Pn-396/20.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja:

P. O., OIB: …, koju

zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik iz S., protiv

tuženika: H. M. d.o.o., OIB: …, kojeg

zastupa punomoćnica A. J., odvjetnica iz O. društva H. i

partneri d.o.o., P. S., radi naknade štete, nakon

održane i zaključene glavne i javne rasprave 30. rujna 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. A., odvjetničke vježbenice kod odvjetnika I. M., odvjetnika iz S. i zamjenika punomoćnika tuženika V. B.,

odvjetničkog vježbenika, 15. studenog

2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 7.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27. svibnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku objaviti ovu presudu po njenoj pravomoćnosti u prvom sljedećem izdanju na istom ili istovrsnom mjestu gdje je bio objavljen članak s neistinitim informacijama.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.800,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 15. studenog 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 4.075,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 10. kolovoza 2020., tužitelj je naveo kako je 14. svibnja 2020. tuženik kao nakladnik S. D. d.d. u online izdanju objavio članak

s naslovom: … “ Tužitelj je 27. svibnja 2020., smatrajući da su mu na taj način povrijeđena njegova prava i interesi u skladu s pravom na ispravak objavljene informacije koje propisuje i jamči Zakon o medijima (”Narodne novine” broj: 59/04., 84/11. i 81/13. - dalje: ZM), pozvao glavnog urednika na ispravak objavljenih informacija. Glavni urednik tuženika je 4. lipnja 2020. odbio objaviti zahtjev za ispravak netočne informacije iako je isti udovoljavao svim pretpostavkama propisanim relevantnim odredbama Zakona o medijima. Tužitelj je u gore navedenom članku, pa i samom naslovu članka, označen kao „korona profiter“, izvrijeđan je u komentarima na članak, uz njega se vežu negativne konotacije u smislu da se ogriješio o zakonske odredbe te u smislu nemoralnosti. Međutim, ni za što od navedenog nema apsolutno nikakvog utemeljenja. Radi se uistinu o članku koji odbije nizom netočnih i neistinitih informacija čija je objava objektivno nanijela štetu tužitelju, s tim da je članak utemeljen na činjenicama u koje autor definitivno nije imao razloga povjerovati da su točne te nije poduzeo ni približno sve mjere za provjeru njihove točnosti pa je evidentno i da nije postupao u dobroj vjeri već isključivo u cilju postizanja senzacionalizma. Naime, potpuno je netočna informacija da bi čitateljici tuženika na bilo koji način bio uvjetovan unaprijed dogovoren oftalmološki pregled, odnosno podatak o njenoj dioptriji, a posebno ne izradom dioptrijskih stakala ili pak kupnjom naočala u P. O.. Isto tako, potpuno je netočno da bi na prostorijama

P. O. bila stavljena obavijest da pacijenti informacije o svojoj dioptriji mogu dobiti samo ako će naočale ili stakla nakon pregleda kupiti isključivo kod njih jer da će u suprotnom ostati bez nalaza dioptrije. P. O. je medicinska ustanova i bavi se samo i isključivo onom djelatnošću za koju je registrirana, a u svakom slučaju ne bavi se ni izradom stakala ni prodajom naočala. Inače, radi se o uglednoj oftalmološkoj ustanovi koja godinama posluje vrlo uredno i prema uhodanoj poslovnoj praksi, nije spominjana u negativnom kontekstu te je dojam da se u konkretnom slučaju vrlo lako mogla utvrditi točnost iznijetih činjenica koja u bitnom značajno odudara od onih u objavljenom članku. Naglašava i to da je točno da se “nezadovoljna čitateljica” javila u P. O. s uputnicom radi okulističkog pregleda te da je odmah po dolasku obaviještena da se pregledi vida vrše na teret H.-a putem uputnice i da je naručena za pregled za 11. svibnja 2020. u 17,00 sati. Točno je i to da je ta gospođa uredno obaviještena nakon njenog ponovnog poziva da rezervirani termin za pregled vida nije promijenjen i da može doći uz adekvatnu masku na licu, sve u skladu s epidemiološkim preporukama, a potpuno je netočno da bi joj bilo tko iz P. O. uvjetovao davanje podatka o njenoj dioptriji izradom stakala ili pak kupnjom naočala u P. O., štoviše ta se tvrdnja kategorički negira. Gospođa je izvijestila P. O. da odustaje od rezerviranog termina, a nakon što je naknadno ponovno nazvala u P. O. i navela da se predomislila te nakon što joj je priopćeno da se pregled vida mora obaviti u novom terminu jer je ranije rezervirani termin već dodijeljen drugoj osobi, verbalno napala djelatnike P. O. time očito ne prihvaćajući novi predloženi termin, a nakon čega se očito obratila i novinarki tuženika. Ovdje je potrebno i naglasiti da je novinaru bilo vrlo lako provjerljivo s bilo kojim radnikom tužitelja, odgovornom osobom kod tužitelja ili pak eventualnim drugim korisnicima usluga tužitelja, točnost ili pak netočnost navoda čitateljice s kojom je kontaktirao, ali isti to nije držao shodnim učiniti, a čime je postupao protivno pravilima struke. Slijedom navedenog, a kako je predmetnim člankom došlo do povrede prava osobnosti tužitelja i to na čast i ugled to tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u iznosu od 15.000,00 kuna te objavu presude na istovrsnom mjestu na kojem je bio sporni članak pa se predlaže sudu donijeti presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 17. rujna 2020., tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe da je tužbeni zahtjev činjenično i pravno neosnovan. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj u skladu s odredbom članka 21. stavak 6. ZM-a. Ako bi u daljnjem tijeku postupka tužitelj dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, tuženik ističe da je u konkretnom slučaju ispunjena pretpostavka iz članka 21. stavak 4. točka 3. ZM-a koja ga ekskulpira od deliktne odgovornosti. Člankom 21. stavak 4. točka 3. ZM-a propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. Dakle, informacije iz članka nisu bile podobne povrijediti pravo osobnosti tužitelja jer se radilo o točnim činjenicama i pravo na naknadu štete isključeno je bez obzira osjećao se tužitelj povrijeđeno ili ne. Također, postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i postupano je u dobroj vjeri. U prilog tome da je postupano u dobroj vjeri govori i to da se glavni urednik tuženika bez odgode očitovao tužitelju u odnosu na tzv. demanti, objasnio mu zašto ga ne može objaviti i dao mu priliku da ga ispravi, a što tužitelj iz samo njemu znanih razloga nije učinio. Dakle, u konkretnom slučaju ispunjen je ekskulpacijski razlog na strani tuženika. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem članka "..

", zahtjeva za ispravak netočne informacije

od 27. svibnja 2020., dopisa H. M. d.o.o. od 4. lipnja 2020., e-mail korespondencije od 10. svibnja 2020., e-mail korespondencije od 12. svibnja 2020., e-mail korespondencije od 13. svibnja 2020., izvatka iz sudskog registra od 24. siječnja 2021., dopisa H.-a Klasa: 032-03/21-01/43, Ur. broj: 338-17-02-02-21-2 od 5. srpnja 2021., saslušanjem ZZ tužitelja L. I. u svojstvu stranke, svjedokinje T. M..

4. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je u online izdanju S. D.

tuženik kao nakladnik objavio članak s naslovom: "…".

6.1. Međutim, kao sporno postavilo se pitanje je li navedenim člankom povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled tužitelja, odnosno je li tuženik u obvezi naknaditi tužitelju neimovinsku štetu.

7. Odredbom članka 16. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04., 84/11. i 81/13. - dalje ZM) propisano je da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana.

7.1. Prema odredbi članka 22. ZM-a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

7.2. Prema odredbi članka 21. stavak 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim zakonom, dok je stavkom 4. propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije te da je postupao u dobroj vjeri.

7.3. Odredbom članka 21. stavak 3. ZM-a propisano je da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

7.4. Prema odredbi članka 23. ZM-a tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

7.5. Odredbom članka 40. stavka 1. i 2. ZM-a određeno je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljenje informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi i to u roku od 30 dana od dana objave informacije.

7.6. Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 12/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) propisano je da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom članka 1100. ZOO-a.

7.7. Prema članku 1048. ZOO-a svatko ima pravo tražiti od suda ili drugog nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povrjeđuje pravo njegove osobnosti i ukloni njene izazvane posljedice.

7.8. Prema odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva podnošenjem pisanog zahtjeva ili tužbe.

8. Čitanjem članka "…", utvrđeno je da se u istom navodi:

"Koronavirus postao je idealan izgovor za mnoge ucjene i nepoštene poslovne prakse, a čini nam se da je upravo o tome riječ i u slučaju splitske poliklinike za očne bolesti koja je, svjedoči nam čitateljica (podaci poznati redakciji), početkom ovog tjedna odbila unaprijed dogovoreni pregled preko H.), jer pacijentica nije htjela pristati na njihov

neuobičajen uvjet.

- Šokirana sam, pomalo uznemirena, prvenstveno želim da ovo izađe u medije kako se ovakva situacija više ne bi ponovila. Prijavila sam ih H.-u, sada čekam rasplet situacije, uvjerena sam kako je riječ o čistom iskorištavanju neupućenih pacijenata – govori nam čitateljica koja se na pregled zapisala u prvom dijelu ožujka, prije izbijanja pandemije. Kako se bližio 11. svibnja, dan pregleda, odlučila je nešto ranije kontaktirati kliniku i provjeriti može li se pregled, s obzirom na situaciju s koronavirusom, još uvijek obaviti.

NADOPLATA OD 100 KUNA

- Riječ je o poliklinici za očne bolesti O. u ulici. Njima sam se početkom ove godine javila s uputnicom koju mi je izdala moja obiteljska liječnica, zbog okulističkog pregleda, s obzirom na uznapredovale probleme s vidom. Odmah nakon dolaska sam obaviještena da oni obavljaju preglede vida na teret H.-a, dakle uz uputnicu, ali i uz nadoplatu od sto kuna. Pristala sam. Budući da se u međuvremenu dogodila izvanredna situacija s koronavirusom, očekivala sam da bi pregled mogao biti odgođen, pa sam tri dana ranije nazvala navedenu polikliniku radi provjere termina. Tom prilikom sam dobila odgovor da moj termin nije promijenjen, te da uz adekvatnu zaštitnu masku mogu doći u ponedjeljak na pregled, ali mi po uputama epidemiologa ne mogu dati podatke o dioptriji osim ako kod njih ne izradim stakla ili kupim naočale. Ostala sam zatečena takvim uvjetom. Budući da sam tražila da mi se takva odluka pojasni, prvo mi je rečeno da je to preporuka, a zatim da je riječ o naredbi epidemiološke službe, a sve "kako pacijenti ne bi hodali tamo-ovamo s nalazom". Čak mi je rečeno kako će, za slučaj da se odmah ne mogu odlučiti za izradu stakla ili kupnju naočala, podatak o mojoj dioptriji zadržati dok se ne odlučim na kupnju – kazuje nam S., koja se ovakvom odgovoru nije nadala, te se osjetila poniženom. Željela je dobiti jasnije odgovore na pitanja o svojim pravima i obvezama.

UGROŽENA PRAVA

- Kako sam ustrajala u tome da nakon pregleda imam pravo dobiti podatak o svojoj dioptriji i sama odabrati gdje ću eventualno izraditi dioptrijska stakla ili kupiti naočale, rečeno mi je da me onda neće ni pregledati, a da će mi uputnicu vratiti poštom. Tom prilikom odbila sam im potvrditi svoju adresu te sam ustrajala na tome da ću doći na pregled i da mi trebaju ili predočiti odluku epidemiološke službe na koju se pozivaju ili dati podatak o mojoj dioptriji. Odgovoreno mi je da me liječnik više ne želi pregledati – bila je to kap koja je prelila čašu, te se za pomoć odlučila obratiti H.-u.

Kontaktirala je stoga dežurnu službu Zavoda.

- Razgovarala sam s dva agenta, jako ljubazna, oba su mi potvrdila da su moja prava ugrožena te da takva ponašanja i uvjeti poliklinike nisu u skladu s obvezama iz ugovora sa Zavodom. Ne smije se uvjetovati davanje dioptrije, dapače, rekli su mi da su već imali ranije prijave zbog traženja nadoplate pregleda u iznosu od sto kuna – rečeno joj je da svoje iskustvo pošalje pisanim putem, dakle mailom, no i u povjerenju joj je dodano da se strpi jer inspektori trenutno ne izlaze na teren. Zašto su se odlučili na ovakav potez, pokušali smo saznati i od same poliklinike, no na naš službeni upit nisu odgovorili.

H.: "Osiguranik mora dobiti nalaz!"

Iz H.-a su nam u očitovanju na ovaj slučaj potvrdili da svaki pacijent ima pravo dobiti nalaz, a pojasnili su i naplaćivanje dodatnih 100,00 kuna.

- Poliklinika O. S. ugovorni je partner H.-a. Naplaćivanje ugovorene zdravstvene zaštite od osigurane osobe ili "paušalne nadoplate za pregled uz uputnicu" smatra se povredom ugovornih obveza ako se ne radi o naplati participacije (sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite) za osobe koje nemaju ugovoreno dopunsko zdravstveno osiguranje. H. će tražiti očitovanje od ugovorne zdravstvene ustanove P. ftalma" zbog spomenutog postupanja te provesti kontrolu na način primjeren epidemiološkim prilikama i uvjetima u kojima se nalazimo – stoji u njihovom priopćenju".

9. Čitanjem zahtjeva za ispravak netočne informacije od 27. svibnja 2020. utvrđeno je da se istim P. za O. obraća H. M.

d.o.o. u duhu odredbe članka 40. ZM-a te traži da bez naknade objavi ispravak informacije kojima su povrijeđena njihova prava i interesi. Naime, 14. svibnja 2020. u online izdanju na web stranici … objavljen je članak s

naslovom …", da se radi o članku koji obiluje nizom netočnih i neistinitih informacija čija je objava objektivno nanijela štetu P. s tim da je članak utemeljen na činjenicama za koje autor definitivno nije imao razloga povjerovati da su točne te praktički nije poduzeo nikakve mjere za provjeru njihove točnosti pa je evidentno i da nije postupano u dobroj vjeri već isključivo u cilju postizanja senzacionalizma. Potpuno je netočna informacija da bi čitateljici na bilo koji način bio uvjetovan unaprijed dogovoren oftalmološki pregled, odnosno podatak o njenoj dioptriji, a posebno ne izradom dioptrijskih stakala ili pak kupnjom naočala u P.. Isto tako, potpuno je netočno da bi na prostorijama P. O. bila stavljena

obavijest da pacijenti informacije o svojoj dioptriji mogu dobiti samo ako će naočale ili stakla nakon pregleda kupiti isključivo kod njih jer da će u suprotnom ostati bez nalaza dioptrije. P. je medicinska ustanova i bavi se samo i isključivo onom djelatnošću za koju je registrirana, a u svakom slučaju se ne bavi ni izradom stakala ni prodajom naočala. Inače, radi se o uglednoj oftalmološkoj ustanovi koja godinama posluje vrlo uredno i prema uhodanoj praksi, nije spominjana u negativnom kontekstu te je dojam da se u konkretnom slučaju vrlo lako mogla utvrditi točnost iznijetih činjenica koja u bitnom značajno odudara od onih u objavljenom članku te zbog svega navedenog se traži objava ispravka objavljenih netočnih i neistinitih informacija, sve u skladu s relevantnim odredbama ZM-a.

10. Čitanjem dopisa H. M. d.o.o. od 4. lipnja 2020. utvrđeno je da istim pozivom na odredbu članka 42. stavak 5. ZM-a obavještavaju punomoćnika P. O. o razlozima neobjavljivanja upućenog ispravka. Dopis od 27.

svibnja 2020. kojim se obraća nakladniku S. D., a u svezi sa

predmetnim člankom ne predstavlja zahtjev za ispravak odnosno predmetni dopis ne udovoljava zakonskim pretpostavkama za objavu istog sukladno primjenjivim odredbama ZM-a. Naime, dijelovi teksta dopisa od 27. svibnja 2020. predstavljaju komentiranje te navode čija bi objava bila u suprotnosti sa zakonima i dobrim običajima uslijed čega glavni urednik pozivom na članak 42. stavak 4., alineja 3. i 6. ZM-a nije dužan objaviti tekst upućenog ispravka.

11. Čitanjem e-mail korespondencije od 10. svibnja 2020. utvrđeno je da se istom H.-u dostavlja i pisana obavijest o kršenju obveza prema H.-u od strane P. O.. U navedenu polikliniku da se početkom ove

godine javila s uputnicom koju je izdala njena obiteljska liječnica, a radi okulističkog pregleda obzirom na uznapredovale probleme s vidom. Odmah po dolasku je obaviještena da oni vrše pregled vida na teret H.-a preko uputnice uz (paušalnu) nadoplatu od 100,00 kuna te su je naručili za 11. svibnja 2020. u 17,00. Kako se u međuvremenu dogodila izvanredna situacija s koronavirusom očekivala je da bi pregled mogao biti odgođen pa je u petak nazvala polikliniku radi provjere termina. Tom prilikom je dobila odgovor kako termin nije promijenjen te da uz adekvatnu masku za lice može doći u ponedjeljak na pregled, ali joj "po uputama epidemiologa" ne mogu dati podatak o dioptriji izuzev u slučaju ako će kod njih izraditi stakla ili kupiti naočale. Ostala je zatečena takvim uvjetom. Budući je tražila da joj se takva odluka pojasni, prvo joj je rečeno da je to preporuka, a zatim da je to naredba epidemiološke službe, a sve "kako pacijenti ne bi hodali tamo-ovamo sa nalazom". Obavijest o tome je navodno istaknuta na njihovim ulaznim vratima. Čak joj je rečeno kako će za slučaj da se odmah ne može odlučiti za izradu stakala ili kupovinu naočala, podatke o dioptriji zadržati dok se ne odluči za kupovinu. Kako je ustrajala u tome da nakon pregleda ima pravo dobiti i podatke o svojoj dioptriji i sama odabrati gdje će eventualno izraditi dioptrijska stakla ili kupiti naočale rečeno joj je da je onda neće ni pregledati, a da će joj uputnicu vratiti putem pošte. Tom prilikom odbila im je potvrditi svoju adresu te je ustrajala da želi doći na pregled i da joj trebaju ili predočiti odluku epidemiološke službe na koju se pozivaju ili dati podatke o dioptriji. odgovoreno joj je da je doktor više ne želi pregledati. Na opisani način uskraćena je za zdravstvenu uslugu u navedenoj ustanovi, a kako je u međuvremenu od službe H.-a saznala ta ustanova je povrijedila preuzete obveze iz ugovora sa H.-om kako traženjem nadoplate pregleda, tako uvjetovanjem davanja dioptrije pa traži da se poduzmu odgovarajući koraci i takvo postupanje adekvatno sankcionira.

12. Čitanjem e-mail korespondencije od 12. svibnja 2020. utvrđeno je da se u istom navodi kako se za pomoć obratila čitateljica koja je početkom tjedna odbijena za pregled u klinici. Pregled joj je trebao biti 11. svibnja, no navodno zbog koronavirusa, po uputama epidemiologa iz P. joj je rečeno kako joj se ne

mogu dati nalazi o dioptriji izuzev u slučaju da u P. izradi stakla ili kupi naočale, što je gospođa, kako tvrdi odbila pa joj je pregled otkazan. Isto se navodi kako pišu članak o njenom iskustvu i preporukama H.-a pa ako se želi dati izjava, zanima ih je li takva praksa zaista na snazi u vrijeme epidemije i ako jest na koju se točno odluku stožera poziva (pošiljatelj T. M., primatelj V. K.).

13. Čitanjem e-mail korespondencije od 13. svibnja 2020. utvrđeno je da u istom glasnogovornik H.-a navodi, a vezano za upit T. M. u vezi pritužbe čitateljice na nepravilnosti u P. O. i to konkretno na nepravilnosti o plaćanju paušalne nadoplate za pregled uz uputnicu te neizdavanje nalaza. P. O. je ugovorni partner H.-a za djelatnost

oftalmologije na adresi Ć. M., a na istoj adresi se nalazi i

isporučitelj ortopedskih pomagala V. d.o.o. Naplaćivanje ugovorene zdravstvene zaštite od osigurane osobe ili "paušalne nadoplate za pregled uz uputnicu" smatra se povredom ugovornih obveza ukoliko se ne radi o naplati participacije (sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite) za osobe koje nemaju ugovoreno dopunsko zdravstveno osiguranje. Osnovom uputnice izabranog doktora, doktora medicine, specijalist po izvršenom pregledu (ili provedenoj dijagnostičkoj pretrazi) ima obvezu izdati nalaz osiguranoj osobi H.-a te uredno voditi i čuvati medicinsku dokumentaciju. Vezano uz izdavanje epidemioloških uputa navode da spomenuto nije u nadležnosti H.-a već H.-a. H. će zatražiti očitovanje od ugovorne zdravstvene ustanova P. O. zbog spomenutog postupanja te provesti kontrolu na način primjeren epidemiološkim prilikama i uvjetima u kojima se nalazimo.

14. Čitanjem izvatka iz sudskog registra od 24. siječnja 2021. utvrđeno je da P. O. ima sjedište u S., te da se je

registrirana za obavljanje djelatnosti: specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite, dijagnostike i medicinske rehabilitacije, bez bolničkog liječenja za djelatnost oftalmologije.

15. Čitanjem dopisa H.-a Klasa: 032-03/21-01/43, Ur. broj: 338-17-02-02-21-2 od 5. srpnja 2021. utvrđeno je da se u istom navodi kako je 11. svibnja 2020. H. zaprimio predstavku osigurane osobe na uskratu pružanja zdravstvene zaštite u P. O.. U provedenom postupku P.

O. opovrgla je navode iz predstavke, a kako osigurana osoba nije dostavila dokaze za navedene tvrdnje H. je 22. svibnja 2020. odgovorio da nije u mogućnosti potvrditi istinitost navoda i takvo postupanje adekvatno sankcionirati.

16. ZZ tužitelja L. I. je naveo kako je zakonski zastupnik tužitelja, dakle p. O. koja je medicinska ustanova i bavi se samo i isključivo djelatnošću

za koju je registrirana, dakle oftalmološki pregledi. Svi navodi iz predmetnog članka neistiniti, tendenciozni, predstavljaju prikazivanje iskrivljene slike te mu ni danas nije jasno koji je bio povod i razlog objavljivanja istog. Predmetni članak se vrlo loše odrazio na tužitelja, da mu se mobitel doslovno užario nakon što je isti objavljen od poziva što prijatelja, što poslovnih partnera koji su postavljali pitanja što se desilo, kako je do toga došlo i slično. Koliko se sve odrazilo na samog tužitelja govori i podatak da je tužitelj u 2020. na kraju godine imao nekih 90.000,00 kuna manjka u poslovanju što se nikada prije nije dogodilo. Naime, tužitelj ima ugovorenu svotu sa H.-om (svaka uputnica ima određeni novčani iznos) te ako se prođe ugovorena svota tužitelj se odriče viška novca koji ide na račun proračuna. 2020. u kojoj je objavljen članak prvi put se dogodio manjak o kojem govori. Neshvatljivo mu je kako to da jedna velika medijska kuća prije nego što je objavila članak, ako već nije kontaktirala tužitelja, a nije, nije provjerila u R. i vidjela koja je djelatnost tužitelja. Dakle tužitelj se ne bavi niti izradom stakala, niti prodajom naočala. Vezano za čitateljicu koja je kontaktirala tuženika navodi kako je čitateljica zaista imala zakazan pregled kod tužitelja kojeg je otkazala te se u istom danu predomislila i zvala tužitelja kako bi dobila isti taj termin. Kako dnevno imaju 20-25 naručenih pregleda gdje svatko malo netko nazove, otkaže i slično, to je termin koji je čitateljica otkazala već bio popunjen. Čitateljica je inzistirala na terminu kojeg je otkazala čemu joj se nije moglo udovoljiti. Ponuđen joj je novi termin, međutim nije ga htjela prihvatiti. Nakon toga došlo je do "kratkog spoja". Rečeno mu je da je reagirala vrlo ružno, odnosno da je bila neugodna. Još jednom naglašava da ga se niti osobno, niti bilo koga od djelatnika tužitelja nije kontaktiralo prije objave članka iako su dostupni javno mailovi te brojevi telefona na koje se može bez ikakvog problema kontaktirati i postaviti upit. Provjerio je sa svojim djelatnicima je li ih novinarka kontaktirala te nije bilo kontakata niti telefonom niti mailom. Na vratima P. nikada nije stala obavijest da pacijenti informacije o svojoj dioptriji mogu dobiti samo uz uvjet kupnje naočala i stakala u P.. H. ima svoje redovne kontrole. Kako je išla prijava,

odnosno kako je kontaktiran tuženik tako je prijava išla prema H.-u od strane nezadovoljne čitateljice. Od strane H.-a dobio je upit da se očituje na navedenu prijavu, njegov odvjetnik je odgovorio. Kada je H. bio u kontroli, dakle jednoj od svojih redovnih kontrola, samo se neslužbeno o navedenom razgovaralo. Ističe da u slučaju kršenja ugovornih obveza bi došlo do raskida ugovora, a sa H.-om uredno posluje od 2008. E-mailovi za kontakt su javno objavljeni na internetskoj stranici, adresa …

nije mail adresa tužitelja, a čija je nije mu

poznato. Vezano za situaciju sa COVID-19 cijelu prošlu godinu su radili normalno, osim nekih 15 dana kada nije radio. Pad prometa bi se mogao pripisati epidemiološkoj situaciji u manjem postotku, a ne u onome u kojem je na kraju tužitelj imao minus u poslovanju. I sada je epidemiološka situacija ista kao i prošle godine pa tužitelj posluje u plusu. Koliko mu je poznato ni on, niti njegovi zaposlenici nisu spominjali čitateljici ništa vezano za nadoplatu od 100,00 kuna, s time da naglašava kako on nije sudjelovao u komunikaciji i konverzaciji sa čitateljicom tako da same detalje ne bi htio prepričavati, iako su mu prepričani.

17. Svjedokinja T. M. je navela kako je u vrijeme pisanja spornog članka

bila novinarka S. D.. Naime, par dana prije nego što je izašao sporni

članak dobila je poziv od urednice gradske rubrike N. L. koja joj je kazala da

je S. D. kontaktirala čitateljica i to u pisanom obliku, da je poslala

svoju priču, ostavila joj je broj mobitela te joj je urednica kazala da nazove čitateljicu, da provjeri kontekst priče, odnosno da vidi o čemu se zaista radilo. Kontaktirala je čitateljicu koja joj je ponovila priču koju je prethodno poslala u pisanom obliku, dala joj je imena svih osoba s kojima je kontaktirala vezano za priču i to imena osoba iz H.-a jer je pokušala doći do odgovora na više razina. Iz razgovora sa čitateljicom, iz svega što joj je dostavila zaključila je da je čitateljica temeljito postupila. Čitateljicu je najviše pogodilo to što joj je u H.-u rečeno da će inspekcija po njenoj prijavi izaći najranije u lipnju te se zapravo bojala da će sve biti riječ protiv riječi, jer joj je rečeno da takvi sporovi ne završavaju nikako. Postupila je u skladu sa pravilima novinarske struke te je kontaktirala i polikliniku i H. te u dogovoru sa urednicom su odlučili da će ostaviti 24 sata, kako uobičajeno postupaju da bi eventualno dobili nekakav odgovor. Tužitelja je kontaktirala na jedinu mail adresu koja je tada bila istaknuta na njihovim stranicama. Misli čak da je tuženiku dostavila upit koji je poslala tužitelju. Kako je bio lock down, to je bio nekakav stav da se kontaktira putem maila općenito, a ne samo putem telefona jer se na telefon rijetko tko javio. Neovisno o tome praksa je bila ta da se komunicira mailom jer tako ostane pisani trag. Od strane H.-a je dobila povratnu informaciju u pisanom obliku. Sjeća se također da je razgovarala sa 2 osobe iz H.-a te su joj kazali da će inspekcija izaći naknadno, ali da se takve situacije u pravilu ne sankcioniraju. Također je provjerila koja je djelatnost tužitelja na njihovim stranicama gdje piše da se radi o klinici za oftalmološke preglede, ali da imaju i druge djelatnosti. Svakako ističe da se već duži niz godina piše o tome kako pacijenti preko H.-a sa uputnicom dođu u liječnika pa im se naplati 100,00 kuna, kojih 100,00 kuna se ne bi smjelo naplaćivati iako se to zna opravdavati kao da se naplaćuju konzultacije i slično. U konkretnom slučaju se također radilo i o tome pa je postojao interes javnosti da se upozna s još jednim od takvih slučajeva. Također kako je čitateljica iznijela uvjetovanje pregleda kupnjom naočala je svakako nešto što ne bi smjelo ići u uredno poslovanje i nešto o čemu javnost ima interes znati. Nakon što je izašao članak bilo je dosta komentara gdje su čitatelji komentirali kako su imali iste i slične probleme baš kod tužitelja što sve govori u prilog tomu da je interes javnosti postojao. Smatra da je u svemu postupila po pravilima novinarske struke i u dobroj vjeri. I u konkretnom slučaju je, kako je to već kazala, pokušala kontaktirati tužitelja, čuti njihovu stranu priče, ali nije dobila nikakav povratni odgovor. Niti prije objavljivanja članka, niti poslije. Poznato joj je gdje se nalaze prostorije P. O.. Čitateljica je poslala fotografiju koja je bila mutna, čak se pojedina slova nisu vidjela, radilo se o fotografiji koja nije bila upotrebljiva. Zbog toga je nazvala urednicu i kazala joj da može poslati službenog fotoreportera jer je on jedini za to ovlašten. Koliko joj je poznato urednica isto nije napravila. Unatoč lošoj fotografiji razaznala je tekst koji je na njoj pisao te je tekst sa fotografije opravdavao teze koje je čitateljica iznijela. Zbog toga je to i napomenula u jednoj rečenici u tekstu. U jednoj rečenici u tekstu je navela "Naime, iz P. tvrde", jer je isto napisala jer je tako bilo vidljivo iz fotografije. Isključivo je napisala tekst i to za tiskano izdanje jer je tada radila u rubrici tiskanog izdanja, urednica N. L. je bila stavila skroz drugi naslov koji je pod drugim naslovom izašao u tiskanom izdanju, portal je preuzeo tekst što smiju raditi, ali portal ima svog urednika koji je taj koji odlučuje o opremi članka pa tako i o naslovu. Prilikom slanja e-maila nije koristila opciju da se potvrdi primitak e-maila, odnosno da je ne koristi uopće u redakciji. Na stranicama tužitelja osim e-mail adrese je bilo istaknut samo fiksni broj, a u svom iskazu je već navela zašto se koristio mail, a ne fiksni telefon. H. je kontaktirala i mailom i na fiksne brojeve koje joj je prethodno dala čitateljica. Pokušala je na fiksni broj kontaktirati tužitelja, ali se nitko nije javio. Zbog proteka vremena ne može se prisjetiti je li čitateljici naplaćeno 100,00 kuna koji se spominju u članku. Članak je pisala na temelju onoga što je čitateljica napisala i poslala S. D., a što je i ponovila u usmenim razgovorima te na temelju onoga

što su joj rekli u H.-u. Trudila se što više koristiti čitateljičine jezične konstrukcije.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na temelju odredbi Zakona o medijima, a vezano za objavljivanje članka u online izdanju S. D. s

naslovom: K. p. –. B. S. U. P. O." su mi lagali

da, zbog epidemioloških razloga, moram kod njih kupiti naočale pa tek onda dobiti dioptriju!".

19. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom radi ispravka informacije pa je time u cijelosti ispunjena pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete sukladno odredbi članka 22. ZM-a, a koja tužba je podnesena u roku propisanom članku 23. ZM-a.

20. Tuženik se poziva na okolnost da je informacija utemeljena na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne, da je poduzeo sve potrebne radnje za njihovu provjeru, da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za njihovu objavu i da je postupano u dobroj vjeri.

20.1. Postojanje neke činjenice novinar je dužan utvrditi s potpunom profesionalnom pozornošću tako da se informacija koja sadrži određenu činjeničnu tvrdnju osobito ako ta tvrdnja može povrijediti nečiji ugled ili dostojanstvo, može objaviti tek nakon što se pouzdano utvrdi da je istinita. Prilikom utvrđivanja činjenice nužan je objektivan pristup, koji, kada su u pitanju društvene teme, traži racionalne metode, nepristrano preispitivanje, bez uplitanja vlastitih vjerovanja i predrasuda. Iz spornog članka proizlazi kako tužitelj, Poliklinika … te da tužitelj naplaćuje ugovorenu zdravstvenu zaštitu od osigurane osobe, iako je ugovorni partneri H.-a. Novinarka tuženika je izjavila da je postupila po pravilima novinarske struke, da je kontaktirala polikliniku i H.. Od H.-a je dobila povratnu informaciju, ali ne i od tužitelja. Tužitelja da je kontaktirala telefonom, ali nije nikoga dobila, a na mail koji je poslala upit nije dobila odgovor. Kako se pacijentima koji dođu s uputnicom naplaćuje dodatnih 100,00 kuna, iako ne bi smjelo, a o čemu je u više navrata pisala, to da se dogodilo i u konkretnom slučaju pa da je postojao interes javnosti. ZZ tužitelja usprotivio se svim navodima novinarke, opovrgao je da je novinarka kontaktirala tužitelja istaknuvši da su brojevi i e-mail adrese tužitelja javno objavljeni. Tužitelj se ne bavi izradom stakala niti prodajom naočala. Isto tako, H. da nikada nije utvrdio nepravilnosti u radu tužitelja, u protivnom da ne bi bili u ugovornom odnosu.

20.2. Pisanje bez provjeravanja činjenica i bez visokog stupnja sigurnosti u dokaze sud smatra neprofesionalnim ponašanjem novinara i ne može se pravdati interesom javnosti, a u konkretnom slučaju se upravo radi o neprofesionalnom ponašanju novinarke tuženika. Novinarka tuženika tvrdi da je izvršila uvid u sudski registar za tužitelja. Iz sudskog registra jasno proizlazi koja je djelatnost tužitelja. Da je novinarka izvršila uvid, ne bi napisala u spornom članku da tužitelj uvjetuje oftalmološke preglede izradom dioptrijskih stakala ili kupnjom naočala jer to nije djelatnost tužitelja pa se navedenim niti može, a niti je išta uvjetovao. U konkretnom slučaju novinarka je iznijela priču nezadovoljne čitateljice koja nije dobila željeni termin za pregled, iako ga je prethodno otkazala, a koja priča nije provjerena iako je objavljena. O površnosti postupanja novinarke tuženika govori i njen iskaz kada kaže da joj je čitateljica poslala fotografiju koja je bila mutna, neupotrebljiva, čak se nisu niti vidjela pojedina slova. Unatoč tomu, da je ona razaznala tekst i da je zato navela da je tužitelj stavio obavijest da uvjetuje informaciju o dioptriji kupnjom naočala ili stakala. Ako je fotografija bila toliko loša da je neupotrebljiva, kako kaže novinarka, onda se iz nje nije mogao razaznati nikakav tekst, a posebno ne onaj o kojem piše novinarka T. M.. Nadalje, H. je izvijestio sud da je točno da je zaprimio predstavku osigurane osobe na uskratu pružanja zdravstvene zaštite u P.

O., ali bez dokaza, radi čega se nije moglo sankcionirati takvo

ponašanje. Odgovor H.-a novinarki tuženika je općenite naravi, a upiti H.-u su formulirani na osnovi tvrdnje nezadovoljne čitateljice. Dakle, novinarka tuženika od H.-a nije dobila potvrdu protuzakonitog postupanja tužitelja.

20.3. Autor teksta je dužan utvrditi vjerodostojnost izvora informacija. Europski sud za ljudska prava tumači konvencijski pojam slobode izražavanja na način da se njime obuhvaćaju raznovrsni oblici i načini širenja i primanja informacija i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granicu. No, sloboda medija nije ipak apsolutna, podložna je ograničenjima propisanima u članku 10. stavak 2. Konvencije, ali neophodnost i razmjernost ograničenja slobode medija i slobode novinara moraju u svakom konkretnom slučaju biti uvjerljivo utvrđeni da bi se mogle ocijeniti opravdanim u demokratskom društvu.

21. Zaključno, sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM-a na koje se tuženik poziva, jer se predmetni sporni tekst ne temelji na točnim činjenicama, već na činjenicama koje autor teksta nije provjerio, nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, niti je postupano u dobroj vjeri ili interesu javnosti. Radi iznesenog tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede časti i ugleda. Sud prihvaća iskaz ZZ tužitelja da je zbog predmetnog teksta nanesena šteta ugledu tužitelja te da je došlo do povrede prava osobnosti. U članku se uz tužitelja vežu negativne konotacije u smislu da se ogriješio o zakonske odredbe, u smislu nemoralnosti, profiterstva, iako za navedeno nema utemeljenja. Ovako pisanje sud smatra senzacionalističkim i ne može se opravdati interesom javnosti.

22. Prema odredbi članka 1100. stavak 3., a u vezi članka 19. ZOO/05. za povredu ugleda i drugih prava osobnosti sud će ako ocjeni da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema.

22.1. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud je zbog povrede časti i ugleda tužitelju dosudio iznos od 7.000,00 kuna, a prilikom odlučivanja o visini naknade sud je vodio računa i o tome da tuženik nije objavio ispravak informacije.

23. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju su sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a dosuđene i zatezne kamate prema zatraženom (datum obraćanja tužitelja tuženiku nije bio sporan).

24. Također, treba napomenuti da zakonska odredba članka 1100. stavak 2. ZOO-a govori o tome da treba voditi računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada. Ova zakonska odredba daje okvir za određenje pravne prirode pravične novčane naknade koja se ogleda u njegovoj funkciji, prije svega kompenzacijskoj i preventivnoj, a uzgredno i satisfakcijskoj. Kompenzacijska i satisfakcijska funkcija pravične novčane naknade fokusiraju se na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja štetnih posljedica, dok preventivna funkcija pravične novčane naknade znači da se pri dosuđenju naknade mora voditi računa i o potrebi ostvarivanja nekih društveno poželjnih interesa i ciljeva jer pravična novčana naknada i njena visina mogu utjecati na ponašanje potencijalnih štetnika budući da se prijetnjom isplate te naknade kao i njezinom visinom mogu stimulirati potencijalni štetnici da povećaju stupanj pažnje kod obavljanja djelatnosti kojom se može prouzrokovati povreda nečijeg prava osobnosti. To se osobito odnosni na medije čije ponašanje mora biti naročito odgovorno zbog velike moći koju mediji notorno imaju, a koju ne smije zloupotrijebiti na štetu drugih koji se toj moći ne mogu ravnopravno oduprijeti.

24.1. S prednjim u svezi ističe se i sljedeće:

- od novinara u traganju za istinom ne samo da se očekuje već se i traži, kroz kvalitetno informiranje, da upozorava na uočene nedostatke ili nepravilnosti u društvu te da nepravilnosti i nedostatke pokuša otkloniti ili spriječiti, moguće i ukazivanjem na samo upitne ili neprihvatljive pojave sve u smislu odredbi članka 38. Ustava RH, poštujući slobodu mišljenja i izražavanja te širenja informacija i kreativnih i kritičnih ideja, zabranu cenzure ili bilo kakve kontrole ili arbitrarne prinude prema učesnicima u tokovima komunikacije, nezavisnost sredstava informiranja u djelovanju kao "glas kritičke javnosti" pa se niti tuženiku ne može staviti na teret ponašanje njegovih novinara u skladu sa takvim očekivanjima ili pravima i obvezama,

- da u skladu sa prethodno iznijetim svaki novinar (putem ovlasti na iznošenje istine u svjetlu ustavnog prava na slobodu medija kao temeljne pretpostavke i najvažnije sastavnice prava na slobodu izražavanja u demokratskom društvu) ima pravo (slobodu) i na kritiku, pravo o onome o kome piše/izvještava iznositi svoj sud, ali (jer treba djelovati u okvirima profesionalne etike novinarske struke) ne i pravo štititi se i relativizirati svoje ponašanje samo paušalnim i pukim pozivanjem na istaknute vrijednosti, već stvarnim i dosljednim poštivanjem tih vrijednosti, poštivanjem čovjekova dostojanstva i etičkih načela (uz ostalo) istinitosti, objektivnosti i potpunosti – prema onima o kojima piše/izvještava, upotrebom u radu (civiliziranim komuniciranjem s javnošću, poštivanjem etike javne riječi i svačijeg prava na privatnost te davanjem točne, potpune i pravovremene informacije) argumentiranih tvrdnji te točnih činjenica i izraza koji neće sugerirati nešto što bi samo po sebi ili u smislu cjeline, vrijeđalo ugled, čast i dostojanstvo, njegovu privatnost.

25. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 18. prosinca 2017. zauzeto je pravno shvaćanje da je objava pravomoćne presude u tiskovini dopušten oblik popravljanja neimovinske štete u postupku u kojem se primjenjuju odredbe Zakona o medijima. S obzirom na navedeno nema zapreke da se kod zahtjeva za popravljanje štete zbog povrede prava osobnosti objavom informacije u medijima kao jedan od načina popravljanja te štete traži i objava presude u istom mediju u kojem je sporna informacija i objavljena, a sve na temelju odredbe članka 22. stavak 1. ZM-a u vezi članka 1099. i članka 1100. ZOO-a (Rev-1331/16-2 od 23. siječnja 2018.).

26. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju članka 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a).

Tužitelju je priznati trošak sastava zahtjeva za ispravak od 27. svibnja 2020. 1.000,00 kuna, sastava tužbe od 11. kolovoza 2020. 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima od 21. siječnja 2021., 5. svibnja 2021. i 30. rujna 2021. po 1.000,00 kuna, odnosno ukupno 5.000,00, čemu je trebalo nadodati 25% PDV-a u iznosu od 1.250,00 kuna, što sveukupno iznosi 6.250,00 kuna. Kako je tužitelj u postupku uspio 74 % (osnov 100 % + visina 47 %), a tuženik sa 26 %, to postotak uspjeha tužitelja koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su strane uspjele u parnici iznosi 48 %. Od iznosa od 6.250,00 kuna tužitelju pripada 48 % što znači 3.000,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 500,00 kuna i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 300,00 kuna pa se dolazi do iznosa od 3.800,00 kuna, a koji iznos je i naveden u izreci (nije priznat trošak zastupanja na ročište za objavu presude na temelju članka 155. ZPP- a).

26.1. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 4.075,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

27. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 15. studenog 2021.

SUTKINJA

JELENA LONČAR, v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis