena krajnjeg kupca na predmetnom stanu na način da će se od srpnja 2018. računi ispostavljati na ime tuženika.

16. Odredbom čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14. i 129/15., dalje Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Dakle, tuženik je kao vlasnik samostalne uporabne cjeline krajnji kupci sukladno citiranoj odredbi, slijedom čega je isti u obvezi ispunjenja predmetne tražbine, stoga je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovan.

17. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je on jedan od suvlasnika predmetnog stana. U odnosu na navode tuženika kako nije jedini vlasnik predmetne nekretnine ukazuje se na odredbu čl. 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.) koja određuje da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenog posebnog dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnog dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz te glave zakona. S obzirom na citirane odredbe, tuženik i ostali suvlasnici nekretnine solidarno odgovaraju za obveze koje imaju kao korisnici komunalne usluge, neovisno o veličini suvlasničkih udjela, što znači da je na tužitelju odluka hoće li za neizvršene obveze utužiti jednog od njih, pojedine ili sve suvlasnike kao solidarne dužnike, sukladno čl. 43. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; u daljnjem tekstu: ZOO).

: 18. Uvidom u prijepise računa razvidno je da su isti ispostavljani na ime tuženika za uslugu isporuke toplinske energije na adresi u Z., šifra krajnjeg kupca , i to za veljaču 2019. u iznosu od 237,89 kuna

(dospijeće 22. ožujka 2019.), za ožujak 2019. u iznosu od 214,31 kuna (dospijeće 23. travnja 2019.), za travanj 2019. u iznosu od 169,68 kuna (dospijeće 20. svibnja 2019.), za svibanj 2019. u iznosu od 161,81 kuna (dospijeće 24. lipnja 2019.), za lipanj 2019. u iznosu od 96,16 kuna (dospijeće 22. srpnja 2019.), za srpanj 2019. u iznosu od 91,06 kuna (dospijeće 23. kolovoza 2019.) te za kolovoz 2019. u iznosu od 89,78 kuna (dospijeće 24. rujna 2019.).

19. Glede prigovora tuženika da nije zaprimio utužene račune, valja reći da, obzirom se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za uslugu koja se obračunava i plaća mjesečno, a imajući u vidu načelo savjesnosti i poštenja kojeg su se sukladno odredbi čl. 4. ZOO-a dužni pridržavati svi sudionici u obveznom odnosu prilikom ispunjavanja svojih obveza, tuženik je kao korisnik usluge, za koju nije sporno da je isporučena, trebao voditi evidenciju plaćenih računa, a u slučaju da u uobičajenom roku nije primio neki od računa, trebao se obratiti isporučitelju usluge, ovdje tužitelju, radi provjere je li račun izdan i postoji li dospjelo i nepodmireno potraživanje. Također, za isporučitelja usluga, ovdje tužitelja, ne postoji zakonska obveza slanja računa preporučenom pošiljkom.

20. Kako iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da je tuženik tijekom utuženog razdoblja bio evidentiran kao korisnik usluge tužitelja, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 125/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) na tuženiku je bio teret da dokaže da istu u utuženom razdoblju nije koristio. Kako tuženik nije predočio dokaz na navedenu okolnost, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio da tuženik nije obavijestio tužitelja, prije utuženog razdoblja, o promijeni na način propisan odredbom čl. 42. Općih uvjeta.

21. S obzirom da tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojega bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu toplinske energije za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik primjenom odredbe 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta te odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene komunalne usluge u iznosu od 1.060,69 kuna.

22. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.060,69 kuna tekućih na svaki pojedinačni iznos od idućeg dana od dana dospijeća do isplate sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a, a s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih.

23. Stopa zateznih kamata određena je po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO- a.

24. Slijedom navedenog, platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi održan je na snazi te je odlučeno kao u pod točkom I/ izreke ove presude, primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a, u svezi odredbe 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta te odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a te čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

25. Ovdje valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 02. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.".

26. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a.

27. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kuna, sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 151/05.). Nadalje, tužitelju je u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici priznat trošak sastav prijedloga za ovrhu u visini 25 bodova primjenom Tbr. 11. toč.1. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), za sastav podneska od 28. travnja 2021. u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 8. toč.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 19. svibnja 2021. u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 12. listopada 2021. u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno u visini od 100 bodova što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna (prema Tbr. 50. Tarife) predstavlja iznos od 1.000,00 kuna. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 187,50 kuna te zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 100,00 kuna (Tbr. 2. Tarife sudskih pristojbi), slijedom čega je tužitelju dosuđen trošak postupka (ovršnog i parničnog) u ukupnom iznosu od 1.367,50 kuna (toč. II/ izreke rješenja).

28. Odluka o tijeku zateznih kamata koje su tužitelju na dosuđeni iznos troškova postupka priznate od dana presuđenja temelji se na odredbama čl. 30. OZ- a, a odluka o stopi zateznih kamata na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Tužitelju nije priznati zatraženi trošak dostave javnog bilježnika u iznosu od 30,00 kuna, jer nema dokaza da bi isti nastao u navedenom iznosu. Tužitelj nije tražio PDV na trošak sastav prijedloga za ovrhu, pa mu stoga iznos PDV-a na navedeni trošak nije niti obračunat u odluci o trošku. Tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu, jer trošak ročišta za objavu presude nije potreban u smislu čl. 155. ZPP-a budući da se presuda neposredno nakon ročišta za objavu objavljuje i na e-oglasnoj ploči te je cjelovit sadržaj odluke dostupan strankama odmah nakon ročišta za objavu.

30. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, to je odbijen u cijelosti i njegov zahtjev za naknadom troškova postupka te je odlučeno kao pod toč. III/ izreke.

U Zagrebu 16. studenog 2021.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 100,00 kn 2. tuženiku po punomoćniku