REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 7 Pž-1682/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD, OIB ..., Z., protiv tuženika C. O. d.d., OIB ..., Z., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-19/2020-24 od 26. veljače 2021., 15. studenog 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-19/2020-24 od 26. veljače 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 56.083,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. kolovoza 2017. do isplate (točka I izreke) i tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn (točka II izreke).
2. Žalbu kojom pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava je podnio tužitelj. Tužitelj ukazuje da je odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete na novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok je odredbom čl. 60. toga Zakona propisano da prava stečena na osnovi invalidnosti traju dok postoji stanje invalidnosti prema kojoj je pravo određeno. Tužitelj smatra da se ne možemo voditi pretpostavkama što bi bilo da nije bilo prometne nesreće niti se mogu vršiti pretpostavljeni ili potencijalni izračuni visine mirovine u odnosu na mirovinu koja se izračunava na temelju relevantnih činjenica u pojedinom predmetu. Predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
6. Predmet ovoga spora je zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 56.083,00 kn koju je tužitelj pretrpio isplatama invalidske mirovine isplaćene u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 30. lipnja 2017.
7. Odredbom čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15; dalje: ZOMO/13) je propisano Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), dok je odredbom čl. 161. toga Zakona propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a ona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, 2) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 3) troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
8. Citiranim zakonskim odredbama je tužitelju dano pravo potraživati naknadu štetu koja obuhvaća zakonom određena davanja i troškove isplaćene iz mirovinskog osiguranja, pa tuženik koji tvrdi da je tužiteljev osiguranik ostvario uvjete za stjecanje prava na starosnu mirovinu i da zbog toga tužitelj ne trpi nikakvu štetu, je bio dužan dokazati da je visina starosne mirovine koju bi tužitelj prema redovitom tijeku stvari bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja jednaka ili manja od visine tužbenog zahtjeva. Dakle, teret dokazivanja je na tuženiku, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, jer se radi o takvom prigovoru kojim se pobija osnovanost tužbenog zahtjeva po visini, pa je osnovanost takvog prigovora dužan dokazati upravo tuženik, pa su u tom dijelu kojima ukazuje na pogrešnu primjenu pravila o teretu dokazivanja tužiteljevi žalbeni navodi neosnovani.
9. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, koja su u skladu sa sadržajem izvedenih dokaza i pravilnost kojih žalitelj ne osporava, proizlazi:
- da je tužiteljev osiguranik 26. srpnja 1985. stradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran tuženikov osiguranik M. Š. koji je upravljao teretnim vozilom registarskih oznaka KN-469-98 s prikolicom registarskih oznaka 16-37 kn,
- da je u navedenoj prometnoj nezgodi tužiteljev osiguranik zadobio teške tjelesne ozljede priznate kao ozljeda na radu,
- da su zadobivene ozljede na radu u omjeru od 60% dovele do umirovljenja temeljem rješenja RFMIORH-a, Područna služba Z., broj IN-608834 od 13. travnja 1994.,
- da je tužitelj temeljem rješenja o umirovljenju isplatio svom osiguraniku u spornom razdoblju invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 93.471,67 kn, dok ovom tužbom potražuje isplatu 60% tog iznosa, odnosno iznos od 56.083,00 kn,
- da bi u utuženom razdoblju starosna mirovina koju bi tužitelj bio isplaćivao da nije bilo štetnog događaja iznosila 73.511,67 kn, dok invalidska mirovina koju je isplatio i koju potražuje u dijelu iznosi 56.083,00 kn.
10. Imajući u vidu činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ocjena je ovoga suda da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik dokazao osnovanost svog prigovora jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je visina starosne mirovine koju bi tužitelj prema redovitom tijeku stvari bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja veća od visine tužbenog zahtjeva, slijedom čega je pravilno zaključio da tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu u smislu odredbe čl. 161. ZMO-a.
11. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost tog dijela prvostupanjske odluke.
12. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu, jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Zagreb 15. studenog 2021.
Sutkinja
Ružica Omazić v.r.
