REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ps-27/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja J. T. iz D. R., OIB: …, kojeg zastupa

punomoćnica D. K., odvjetnica u S., protiv tužene J. M. iz S.,

OIB: …, koju zastupaju punomoćnici M. J. i M.

B., odvjetnici u S., radi sklapanja ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. listopada 2021. u nazočnosti tužitelja i zamjenika njegovog punomoćnika K. A., odvjetnika u S. te punomoćnice tužene, na ročištu radi objave dana 12. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužna je tužena u roku od 8 dana od pravomoćnosti ove presude, zaključiti s tužiteljem ugovor o kupoprodaji koji ima sljedeće sastojke:

Članak 1.

Prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretnine upisane kao stan broj 2,

., S., koji se sastoji od kupatila, hodnika, kuhinje, trpezarije, dnevnog boravka, sobe sa terasom/dvorom što pripada stanu, površine 26,76 m2, a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 335/4, zk.ul. 15087 k.o. S., te dvora što pripada stanu br. 2, površine 29m2, čest. zem. 335/27, kz.ul. 15087 k.o. S., koje nekretnine su vlasništvo prodavatelja u cijelosti.

Članak 2.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju kupoprodajnu cijenu od 65.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja od kojeg iznosa je kupac isplatio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 14.000,00 EUR-a na ruke prodavateljice, dok će ostatak biti isplaćen iz stambenog kredita R. A. d.d. Kupca, na račun prodavateljice J. M. otvoren kod banke

kreditora kupca IBAN: …, i to u roku od 8 dana od

potpisivanja Ugovora o kreditu za međufinanciranje i stambenom kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine.

Članak 3.

Prodavateljica će istovremeno vratiti protuvrijednost primljene isplate u iznosu od 14.000,00 EUR-a uplatom na račun kupca J. T. otvoren kod kreditora

kupca IBAN: … pod uvjetom da prodavateljici bude isplaćen

cjelokupni iznos odobrenog kredita za kupnju stana u iznosu od 65.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja. Primljeni iznos od 14.000,00 EUR-a koji je isplaćen na ruke Prodavateljici se ili uračunava u kupoprodajnu cijenu ili se vraća.

Članak 4.

Prodavatelj izričito izjavljuje da pristaje da kupac na temelju ovog ugovora bez ikakvog njegovog daljnjeg pitanja ili odobrenja, ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva s imena i vlasništva prodavatelja na svoje ime i vlasništvo, u cijelosti.

Članak 5.

Ugovorne strane su suglasne da kupac stupa u posjed nekretnina koje su predmet ovog ugovora danom zaključenja ugovora, te da od dana sklapanja ovog ugovora snosi sve troškove u vezi s vlasništvom i korištenjem istih nekretnina.

Članak 6.

Prodavatelj jamči kupcu da na nekretninama koje su predmet ovog ugovora ne postoje nikakva upisana ili neupisana prava ili tereti u korist trećih osoba, koja isključuju, umanjuju ili ograničavaju prava kupca.

Članak 7.

U znak prihvata svih prava i obveza iz ovog ugovora, ugovorne strane ga vlastoručno potpisuju.

2. Ukoliko tužena ne zaključi ugovor o kupoprodaji u navedenom roku, zamijeniti će ga ova presuda."

II Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužna je tužena J. M., u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju J.

T. iznos od 24.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju

Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od podnošenja tužbe 12. srpnja 2017. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena",

dok se u više zatraženom dijelu do iznosa od 40.000,00 EUR, podredni tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog tužitelja koji glasi:

"Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u S., u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja, zabilježiti ovaj spor u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretninu upisanu kao stan broj 2, S., koji se sastoji od

kupatila, hodnika, kuhinje, trpezarije, dnevnog boravka, sobe sa terasom/dvorom što pripada stanu, površine 26,76 m2, a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 335/4, Z.U. 15087 K.O. S. te dvora što pripada stanu br. 2, površine 29m2, čest. zem. 335/27, Z.U. 15087 K.O. S.."

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.343,80 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 12. srpnja 2017. tužitelj je ustao protiv tužene tužbom zavedenom pod poslovnim brojem Ps-103/2017 radi sklapanja ugovora o prodaji nekretnine upisane kao stan broj 2 položen u zgradi u S., koji se sastoji od kupatila,

hodnika, kuhinje, trpezarije, dnevnog boravka, sobe i terase s pripadajućim dvorom, a koja je zgrada izgrađena na nekretnini oznake čest. zem. 335/4 Z.U. 15087 K.O. , dok je dvor, kao pripadak stanu, površine 29m2 i položen na nekretnini oznake čest. zem. 335/27 Z.U. 15087 K.O. S. Navodi kako je 18. svibnja 2016. potpisao ugovor za posredovanje s agencijom R./M. P., radi pronalaska

nekretnine koja je u kratkom vremenu nađena, jer je i tužena, kao vlasnica predmetnog stana, ovlastila istu agenciju radi nalaženja kupca. Dodaje kako je nakon pregleda predmetnog stana dana 20. svibnja 2016., u prostorijama agencije sastavljen zapisnik s tuženom kojim je utvrđeno postizanje dogovora o svim bitnim elementima budućeg kupoprodajnog ugovora, dok je 25. svibnja 2016. s tuženom potpisao predugovor o kupoprodaji stana, nakon čega je posredničkoj agenciji isplatio proviziju u iznosu od 18.256,33 kn. Nadalje navodi kako je predugovorom ugovorena cijena stana u iznosu od 65.000,00 EUR, uz obvezu tužitelja isplatiti do kraja 2016. iznos od 10.000,00 EUR na ime kapare, koja je ugovorena i kao odustatnina, a ostatak do pune cijene najkasnije do 30. studenog 2017., kojom prilikom će se sklopiti ugovor o kupoprodaji stana i nakon čega će tužitelj biti uveden u posjed kupljene nekretnine. Tužitelj tvrdi kako je prilikom ovjere predugovora kod javnog bilježnika 27. svibnja 2016. isplatio tuženoj na ruke iznos od 10.000,00 EUR, ali je tužena i nakon sklapanja predugovora nastavila oglašavati prodaju spornog stana posredstvom raznih agencija. Dodaje kako je od dana sklapanja predugovora u dva navrata isplatio još 4.000,00 EUR na ruke tuženoj, tako da joj je platio ukupan iznos od 14.000,00 EUR, a na njezino inzistiranje 2. studenog 2016. sklopio Aneks predugovora o kupoprodaji stana kojim se tužena obvezala vratiti primljenih 14.000,00 EUR te na poziv tužitelja potpisati sa davateljem kredita ugovor o osiguranju potraživanja na nekretninama koje su predmet kupoprodaje, dok se tužitelj obvezao isplatiti tuženoj cjelokupan iznos za kupnju stana od 65.000,00 EUR odobrenog kredita, uz sporazum kako će se potpisivanju glavnog ugovora pristupiti do 16. siječnja 2017. Na kraju navodi kako tužena nije ispunila obvezu preuzetu Aneksom i vratila iznos od 14.000,00 EUR kako bi se osnovalo založno pravo na predmetnoj nekretnini u visini od 51.000,00 EUR, a koji iznos bi se kao ostatak cjelokupne kupoprodajne cijene isplatio na račun tužene, radi čega predlaže donošenje presude kojim se nalaže tuženoj sklopiti ugovor o kupoprodaji označene nekretnine. Pored svega, tužitelj je predložio zabilježbu ovog spora u zemljišnoj knjizi u odnosu na nekretninu koja je predmet parnice. Podneskom od 26. ožujka 2019.

tužitelj je postavio alternativni tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženoj isplatiti iznos od 40.000,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. U svom odgovoru od 22. siječnja 2018. tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, u bitnom navodeći kako tužitelj nije nalogodavac niti potpisnik ugovora za posredovanje pronalasku nekretnine, već je to D. P.,

kako joj tužitelj do danas nije isplatio iznos od 6.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene koju je trebao isplatiti do 31. prosinca 2016., kako nije pristala biti založni dužnik u ugovoru o kreditu, jer su bitno promijenjeni uvjeti isplate kredita na njezin račun na ime kupoprodajne cijene, tako da je neizvjesno koliki bi iznos i kada dobila, pogotovo što se ni prisilnim putem od tužitelja, kao kreditno nesposobnog korisnika ne bi mogla naplatiti. Pored svega ističe kako ju je tužitelj od 25. svibnja 2016. u više navrata prevario i iznosio neistine.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora za posredovanje o pronalasku nekretnine i Izjave o posjetu nekretnini od 18. svibnja 2016., Predugovora o kupoprodaji stana od 25. svibnja 2016., Potvrde od 18. listopada 2016., Zapisnika od 20. svibnja 2016., Izjave od 19. listopada 2016., Aneksa predugovoru o kupoprodaji nekretnina od 2. studenog 2016., Ugovora o kreditu za međufinanciranje i stambenom kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine broj … od 22. veljače 2017. i Potvrde kreditora od 12.

svibnja 2017., Ugovora o posredovanju u prometu nekretnina broj … od 12.

travnja 2016., Zapisnika o posvjedočenju činjenica broj … od 1. lipnja 2016., Službene zabilješke PUSD od 21. studenog 2017., Ugovora o kreditu (listovi 46-52 spisa), Izjave i privole od 2. studenog 2016., Potvrde o odobrenju kredita broj … od 21. svibnja 2019., saslušanjem svjedokinja D. B. i M.

K. te parničnih stranaka.

4. Presudom i rješenjem broj Ps-103/2017 od 4. listopada 2019. prihvaćen je glavni tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženoj sklapanje ugovora o kupoprodaji i naknada parničnog troška tužitelja u iznosu od 64.375,00 kn, a prihvaćen je i zahtjev za zabilježbom ovog spora u zemljišnoj knjizi u odnosu na predmetnu nekretninu.

5. Postupajući po žalbi tužene, Županijski sud u V. G. svojim je rješenjem broj 10Gž-235/2020-5 od 2. ožujka 2021. ukinuo pobijanu prvostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu radi ponovnog raspravljanja i odlučivanja, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem Ps-27/2021.

6. Pored već gore nabrojanih, sud je u nastavku postupka pregledao rješenje Općinskog državnog odvjetništva u S. broj … od 26. studenog 2019. i kazneni spis ovog suda broj K-756/2020.

7. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

8. Glavni tužbeni zahtjev je neosnovan, dok je podredni tužbeni zahtjev dijelom osnovan.

9. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva te osnovanosti i visine podrednog tužbenog zahtjeva.

10. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

11. Odredbom iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako je sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

12. Odredbom iz čl. 307. st. 1. ZOO propisano je kako se u slučaju kada je uz kaparu ugovoreno pravo odustanka od ugovora, kapara smatra odustatninom i svaka ugovorna strana može odustati od ugovora, a u tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane primatelj kapare, vraća je u dvostrukom iznosu, kako je propisano odredbom iz st. 2. ovog članka.

13. Odredbom iz čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, kako to propisuje odredba iz st.

3. ovog članka. Odredbom iz čl. 1115. ZOO propisano je kako se prilikom vraćanja onome što je stečeno bez osnove, moraju platiti i zatezane kamate od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14. Odredbom iz čl. 342. st. 1. ZOO propisano je kako je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio, kako to propisuje odredba iz st. 2. citiranog članka.

15. Pregledom Ugovora za posredovanje o pronalasku nekretnine broj … od 18. svibnja 2016. i Izjave od 19. listopada 2016. razvidno je kako su izvanbračni supružnici D. P. i tužitelj J. T., ovlastili A. R./M.

(dalje A.) za pronalazak stana u S., a sve radi kupnje takve nekretnine u

skladu s njihovim zahtjevima, dok iz Ugovora o posredovanju u prometu nekretnina broj … od 12. travnja 2016. proizlazi kako je označena A. s.

ispostava C. d.o.o. iz Sa.

16. Pregledom Predugovora o kupoprodaji stana od 25. svibnja 2016. i Aneksa tog predugovora od 2. studenog 2016. (dalje Predugovor i Aneks), razvidno je kako su tužitelj i tužena suglasno dogovorili elemente budućeg ugovora o kupoprodaji nekretnine, odnosno prodaju ovdje spornog stana u S., oznake br. 2, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 65.000,00 EUR i obvezali se taj

pravni posao sklopiti do 16. siječnja 2017. Stranke su utvrdile kako je tužitelj platio na ruke tuženoj dio ugovorene cijene u iznosu od 14.000,00 EUR, dok će joj ostatak biti isplaćen iz stambenog kredita kod R. A. d.d. na označeni račun, a prodavateljica se obvezala istovremeno vratiti primljeni iznos od 14.000,00 EUR, pod uvjetom da joj bude isplaćen cjelokupni iznos odobrenog kredita za kupnju stana u iznosu od 65.000,00 EUR. Pored toga suglasno su ugovorili kako iznos od 10.000,00 EUR, koji je tužitelj prilikom potpisa predugovora isplatio tuženoj na ime kapare 10.000,00 EUR, predstavlja odustatninu.

17. Pregledom ovjerovljene izjave J. M. od 2. studenog 2016.

razvidno je kako je tužena, kao založni dužnik po ugovoru o kreditu koji tužitelj sklapa s R. A. d.d. Z., dobrovoljno stavila na raspolaganje

označenom kreditoru svoje osobne podatke i odobrila mu njihovo korištenje te proslijeđivanje trećim osobama u svrhu realizacije kredita.

18. Pregledom Potvrde R. s. š. d.d. od 21. siječnja

2019. razvidno je kako je 20. veljače 2017. zaprimljen kreditni zahtjev tužitelja na iznos od 51.000,00 EUR za kupnju stana u vlasništvu tužene, kako je istog dana kreditor odobrio zahtjev podnositelja te mu je izdana ugovorna dokumentacija, ali do zaključenja ugovora o kreditu nije došlo, jer kreditoru nije dostavljena solemnizirana ugovorna dokumentacija s upisanim založnim pravom na nekretnini koja je bila predmet kupnje, sve u propisanom roku od 90 dana od odobrenja kredita, tako da je kreditni zahtjev tužitelja storniran.

19. Slijedom iznijetih utvrđenja, a uzimajući u obzir sadržaj glavnog tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženoj sklopiti ugovor o prodaji predmetnog stana, prije svega valja navesti kako su parnične stranke sklopljenim Predugovorom i njegovim Aneksom nedvojbeno ugovorili kako primljena kapara u iznosu od 10.000,00 EUR predstavlja odustatninu. Dakle, tužitelj i tužena sporazumno su ostvarili mogućnost izbora između ispunjenja ugovora, odnosno sklapanja glavnog ugovora ili odustanka od tog osnovnog pravnog posla, jer je odustatnina u načelu novčani iznos kojeg obje strane obećavaju isplatiti drugoj u slučaju odustanka od ugovora. Ovome valja dodati kako se kod obvezno pravnih odnosa odustatnina često ugovara zbog mogućih i predvidivih promjena u vremenu između nastanka ugovora i njegovog ispunjenja, poput promjena cijena nekretnina na tržištu, traženja povoljnije ponude i tome slično. U ovom slučaju kapara je ugovorena kao odustatnina, odnosno ugovoreno je pravo odustanka od ugovora, tako da svaka strana može odustati od ugovora, a ukoliko je odustala osoba koja je primila kaparu, dužna je vratiti dvostruki iznos od primljenog.

20. Iz iskaza tužene na ročištu održanom 26. ožujka 2019. jasno proizlazi kako je imala namjeru prodati stan, ali je odustala od prodaje, kako tužitelju, tako i trećim osobama i upravo ova činjenica od odlučnog je značaja kod prosuđivanja osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva, stoga sud nema potrebe upuštati se u ocjenu opravdanosti i osnovanosti razloga njezinog odustanka. Uzimajući u obzir ugovorenu odustatninu i citirane odredbe iz čl. 307. ZOO, jasno je kako tužitelj ne može zahtijevati od tužene ispunjenje obveze preuzete Predugovorom i Aneksom i tražiti sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji stana, već isključivo zahtijevati povrat isplaćene kapare. U takvim okolnostima, glavni tužbeni zahtjev kojim se tuženoj nalaže sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetnog stana u S., ,

nema valjanog zakonskog uporišta i valjalo ga je odbiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

21. U odnosu na podredni tužbeni zahtjev kojim se tuženoj nalaže isplatiti iznos od 40.000,00 EUR, prije svega je valjalo cijeniti gore izneseno činjenično stanje, ali i citirane odredbe ZOO. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno, a i nesporno je među strankama, kako je tužena prilikom potpisivanja Predugovora 25. svibnja 2016. od tužitelja primila iznos od 10.000,00 EUR na ime kapare te da je nakon svega odustala od sklapanja glavnog ugovora, stoga je u smislu odredbe iz čl. 307. st. 2

ZOO dužna vratiti tužitelju kaparu u dvostrukom iznosu, odnosno isplatiti mu 20.000,00 EUR. Osim toga, iz Aneksa od 2. studenog 2016. jasno proizlazi kako je tužena, pored kapare od 10.000,00 EUR, od tužitelja primila na ruke i iznos od 4.000,00 EUR, kao dio kupoprodajne cijene za predmetni stan. Dakle, tužitelj je predao označeni iznos u očekivanju sklapanja glavnog ugovora, stoga se radi o imovini koja je prešla u imovinu tužene na temelju budućeg pravnog koji nije realiziran, a to znači kako se osnova primitka novčanog iznosa od 4.000,00 EUR nije ni ostvarila. Izneseno ukazuje na jedan od tipičnih slučajeva stjecanja bez osnove, a time i na ostvarenje pretpostavki sadržanih u citiranim odredbama iz čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO, radi čega je osnovan i zahtjev za povratom iznosa od 4.000,00 EUR, tako da je tužena u obvezi vratiti tužitelju glavnicu u iznosu od 24.000,00 EUR.

22. U odnosu na preostali dio podrednog tužbenog zahtjeva u iznosu od 16.000,00 EUR, potrebno je istaknuti kako je tužitelj u smislu citirane odredbe iz čl. 7. st. 1. ZPP bio dužan priložiti sve dokaze iz kojih bi jasno proizlazila osnovanost tog dijela zahtjeva, uz napomenu kako u svom podnesku od 26. ožujka 2019. navodi kako bi se radilo o trošku sudske pristojbe za predmetnu tužbu, izrade projekta za stan, geodetskog elaborata uplanjenja i spajanja, najamnine na ime podstanarstva za proteklo razdoblje i drugi troškovi. Do zaključenja prethodnog postupka, ali i do zaključenja raspravljanja, spisu nije priložena specifikacija iz kojeg bi bio razvidan točno određen pojedini trošak, uz napomenu kako trošak sudske pristojbe predmetne tužbe ne može biti predmet glavnog tužbenog zahtjeva, već zahtjeva za naknadom parničnog troška o kojem sud odlučuje ovisno o ishodu spora. Dakle, ostaje nejasno na što bi se odnosio preostali iznos od 16.000,00 EUR, a iz stanja u spisu proizlazi tek dokaz o trošku agencije za posredovanje, odnosno tužiteljevo plaćanje iznosa od 18.256,33 kn, kako to proizlazi iz potvrde a. C. d.o.o. iz S. od 18.

listopada 2016. (list 10 spisa). Međutim, da bi zahtjev za plaćanjem tog troška bio osnovan i u skladu s citiranom odredbom iz čl. 342. st. 2. ZOO, tužitelj je trebao dokazati kako je na strani tužene krivnja što nije sklopljen glavni ugovor o prodaji, odnosno kupnji predmetnog stana, ali iz raspoložive dokazne građe ne proizlazi takav zaključak. Naime, stranke su se sklapanjem Aneksa jasno obvezale kako će budući ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključiti najkasnije do 16. siječnja 2017. u 18,30 sati, a iz potvrde R. s. š. od 21. svibnja 2019. jasno

proizlazi kako je kreditni zahtjev tužitelja zaprimljen 20. veljače 2017., a odobren 22. veljače 2017., što je u suprotnosti s iskazom tužitelja u dijelu kada spominje kako mu je kredit odobren do 16. siječnja 2017. U svakom slučaju, tužitelj je kreditoru podnio zahtjev za odobrenjem sredstava neophodnih za kupnju stana tužene znatno nakon proteka roka za sklapanje glavnog ugovora, a tužitelj ovo kašnjenje obrazlaže problemima sa realizacijom kredita, jer predmetni stan navodno nije bio u isključivom vlasništvu tužene. Pod pretpostavkom da su ti navodi tužitelja točni, tužena ne može odgovarati za njegove probleme s trećom osobom, odnosno za probleme financiranja kupnje nekretnine, pogotovo iz razloga što je tužitelj mogao i morao biti upoznat sa vlasničkim upisom u zemljišnoj knjizi barem u vrijeme sklapanja predugovora. Osim toga, svakako valja istaknuti kako je u skladu s načelom savjesnosti bilo za očekivati da je tužitelj o kašnjenju pravodobno obavijestio protivnu stranu i s tim u vezi predložio joj produljenje roka za ispunjenje glavne obveze, međutim u spisu nema traga na tu okolnost. Kod takvog stanja stvari, a uzimajući u obzir iskaz tužene u dijelu kojim potvrđuje izneseno, odnosno spominje kako su pozivi za realizacijom kredita uslijedili nakon isteka roka predviđenog Aneksom za zaključenjem ugovora, sud smatra kako tužena nakon 17. siječnja 2017., nije bila u obvezi pristupiti potpisivanju ugovora o kreditu koji je odobren 22. veljače 2017. Ovome valja dodati kako iz ovjerovljene izjave i privole od 2. studenog 2016. (list 53 spisa) proizlazi da je tužena, kao budući založni dužnik, dobrovoljno i pravodobno stavila banci na raspolaganje svoje osobne podatke u cilju realizacije ugovora o kreditu, što jasno ukazuje kako je bila spremna pravodobno ispuniti obvezu preuzetu Aneksom od 2. studenog 2016. i pristupiti zaključenju glavnog ugovora do utvrđenog roka 17. siječnja 2017. Što se tiče kaznenog postupka i pravomoćno podnesene optužnice

Općinskog državnog odvjetništva u S. broj … od 17. travnja

2020. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a sve na štetu oštećenika, ovdje tužitelja J. T. i njegove supruge D. T. rođ. P., valja navesti kako je nakon pregleda spisa ovog suda broj K-756/2020

utvrđeno kako o tome ne postoji nikakva odluka suda, a suđenje tuženoj za ovo djelo tek je započelo (ročište za glavnu raspravu 11. studenog 2021. odgođeno za 20. siječnja 2022.), stoga je svakako valjalo cijeniti zakonsku presumpciju nevinosti tužene, zbog čega činjenica kaznenog progona s krajnje neizvjesnim ishodom, istodobno ne podrazumijeva odgovornost tužene za popravak štete u ovoj pravnoj stvari.

23. Slijedom iznijetog, tužitelj nije dokazao postojanje štete koju trpi zbog izostanka sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine, kako u ukupnosti od 16.000,00 EUR, tako ni u dijelu tog zahtjeva, odnosno nije dokazao krivnju tužene, a time ni njezinu odgovornost za nastanak štetnih posljedica, radi čega je podredni tužbeni zahtjev dijelom valjalo prihvatiti, a dijelom odbiti, uz dodatak kako tužitelj na dosuđeni iznos od 24.000,00 EUR ima pravo na zateznu kamatu koja u smislu odredbe iz čl. 1115. ZOO teče od dana podnošenja predmetne tužbe 12. srpnja 2017. u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

24. U skladu s odlukom kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev postavljen radi sklapanja ugovora o kupoprodaji, nema valjanog zakonskog uporišta ni za zabilježbu ovog spora u odnosu na predmetnu nekretninu, stoga je taj prijedlog tužitelja valjalo odbiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke rješenja.

25. Uzimajući u obzir ishod spora, odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP po kojoj se trošak dosuđuje u skladu s djelomičnim uspjehom stranaka Uspjeh tužitelja mjeri se u visini od 55%, jer je glavni tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, dok je podredni tužbeni zahtjev prihvaćen dijelom, tako da se uspjeh u pogledu osnovanosti zahtjeva mjeri u visini od 50%., a osnovanost visine 60% (prihvaćeno 24.000,00 EUR od ukupno zatraženih 40.000,00 EUR). Dakle, uspjeh tužitelja od 55% valjalo je umanjiti za 45% uspjeha užene, što znači razliku od 10%.

26. Tužitelju je kao osnovan i neophodan priznat trošak sastava tužbe od 12. srpnja 2017. i dva obrazložena podneska od 26. ožujka i 4. rujna 2019., kao i trošak zastupanja na ročištima održanim 9. srpnja i 15. studenog 2018., 26. ožujka, 27. svibnja, 26. lipnja i 5. rujna 2019. te 5. listopada 2021. u iznosu od 5.000,00 kn za svaku označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također mu je priznat trošak odgovora na tužbu te zastupanja na ročištima održanim 7. veljače 2019. i 8. lipnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn za svaku navedenu radnju (Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT), kao i pristupa ročištu održanom 15. svibnja 2018. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 50. OT), dok se u odnosu na više zatraženi trošak zastupanja na ročištima njegov zahtjev drži neosnovanim. Dakle, priznat mu je iznos od 58.750,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV i trošak sudske pristojbe u iznosu od 10.000,00 kn (tužbe i presude po 5.000,00 kn), što daje ukupan iznos od 83.437,50 kn. Konačno, tužitelju je odmjerena naknada dijela iskazanih ukupnih troškova koji odgovara 10% razlike preostale nakon obračuna postotaka uspjeha stranaka, a radi

se o iznosu od 8.343,80 kn, koji je tužena dužna naknaditi uz zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove odluke do isplate, kako je i odlučeno u točki II izreke rješenja.

Split, 12. studenog 2021.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi

Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene