REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 729/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L., N. i S. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-115/2020-2 od 17. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-950/2018-30 od 26. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2021.
r i j e š i o j e :
Tuženiku A. b. d.d. Z. se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-115/2020-2 od 17. rujna 2020. radi pravnog pitanja koje glasi:
„Može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno članku 324. Zakona o obveznim odnosima (narodne novine broj 35/2005. ) i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003. 46/2007, 79/2007) i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007, 125/2007), ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cjelini?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podneskom od 3. prosinca 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-115/2020-2 od 17. rujna 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Tužitelj je odgovorio na prijedlog i predložio da revizijski sud odbaci prijedlog. 3. Postupajući po pravovremeno podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije, sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da je samo pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, važno za rješenje ovoga spora, te da je važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. prva ZPP.
4. U ovoj pravnoj stvari presudom je utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o namjenskom kreditu broj ... od 11. srpnja 2006. godine te ugovor o namjenskom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj ... od 26. kolovoza 2011. godine. Istom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 198.961,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. rujna 2011. godine pa do isplate sve u roku od 15 dana.
4.1. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda u situaciji kad je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u spisu broj P-1401/2012 utvrđena ništetnost odredaba ugovora o kreditu koje je tuženik zaključivao u razdoblju od 2004. do 2011. godine u valuti švicarski franak, svi ti ugovori su u cijelosti ništetni jer te ugovore nije pravno moguće održati na snazi zbog toga što je odredba o valuti švicarski franak bitan sastojak tog ugovora.
5. Tuženik je osporio navedeno pravno shvaćanje te je naznačio više pravnih pitanja radi kojih predlaže dopuštenje revizije.
6. Pitanje koje glasi kao u izreci ovog rješenja je određeno naznačeno uz određeno navođenje materijalnog prava na koje se odnosi, važno je za rješenje ovoga spora, a važno je i za osiguranje jedinstvene primjene prava i za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zato što je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
7. Stoga je u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja valjao dopustiti reviziju i riješiti kao u izreci po čl. 387. st. 6. ZPP.
8. Ostala naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Drugo pitanje kojim tuženik u bitnome pita je li sud u individualnoj parnici, koju potrošač pokrene protiv banke radi povrata stečenog bez osnove, pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, vezan za utvrđenje iz takve presude bez da je utvrdio je li činjenično stanje u kolektivnom sporu identično onom u individualnom sporu, nije važno za rješenje ovoga spora i procesnu poziciju tuženika.
9.1. U ovoj parnici je glede deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva riječ o sudskom razrješenju pravnih odnosa nastalih na temelju ugovora o kreditu s ugovorenom jednostrano promjenjivom kamatnom stopom, bez unaprijed određenih parametara promjene. Sud je presudom utvrdio ništetnima određene odredbe ugovora na temelju činjenica utvrđenih u postupku dokazivanja u ovom sporu, a samo u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva se pozvao i na pravno shvaćanje iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
9.2. Kondemnatorni tužbeni zahtjev nije bio predmetom kolektivnog spora, jer u tom sporu nije bilo riječi o zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi nezakonito ugovorenih kamata. Ujedno se napominje da je glede pravnih učinaka presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača i vezanosti suda u individualnim parnicama koje se vode radi utvrđenja ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena ujednačena praksa revizijskog suda.
10. Trećim pitanjem tuženik pita je li sud dužan izvesti dokaz saslušanjem svjedoka radi utvrđenja jesu li stranke pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate. Naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Odgovor na naznačeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog spora, činjeničnim tvrdnjama stranaka, nespornim činjenicama, dokaznim prijedlozima stranaka te izvedenim dokazima. Nije moguće unaprijed zauzeti shvaćanje o tome kad će sud biti dužan izvesti dokaz saslušanjem svjedoka, a koje bi bilo primjenjivo na sve buduće slučajeve.
11. Četvrto pitanje kojim tuženik pita je li sud ovlašten prihvatiti i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ako je prethodno prihvatio prvi od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva nije važno za rješenje ovoga spora, jer u ovom sporu nije riječ o eventualnoj kumulaciji nenovčanog i novčanog tužbenog zahtjeva po čl. 188. st. 2. ZPP, nego o kumulaciji dva nenovčana zahtjeva, s time da je u svakom slučaju u tužbi istaknut i novčani zahtjev, ali ne kao eventualni novčani zahtjev.
12. Peto pitanje kojim tuženik pita je li, u slučaju utvrđenja ništetnom odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope, sama po sebi ništetna odredba o promjenjivosti kamatne stope je određeno naznačeno, ali uz to pitanje nije određeno naznačen razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
Zagreb, 16. studenog 2021.
Predsjednica vijeća
Jasenka Žabčić, v.r.
