Poslovni broj: 3 UsI-86/20-18

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Leandri Mojtić i zapisničarki Ljiljani Lijić, u upravnom sporu tužitelja S. … d.o.o., V., kojeg zastupaju

opunomoćenici H. P. i A. P. i, odvjetnici u O. d. P. i dr., V. protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog

razvoja, Zagreb, Radnička cesta 80, (ranije Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Zagreb, Radnička cesta 80), radi odbijanja zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu električne energije, 12. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, klasa: UP/II-310-02/15-01/139, ur.broj: 517-06-4-19-2 od 23. srpnja 2019., kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem citiranim u izreci odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog operatora tržišta energije, klasa: UP/I-310-01/14-03/135, ur.broj: 251-544-13/1-14-2 od 20. listopada 2014. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za sklapanje ugovora o otkupu električne energije iz postrojenja … .

2. S obzirom na to da je člankom 34. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (Narodne novine, broj: 85/20) propisano da danom stupanja na snagu tog Zakona Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nastavlja s radom kao Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, navedeno je javnopravno tijelo trebalo označiti kao tuženika u ovom upravnom sporu.

3. Tužitelj u tužbi navodi da je Hrvatski operator tržišta energije (dalje: HROTE) tijekom 2013. godine započeo sa zaprimanjem zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu električne energije za 2014. godinu. Međutim, nakon što je utvrđeno da je redoslijed zaprimanja zahtjeva vođen nezakonito, da je HROTE ponovno na svojim mrežnim stranicama pozvao nositelje projekata sunčanih elektrana da podnesu zahtjeve za sklapanje ugovora o otkupu električne energije na temelju odredbi Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (Narodne novine, broj 133/13., 151/13., 20/14., 107/14. – dalje: Tarifni sustav). Tužitelj navodi da je u ponovljenom pozivu izričito bilo navedeno da će se zahtjevi zaprimati od 1. siječnja 2014. te da će se rješavati prema redoslijedu predaje, a ugovori o otkupu električne energije da će se sklapati s nositeljima projekata sve dok ukupna snaga proizvodnih postrojenja na temelju sklopljenih ugovora ne dosegne Tarifnim sustavom utvrđene vrijednosti. Pritom da je bilo određeno da će se, u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. – dalje: ZUP-a), kao vrijeme predaje zahtjeva uzeti vrijeme u kojem je zahtjev predan HROTE-u neposredno, odnosno vrijeme u kojem je zahtjev preporučenom pošiljkom predan pošti ili ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga. Nadalje, tužitelj navodi da su uniformiranim obrascem zahtjeva jasno određeni prilozi koje je trebalo dostaviti uz zahtjev te da je bilo navedeno da će HROTE odlučivati samo o potpunim zahtjevima, dakle o onima uz koje priložena tražena dokumentacija.

4. Tužitelj nadalje navodi kako je nasumičnim uvidom u pojedine spise predmeta nositelja projekata s kojima je prvostupanjsko tijelo sklopilo ugovore o otkupu električne energije utvrdio da prvostupanjsko tijelo nije vodilo računa o pravilima postupka propisanim ZUP-om. Naime, tužitelj tvrdi da je obavio uvid u spise predmeta za postrojenja: SE F. e., SE M. SE U. … i SE U. … te da je pritom utvrdio da trgovačko društvo F. e. d.o.o. ni u

naknadno ostavljenom roku nije dostavilo svu potrebnu dokumentaciju uz zahtjev, niti do donošenja rješenja kojim je usvojen zahtjev za sklapanje ugovora. S druge strane, tužitelj navodi da je njegov zahtjev, koji je u trenutku podnošenja bio potpun, a postrojenja spremna za puštanje u rad, odbijen iz razloga što da je zaprimljen svega nekoliko minuta nakon spomenutog zahtjeva F. e. d.o.o. Osim toga,

da je zahtjev navedenog trgovačkog društva bio dostavljen u paketu mase 14,20 kg,

pa da s obzirom na navedenu masu, a u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom 2.

Zakona o poštanskim uslugama (Narodne novine, broj: 144/12., 153/13. – dalje: Zakon o poštanskim uslugama), ne ulazi u opseg univerzalne poštanske usluge, niti u opseg zamjenske poštanske usluge, već da predstavlja ostale poštanske usluge u smislu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona, zbog čega da se, prema shvaćanju Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije, ne može smatrati dostavljenim preporučenom pošiljkom. Stoga, da se zahtjev F. e. d.o.o., koji je

kod HROTE-a zaprimljen 3. siječnja 2014., a uz to je zaprimljen kao nepotpun, ne može smatrati zaprimljenim trenutkom predaje u poslovnici Hrvatske pošte d.d. Tužitelj navodi da svi zahtjevi koji su bili sadržani u navedenom paketu F. e.

d.o.o. imaju niži prioritet u odnosu na njegov zahtjev, a u smislu odredbe članka 12. stavka 4. Tarifnog sustava.

5. Nadalje, što se tiče ugovora sklopljenih za postrojenja SE M. …, SE

U. … i SE U. …, tužitelj navodi da su, prema podacima u spisu, zahtjevi bili predani trgovačkom društvu I. t. d.o.o. nekoliko minuta nakon ponoći 1. siječnja 2014. Međutim, tužitelj ukazuje na to da je, prema podacima Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, In time d.o.o. pružatelj ostalih poštanskih usluga, a takve usluge u skladu sa spomenutim odredbama Zakona o poštanskim uslugama da ne obuhvaćaju preporučene pošiljke, što da je pravno shvaćanje i ustaljena praksa,

primjerice, Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave. Osim toga, tužitelj navodi da na omotnicama In timea d.o.o. u spisima navedenih postrojenja ne postoji oznaka vremena primitka pošiljke, niti da navedeno trgovačko društvo ima odgovarajuća tehnička sredstva za davanje potvrde o trenutku primitka. Pritom tužitelj tvrdi da je M. L., zaposlenica M. d.o.o., društva koje je za tužitelja obavljalo administrativne poslove oko pribavljanja dokumentacije, osobno provjeravala kod niza pružatelja poštanskih usluga, pa tako i kod I. t. d.o.o., hoće li i u kojem vremenu raditi na dan 1. siječnja 2014. te da je dobila izravan negativan odgovor. Tužitelj navodi kako je upravo zbog toga svoje zahtjeve predao u poslovnici Hrvatske pošte d.d. u Branimirovoj ulici u Zagrebu, kao jednom od tri poštanska ureda koja su radila 1. siječnja 2014. od 7:00 sati. S obzirom na navedeno, tužitelj smatra kako zahtjeve predane po I. t. d.o.o. treba smatrati zaprimljenima tek u trenutku kada su zaprimljeni kod HROTE-a, odnosno 3. siječnja 2014., zbog čega da i ovi zahtjevi, u smislu članka 12. stavka 4. Tarifnog sustava, imaju niži prioritet u odnosu na tužiteljeve zahtjeve.

6. Tužitelj drži kako je na temelju navedenog jasno da su prioritet u odnosu na tužiteljeve zahtjeve, dobili zahtjevi trećih osoba koji su predani na način da se ne može primijeniti odredba članka 72. stavka 2. ZUP-a (podnošenje podneska unutar roka) i koji su dijelom predani i razmatrani nepotpuni, što da je suprotno izričitom navodu na obrascu zahtjeva. Stoga tužitelj zaključuje da su tužiteljevi zahtjevi pogrešno odbijeni budući da bi, pravilnom primjenom postupovnih odredbi, usvojeni zahtjevi trebali biti smatrani kasnijima od tužiteljevih zahtjeva.

7. Tužitelj navodi da su zbog nepravilnosti u provedenom prvostupanjskom postupku pokrenuti brojni kazneni postupci, od kojih su neki završili donošenjem osuđujuće presude. S tim u vezi, upućuje na presudu Općinskog kaznenog suda u

Zagrebu, poslovni broj K-1526/2017-20 od 30. studenog 2018. kojom je djelatnik Hrvatske pošte d.d. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti, koja je potvrđena drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kž-241/2019-3 od 2. travnja 2019.

8. Tužitelj se protivi stajalištu iz pobijanog rješenja da je odlučivanje o žalbama bespredmetno ako je prije podnošenja zahtjeva tužitelja sklopljen dovoljan broj ugovora kojima je dostignuta kvota određena Tarifnim sustavom. Naime, tužitelj navodi da je HROTE do 31. ožujka 2014. zaprimio ukupno 2299 zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu električne energije te da je pristiglo ukupno 1026 žalbi, a da tužiteljeve žalbe nisu bile uzete u obzir. Tužitelj smatra da postupak odabira nositelja projekata sunčanih elektrana s kojima će biti sklopljeni ugovori o otkupu električne energije predstavlja jedinstvenu cjelinu budući da nezakoniti izbor bilo kojeg od nositelja neosnovano uskraćuje prava nositelju čija je potpuna i ispravna prijava sljedeća u redu zaprimanja. Prema mišljenju tužitelja, prvo je trebalo ocijeniti osnovanost svih podnesenih žalbi, a potom, u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem, provesti novo rangiranje pristiglih zahtjeva. Smatra da je postupanje nadležnih tijela dovelo do toga da su ugovori sklopljeni s podnositeljima prilikom ocjene čijih zahtjeva su ignorirana važeća postupovna pravila i koji su pravo prvenstva stekli na temelju kaznenih djela utvrđenih pravomoćnim presudama, a sve na štetu tužitelja i ostalih podnositelja koji su pravovremeno podnijeli potpune zahtjeve. Tužitelj navodi kako, bez obzira što su s drugim sudionicima sklopljeni ugovori kojima je udovoljeno propisanoj kvoti, da rizik svog nezakonitog postupanja trebaju snositi nadležna javnopravna tijela, a ne tužitelj, te da zbog toga i tužiteljevi zahtjevi trebaju biti usvojeni.

9. Tužitelj predlaže Sudu da pobijano rješenje poništi i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu te da tuženika obveže na naknadu troškova ovog upravnog spora i to za sastav tužbe po odvjetniku i pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25%, što ukupno iznosi 3.125,00 kn.

10. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se tužiteljev zahtjev u ovom predmetu odnosi na postrojenje SE V. K. te da je tužitelj zahtjev podnio preporučenom pošiljkom putem Hrvatske pošte d.d. dana 1. siječnja 2014. u 7:11.28 sati. Smatra da je zahtjev pravilno odbijen pozivom na odredbu članka 12. stavka 5. Tarifnog sustava budući da je propisana vrijednost od 5 MW dosegnuta zahtjevom u drugom predmetu, koji se odnosi na postrojenje D., i to upravo zahtjevom tužitelja podnesenim dana 1. siječnja 2014. u 7:01:14.

11. Tuženik navodi kako je pozivanje F. e. d.o.o. od strane prvostupanjskog tijela da u određenom roku dostavi potrebnu dokumentaciju bilo utemeljeno na pravilima upravnog postupka i odredbama članka 77. ZUP-a, pri čemu da je rješenje kojim je usvojen zahtjev navedenog trgovačkog društva sadržavalo pridržaj ukidanja te da bi, na temelju članka 130. stavka 1. točke 2. ZUP-a, bilo ukinuto da F. e. d.o.o. nije u roku dostavila javnobilježnički ovjerenu izjavu

o suglasnosti vlasnika objekta na kojem je planirana izgradnja postrojenja.

12. Tuženik navodi kako se u konkretnom slučaju ne radi o natječajnom postupku, već o sustavu poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora na način da su propisani: kvota, iznos poticajne cijene te rok na koji se sklapa ugovor o otkupu električne energije. Navodi da je operator tržišta listu formirao isključivo prema redoslijedu zaprimanja zahtjeva za sklapanje ugovora utvrđenog na temelju podataka otisnutih na poštanskoj omotnici ili odgovarajućoj potvrdi o datumu i vremenu predaje, pri čemu da je postupao s vjerom u pravilnost postupanja pružatelja poštanskih usluga.

Navodi da operator tržišta niti nije ovlašten ispitivati zakonitost i pravilnost rada pružatelja poštanskih usluga te je li neki poštanski ured započeo s radom prije službenog radnog vremena. Isto tako, da ni tuženik, niti operator tržišta, nisu ovlašteni utvrđivati eventualne nepravilnosti počinjene od strane službenika u poštanskim uredima ili od strane pružatelja poštanskih usluga, već da su, kao i podnositelji zahtjeva, dužni izvijestiti nadležne institucije o saznanjima i sumnjama na počinjenje kaznenog djela te priložiti raspoložive dokaze, a što da je u konkretnom slučaju i učinjeno. Pritom ukazuje na mišljenje Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije da zaprimanje pošiljki u okviru internog radnog vremena radnika Hrvatske pošte d.d., koje započinje u 6:40, ne predstavlja povredu odredbi Zakona o poštanskim uslugama.

13. Tuženik navodi da iz Popisa zahtjeva za sklapanje ugovora iz integriranih sunčanih elektrana u 2014. godini proizlazi da nije usvojen niti jedan zahtjev koji je podnesen preuranjeno, odnosno prije stupanja na snagu Tarifnog sustava, da su svi zahtjevi, koji su podneseni nakon 1. siječnja 2014. i za koje su podnositelji dokazali dan i vrijeme predaje, rješavani prema redoslijedu zaprimanja te da su svi zahtjevi za integrirane sunčane elektrane odbijeni nakon što je dosegnuta vrijednost od 5 MW, a na temelju članka 12. stavka 5. Tarifnog sustava.

14. Tuženik navodi da je u provedenom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, mogao ocjenjivati isključivo zakonitost rješenja protiv kojeg je tužitelj podnio žalbu, a da nije mogao odlučivati o činjeničnom supstratu postupaka koji su okončani sklapanjem ugovora s drugim podnositeljima zahtjeva. Stoga tuženik smatra da nisu osnovani prigovori tužitelja na postupanje prvostupanjskog tijela s ranijim zahtjevima drugih podnositelja koji su bili nepotpuni ili podneseni putem trgovačkog društva I. t. d.o.o.

15. Tuženik navodi da je operator tržišta zaprimio ukupno 2299 zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu električne energije, od čega da se 2023 zahtjeva odnose na integrirane sunčane elektrane te da je u povodu svakog od tih zahtjeva trebalo donijeti poseban upravni akt. Smatra kako je logički i pravno neodrživo stajalište tužitelja da je najprije trebalo ocijeniti osnovanost svih podnesenih žalbi pa tek nakon toga provesti novo rangiranje pristiglih zahtjeva. U odnosu na navedeno ističe da žalbe tužitelja i preostalih podnositelja zahtjeva nisu niti mogle biti izjavljene prije nego što je operator tržišta počeo odbijati zahtjeve zbog popunjenosti propisane kvote.

16. Podneskom 6. srpnja 2021. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu osporavajući ih u cijelosti.

17. Slijedom navedenog, smatrajući da u konkretnom postupku nije bilo povreda pravila postupka te da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, tuženik predlaže Sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. 18. Rješenjem Suda poslovni broj UsI-86/20-2 od 7. veljače 2020. odlučeno je, na temelju članka 48. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. – dalje: ZUS), da će se ovaj predmet riješiti u oglednom sporu s obzirom na to da je u Sudu pokrenuto više od deset upravnih sporova iste pravne i činjenične prirode. Naime, tužitelj je protiv istog tuženika podnio više od deset tužbi radi ocjene zakonitosti rješenja donesenih u postupcima u kojima su odbijeni njegovi zahtjevi za sklapanje ugovora o otkupu električne energije iz integriranih sunčanih elektrana. U svim tim predmetima tužiteljevi su zahtjevi odbijeni pozivom na odredbe članka 12. stavka 5. Tarifnog sustava uz obrazloženje da je tužitelj zahtjev podnio nakon podnošenja zahtjeva na temelju kojeg je sklopljen ugovor kojim je dosegnuta najveća vrijednost za integrirane sunčane elektrane.

19. Sud je ovaj ogledni spor riješio bez rasprave na temelju odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a budući da iz sadržaja navoda u tužbi i odgovoru na tužbu proizlazi kako relevantne činjenice među strankama u sporu nisu prijeporne.

20. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu, te je ocijenio suvišnim izvođenje dokaza predloženih u tužbi: saslušanje svjedoka M. L A. B. i M. G., ocjenjujući da se pravilna i

zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, obzirom da su činjenice koje su bitne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu utvrđene na temelju ostalih provedenih dokaza.

21. Na temelju provedenih dokaza te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

22. Prema odredbi članka 12. stavka 4. Tarifnog sustava, operator tržišta sklapa ugovore o otkupu električne energije s nositeljem projekta iz proizvodnih postrojenja iz grupe 1.a.1., 1.a.2., 1.a.3. sve dok ukupna snaga takvih proizvodnih postrojenja temeljem sklopljenih ugovora o otkupu električne energije prema Tarifnom sustavu ne prelazi vrijednost od 5 MW za integrirane sunčane elektrane iz grupe 1.a.1., 1.a.2., 1.a.3. Tarifnog sustava.

23. Odredbom članka 12. stavka 5. Tarifnog sustava propisano je da će postupke pokrenute na temelju zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu električne energije zaprimljene nakon dosegnute vrijednosti iz stavka 4. tog članka, operator tržišta odbiti rješenjem.

24. Iz podataka spisa razvidno je da je u ovom predmetu tužitelj podnio zahtjev za sklapanje ugovora o otkupu električne energije iz postrojenja SE V. K. Zahtjev je podnesen preporučenom poštanskom pošiljkom te je iz potvrde otisnute na omotnici razvidno da je navedena pošiljka predana Hrvatskoj pošti d.d., u Poštanskom uredu 10000 Zagreb, dana 1. siječnja 2014. u 7:11:28, što među strankama u ovom upravnom sporu nije prijeporno.

25. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljev je zahtjev odbijen s obrazloženjem da je podnesen nakon podnošenja zahtjeva na temelju kojeg je sklopljen ugovor o otkupu električne energije kojim se ne prelazi vrijednost od 5 MW. Pritom se javnopravno tijelo pozvalo na odredbe članka 12. stavaka 4. i 5. Tarifnog sustava. Naime, prvostupanjsko je tijelo obavilo uvid u popis sklopljenih ugovora o otkupu električne energije iz integriranih sunčanih elektrana te je zaključilo da je 30. travnja 2014. dosegnuta propisana vrijednost od 5 MW sklapanjem ugovora za postrojenje SE F. e…. i to na temelju zahtjeva koji je podnesen putem Hrvatske pošte d.d. dana

1. siječnja 2014. u 7:00:06 sati.

26. Međutim, ispitujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u povodu tužiteljeve žalbe, tuženik je utvrdio da spomenuti ugovor o otkupu električne energije od 30. travnja 2014. nije posljednji ugovor kojim se ne prelazi vrijednost iz članka 12. stavka 4. Tarifnog sustava. Naime, tuženik je utvrdio da ukupna snaga proizvodnih postrojenja na temelju prethodno sklopljenih ugovora o otkupu električne energije, zajedno s ugovorom od 30. travnja 2014. za SE F. e. … iznosi 4.923,20 kW,

što znači da je od propisane ukupne snage preostalo slobodno još 76,80 kW. Iz spisa proizlazi da predmetni zahtjev tužitelja nije bio jedini zahtjev koji je prvostupanjsko tijelo odbilo na temelju pogrešnog utvrđenja o dosegnutoj ukupnoj snazi iz članka 12. stavka 4. Tarifnog sustava. Stoga je tuženik u povodu izjavljenih žalbi podnositelja zahtjeva, vodeći računa o redoslijedu zaprimljenih zahtjeva, poništavao prvostupanjska rješenja i predmete vraćao na ponovni postupak sve dok u ponovljenim postupcima nije dosegnuta ukupna snaga od 5 MW, nakon čega su svi daljnji zahtjevi odbijeni uključujući i predmetni zahtjev tužitelja. Iz spisa nadalje proizlazi, da je po ponovljenim postupcima sklopljeno dodatnih 5 ugovora ukupne snage 76,80 kW, što je za 2014. godinu ukupno 133 ugovora o otkupu električne energije iz postrojenja integriranih sunčanih elektrana sveukupne snage 5 MW. Navedena vrijednost dosegnuta je sklapanjem ugovora za postrojenje SE D., priključne snage 4,8 kW. Ovaj ugovor sklopljen je po pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog tijela, klasa: UP/I-310-01/14- 03/129, ur.broj: 251-544-13-18-13 od 26. ožujka 2018., koje je doneseno u ponovljenom postupku i to u povodu tužiteljeva zahtjeva u drugom predmetu, za postrojenje SE D., koji je zahtjev predan putem Hrvatske pošte d.d. preporučenom pošiljkom od 1. siječnja 2014. u 7:01:14 sati.

27. Kako s obzirom na citiranu odredbu članka 12. stavka 5. Tarifnog sustava nema mogućnosti usvajanja zahtjeva za sklapanje ugovora za otkup električne energije nakon što je dosegnuta ukupna snaga propisana stavkom 4. toga članka, tuženik je žalbu tužitelja pravilno odbio pozivom na odredbu članka 116. točka 2. ZUP-a budući da je tužiteljev zahtjev, koji se u ovom predmetu odnosi na postrojenje SE V. K.,

predan nakon zahtjeva za postrojenje SE D. kojim je dosegnuta propisana ukupna snaga.

28. Naime, u konkretnom se slučaju ne vodi jedinstveni postupak o svim zahtjevima podnesenima za sklapanje ugovora o otkupu električne energije, već se u pojedinačnim upravnim postupcima utvrđuju činjenice koje su relevantne za donošenje odluke o svakom pojedinačnom zahtjevu. U upravnom postupku u povodu predmetnog zahtjeva odlučno je to da je zahtjevima zaprimljenima prije tužiteljeva zahtjeva za SE V. K. dosegnuta propisana ukupna snaga od 5 MW, zbog čega se zahtjev tužitelja za SE V. K. nije mogao usvojiti. Navodima iznesenim u tužbi, tužitelj zapravo pobija zakonitost odluka donesenih u postupcima po zahtjevima drugih podnositelja. Međutim, tuženik pravilno u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da takvi prigovori ne mogu biti razmatrani u konkretnom predmetu jer bi u protivnom tuženik odlučivao o činjeničnom supstratu postupaka koji su okončani sklapanjem ugovora s drugim podnositeljima zahtjeva. Stoga, kraj neprijeporne činjenice da je sklopljenim ugovorima o otkupu električne energije iz integriranih sunčanih elektrana dosegnuta ukupna snaga od 5 MW, nema mogućnosti drukčijeg ishoda predmetnog upravnog postupka osim odbijanja tužiteljevog zahtjeva na temelju članka 12. stavka 5. Tarifnog sustava.

29. Valja istaći da je naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo u brojnim sudskim odlukama Upravnih sudova u predmetima radi sklapanja ugovora o otkupu električne energije, pa tako primjerice i u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-4175/19 od 13. studenog 2020. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-727/21 od 24. ožujka 2021.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, Sud je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni navodi, ni istaknuti prigovori nisu osnovani, niti su od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu.

31. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u točci I izreke.

32. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS- a da se tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora. Stoga je odlučeno kao u točci II izreke.

U Splitu 12. studenog 2021.

S U T K I NJ A

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude.

DNA:

1.Opunom. tužitelja uz podnesak tuženika od 29. 06.2021. s prilozima

2.Tužitelja pozvati na uplatu sudskih pristojbi i to 400,00 kn za tužbu i 500,00 kn za presudu, po pravom.

2. Tuženiku uz podnesak tužitelja od 9.07.2021.

3. Tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

4. Spis kal. do 11.01.2022.

3. U spis