REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4003/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja J. N., iz S., OIB …, kojeg zastupaju

punomoćnici I. T. i B. M., odvjetnici u S., protiv tužene Z. b. d.d. Z., OIB …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., K. & P. u Z., radi

utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tužene P. L. S., odvjetničke vježbenice, na ročištu radi objave, dana 15. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj …, solemniziranog kod Javne bilježnice u S. Z. M.-Š. pod

brojem OV-407/08 dana 8. siječnja 2008. i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorne kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tužene pa stoga navedeni članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane te se ima primijeniti ugovorna kamata od 5,25% godišnje.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju s osnova pretplate mjesečnih anuiteta i kamata iznos od 46.678,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja

- na iznos od 0,01 kn teče od 1. ožujka 2008.

- na iznos od 0,01 kn teče od 1. travnja 2008.

- na iznos od 0,01 kn teče od 1. svibnja 2008.

- na iznos od 0,01 kn teče od 1. lipnja 2008.

- na iznos od 0,01 kn teče od 1. srpnja 2008.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. kolovoza 2008.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. rujna 2008.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. listopada 2008.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. studenog 2008.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. prosinca 2008.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. siječnja 2009.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. veljače 2009.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. ožujka 2009.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. travnja 2009.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. svibnja 2009.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. lipnja 2009.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. srpnja 2009.

- na iznos od 704,18 kn teče od 1. kolovoza 2009.

- na iznos od 704,18 kn teče od 1. rujna 2009.

- na iznos od 704,18 kn teče od 1. listopada 2009.

- na iznos od 704,18 kn teče od 1. studenog 2009.

- na iznos od 704,18 kn teče od 1. prosinca 2009.

- na iznos od 704,18 kn teče od 1. siječnja 2010.

- na iznos od 704,18 kn teče od 1. veljače 2010.

- na iznos od 704,18 kn teče od 1. ožujka 2010.

- na iznos od 704,18 kn teče od 1. travnja 2010.

- na iznos od 704,18 kn teče od 1. svibnja 2010.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. lipnja 2010.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. srpnja 2010.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. kolovoza 2010.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. rujna 2010.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. listopada 2010.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. studenog 2010.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. prosinca 2010.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. siječnja 2011.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. veljače 2011.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. ožujka 2011.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. travnja 2011.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. svibnja 2011.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. lipnja 2011.

- na iznos od 613,18 kn teče od 1. srpnja 2011.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. kolovoza 2011.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. rujna 2011.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. listopada 2011.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. studenog 2011.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. prosinca 2011.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. siječnja 2012.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. veljače 2012.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. ožujka 2012.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. travnja 2012.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. svibnja 2012.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. lipnja 2012.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. srpnja 2012.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. kolovoza 2012.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. rujna 2012.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. listopada 2012.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. studenog 2012.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. prosinca 2012.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. siječnja 2013.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. veljače 2013.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. ožujka 2013.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. travnja 2013.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. svibnja 2013.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. lipnja 2013.

- na iznos od 525,47 kn teče od 1. srpnja 2013.

- na iznos od 538,74 kn teče od 1. kolovoza 2013.

- na iznos od 538,74 kn teče od 1. rujna 2013.

- na iznos od 538,74 kn teče od 1. listopada 2013.

- na iznos od 538,74 kn teče od 1. studenog 2013.

- na iznos od 538,74 kn teče od 1. prosinca 2013.

- na iznos od 538,74 kn teče od 1. siječnja 2014.

- na iznos od 463,77 kn teče od 1. veljače 2014.

- na iznos od 463,77 kn teče od 1. ožujka 2014.

- na iznos od 463,77 kn teče od 1. travnja 2014.

- na iznos od 463,77 kn teče od 1. svibnja 2014.

- na iznos od 463,77 kn teče od 1. lipnja 2014.

- na iznos od 463,77 kn teče od 1. srpnja 2014.

- na iznos od 381,09 kn teče od 1. kolovoza 2014.

- na iznos od 381,09 kn teče od 1. rujna 2014.

- na iznos od 381,09 kn teče od 1. listopada 2014.

- na iznos od 381,09 kn teče od 1. studenog 2014.

- na iznos od 381,09 kn teče od 1. prosinca 2014.

- na iznos od 381,09 kn teče od 1. siječnja 2015.

- na iznos od 331,44 kn teče od 1. veljače 2015.

- na iznos od 331,44 kn teče od 1. ožujka 2015.

- na iznos od 331,44 kn teče od 1. travnja 2015.

- na iznos od 331,44 kn teče od 1. svibnja 2015.

- na iznos od 331,44 kn teče od 1. lipnja 2015.

- na iznos od 331,44 kn teče od 1. srpnja 2015.

- na iznos od 285,93 kn teče od 1. kolovoza 2015.

- na iznos od 285,93 kn teče od 1. rujna 2015.

- na iznos od 285,93 kn teče od 1. listopada 2015.

- na iznos od 285,93 kn teče od 1. studenog 2015.

- na iznos od 285,93 kn teče od 1. prosinca 2015.

- na iznos od 285,93 kn teče od 1. siječnja 2016.

- na iznos od 226,69 kn teče od 1. veljače 2016.

- na iznos od 226,69 kn teče od 1. ožujka 2016.

- na iznos od 226,69 kn teče od 1. travnja 2016.

- na iznos od 226,69 kn teče od 1. svibnja 2016.

- na iznos od 226,69 kn teče od 1. lipnja 2016.

- na iznos od 226,69 kn teče od 1. srpnja 2016.

- na iznos od 197,78 kn teče od 1. kolovoza 2016.

- na iznos od 197,78 kn teče od 1. rujna 2016.

- na iznos od 197,78 kn teče od 1. listopada 2016.

- na iznos od 197,78 kn teče od 1. studenog 2016.

- na iznos od 197,78 kn teče od 1. prosinca 2016.

- na iznos od 197,78 kn teče od 1. siječnja 2017.

- na iznos od 135,73 kn teče od 1. veljače 2017.

- na iznos od 135,73 kn teče od 1. ožujka 2017.

- na iznos od 135,73 kn teče od 1. travnja 2017.

- na iznos od 135,73 kn teče od 1. svibnja 2017.

- na iznos od 135,73 kn teče od 1. lipnja 2017.

- na iznos od 135,73 kn teče od 1. srpnja 2017.

- na iznos od 67,26 kn teče od 1. kolovoza 2017.

po stopi koja se od dana dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju s osnova više uplaćenih mjesečnih anuiteta iznos od 13.393,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na označen iznos teče od 1. kolovoza 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

IV Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 12. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi utvrđenja ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 2.

siječnja 2008. (dalje Ugovor) i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tužene te radi isplate iznosa od 46.678,21 kn s osnova pretplate mjesečnih anuiteta i kamata uz zateznu kamatu koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine u vremenu od 1. ožujka 2008. do

1. kolovoza 2017. i radi isplate iznosa od 13.393,99 kn s osnova više uplaćenih mjesečnih anuiteta uz zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 1. kolovoza 2017. do isplate. Navodi kako mu je označenim Ugovorom odobren kredit u iznosu od 567.500,00 kn s rokom otplate od 30 godina u jednakim mjesečnim anuitetima, najkasnije do 2. veljače 2039., uz ugovorenu kamatu od 5,25% godišnje, a promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (dalje Odluka), koja teče po dospijeću. Dodaje kako je nakon sklapanja Ugovora, tužena u 13 navrata samoinicijativno, bez prethodnih pregovora s tužiteljem, bez dostavljanja Odluke ili kakvog objašnjenja, mijenjala ugovorenu kamatnu stopu, tako da je tužitelj angažirao sudskog vještaka za računovodstvo i financije M. B., koji je utvrdio kako je na dan 1. kolovoza 2017. tužiteljev dug iznosio 471.551,47 kn, a po obračunu tužene taj dug iznosio je 484.945,46 kn, tako da je tužitelj pretplatio predmetni kredit za 13.393,99 kn, dok je s osnova promjenjive kamatne stope za promatrano razdoblje uplatio viši iznos od 48.175,50 kn. Napominje kako tužena prilikom ugovaranja kredita nije informirala tužitelja niti mu objasnila značaj promjenjive kamatne stope ni rizika njezinog ugovaranja, već mu je jedino omogućila ugovaranje s promjenjivom kamatnom stopom, ali odredbe o njezinoj visini, odnosno načinu i kriterijima promjene, nisu jasne niti uočljive. Nadalje navodi kako je tužena na ovaj način postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, jer su povrijeđena temeljna načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika, dužnosti njihove suradnje, jednakih vrijednosti i činidbi, savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava. Zbog toga je pred Trgovačkim sudom u Z. vođen sudski postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa potrošača, koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., a kojom je utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima koji sadrže ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim internim aktima, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatne stope i time neravnotežu prava i obveza ugovornih strana. Slijedom iznijetog, tužitelj predlaže utvrđenje ništetne ugovorne odredbe koja se odnosi na promjenjivost ugovorne kamatne stope i isplatu iznosa od 60.072,20 kn,

utvrđenog po angažiranom vještaku B., od čega iznos od 46.678,21 kn s osnova pretplate mjesečnih anuiteta i kamata, a iznos od 13.393,99 kn s osnova više uplaćenih mjesečnih anuiteta, sve sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine.

2. U svom odgovoru od 16. ožujka 2021. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. U bitnom ističe kako u ovom slučaju nema mjesta pozivanju na sudski postupak koji je vođen radi kolektivne zaštite pred Trgovačkim sudom u Z., jer se ta parnica bavila isključivo pitanjem ugovora o kreditu čija je glavnica vezana valutnom klauzulom uz CHF, a ne i druge valute. Također ističe kako je prilikom ugovaranja postupala u skladu s važećim zakonskim propisima, kako je promjenjiva kamatna stopa također ugovorena u skladu sa zakonskim odredbama,

kako je tužitelja obavještavala o kamatnoj stopi koja se u tijeku otplate mijenjala u skladu s njezinom Odlukom, kako su stranke i utvrdile predmetnim pravnim poslom te kako je tužitelj imao pravo na raskid ugovora, stoga je očigledan njegov doprinos šteti ukoliko je ona doista nastala. Pored svega prigovara i zastari potraživanja.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 2. siječnja 2008. i njegovog Dodatka od 31. siječnja 2008.,

vlasničkog lista od 29. listopada 2007., nalaza dipl. oecc. M. B. od 10. lipnja 2019. s prilogom, pregledom prometa po kreditu za razdoblje od 28. prosinca 2007. do 31. kolovoza 2017., obavijesti o promjeni kamatne stope od 3. lipnja 2011., 8. siječnja 2013., 2. lipnja 2016. i 22. veljače 2021., pregledom specifikacije uplate za razdoblje od 28. prosinca 2007. do 31. kolovoza 2017. te pregledom nalaza sudskog vještaka za financije i računovodstvo Z. C.od 2. lipnja 2021. s prilozima. Preostali dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni, jer ih sud smatra suvišnim.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

7. Pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 2. siječnja 2008. razvidno je kako je tužitelj J. N., kao korisnik kredita, sklopio s tuženom

Z. b. d.d. Z., kao kreditorom, kredit kojim mu je u skladu s

člankom 1. odobren u iznosu od 567.500,00 kn, uz redovitu kamatu od 5,25% godišnje, koja je do konačne otplate promjenjiva u visini i u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kako je ugovoreno odredbom iz članka 2. Odredbom iz članka 7. stranke su ugovorile kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u iznosu od 3.133,77 kn, koji sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važećem na dan sklapanja ugovora, a za slučaj izmjene promjenjive redovite kamatne stope u skladu s Odlukom kreditora, korisnik kredita se obvezao plaćati tako izmijenjene anuitete, sve po prethodno dostavljenog obavijesti kreditora o nastalim promjenama.

8. Odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je kako će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti označenim načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u Zakon o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u njegovoj odredbi iz čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.

9. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

10. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

11. Odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, uz dodatak kako ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je taj ugovor sklopljen, kako to propisuje odredba iz čl. 324. st. 1. ZOO.

12. Na okolnost osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 2. siječnja 2008. koje se odnose na promjenjivost ugovorene kamatne stope nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, tužitelj se poziva na utvrđenja iz postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Z., radi kolektivne zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita sklopljenih s valutnom klauzulom. U pravu je tužena kada navodi kako se taj postupak kolektivne zaštite odnosio isključivo na ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF, a ne i druge valute, pa tako i hrvatsku kunu. Međutim, ne može se zanemariti stav suda sadržana u presudi koja je postala pravomoćna presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Naime, tom odlukom utvrđeno je kako je Z. b. d.d. Z. (označena kao tužena pod 1) u vremenu od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.

povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. Označenom presudom naloženo je svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, što nije slučaj i u ovoj pravnoj stvari, ali je svakako od značaja utvrđenje kako je neodrživo ugovaranje kredita s promjenjivom kamatnom stopom, jer se ni o tim ugovornim odredbama nije posebno pregovaralo, tako da je tuženima naloženo izmijeniti ugovorne odredbe na način da glavnica bude izražena u kunama, a što je od posebnog značaja u ovoj pravnoj stvari,

da izmijenjeni ugovori sadrže kao važeću stopu redovite kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje. Dakle, svakako valja cijeniti i uvažiti iskazani stav Visokog trgovačkog suda u odnosu na odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, posebno u situaciji kada se o takvoj odredbi nije posebno pregovaralo prije sklapanja predmetnog ugovora, već je ugovorena promjenjiva kamatna stopa čija se visina mijenja u skladu s jednostranom Odlukom banke, a po parametrima koji nisu jasni, što za posljedicu ima neodređenu ili neodredivu ugovornu odredbu.

13. Predmetni ugovor nije vezan uz valutnu klauzulu, stoga ovaj sud nije vezan za gore označnu pravomoćnu odluku iz postupka pred Trgovačkim sudom u Z.,

kako to propisuje odredba iz čl. 502.c ZPP po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Međutim, i u ovom slučaju sud nalazi istovjetan modus operandi kao i u slučajevima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, a odnosi se na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Dakle, odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamati bile su sastavni dio predmetnog ugovora, odnosno standardizirane i unaprijed formuliranog sadržaja, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala s budućim korisnikom kredita, tako da tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva. Nesporno je da je tužena dostavljala tužitelju podatke iz kojih je bilo razvidno mijenjanje, odnosno povećanje prvotno ugovorene kamatne stope, ali korisnik kredita nije bio upoznat o parametrima koji utječu na te promjene. Zbog takvog postupanja ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati imale su za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

14. U skladu s iznesenim okolnostima, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u Ugovoru o namjenskom kreditu od 2. siječnja 2008. bile su nepoštene, a pored svega, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

15. Na okolnost utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi pretplate mjesečnih anuiteta i kamata, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C.,

koji je u tu svrhu imao na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu priloženu dokaznu građu.

16. U svom vještvu od 2. lipnja 2021. vještak je utvrdio kako je predmetnim ugovorom tužena odobrila tužitelju kredit u iznosu od 567.500,00 kn uz kamatnu stopu ugovorenu u visini od 5,25% godišnje, a od 1. srpnja 2008. do otplate kredita promjenjivom u skladu s Odlukom banke o kamatnim stopama, uz rok otplate od 30 godina u mjesečnim anuitetima od 3.133,77 kn, prema otplatnom planu banke te da je kredit otplaćen 31. kolovoza 2017., odnosno znatno prije roka za vraćanje i to uplatom iznosa od 413.954,69 kn. Također je utvrdio kako je u promatranom razdoblju, odnosno do prijevremene otplate kredita, tužitelj isplatio tuženoj iznos od 892.461,64 kn, a da bi prema početnom otplatnom planu u tom razdoblju platio iznos od 830.865,95 kn, tako da nalazi razliku u iznosu od 61.595,69 kn, kao zbroja mjesečnih pretplata po osnovi anuiteta. Uspoređujući nalaz i mišljenje vještaka M. B. koje je priloženo uz tužbu, vještak C. napominje kako njihovi obračuni nisu u međusobnoj koliziji, već su zapravo posve usklađeni na mjesečnom razini, a indirektno i u ukupnom zbroju, tako da na kraju svega zaključuje kako je visina tužbenog zahtjeva osnovana. Na ovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dokazale pogrešan pristup vještaka, njegovu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade nalaza i mišljenja, odnosno kakvu grešku prilikom izračuna, niti su ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz, uz napomenu kako je vještak postupio upravo u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

17. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, citiranom odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva temeljem ništetnosti ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, tako da utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu.

18. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, stoga predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, radi čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem, odnosno isplatom gore utvrđenih novčanih iznosa glavnice, kako s osnova pretplate mjesečnih anuiteta i kamata, tako i s osnova više uplaćenih mjesečnih anuiteta, a sve sa zateznom kamatom koja mu pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točkama II i III izreke ove presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 12. lipnja 2019. i zastupanja na ročištima održanim 13. travnja i 20. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Dakle, priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 3.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, što daje ukupan trošak u iznosu od 3.750,00 kn, a s tim u vezi tuženoj je naloženo naknaditi taj trošak sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove presude do isplate, kako je i odlučeno u točki IV izreke.

Split, 15. studenog 2021.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem

ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tužene