REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 3 Pž-2425/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja HRVOJA ŠIMIĆA, OIB 45735250142, Zagreb, Bleiweisova 27, protiv 1. tuženika ANTE DRAGIČEVIĆA, OIB 74126068971, Zagreb, Selska cesta 90D, i 2. tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1482/18-12 od 6. veljače 2019., 16. studenog 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1482/18-12 od 6. veljače 2019.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1482/18-12 od 6. veljače 2019. odbačen je tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 4. veljače 2019., kao nedopušten.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio primjenom odredbe čl. 121. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer u konkretnoj situaciji tužitelj nije propustio rok za poduzimanje neke radnje, niti je propustio ročište, već tužitelj svoj prijedlog temelji na tvrdnji da je nakon zaključenja prethodnog postupka i glavne rasprave na ročištu 24. siječnja 2019. saznao da je kupac nekretnine ovršenika Destilerija d.o.o. u stečaju u ovršnom postupku uknjižen kao vlasnik iste i to 28. siječnja 2019., a tužitelj je stečajni vjerovnik navedenog ovršenika i smatra da je stečajna masa navedenog ovršenika oštećena predmetnom prodajom te da činjenica da je kupac nekretnine u ovršnom postupku upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik u bitnom mijenja njegovu pravnu poziciju. Prvostupanjski sud smatra da tužiteljevi navodi izneseni u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje mogu eventualno biti razlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka. Stoga je tužiteljev prijedlog odbačen kao nedopušten.

3. Protiv rješenja tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom ističe da sud nije mogao odbaciti prijedlog za povrat u prijašnje stanje kojim je predloženo vraćanje postupka u vrijeme prije zaključenja prethodnog postupka, jer je prijedlog podnesen pravovremeno, a obrazloženje da je iz tužiteljevih navoda iznesenih u prijedlogu za povrat moguće tražiti ponavljanje postupka protivno je načelu sadržanom u odredbi čl. 10. Zakona o parničnom postupku, te predstavlja pretjerani formalizam, odugovlačenje postupka te kršenje prava na suđenje u razumnom roku. Dalje navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku jer nije sukladno odredbi čl. 121. st. 2. Zakona o parničnom postupku odredio ročište po dopuštenom i pravovremenom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Ističe da je tužitelj time onemogućen na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno čl. 13. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobito jer je i čl. 120. st. 1. Zakona o parničnom postupku predviđeno da sud može i prekinuti postupak do pravomoćnosti rješenja o povratu u prijašnje stanje, o čemu pobijano rješenje nema nikakvih razloga, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio kako je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. Pobijano rješenje ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno na kojim je zaključcima prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o odbačaju tužiteljevog prijedloga za povrat u prijašnje stanje kao nedopuštenog i ono sadrži valjane razloge o činjenicama odlučnima za donošenje takve odluke.

7. Odredbom čl. 117. st. 1. ZPP-a propisano je da ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.

8. Odredbom čl. 121. st. 1. ZPP-a propisano je da će nepravodobne i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbaciti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rješenjem.

9. Odredbom čl. 121. st. 2. ZPP-a propisano je da će u vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate.

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj u konkretnom slučaju nije propustio niti ročište niti rok za poduzimanje kakve radnje u postupku. Naime, tužitelj u svom prijedlogu za povrat tvrdi da je nakon zaključenja glavne rasprave saznao za određene činjenice za koje smatra da u bitnome mijenjaju njegovu pravnu poziciju. Međutim, sud donosi odluku na temelju činjenica koje su postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave, a navodi koje tužitelj iznosi u svom prijedlogu za povrat mogu eventualno biti razlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka u smislu odredbe čl. 421. u vezi s čl. 422. i čl. 423. ZPP-a.

11. Upravo zbog činjenice da tužitelj nije propustio niti ročište, niti rok za poduzimanje neke radnje, pravilno je prvostupanjski sud odbacio njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje kao nedopušten primjenom odredbe čl. 121. st. 1. ZPP-a.

12. Postupajući na taj, zakonom propisani način, prvostupanjski sud nije povrijedio tužiteljeva prava sadržana u čl. 13. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, niti je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Naime, ročište u vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati samo povodom dopuštenog prijedloga, kada nađe da se o prijedlogu može meritorno raspravljati, ali u konkretnom slučaju tužiteljev prijedlog nije dopušten, pa nije niti bilo mjesta za zakazati ročište iz čl. 121. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 120. st. 1. ZPP-a, budući da je tom odredbom propisano da prijedlog za povrat u prijašnje stanje, u pravilu, ne utječe na tijek parnice, ali sud može (dakle, ne mora) odlučiti da se postupak prekine do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu.

3. Tužiteljevi žalbeni navodi o tome da je donošenjem pobijane odluke prvostupanjski sud iskazao pretjerani formalizam te povrijedio i odredbu čl. 10. ZPP u cijelosti su neosnovani, budući da je odredbom čl. 121. st. 1. ZPP-a propisano da će nepravodobne i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbaciti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rješenjem.

14. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 16. studenog 2021.

Sudac

Dubravka Zubović