REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-5224/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o., OIB ..., Z., protiv tuženika R. A. d.d., OIB ..., Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2060/2018-7 od 20. listopada 2021., 15. studenog 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2060/2018-7 od 20. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari zaprimljena kod prvostupanjskog suda 6. kolovoza 2018. podnesena radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem Općinskog suda u Zlataru pod poslovnim brojem Ovr-987/2011 od 21. studenog 2011.

2. Tužitelj je podnio žalbu kojom pobija prvostupanjsko rješenje iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. Žalitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, navodeći da je u rješenju Općinskog suda u Zlataru pogreškom u pisanju navedeno da se radi o rješenju umjesto o zaključku sukladno odredbi čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 73/17), a kojom je propisano da će sud zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Zbog toga smatra da je tužba u ovoj pravnoj stvari dopuštena jer pogrešna upotreba oblika odluke ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke.

3. Odgovor na tužiteljevu žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i da pri njegovom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti one na koje žalitelj upire u žalbi.

7. Tužitelj je pokrenuo ovaj postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi na temelju rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovrv-987/2011 od 21. studenog 2011.

8. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nema procesnu legitimaciju za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari jer rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovr-987/2011 od 11. srpnja 2018., kojim je ovršenik (ovdje tužitelj) upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja R. A. d.d. radi utvrđenja da ovrha nije dopuštena, u trenutku podnošenja tužbe niti u trenutku donošenja pobijane odluke nije bilo pravomoćno. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilnost kojih žalitelj ne osporava, proizlazi da je ovdje tužitelj u svojstvu ovršenika podnio protiv rješenja o upućivanju u parnicu žalbu, a u spis paničnog suda nije dostavio dokaz da bi o podnesenoj žalbi bilo odlučeno. S druge strane, prvostupanjski sud je uvidom u e-spis utvrdio da u trenutku donošenja ove odluke na rješenju o upućivanju u parnicu nije bila istaknuta klauzula pravomoćnosti.

9. Prema tome, kako tužitelj svoju procesnopravnu legitimaciju za pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može temeljiti isključivo na pravomoćnom rješenju suda kojim ga se upućuje u parnicu, a pri čemu razlozi na koje se poziva u podnesenoj tužbi moraju biti istovjetni razlozima koje je izjavio u podnesenoj žalbi, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužba nije dopuštena. Pravilnost ocjene prvostupanjskog suda da nisu ispunjene procesne pretpostavke za odlučivanje o tužbi u ovoj pravnoj stvari kojom se zahtijeva proglašenje ovrhe nedopuštenom proizlazi iz odredbe čl. 51. st. 1. i st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - koji se primjenjuje s obzirom na to da je upravo prema tom zakonu pokrenuta ovrha i doneseno pobijano rješenje o ovrsi), kojom je propisano da ako rješenje o žalbi iz čl. 49. st. 1. toga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Dakle, prije svega je potrebno u ovršnom postupku raspraviti o osnovanosti žalbe protiv rješenja o upućivanju u parnicu, s obzirom na to da se tek u trenutku pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu ispunjavaju pretpostavke za pokretanje parničnog postupka u kojem će se raspraviti sporne činjenice.

10. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a i čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.

Zagreb, 15. studenog 2021.

Sudac

Ružica Omazić v.r.