Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-1857/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, kao predsjednice vijeća, Milene Frankić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, Ivana Grohovca 2/II, protiv tuženika Porsche Leasinga d.o.o., OIB 90275854576, iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 191B, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-478/2019-6 od 19. studenog 2020. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-478/2019-14 od 24. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 15. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Porsche Leasinga d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-478/2019-6 od 19. studenog 2020. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 478/2019-14 od 24. kolovoza 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenoj rješenjem toga suda od 24. kolovoza 2021. utvrđena je nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s računa tužitelja KM na račun tuženika na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod poslovnim brojem OV-45381/2007 od 21. studenog 2007. te naloženo FINI obustaviti daljnje postupanje i prisilnu naplatu po predmetnoj zadužnici (toč. I. izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju nastale troškove postupka u iznosu od 17.186,25 kn u roku od 8 dana (toč. II. izreke)

2. Protiv navedene presude žali se tuženik.

3. Tuženik se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valja navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv-ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Okolnost što je ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstva zatražena na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod poslovnim brojem OV-45381/2007 od 21. studenog 2007., kako to sud prvog stupnja i navodi u obrazloženju presude, a što je sud prvog stupnja u izreci naveo da se radi o zadužnici od 21. studenog 2017. ukazivalo je na očitu pogrešku u pisanju koju je sud prvog stupnja ispravio rješenjem od 24. kolovoza 20121. (čl. 342. st. 1. ZPP), a ne na bitnu povredu iz odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Također nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji upiru na ostvarenje žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time ni pogrešne primjene materijalnog prava pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva tužitelja.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi nedopuštenosti ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika, na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod poslovnim brojem OV-45381/2007 od 21. studenog 2007., te se nalaganje FINI obustavu daljnjeg postupanja i prisilne naplatu po predmetnoj zadužnici.

9. Ocjenjujući izvedene dokaze, te utvrđenje iz spisa poslovni broj Ovr-3388/2017 sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

-da ovršenik KM, ovdje tužitelj podnio sudu prijedlog ovom sudu radi odgode ovrhe naplate po predmetnoj bjanko zadužnici 18. svibnja 2017.

-da je Porsche leasing d.o.o., ovdje tuženik u zahtjevu Financijskoj agenciji, zaprimljenom 5. svibnja 2017. zatražio izravnu naplatu tražbine od jamca – platca KM koja je na taj dan iznosila 128.012,89 kn uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dospijeća i na iznos od 119.271,93 kuna počev od 10. veljače 2011., na iznos od 37,38 kuna počev od 3. ožujka 2011., na iznose od po 111,53 kuna počev od 18. ožujka 2011. i od 3. travnja 2011. te na iznos od 5.355,67 kuna počev od 21. travnja 2011. pa do isplate, a na temeljem bjanko zadužnice

-da je bjanko zadužnica izdana 21. studenog 2007., a u kojoj su označeni kao vjerovnik Porsche leasing d.o.o. i dužnik Privilegium D. M. d.o.o. Zagreb, Škorpikova 21 te tražbina u iznosu od 500.000,00 kn, kojom zadužnicom je dužnik dao suglasnost vjerovniku da se radi naplate navedene tražbine sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate zaplijene svi računi dužnika i novčana sredstva isplate vjerovniku.

-da je ovdje tužitelj zadužnicu potpisao kao zakonski zastupnik dužnika Privilegium D. M. d.o.o., a ujedno i kao jamac – platac te su njegovi potpisi ovjereni po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću pod poslovnim brojem OV-45381/2007

-da je ovrhovoditelj osporio pravno sredstvo ovršenika iz odredbe čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, navodeći da su vjerovnik i dužnik zaključili Ugovor o financijskom leasingu br. 27875 od 19. studenog 2007. iz kojeg potječe glavna tražbina koja je osigurana predmetnom zadužnicom

-da je Ugovor o financijskom leasingu br. 27875 sklopljen potpisivanjem zahtjeva na tipskom obrascu Porsche leasinga d.o.o. od strane podnositelja zahtjeva Privilegium D. M. d.o.o. po zakonskom zastupniku KM, koji je ujedno zahtjev potpisao u svojstvu jamca-platca 19. studenog 2007.

-da je rješenjem od 5. lipnja 2017. odbijen prijedlog ovršenika za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i kojim se proglašava da su nedopušteni pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika po osnovi zahtjeva za izravnu naplatu temeljem bianko zadužnice, osim iz žalbenih razloga iz odredbe čl. 50 st. 1 toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17-dalje: OZ) u odnosu na koje je ovršenik upućen na pokretanje ove parnice,

-da je predmetna bianko zadužnica izdana 21. studenog 2007. u jednom primjerku dakle u vrijeme kada je na snazi bio Ovršni zakon ("Narodne novine“, broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, dalje: OZ/96)

-da se na navedenu zadužnicu izdanu sukladno odredbi čl. 183. st. 1. OZ/96 ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91), a ne zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91

-da je tuženik davanjem na naplatu zadužnice tijekom 2009. potvrdio da je ista dospjela na naplatu prije 2009.

-da je tuženik podnio zadužnicu na naplatu FINI-e dana 5. svibnja 2017., a da pritom 5 godina prije toga nije poduzimano nikakve radnje.

10. Slijedom iznesenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je predmetne tražbina zastarjela, pa prihvaća zahtjev tužitelja i odlučuje kao u izreci.

11. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

12. S obzirom na navedena utvrđenja sporno je ima li zadužnica izdana sukladno odredbi čl. 183. OZ/96 značaj sudske odluke kojom je utvrđeno potraživanje, a time u vezi s obzirom na odredbe čl. 371. i 379. ZOO/91, sporno je vrijeme potrebno za nastupanje zastare.

13. Odredba čl. 183. st. 1. OZ/96, koja je bila na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice glasi:

"Dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.“

14. Polazeći od činjenice da je predmetna zadužnica izdana u skladu sa odredbom čl. 183. tada važećeg Ovršnog zakona-OZ/96 te da je na njoj ovjeren (tek) potpis izdavatelja odnosno dužnika, da ista predstavlja privatnu ispravu jer nije potvrđena po javnom bilježniku u smislu odredbe čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj: 78/93 i 29/94) slijedom čega ni po ocjeni ovoga suda takva zadužnica ne može imati značaj sudske odluke kojom je utvrđeno potraživanje (istovjetno pravno stajalište izraženo je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2260/2017-2 od 14. studenog 2017.).

15. S obzirom na to na zastaru tražbine iz takve privatne isprave primjenjuje se petogodišnji zastarni rok propisan (općom) odredbom čl. 371. ZOO/91 (istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018.).

16. Stoga u odnosu na potraživanja iz takve zadužnice nema mjesta primjeni desetogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 379. st. 1. ZOO/91, kako to pogrešno smatra tuženik.

17. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 361. st. 1. ZOO/91).

18. Tuženik je davanjem na naplatu zadužnice tijekom 2009. potvrdio da je ista dospjela na naplatu prije 2009., a od tada pa do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu tražbine iz predmetne zadužnice – 5. svibnja 2017. nije poduzimao nikakve radnje (koja utvrđenje tuženik žalbom određeno ne spori), iz čega proizlazi da je zastarni rok od pet godina iz čl. 371. ZOO/91 evidentno protekao. Budući da je slijedom iznesenog nastupila zastara tražbine ostvaren je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 2. toč. 11. OZ te ovrha na temelju izdane zadužnice nije dopuštena.

19. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kao po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

20. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 15. studenog 2021.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović