Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 14 Pn-64/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ljubice Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužiteljice V.G. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku Z.Š., odvjetniku u K., protiv tuženog G.o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade imovinske štete u iznosu od 11.512,37 kn, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave od 20. listopada 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 16. studenog 2021. objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženom G.o. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljici V.G. iz P., OIB: …, na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 11.512,37 kn (jedanaest tisuća pet stotina dvanaest kuna i trideset sedam lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, počevši od 16. studenog 2021. do isplate u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.436,90 kn, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od 16. studenog 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je utužila radi naknade imovinske štete. U tužbi navodi da se 20. listopada 2019. u P., na križanju ulica … i … dogodila prometna nesreća na način da je M.V., upravljajući pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 2,76 g/kg osobnim vozilom VW Golf, reg. oznake VT …, uslijed neprilagođene brzine kretanja, na raskrižju oduzeo prednost prolaska osobnom vozilu VW golf, reg. oznake VT …, kojim je upravljao M.G., a koji je u vlasništvu tužiteljice. Tužiteljica navodi da je tom prilikom došlo do kontakta prednjeg dijela vozila tuženika u zadnji lijevi dio vozila tužiteljice, uslijed čega se vozilo tužiteljice od siline naleta zarotiralo nekoliko metara iza mjesta kontakta.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je u vrijeme nastanka prometne nesreće osobno vozilo u vlasništvu M.V. bilo osigurano policom od automobilske odgovornosti kod tuženika, broj: …, te da je u spomenutoj prometnoj nesreći nastala imovinska šteta na osobnom vozilu tužiteljice i to na: zadnjem lijevom bočnom dijelu, blatobranu, kotaču s pneumatikom, braniku, sklopu putnih svjetala, ukrasnoj masci motora, poklopcu motora, aktivirali su se zračni jastuci i dr.

3. Tužiteljica ističe da se u izvansudskom postupku obratila s odštetnim zahtjevom tuženiku kao odgovornom osiguravatelju, no da je isti zahtjev samo djelomično priznao uz obrazloženje da postoji podjednaka odgovornost za nastanak prometne nesreće jer vozač u vozilu tužiteljice prilikom upravljanja vozilom nije vodio dovoljno računa da prelazak preko ceste koja je označena kao cesta s prednošću prolaska učini dovoljno sigurnim za sve sudionike prometne nesreće. Stoga joj je, utvrdivši odgovornost vozača u njezinom vozilu u omjeru od 50 % za totalnu štetu u visini od 23.024,73 kn. isplatio nesporni iznos od 11.512,37 kuna.

4. Tužiteljica zaključno tužbom, a obzirom da joj tuženik odbija naknaditi cjelokupnu imovinsku štetu, predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da podmiri preostalu imovinsku štetu zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja od 20. listopada 2019. kao i činjenicu da je na taj dan imao sklopljenu policu osiguranja auto-odgovornosti za vozilo reg. oznake VT …, no osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik tvrdi da je štetni događaj prouzrokovao tužitelj, budući je oduzeo prednost prolaska osiguraniku tuženika, zbog čega je protiv njega i podnijet prekršajni nalog. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava visinu štete na vozilu, no osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška.

6. Među strankama nije sporno da je u štetnom događaju od 20. listopada 2019., tj. u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo u vlasništvu tužiteljice te da visina štete iznosi 23.024,73 kn. Nesporno je da je tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 11.512,37 kn. Nije sporna ni pasivna legitimacija tuženika, odnosno da je na dan štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja auto-odgovornosti za vozilo reg. oznake VT … u vlasništvu tužiteljice.

7. Sporna je odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izvršio uvid u potvrdu PU (str. 5-6), prijavu i odštetni zahtjev (str. 7-8), odgovor komisije II. stupnja (str. 9- 10), fotokopiju spisa prekršajnog suda Pp P-59/2020, Nalaz i mišljenje sudskog vještaka (str. 53-58), očitovanje vještaka (str. 71), saslušao je svjedoka M.G. (str. 29), svjedoka M.V. (str. 84), te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, u nastavku ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

10. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je do prometne nesreće došlo 20. listopada 2019. u 21:32 sati u P., na raskrižju ulice … i …;

- da na mjestu prometne nezgode u ulici … ograničenje brzine prema prometnom pravilu iznosi 50 km/h, te da je od … razdvaja puna crta zaustavljanja i znak "STOP";

- da se osiguranik tuženika kretao ulicom … iz pravca sjevera prema jugu, dok se M.G. koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužiteljice kretao … iz pravca zapada prema istoku;

- da iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka, dipl.ing. Maria Pažina, kojeg sud u cijelosti prihvaća, obzirom da je nepristran i stručan, proizlazi da je u trenutku sudara brzina vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika iznosila 94,28 km/h, dok se M.G. u vozilu koje je u vlasništvu tužiteljice kretao brzinom od 26,65 km/h; da je vještak zaključio da vozač koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužiteljice nije mogao uočiti vozilo osiguranika tuženice u trenutku njegovog uključivanja i prolaska kroz raskrižje, te da je vozač osiguranika tuženice mogao izbjeći prometnu nesreću da je reagirao kočenjem, skretanjem u desno za oko 1,5 m bez kočenja ili smanjivanjem brzine sa 94,28 km/h na 87,90 km/h.

- da je osiguranik tuženice M.V. u prekršajnom postupku pravomoćno osuđen zbog toga što je sudjelovao u prometnoj nesreće pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 2,73 g/kg.

- da je prilikom usmenog saslušanja na ročištu, prometno tehnički vještak naveo da ostaje pri nalazu i mišljenju i nakon što je čuo iskaz osiguranika tuženika iz razloga što se mjesto na kojem on navodi da se zaustavio nakon sudara ne podudara sa tragovima koje je zabilježila policijska ekipa za očevid.

11. Iz rezultata cjelokupnog postupka i izvedenih dokaza, slijedi da se prometna nesreća dogodila u P., u ulici … na križanju s …. Riječ je o raskrižju na kojem je promet uređen svjetlosnim znakovima koji u trenutku štetnog događaja nisu bili u funkciji, a što proizlazi iz iskaza sudionika štetnog događaja – svjedoka M.G. i M.V.. Štetni događaj se odvio po noći, tj. u 21:32 h, no uslijed javne rasvjete vidljivost je bila dobra, a kolnik je bio suh i nije bio klizav. Vozilo u vlasništvu tužiteljice se kretalo … iz pravca zapada prema istoku, dok se vozilo osiguranika tuženika kretalo ulicom …, kolnikom koji je označen kao cesta s prednošću prolaska.

12. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je osiguranik tuženice kritične zgode upravljao osobnim automobilom pod utjecajem alkohola od 2,73 g/kg.

13. Tuženik poriče odgovornost svoga osiguranika navodeći da je vozač tužiteljičinog osobnog automobila oduzeo prednost prolaska osiguraniku tuženika. Međutim, isto tijekom postupka nije dokazano, jer iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da je do prometne nesreće došlo zbog toga što je vozač koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužiteljice oduzeo prednost prolaska osiguraniku tuženika. Naime, sama činjenica što se osiguranik tuženice kretao cestom ulice …, koja je označena kao cesta s prednošću prelaska, ne znači da mu je vozač tužiteljičinog vozila, koji se uključivao na tu cestu, oduzeo prednost prolaska.

14. Vozač tužiteljičinog osobnog automobila, nesporno se kretao sporednom cestom i uključivao u promet na cestu s prednošću prolaska, kojom se kretao osiguranik tuženika. Međutim, iako je tuženik tvrdio da je vozač tužiteljičinog osobnog automobila oduzeo prednost prolaska njegovu osiguraniku, predmetno ne slijedi iz rezultata dokaznog postupka, sukladno kojima isti prije uključivanja na cestu s prednošću prolaska nije mogao uočiti osiguranika tuženika.

15. Naime, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka slijedi, da vozač tužiteljičinog osobnog automobila nije mogao uočiti osiguranika tuženika u trenutku njegova uključivanja i prolaska kroz raskrižje. U trenutku kada se vozač tužiteljičinog osobnog automobila uključivao na cestu s prednošću prolaska, sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, vozač osiguranika tuženika nalazio se na udaljenosti od 78,57 m od mjesta sudara, te ga u tom trenutku vozač tužiteljičinog vozila nije mogao uočiti. Uzevši predmetno u obzir, činjenicu da je osiguranik tuženika i sam potvrdio da je pravomoćno osuđen u prekršajnom postupku jer je sudjelovao u prometnoj nesreći pod utjecajem alkohola (od 2,73 g/kg), te utvrđenja vještaka o brzini kretanja sudionika štetnog događaja, sud nalazi da je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za nastanak štetnog događaja.

16. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, dalje u tekstu ZSPC) propisan je način na koji je sudionici prometa imaju kretati kroz raskrižje. Tako je propisano da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju.

17. Kako je, sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, vozač tužiteljičinog osobnog automobila upravljao vozilom brzinom od 26,65 km/h, te da isti, u trenutku dok se uključivao u raskrižje, nije mogao uočiti vozilo osiguranika tuženice, koje se tada nalazilo na udaljenosti od 78,57 m od mjesta sudara, sud ne nalazi da je ponašanje vozača tužiteljičinog osobnog automobila u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Predmetno slijedi i iz iskaza svjedoka M.G., koji je kritične zgode upravljao tužiteljičinim automobilom, iz kojeg slijedi da je isti prije nego što se uključio u promet na raskrižje napravio sve potrebne provjere kako bi se mogao nastaviti kretati kroz raskrižje. Sud cijeni da je iskaz ovog svjedoka vjerodostojan, jer je isti iskazivao o činjenicama koje je neposredno opažao, isti je životan i okolnosan i u skladu s ostalim izvedenim dokazima, posebno s nalazom i mišljenjem vještaka. S druge strane, uzevši u obzir da je osiguranik tuženika upravljao vozilom pod utjecajem alkohola od 2,73 g/kg, te da je brzina kojom se kretao znatno veća (94/28 km/h) od propisane, sud nalazi da se isti nije vozio s potrebnom pažnjom i oprezom koja se od njega zahtijevala. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da bi sudar bio izbjegnut da je osiguranik tuženice reagirao kočenjem pri brzini od 94,28 km/h i na raspoloživom putu od 78,57 m; ili skretanjem u desno za oko 1,50 m bez kočenja; odnosno da je smanjio brzinu sa 94,28 km/h na 87,70 km/h.

18. Iako je tuženik osporavao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, sud nalazi da je, isti svojim očitovanjem na primjedbe i usmenim saslušanjem, otklonio sve prigovore, pa tako i one koje se odnose na brzinu kretanja osobnog automobila osiguranika tuženika. Naime, vještak je u svom Nalazu i mišljenju u točci 3. Dinamika prometne nezgode naveo da se vozilo Golf IV (kojim se kretao osiguranik tuženika) kretalo ulicom … iz smjera sjevera prema jugu, te da su u sudaru na vozilu Golf IV nastala oštećenja ekvivalentna brzini od oko 50 km/h. Također, iz Nalaza slijedi da se vozilo Golf IV zaustavilo na udaljenosti od mjesta sudara od 123,33 metra. Stoga, neosnovano tuženik prigovara da nije vidljivo iz kojih je podataka vještak došao do zaključka o brzini kretanja vozila osiguranika tuženika, jer je sukladno gore navedenom, jasno je da je do zaključka o brzini kretanja vještak došao na temelju podataka o oštećenjima koja su nastala na vozilu osiguranika tuženika te podatka o mjestu na kojem se isto zaustavilo nakon sudara. Tako je vještak izračunao brzinu kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika, a to je brzina od 94,28 km/h.

19. Neosnovano tuženik prigovara i nalazu i mišljenju vještaka navodeći da nije jasno temeljem kojeg izračuna je vještak došao do zaključka o tomu gdje se zaustavilo vozilo osiguranika tuženika. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka pod točkom 2. 4. Kolnik te tragovi na mjestu nezgode u vrijeme sudara vidljivo je da je vještak prema policijskom zapisniku o očevidu utvrdio da se mjesto sudara nalazi od početne toče mjerenja na 4,3 metra južno i 3,5 metara istočno te da se vozilo Golf IV (kojim je upravljao osiguranik tuženika) zaustavilo južno od početne točke mjerenja u ulici … na udaljenost od 127 metara te istočno 4,2 metra. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vidljivo je da je vještak od predmetne udaljenosti od 127 metara oduzeo 4,37 metara te došao do podatka o mjestu gdje se zaustavilo vozilo osiguranika tuženika. Predmetno je pojasnio i u usmenom očitovanju na raspravi održanoj 20. listopada 2021. u kojoj je naveo da je do podatka o mjestu gdje se zaustavilo vozilo osiguranika tuženika došao tako da je od mjesta zaustavljanja, tj. 127,70 metara od početne točke mjerenja južno (str. 3 zapisnika o očevidu) oduzeo pola širine kolnika i pola razmaka između druge polovice širine kolnika i širine vozila Golf IV.

20. U odnosu na izostanak osiguranika tuženika sa očevida na licu mjesta, vještak se izjasnio da njegovo prisutstvo nije bilo nužno za izradu nalaza i mišljenja i to upravo zbog toga što se na temelju policijskog zapisnika, tragova na licu mjesta nezgode te fotoelaborata može odrediti način, brzina i smjer kretanja prije sudara, za vrijeme sudara i nakon sudara. Osim toga, osiguranik tuženika je bio uredno pozvan na predmetno ročište, iako na isto nije pristupio niti opravdao svoj izostanak (str. 41), a iz njegovog iskaza koji je naknadno dao sudu (str. 84) te očitovanja vještaka slijedi da njegovo prisutstvo ne bi utjecalo na utvrđenja koja se tiču dinamike, odnosno načina nastanka prometne nezgode.

21. Osim toga, sud nalazi da iskaz osiguranika tuženika nije vjerodostojan u dijelu u kojem navodi da mu je auto u trenutku kada je došao do raskrižja sa … presjekao put, te da je vozio brzinom od 60-65 km/h i da se zaustavio na nekih 500 metara od mjesta sudara. Naime, nedvojbeno je tijekom postupka da je osiguranik tuženika predmetne zgode upravljao vozilom pod znatnim utjecajem alkohola (2,76 g/kg), te je stoga upitno koliko se okolnosti koje se tiču štetnog događaja isti uopće može prisjetiti. Naime, njegov iskaz nije podudaran niti sa zapisnikom o očevidu iz kojeg slijedi da je nastavio kretanje nakon prometne nesreće i ušao u ulicu … gdje se zaustavio na središnjem dijelu kolnika ispred kbr. 3, odnosno 125 metara od početne točke mjerenja i da je tamo i zatečen po dolasku pol. službenika. Njegovi navodi o brzini kojom se kretao također nisu vjerodostojni niti prihvatljivi za sud, te sud nalazi da su isti usmjereni samo na smanjenje stupnja njegove odgovornosti. Osim toga, uzevši u obzir način na koji je vještak došao do podataka o brzini kretanja sudionika prometne nezgode, i to temeljem tragova i oštećenja na vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženika i mjestu koje je zabilježeno kao mjesto zaustavljanja njegovog automobila, razvidno je da iz ostalih dokaza koji su provedeni tijekom postupka proizlazi da je brzina kretanja vozila osiguranika tuženika bila veća od 60-65 km/h, koliko isti tvrdi da je vozio. Osim toga, da je osiguranik tuženika vozio predmetnom brzinom sudar bi bio izbjegnut, obzirom da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka slijedi da bi sudar bio izbjegnut da se osiguranik tuženika smanjio brzinu sa 94,28 km/h na brzinu od 87,70 km/h.

22. Iz odredbe članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu - ZOO) slijedi da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok je odredbom stavka 2. propisano da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

23. Obzirom da sud tijekom postupka nije našao da je vozač tužiteljičinog osobnog automobila doprinio nastanku štetnog događaja, niti je tuženik dokazao svoje navode da je isti oduzeo prednost prolaska njegovu osiguraniku, sud nalazi da je za štetni događaj isključivo kriv osiguranik tuženika, pa je stoga tuženik dužan snositi svu štetu koja je nastala tužiteljici.

24. Tijekom postupka nesporno je da je na osobnom automobilu tužiteljice nastala totalna šteta u iznosu od 23.024,73 kune, te da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 11.512,37 kuna. Obzirom da je sud zaključio da je za nastanak štetnog događaja isključivo kriv osiguranik tuženika, sud nalazi da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti i preostali dio imovinske štete u iznosu od 11.512,37 kuna, zbog čega je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.

25. Osim naknade štete, tužiteljici pripada pravo i na zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da obveza naknade štete dospijeva od trenutka nastanka predmetne štete. Obzirom da je tužitelj potraživao zateznu kamata od dana presuđenja, sud je u skladu s odredbom članka 2. stavka 1. ZPP-a, o pravu, tj. tijeku zatezne kamate odlučio u skladu sa zahtjevom tužitelja, tj. u granicama njegovog zahtjeva.

26. Tuženik je tvrdio da je poziv na ročište za glavnu raspravu održanu 20. listopada 2021. zaprimio prekasno, odnosno samo šest dana prije održavanja ročišta. Uvidom potvrdu o otpravku utvrđeno da je tuženiku poziv za predmetno ročište zajedno s podneskom tužitelja otpremljen putem sustava e-komunikacije - 30. rujna 2021., dok ga je isti preuzeo tek 13. listopada 2021.. Naime, sud je 30. rujna 2021., kada su otpremljeni svi pozivi za predmetno ročište, zakazao raspravu za 20. listopada 2021., dakle, sud je zakazao ročište 20 dana prije no što je isto održano. Svi ostali sudionici e-komunikacije, dakle, punomoćnik protivne stranke i vještak, pozive su preuzeli istoga dana kada su im i otpremljeni tj. – 30. rujna 2021.. Čak je i svjedok M.V., kojem je poziv otpremljen poštom preporučeno, isti primio 5. listopada 2021.. Sud stoga nalazi, a obzirom da je tuženik preuzeo podnesak koji mu je otpremljen 30. rujna 2021., nakon 13 dana tj. 13. listopada 2021., da se sam prihvatio rizik da će sudsko pismeno (u konkretnom slučaju poziv) zaprimiti prekasno. 27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 155. i 154. stavak 2. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/14. i 118/14., u nastavku Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13).

28. Tužiteljica je u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti u postupku, pa joj je tuženik dužan nadoknaditi troškove postupka koji su bili potrebni, u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a.

29. Tužitelju je kao potreban, priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 27. listopada 2020., 15. siječnja 2021., 21. svibnja 2021. i 20. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife za svako ročište, trošak sastava podneska od 14. lipnja 2021., u iznosu od 1.000,00 kuna, obzirom da se radi o obrazloženom podnesku kojim se, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, odgovara na nalaz i mišljenje vještaka, te trošak sastava podneska od 20. rujna 2021. u iznosu od 250,00 kuna.

30. Tužiteljici nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva, obzirom da spisu ne prileži takav zahtjev koji je sastavljen po punomoćniku – odvjetniku. Spisu, naime, prileži, samo ispunjeni obrazac – Prijava i odštetni zahtjev iz osiguranja AO, koji nije potpisan ni od strane tužiteljice niti njezina punomoćnika. Obzirom da spisu ne prileži odštetni zahtjev sastavljen po punomoćniku, tužiteljici nije priznat niti trošak za sastav takvog zahtjeva, jer predmetni trošak nije niti dokazan.

31. U odnosu na trošak sastava podneska od 20. rujna 2021., sud je tužiteljici za sastav istog, umjesto naknade koju je potraživala (1.000,00 kuna, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), priznao naknadu za sastav ostalih podnesaka (sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife). Istim podneskom, tužiteljica samo ponavlja navode iz ranijeg podneska od 14. lipnja 2021., za koji joj je priznata puna naknada, pa se ne radi o obrazloženom podnesku za koji joj pripada puna naknada sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Prema odredbi Tbr. 8. toč. 1. Tarife, puna nagrada predviđena je za određene vrste obrazloženih podnesaka, tj. za odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i obrazložene podneske u kojima se odgovara na navode prigovora, odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka. Kako podnesak tužiteljice od 20. rujna 2021., nije takva vrsta podneska, za sastav istog ne može joj ni pripadati puna nagrada već nagrada za ostale podneske propisana odredbom Tbr. 8. toč. 3. Tarife u visini od 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife.

32. Tužiteljici je kao potreban priznat i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna, sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife.

33. Tužiteljici je, stoga, kao potreban priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.750,00 kuna uz koji joj trošak pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 800,00 kuna, što ukupno iznosi 7.550,00 kuna.

34. Uz predmetni trošak, tužiteljici u cijelosti pripada i trošak vještačenja u visini od 2.886,90 kuna, obzirom da je predmetni trošak bio potreban, budući je tuženik osporio svoju odgovornost na nastanak štetnog događaja, a sud ne raspolaže sa stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje te činjenice.

35. Slijedom navedenog tužiteljici pripada ukupni trošak postupka u iznosu od 10.436,90 kuna, zbog čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

U Virovitici 16. studenog 2021.

Sudac:

Željka Jurić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Z.Š., K.

2. G.o. d.d., Z.