REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Povrv-1330/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica J. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika O. K. iz J., OIB:…, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 7.listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 12. studenog 2021.
p r e s u d i o j e:
I – Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik A. Š. pod poslovnim brojem Ovrv-1089/2015 od 30.ožujka 2015. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) u roku od 8 dana plati iznos od 280,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18.studenog 2014. do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II – Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika A. Š. pod poslovnim brojem Ovrv-1089/2015 od 30.ožujka 2015. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) u roku od 8 dana plati:
a)iznos od 10.595,05 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18.studenog 2014. pa do isplate,
b)na ime troška ovršnog postupka iznos od 487,50 kuna sa zateznim kamatama od 30.ožujka 2015. do isplate,
te se u ovom dijelu odbija tužbeni zahtjev.
III – Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.150,00 kuna.
Obrazloženje
1.Rješenjem o ovrsi navedenim u izreci prihvaćen je prijedlog za ovrhu od 27.3.2015. na temelju vjerodostojne isprave u pogledu iznosa od 10.875,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos se potražuje s osnove naknade za korištenje električne energije.
Podneskom od 6.8.2020. na mjesto ranijeg ovrhovoditelja stupio je njegov pravni sljednik H. E. d.o.o.
2.Nakon ovršenikovog prigovora podnesenog protiv citiranog rješenja o ovrsi, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
U prigovoru od 26.2.2021. je ovršenik naveo da od 2011. ne koristi stan u kojemu se nalazi predmetni priključak jer je deložiran iz stana te nije koristio usluge tužitelja, a ujedno je prigovorio visini potraživanja i zastari.
Prijedlog za ovrhu je bio podnesen i protiv G. K. koji je umro, a protiv njegovog nasljednika je tužitelj potom povukao tužbu.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz izvoda iz poslovnih knjiga, izvoda iz zapisnika sa skupštine društva, plana podjele društva, konto kartice, računa, spisa Ovr-2574/13 te odluka iz predmeta br. Pst-673/11.
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje električne energije za razdoblje po računima iz 2013. i 2014. Mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 14/06, dalje: OU).
4.1.U postupku nije sporno da tuženik nije platio utuženi iznos.
4.2.Sporno jest je li tuženik dužan platiti navedeni iznos s obzirom na navode da ne koristi predmetni stan od 2011.godine.
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
U izvodu iz poslovnih knjiga evidentirano je dugovanje O. K. i G. K. (ranijeg ovršenika koji je umro i u odnosu na čijeg nasljednika je povučen prijedlog za ovrhu) za priključak na adresi S., u ukupnom iznosu od 10.875,25 kuna sa pojedinačnim računima kako slijedi:
-račun od 18.10.2013. u iznosu od 474,24 kune s dospijećem 5.11.2013.,
-račun od 17.4.2014. u iznosu od 23,94 kune s dospijećem 30.4.2014.,
-6 akontacija u iznosima od po 89,41 kuna s dospijećima 28.4.2014., 15.5.2014., 16.6.2014., 15.7.2014., 16.8.2014., 15.9.2014.,
-račun od 7.11.2014. u iznosu od 9.827,82 kune s dospijećem 17.11.2014.,
-2 računa za kamate u iznosima od 6,84 kune i 5,95 kuna s dospijećima 30.4.2014. i 17.11.2014.
5.1.Tužitelj je dostavio u spis račune od 18.10.2013., 17.4.2014. i 17.11.2014. U prvome je navedeno da je dugovanje na dan izdavanja iznosilo 28.971,17 kuna, a razlika između ukupnog iznosa računa i zbroja izdanih rata za prethodno 6-mjesečno obračunsko razdoblje je 486,90 kuna od kojeg iznosa je odbijena uplata (navedena u izvodu poslovnih knjiga pod stavkom „potražuje“) da bi se dobio iznos od 474,24 kune.
U drugome je navedeno da je dugovanje na dan izdavanja iznosilo 28.710,41 kuna, zbroj izdanih rata za prethodno 6-mjesečno obračunsko razdoblje je 140,75 kuna, a razlika je 30,78 kuna.
U trećemu je navedeno da je dugovanje na dan izdavanja iznosilo 29.277,65 kuna, zbroj izdanih rata za prethodno 6-mjesečno obračunsko razdoblje je 536,46 kuna, a razlika je 9.833,77 kuna.
5.2.Pregledom spisa br. Ovr-2574/13 utvrđeno je:
-da su 22.5.2013. G. S., V. P. i D. T. protiv O. K. podnijeli prijedlog za ovrhu radi iseljenja iz stana u S., temeljem presude ovog suda br. Pst-1225/11 od 18.9.2012. koja je postala pravomoćna 21.3.2013. i ovršna 3.5.2013.,
-da je pravomoćno rješenje o ovrsi provedeno 1.10.2014. kad je stan predan u posjed ovrhovoditeljima uz pomoć sudskog ovršitelja što je zapisnički utvrđeno u predmetu;
-da je u obrazloženju presude br. Pst-1225/11 od 18.9.2012. (priložena spisu Ovr- 2574/13) navedeno kako je tuženik na predmetnom stanu imao status zaštićenog najmoprimca temeljem presude iz 2001. kojom je nadomješten ugovor o najmu, a u iskazu u tom postupku je naveo da je u stan uselio s roditeljima i braćom, a nakon smrti roditelja je postao nositelj stanarskog prava.
5.3.Predmet br. Pst-673/2011 i drugostupanjska odluka br. Gžp-415/13 donesena povodom žalbe protiv presude donesene u prvostupanjskom postupku nisu od značaja za ovaj spor jer je u tom predmetu tuženikov brat G. K. tražio da se utvrdi članom obiteljskog domaćinstva što je činjenica nebitna za ovaj predmet.
5.4.Iz izvoda iz zapisnika sa skupštine društva te plana podjele društva je vidljivo da je u pogledu potraživanja H. E. d.o.o. pravni sljednik ranijeg ovrhovoditelja H. d.o.o. Navedena materijalno-pravna sukcesija dovodi i do procesno-pravne sukcesije (tako i ŽS
Dubrovnik: Gž-57/2020).
6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, ovaj sud je odlučio kao u izreci zbog sljedećih razloga.
Tuženik je pasivno legitimiran jer je priključak električne energije po svemu sudeći glasio na njegove roditelje koji su bili nositelji stanarskog prava (jer bi bilo teško za povjerovati da je u doba bivše SFRJ netko drugi za njih plaćao potrošenu električnu energiju), a on je sam tvrdio da je nakon njihove smrti postao nositelj stanarskog prava te je očito na taj način postao i obveznik podmirenja utroška električne energije potrošene u tom stanu.
6.1.Račun od 18.10.2013. tuženik nije dužan podmiriti jer je nastupila zastara po čl.232.st.1.toč.1.ZOO budući da je dospijeće 5.11.2013., a prijedlog za ovrhu podnesen 27.3.2015.
6.2.Račun od 17.4.2014. u iznosu od 23,94 kune s dospijećem 30.4.2014., te 6 akontacija u iznosima od po 89,41 kuna s dospijećima 28.4.2014., 15.5.2014., 16.6.2014., 15.7.2014., 16.8.2014., 15.9.2014., tuženik bi bio dužan platiti jer je riječ o potraživanjima koja nisu zastarjela te su nastala u razdoblju do 1.10.2014. tj. dok je on posjedovao predmetni stan i priključak električne energije.
S druge strane, tuženik nije ni tvrdio ni dokazao da je prije nastanka potraživanja otkazao ugovor u skladu s čl.40.st.1.OU-a.
Međutim, treba svakako naglasiti da je tužitelj isprva tužio dvoje tuženika i prema njima nije postavio solidaran zahtjev što bi značilo da svaki od tuženika duguje po 1/2 iznosa (čl.41.st.2.ZOO). Stoga je tuženik obvezan platiti tužitelju temeljem čl.9. i 29.ZOO iznos od 280,20 kuna (560,40 : 2) sa zateznim kamatama od 18.11.2014. do isplate budući da su do 18.11.2014. sva potraživanja dospjela pa je otad sigurno tuženik u zakašnjenju.
Vezano za zatezne kamate, treba reći da je tužitelj podneskom od 6.8.2020. preinačio tužbu na način da je tražio zatezne kamate za dulje razdoblje nego li što je navedeno u prijedlogu za ovrhu tj. tražio je zatezne kamate na pojedine iznose računa od dospijeća istih do isplate. Međutim, tužitelj tijekom postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga ne može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog, osim povlačenjem tužbe u cijelosti ili djelomično (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2.6.2017.). Stoga, onakvu preinaku tužbe sud mora zanemariti.
6.3.Što se tiče računa od 7.11.2014. na iznos od 9.827,82 kuna, treba reći da je ovaj sud uvjerenja da je tužitelj u taj račun uključio i cijenu sve zastarjele potrošnje električne energije koja potrošnja je nastala prije izdavanja računa od 18.10.2013. što je najstariji račun obuhvaćen ovom tužbom. Jednostavno je nelogično da bi jedan stambeni prostor potrošio u 6-mjesečnom razdoblju toliku količinu električne energije (18413 kWh - koliko je navedeno u obračunu na poleđini računa) kao da je riječ o nekakvoj tvornici, a s druge strane za ostale mjesece se ispostavljaju računi (akontacije) u iznosima manjim od 100,00 kuna. Stoga, u takvim okolnostima, ovaj sud drži da tužitelj nije vjerodostojno dokazao količinu tuženikove potrošnje i visinu duga po ovom računu te da je zapravo riječ o zastarjelom potraživanju.
6.4.Što se pak tiče tužiteljeve tvrdnje da tuženik nije prigovorom osporavao račune, treba navesti da je u računima kao adresa za dostavu navedena adresa S., pa ako je tuženik 1.10.2014. deložiran sa te adrese, onda mu sigurno na istu nije mogao biti dostavljen račun od 7.11.2014. te nije ni mogao znati za iznos računa i podnijeti prigovor tužitelju.
6.5.Što se tiče iznosa od 12,79 kuna, koji se odnosi na račune kamata, treba reći da načelno gledano tužitelj prema čl.29.ZOO-a ima pravo obračunati zatezne kamate u slučaju kašnjenja s plaćanjem. Međutim, tužitelj nije dostavio te račune pa je nejasno uopće na koja dugovanja su obračunate kamate. U takvim okolnostima, treba reći da je teret dokaza postojanja potraživanja na tužitelju, a kako tužitelj nije dostavio obračune kamata i dokazao svoje potraživanje, to je odbijen tužbeni zahtjev u ovom dijelu.
6.6.Stoga, iz iznesenog proizlazi da je tužbeni zahtjev dijelom osnovan pa je tuženik temeljem čl.9. i 29.ZOO obvezan platiti tužitelju 280,20 kuna (vidjeti toč.6.2.) sa zateznim kamatama od 18.11.2014. do isplate, a odbijen je tužbeni zahtjev u pogledu preostalog iznosa od 10.595,05 kuna sa zateznim kamatama. Temeljem čl.451.st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) platni nalog je dijelom održan na snazi, a dijelom ukinut.
7.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154.st.2.ZPP-a. Tužitelj je uspio u sporu 3%, a tuženik 97% pa bi primjenom citirane odredbe tužitelj trebao tuženiku naknaditi trošak, a tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka je valjalo odbiti. No, tuženik nije potraživao trošak pa mu zato nije dosuđen trošak.
U Splitu, 12.studenog 2021.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
