Poslovni broj: 15 UsI-2269/21-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz S., zastupanog po opunomoćenicima I. T. i B. M., odvjetnicima u S.,
protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije,
Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2, radi obnove postupka komunalnog doprinosa, nakon javne i usmene rasprave zaključene 4. studenog 2021. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 12. studenog 2021. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II 363-03/21-03/…, URBROJ: 2181/1-10/15-21-… od 6. svibnja 2021. godine i rješenja G. S.,
Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-361-01/20-01/…, URBROJ: 2181/01-11-01/4-20-… od 25. studenog 2020. godine, te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 14. lipnja 2021. godine protiv rješenja tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II 363-03/21-03/…, URBROJ: 2181/1-10/15-21-… od 6. svibnja 2021. godine, tužitelj u bitnom najprije citira izreku osporenog rješenja tuženika, te potom reproducira obrazloženje istog u kojem da se navodi kako nema mjesta obnovi postupka jer da je tužitelj tražio oslobađanje troškova komunalnog opremanja i komunalnog doprinosa, no da spisu prileže dopis Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske iz kojeg je razvidno da su on i njegova supruga bili vlasnici dvaju stanova koje da su u međuvremenu otuđili, radi čega da nemaju pravo na oslobađanje troškova komunalnog opremanja i komunalnog doprinosa. Međutim, s obzirom da u vrijeme podnošenja zahtjeva, tužitelj ni njegova supruga nisu bili vlasnici nekretnina, a koje da su prodali upravo da bi izgradnjom stambenog objekta riješili stambeno pitanje, tuženik da nije mogao zanemariti mišljenje navedenog ministarstva, no u žalbi da su navedene i druge činjenice koje utječu na visinu komunalnog doprinosa i to da u predmetnom stanju nema struje, vode, zatvora, da je isti neuseljiv, odnosno da je riječ o nekretnini nepodobnoj za stanovanje, pa da je tuženik trebao raspraviti i o takvim žalbenim navodima, što da je izostalo, uslijed čega da se radi o bitnoj povredi odredbi upravnog postupka, zbog čega da su osporeni akti pravno neodrživi. Osim toga, prvostupanjsko tijelo da je trebalo obaviti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke i utvrditi stanje objekta, pa da bi onda provedeno vještačenje bilo osnova za određivanje visine komunalnog doprinosa, iz čega da je razvidno kako je tužiteljev zahtjev za obnovu postupka osnovan budući se radi o novim činjenicama i dokazima koje bi dovele do drugačijeg ishoda postupka. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a ujedno je predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, dok je u odnosu na tužbene navode kojima tužitelj dovodi u pitanje obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, odnosno visinu utvrđene obveze, istaknuo da takvo što nije predmet postupka u smislu odredbe čl. 123. Zakona o općem upravnom postupku, niti je od utjecaja na obvezu plaćanja utvrđenog komunalnog doprinosa jer je isti obračunat od strane prvostupanjskog tijela na temelju dostavljene pravomoćne građevinske dozvole i pripadajuće joj dokumentacije od strane tijela graditeljstva, a što da je i obveza tijela prvog stupnja, uslijed čega da nije bilo osnove za obnovu predmetnog upravnog postupka kao što da je to tijelo i navelo u svom rješenju, kao i tuženik u svom aktu budući da nisu ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o općem upravnom postupku koje se odnose na obnovu postupka, slijedom čega je tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
U sporu je održana rasprava 4. studenog 2021. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja navela kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno porekla je sve navode odgovora na tužbu tuženika, pa kako nije imala nikakvih dokaznih prijedloga budući se radi o spornoj primjeni prava, predložila je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno poništavaju osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Konačno, popisala je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.
U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilogom, odgovor na tužbu tuženika te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
Naime, prvostupanjskim rješenjemG. S., Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno gospodarstvo,
KLASA: UP/I-361-01/20-01/…, URBROJ: 2181/01-11-01/4-20-… od 25. studenog 2020. godine, odbijen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka pravomoćno okončanog rješenjem o komunalnom doprinosu istog tijela KLASA: UP/I-361-01/18-
01/…, URBROJ: 2181/01-11-01/23-18-… od 18. rujna 2018. godine, to u bitnom što je u provedenom postupku utvrđeno kako tužitelj ne ostvaruje pravo na oslobađanje plaćanja komunalnog doprinosa kakvo u vidu ima odredba čl. 12. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu G. S. („Službeni glasnik G. S.“ broj 39/12-
pročišćeni tekst, 13/13 i 25/15) budući da iz dopisa Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: 371-01/18-01/…, URBROJ: 522-05/3-1-20-… od 23.
listopada 2020. godine proizlazi da je nesporno utvrđeno kako je tužitelj bio vlasnik odgovarajućeg stana u S., te da je i njegova supruga vlasnica
stana u S., ., što da sukladno čl. 84. Zakona o hrvatskim
braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji predstavlja zapreku za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje, a time i prava na besplatno komunalno opremanje stana u S., ., te je rješenje donijeto pozivom na odredbu čl. 126. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).
Potom, osporenim rješenjem tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II 363-03/21-03/…, URBROJ: 2181/1-10/15-21-… od 6. svibnja 2021. godine postupajući po žalbi tužitelja, odbijena je njegova žalba, te je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, a u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da okolnosti na kojima je tužitelj utemeljio svoj prijedlog za obnovu postupka ne mogu dovesti do drukčijeg rješenja predmetne upravne stvari, slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.
Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-361-01/18-01/…, URBROJ: 2181/01-11-01/23-18-… od 18. rujna 2018. godine tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za rekonstrukciju-nadogradnju stambene građevine na k.č. …/… k.o. S. u iznosu od 64.537,80 kn, kao i da je navedeno rješenje izvršno i pravomoćno.
Nadalje, nije sporno ni da je tužitelj 5. veljače 2020. podnio prijedlog za obnovu postupka okončanog donošenjem rješenja KLASA: UP/I-361-01/18-01/…, URBROJ: 2181/01-11-01/23-18-… od 18. rujna 2018. godine, u kojem je u bitnom naveo kako prilikom utvrđivanja komunalnog doprinosa nadležno tijelo nije utvrdilo popust na koji on ostvaruje pravo s obzirom da je on hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata zbog čega da ostvaruje popust pri legalizaciji stambenog objekta u visini od 50%, pri čemu se pozvao na Odluku o komunalnom doprinosu G. S. („Službeni glasnik
G. S.“ broj 39/12-pročišćeni tekst, 13/13 i 25/15), koja činjenica da je tom tijelu bila poznata, slijedom čega je predložio da se postupak obnovi i izvan snage stavi rješenje o komunalnom doprinosu, te rješenje o ovrsi i donose novo odgovarajuće rješenje u kojem će mu biti utvrđen popust od 50%, iz čega je za zaključiti kako je tužitelj svoj prijedlog utemeljio na odredbi čl. 123. st. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku.
Međutim, među strankama ovog spora spornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se u obnovljenom postupku izmijeni rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-361-01/18-01/…, URBROJ: 2181/01-11-01/23- 18-… od 18. rujna 2018. godine, kao i je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te je li primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je li prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odbilo prijedlog tužitelja, odnosno tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, pa je prijeporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.
Odredbom čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09) propisano je da obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
Odredbom čl. 126. st. 1. istog Zakona propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupku dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
Stavkom 2. da ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.
Odredbom čl. 12. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu G. S.
(„Službeni glasnik G. S.“ broj 39/12-pročišćeni tekst, 13/13 i 25/15) propisano je da su plaćanja komunalnog doprinosa oslobođeni HRVI iz Domovinskog rata od I. do X. skupine oštećenja organizma i članovi obitelji poginulog branitelja iz Domovinskog rata određeni u suglasju sa zakonom kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji kada grade odgovarajuću stan radi svog stambenog zbrinjavanja.
Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je pak odbijen prijedlog tužitelja za obnovu postupka pravomoćno okončanog rješenjem o komunalnom doprinosu istog tijela KLASA: UP/I- 361-01/18-01/…, URBROJ: 2181/01-11-01/23-18-… od 18. rujna 2018. godine, ovo stoga što i ovaj sud drži kako okolnosti, odnosno dokazi koje je tužitelj iznio kao razlog za obnovu postupka nisu mogle dovesti do drukčijeg rješenja predmetne upravne stvari, slijedom čega je tužiteljev zahtjev pravilno odbijen, pa ovaj sud zaključuje kako je osporeni akt tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti pravilan i zakonit, kao što je pravilno i zakonito samo prvostupanjsko rješenje, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
Glede tužbenih navoda tužitelja u kojima ističe kako je pogrešno stajalište tuženika da u konkretnom slučaju nema mjesta obnovi postupka, to iz razloga što u vrijeme podnošenja zahtjeva, tužitelj ni njegova supruga nisu bili vlasnici nekretnina, a koje da su prodali upravo da bi izgradnjom stambenog objekta riješili stambeno pitanje, što da upravna tijela nisu smjela zanemariti, pa kako su na takav način postupila da su osporena rješenja nezakonita, za kazati je kako su predmetni prigovori u cijelosti neosnovani.
Naime, prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj svoj prijedlog za obnovu postupka utemeljio isključivo na odredbi čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku, te je u istom kao novu činjenicu, odnosno kao novi dokaz naveo da je on hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata zbog čega da ostvaruje popust pri legalizaciji stambenog objekta u visini od 50%, pri čemu se pozvao na Odluku o komunalnom doprinosu G. S., koja činjenica da je tom tijelu bila poznata,
slijedom čega je predložio da se postupak obnovi i izvan snage stavi rješenje o komunalnom doprinosu, te rješenje o ovrsi i donose novo odgovarajuće rješenje u kojem će mu biti utvrđen popust od 50%
Međutim, takvo što zasigurno ne predstavlja novu činjenicu, odnosno novi dokaz jer se u smislu odredbe čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o općem upravnom postupku kao nove činjenice i dokazi smatraju isključivo one činjenice i dokazi koji su već postojali u trenutku donošenja konačnog upravnog akta, a za koje se nije znalo, odnosno za koje nije postojala mogućnost da se takvi dokazi upotrijebe, ali okolnost koju tužitelj apostrofira ne predstavlja novi dokaz ili činjenicu budući da su takve okolnosti postojale i u vrijeme donošenja rješenja o komunalnom doprinosu, no unatoč tome prvostupanjsko tijelo je provelo postupak radi utvrđenja činjenica koje bi eventualno dovele do drugačijeg rješenja premetne upravne stvari, pa je nakon utvrđenja nepostojanja činjenica, odnosno dokaza za donošenje drugačijeg rješenja,
na temelju odredbe čl. 126. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku odbijen prijedlog tužitelja.
S prethodnim u vezi, za navesti je kako je u provedenom postupku tijelo prvog stupnja utvrdilo kako tužitelj ne ostvaruje pravo na oslobađanje plaćanja komunalnog doprinosa kakvo u vidu ima naprijed citirana odredba čl. 12. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu G. S. budući da spisu prileže dopis Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: 371-01/18-01/…, URBROJ: 522-
05/3-1-20-… od 23. listopada 2020. godine iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je nesporno utvrđeno kako je tužitelj bio vlasnik odgovarajućeg stana u S.,
površine 69,43 m2 kojeg je 2014. prodao M. R. te da je i njegova supruga vlasnica stana u S., . površine 66,25 m2, što sasvim jasno sukladno čl. 84. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17 i 98/19) predstavlja zapreku za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje, a time i prava na besplatno komunalno opremanje stana u
S., .. Kod prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, neprijeporno je da se u konkretnom slučaju ne radi o novim činjenicama, odnosno dokazima koji bi doveli do drugačijeg rješenja predmetne upravne stvari, uslijed čega je pravilno postupilo tijelo prvog stupnja kada je odbilo prijedlog tuženika, te je i tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja.
Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako se tuženik u svom rješenju nije očitovao o svim žalbenim prigovorima navedenim u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, što da predstavlja bitnu povredu postupka, za kazati je kako sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da je tuženik u obrazloženju svog rješenja otklonio sve bitne žalbene prigovore tužitelja koji mogu biti od utjecaja na zakonitost prvostupanjskog rješenja, te je jasno, precizno i okolnosno izložio zbog čega je žalba tužitelja neosnovana, odnosno radi čega je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito,
koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, pa sud nalazi da je tuženikovo obrazloženje rješenja sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku.
Nadalje, u cijelosti su bespredmetni tužbeni navodi tužitelja koji se odnose na komunalnu opremljenost nekretnine za koju je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa i to da u stanu nema struje, vode, zatvora, da je isti neuseljiv, odnosno da je riječ o nekretnini nepodobnoj za stanovanje, pa da je prvostupanjsko tijelo trebalo obaviti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke i utvrditi stanje objekta, ovo najprije iz razloga što takve okolnosti tužitelj uopće nije istaknuo u svom prijedlogu za obnovu postupka, pa kako je nadležno tijelo vezano navodima iz takvog prijedloga, potpuno je jasno da se o takvim navodima nije moglo ni očitovati, a koji zasigurno ne predstavljaju nove činjenice ili dokaze kakve u vidu ima odredba čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku.
Osim toga, ovakvim navodima tužitelj zapravo dovodi u pitanje samu obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, odnosno visinu utvrđene obveze, međutim takvo što također nije bilo predmet postupka koji je prethodio ovom sporu jer je predmet postupka bio isključivo prijedlog tužitelja za obnovu postupka podnesen u smislu odredbe čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku, slijedom čega ovakvi navodi ne mogu biti od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenih rješenja, s tim da je za nadodati kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, koje je pak izvršno i pravomoćno, već je predmet istog ocjena zakonitosti prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen tužiteljev prijedlog za obnovu postupka, kao i akta tuženika kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv tog rješenja.
Također, iako to nije predmet ovog spora, za navesti je i kako je komunalni doprinos u kojem je donijeto rješenje u odnosu na koje je tužitelj podnio prijedlog za obnovu postupka, obračunat od strane prvostupanjskog tijela na temelju dostavljene pravomoćne građevinske dozvole i pripadajuće joj dokumentacije od strane nadležnog tijela, nakon čega je tijelo pravog stupnja utvrdilo predmetnu obvezu, kao i samu visinu komunalnog doprinosa.
Zaključno, sud nalazi potrebnim nadodati kako tužitelj u svom prijedlogu za obnovu postupka okolnost na kojoj je prijedlog utemeljio nije učinio vjerojatnom, kod kojeg stanja stvari je prvostupanjsko tijelo zapravo trebalo na temelju odredbe čl. 126. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku odbaciti njegov prijedlog za obnovu postupka, no unatoč time tijelo prvog stupnja se upustilo u utvrđivanje radi li se konkretnom slučaju o novim činjenicama, odnosno dokazima koji bi doveli do drugačijeg rješenja predmetne upravne stvari, a nakon utvrđenja da se o tome ne radi,
na temelju odredbe čl. 126. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku odbilo je prijedlog tužitelja, no sud ne nalazi da je time povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti je takva okolnost od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja budući je na opisani način, odnosno time što je meritorno odlučeno o njegovom prijedlogu, tužitelj zapravo ostvario veća prava od onih propisanih mjerodavnom odredbom istog Zakona.
Slijedom iznijetog, sud cijeni osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zakonitima, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje
ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.
U Splitu, 12. studenog 2021. godine
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja I. T. i B. M., odvjetnicima u
S., uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2, uz zapisnik od 4. studenog 2021., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
Rj./
1. Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
2. Spis u kalendar 30 dana.
