Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-415/2021-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. G., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj K-35/2020. od 11. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog M. G. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj K-35/2020. od 11. listopada 2021., nakon donesene nepravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj K- 35/2020. od 11. listopada 2021., kojom je optuženi M. G. proglašen krivim zbog kaznenih djela omogućavanje trošenja droga iz članka 191. stavka 1. i 2. u vezi članka 190. stavak 1. KZ/11., iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 1. i 3. u vezi članka 34. KZ/11. i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. KZ/11. i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog M. G. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi M. G. po branitelju odvjetniku T. P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor, a „po potrebi izreći adekvatnu mjeru opreza predviđenu Zakonom o kaznenom postupku“.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenom prigovoru žalitelja pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj obrazlaže navodom da „sud nije pružio niti obrazložio“ okolnosti koje su nužne za produljenje istražnog zatvora, upirući time na povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Nadalje, optuženik prigovara osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Protivno žalbenim prigovorima optuženika opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prije svega, ogleda se u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koja je nepravomoćnom presudom proglašen krivim, što i prema ocjeni drugostupanjskog suda ukazuje na iskazani visoki stupanj kriminalne volje i bešćutnost prema žrtvi. Pored toga, pravilno je prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, te okolnosti povezao s okolnošću optuženikove ranije osuđivanosti i zaključcima psihijatrijskog vještačenja. Naime, optuženik je višestruko osuđivan, među ostalim i za istovrsna kaznena djela, što upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik nezrelih i nestabilnih obrazaca ponašanja s ozbiljnim poremećajem središnjeg živčanog sustava, a što moderira njegovo ponašanje kojem dominira disocijalni oblik. Preporučeno je izricanje mjere psihijatrijskog liječenja da bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i otklonila opasnost za okolinu. S obzirom na sve navedeno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga nije u pravu žalitelj kada sadržajno tvrdi da te okolnosti ne postoje.
7. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na optuženog M. G. drugostupanjski sud smatra da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, kako to predlaže žalitelj.
8. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se optuženik tereti, visine kazne koja je optuženiku izrečena nepravomoćnom presudom, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se optuženik u istražnom zatvoru nalazi od 23. lipnja 2021. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Produljenje istražnog zatvora je razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovoj fazi postupka pretežu nad pravom optuženika na slobodu, a riječ je o nepravomoćnoj presudi kojom je optuženi M. G. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela omogućavanje trošenja droga iz članka 191. stavka 1. i 2. u vezi članka 190. stavak 1. KZ/11., iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 1. i 3. u vezi članka 34. KZ/11. i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. KZ/11. što po prirodi stvari podrazumijeva i visoki stupanj uvjerenja o počinjenju kaznenih djela.
9. Protivno žalbenim navodima da istražni zatvor predstavlja izdržavanje kazne, ističe se da mjera istražnog zatvora nikad i ni u kojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja počinjenja odnosno dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode osobe pred nadležni sud. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija- popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek pri odmjeravanju kazne za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.
10. U žalbi se navodi da nema osnova za određivanje istražnog zatvora prema članku 123. stavku 2. ZKP/08., ali očito je riječ o navodu koji se ne odnosi na ovaj predmet jer je pobijanim rješenjem optuženiku istražni zatvor produljen po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
11. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 15. studenog 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r
