Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-421/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. J., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I- 73/2021. od 18. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog V. J. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-73/2021. od 18. listopada 2021., nakon donesene nepravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj K- 35/2021. od 8. rujna 2021., kojom je optuženi V. J. proglašen krivim zbog kaznenih djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. i razbojničke krađe iz članka 231. stavak 2. KZ/11. i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog V. J. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženom je uračunato vrijeme lišenja slobode od 23. srpnja 2019. do 8. rujna 2021.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu i dopunu žalbe podnio je osobno optuženi V. J. te po branitelju odvjetniku V. Lj. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje na način da se „istražni zatvor nad okrivljenikom odmah ukine“, a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratit na ponovni postupak. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenom prigovoru žalitelja pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj obrazlaže navodom da „nisu obrazložene osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela“ te da nije obrazložen „niti minimum onog što je nužno“, upirući time na povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. 6. Nadalje, optuženik prigovara osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Protivno žalbenim prigovorima optuženika opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koja je nepravomoćnom presudom proglašen krivim, što i prema ocjeni drugostupanjskog suda ukazuje na bešćutnost i ustrajnost prema žrtvi. Pored toga, pravilno je prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, te okolnosti povezao s okolnošću optuženikove ranije kaznene i prekršajne osuđivanosti i zaključcima psihijatrijskog vještačenja. Naime, optuženik je kazneno osuđivan i to zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana. Osim toga, višekratno je i prekršajno kažnjavan od čega u šest navrata zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 137/09., 14/10., 60/10. i 70/17.). Sve navedeno doista upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik višegodišnji konzument kokaina, s prisutnom emocionalnom nestabilnošću, manjkom empatije i impulzivnošću, sniženog praga tolerancije na frustracije, a što se sve može podvesti pod dijagnozu asocijalnog poremećaja ličnosti. S obzirom na sve navedeno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga nije u pravu žalitelj kada sadržajno tvrdi da tih okolnosti nema.
6.2. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prijašnja osuđivanost za druga djela nije odlučujuća okolnost. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za okrivljenika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
7. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na optuženog V. J. drugostupanjski sud smatra da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, kako to predlaže žalitelj usprkos njegovom obećaju da će se pridržavati svih izrečenih mjera i da je to i činio dok su mu bile određene mjere opreza.
8. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se optuženik tereti, visine kazne koja je optuženiku izrečena nepravomoćnom presudom, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
9. Protivno žalbenim navodima da istražni zatvor predstavlja izdržavanje kazne, ističe se da mjera istražnog zatvora nikad i ni u kojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja počinjenja odnosno dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode osobe pred nadležni sud. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija- popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek pri odmjeravanju kazne za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.
10. Ni žalbeni navodi optuženika da se može uspješno liječiti sa slobode i da se učlanio u udrugu za ovisnike, da je izrazio spremnost ispoštovati bilo koju sudsku odluku u tom pravcu i promijeniti svoje ponašanje, da je otac maloljetnog djeteta s kojim ne živi i da je u obvezi doprinositi za uzdržavanje i raditi te da je u stalnom radnom odnosu i kaje se zbog svog ponašanje ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
11. U izreci pobijanog rješenja je propušteno navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. da se u istražni zatvor optuženom V. J. uračunava i vrijeme lišenja slobode od 18. listopada 2021. pa nadalje (pored pravilno uračunatog vremena od 23. srpnja 2019. do 8. rujna 2021.), ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.
12. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 15. studenog 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
