Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-538/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. Mlt. B. B. iz Đ., OIB: … i 2. mlt. S. B. iz Đ., OIB: …, koje zastupa majka i zakonska zastupnica V. L. iz Đ., OIB: …, a ovu zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. Š. i V. R. u K., protiv tuženika A. B. iz Đ., Š., OIB: …, radi izmjene odluke o uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj 30 P Ob-63/2021-5 od 23. rujna 2021., dana 15. studenoga 2021.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj 30 P Ob-63/2021-5 od 23. rujna 2021.
Obrazloženje
1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim.
II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti Općinskom sudu u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu."
2.Protiv prvostupanjskog rješenja žale se tužitelji pobijajući rješenje u cijelosti ne navodeći određeno žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), predlažući rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba je osnovana.
5.Prema stanju u spisu predmeta proizlazi kako je dana 30. srpnja 2020. kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, zaprimljena predmetna tužba radi izmjene iznosa uzdržavanja, koje iznose je tuženik, kao otac, u obvezi doprinositi za uzdržavanje malodobnih tužitelja, kao i da su tužitelji u tužbi označili svoju adresu prebivališta u K. Navedena tužba dostavljena je tuženiku 14. rujna 2020. (dostavnica na listu 7 spisa), a tuženik je u odgovoru na tužbu od 30. rujna 2020. istakao prigovor mjesne nadležnosti "suda u K.", navodeći kako su tužitelji mjesec dana prije no što je tuženiku dostavljena tužba, promijenili mjesto boravišta te kako sada i tužitelji žive "u Đ. i okolici".
6.Prvostupanjski sud je na ročištu održanom 17. studenoga 2020. zaključio kako je osnovan prigovor mjesne nenadležnosti te se rješenjem oglasio mjesno nenadležnim, a navedeno rješenje ukinuto je rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž Ob-141/2021-2 od 10. ožujka 2021.
7.U nastavku postupka prvostupanjski sud je, uvidom u podatke JRO MUP-a RH utvrdio kako je sadašnja adresa tužitelja i zakonske zastupnice tužitelja u Đ., dok iz Uvjerenja o prebivalištu proizlazi da je adresa tužitelja promijenjena nakon 3. kolovoza 2020. Dakle, iz navedenoga proizlazi zaključak kako je u trenutku podnošenja predmetne tužbe adresa prebivališta malodobnih tužitelja bila u K.
8.Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijanu odluku, navodi kako je sada nadležan za postupanje Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, u smislu odredbi članka 51. ZPP-a, prema kojima je za suđenje u sporovima za zakonsko uzdržavanje, ako je tužitelj osoba koja traži uzdržavanje, nadležan pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno boravište. No, kako članak 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, u daljnjem tekstu: ObZ) upućuje na supsidijarnu primjenu Zakona o parničnom postupku, a da iz članka 409. ObZ-a proizlazi da je za suđenje u sporovima radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te pitanje uzdržavanja djeteta nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za dijete. Stoga da je u konkretnom slučaju bitna činjenica kako je došlo do promjene prebivališta tužitelja u vrijeme kada je tuženik podnio prigovor od 30. rujna 2020., a sud mora voditi računa o ekonomičnosti postupanja, prvenstveno s obzirom da se radi o tužiteljima koji su djeca koja sada žive na području nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu te je i pristup sudu olakšan, tužiteljima i majci tužitelja, radi blizine suda, kao i da će Centar za socijalnu skrb koji je nadležan za tužitelje, a imaju prebivalište na području Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, moći jednostavnije i ekonomičnije postupati u tijeku postupka. Stoga se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim i odlučio po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, jer da će se tako jednostavnije, brže i ekonomičnije provesti cijeli postupak.
9.Međutim, žalbenim navodima tužitelji utemeljeno ukazuju kako je pobijanim rješenjem pogrješno primijenjeno materijalno pravo te da je za postupanje u konkretnom slučaju mjesno nadležan prvostupanjski sud.
10.U smislu članka 3. stavka 1. i 2. Konvencije o pravima djeteta, (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. (rezolucija br. 44/25) stupila na snagu 2. rujna 1990.) u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, a države stranke obvezuju se da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama djetetu osigurati zaštitu i skrb kakva je prijeko potrebna za njegovu dobrobit,uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj zakonski odgovorne.
11.Člankom 51. stavak 1. ZPP-a propisano je:
"Za suđenje u sporovima za zakonsko uzdržavanje, ako je tužitelj osoba koja traži uzdržavanje, nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište."
12.Iz članka 409. Stavak 4. ObZ-a proizlazi kako je za suđenje u sporovima radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te pitanje uzdržavanja djeteta, nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za dijete.
13.U konkretnom slučaju radi se o sporu za zakonsko uzdržavanje malodobne djece u kojemu malodobni tužitelji traže uzdržavanje, u vrijeme podnošenja tužbe tužitelji su imali prebivalište na području nadležnosti prvostupanjskog suda, a tuženik je prigovor mjesne nadležnosti istakao navodeći kako su nakon podnošenja tužbe tužitelji promijenili prebivalište. I u ovom stadiju postupka žalitelji navode kako su već podnošenjem tužbe oni izabrali nadležnost prvostupanjskog suda, ali i da je i sada majci i zakonskoj zastupnici tužitelja jednostavnije pristupiti pred prvostupanjski sud u Križevce, nego li pred sud u Đurđevac, budući da na području suda u Križevcima žive njezini roditelji, koji mogu pričuvati djecu dok je ona na sudu, a u suprotnom ona djecu nema s kim ostaviti.
14.U takvom stanju stvari, prema shvaćanju ovog suda, budući su tužitelji imali u vrijeme pokretanja postupka prebivalište i boravište na području prvostupanjskog suda (Općinskog suda u Bjelovaru), sukladno članku 51. ZPP-a (te sukladno članku 409. ObZ-a, koji predstavlja lex specialis) postoji i nadležnost prvostupanjskog suda za suđenje. Osim toga, ovdje valja navesti i kako se u okolnostima konkretnog slučaja nameće zaključak, i to primjenom citiranih odredaba Konvencije o pravima djeteta, prema kojima se u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, kako je u interesu malodobne djece postupak provesti pred prvostupanjskim sudom, jer su tužitelji podnošenjem tužbe i izabrali mjesnu nadležnost i naveli valjane i prihvatljive razloge za takav izbor. Prigovor mjesne nadležnosti, u načelu, je procesni prigovor koji je propisan u interesu tuženika, no u postupcima u kojim se odlučuje o pravima i dobrobiti malodobne djece valja i teleološki tumačiti pojedine zakonske odredbe procesnog karaktera, a imajući uvijek u vidu interes i dobrobit djece te polazeći i od toga da citirane odredbe Konvencije o pravima djeteta imaju snagu iznad zakona.
15.Iz navedenog proizlazi kako je kod donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo, a što utemeljeno ukazuju i žalitelji.
16.Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, valjalo uvažiti žalbu, pobijano prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti radi daljnjeg postupanja tog suda, ali bez vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u pogledu odluke o predmetnom prigovoru.
17.Zbog navedenog je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.
U Splitu 15. studenoga 2021.
Sudac:
Marko Pribisalić,v.r.
