Poslovni broj: 10 UsI-99/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. J., Z., A.

S…, zastupanog po opunomoćeniku T. K., odvjetniku u Z., N.

M…., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Sarajevska cesta 7, zastupanog po službenoj osobi V. D., radi prestanka djelatne vojne službe, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 4. studenog 2021. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja H. Ć., odvjetnika u S. i službene osobe tuženika, 12. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 805-06/20-05/3,Urbroj: 512-2501- 20-2 od 23. studenog 2020. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Klasa: UP/I 805-06/20-05/20, Urbroj: 512M2-010103-20-2 od 22. listopada 2020.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika Klasa:

UP/II 805-06/20-05/3,Urbroj: 512-2501-20-2 od 23. studenog 2020. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Klasa:

UP/I 805-06/20-05/20, Urbroj: 512M2-010103-20-2 od 22. listopada 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim se utvrđuje da vojniku, A. J., ovdje

tužitelju, prestaje djelatna vojna služba po sili zakona s danom 13.10.2020. zbog izrečene stegovne kazne prestanka djelatne vojne službe, uz nečastan otpust.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja tužitelj je u bitnom naveo da je Ministarstvo obrane, Vojnostegovni sud dana 2. listopada 2020. donio rješenje Klasa: UP/I-805-12/20-05/93, Urbroj: 512-21-20-21 kojim je tužitelj proglašen odgovornim zbog stegovnog prijestupa iz čl. 175. st. 3. t. 25. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, počinjenog na način opisan u izreci tog rješenja, te mu je za taj stegovni prijestup izrečena stegovna kazna-prestanka djelatne službe. Protiv navedenog rješenja da je tužitelj već ranijom tužbom pokrenu spor pred ovim sudom, osporavajući ga u cijelosti, pa kako ovdje osporena rješenja o prestanku djelatne vojne službe su samo derivat ex lege navedenog rješenja o stegovnoj kazni,

ono da se također osporava u cijelosti, s istom argumentacijom kao u ranijoj tužbi protiv rješenja o stegovnoj odgovornosti tužitelja. Potom tužitelj opširno obrazlaže i izlaže razloge zbog kojih drži da je nezakonito gore citirano rješenje Vojnostegovnog suda od 2. listopada 2020., te navodi da uslijed takve neosnovanosti rješenja o stegovnoj kazni da su neosnovana i ovdje osporena rješenja. Slijedom navedenog, predlaže donijeti presudu kojom će se usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporena rješenja i utvrditi da tužitelju nije prestala djelatna vojna služba i naložiti tuženiku vraćanje tužitelja u djelatnu vojnu službu. Ujedno je podnio i prijedlog za donošenjem odluke o odgodnom učinku tužbe pozivom na odredbu članka 26. ZUS-a, obzirom a veliku materijalnu i nematerijalnu štetu koja bi za tužitelj mogla nastati izvršenjem osporenog rješenja prije okončanja upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da navodi tužbe nisu utemeljeni, te je istaknuo da je Vojnostegovni sud rješenjem Klasa: UP/I-805-12/20- 05/93, Urbroj: 512-21-20-21 od 2. listopada 2020. proglasio odgovornim ovdje tužitelja zbog počinjenog stegovnog prijestupa iz članka 175. st. 3. t. 25. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te mu je za taj stegovni prijestup temeljem članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i članka 181. stavka 1. točke 12. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske izrekao stegovnu kaznu prestanak djelatne službe. Potom se tuženik poziva i citira odredbu članka 204. stavka

1. točke 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i članka 205. stavka 1. točke13., te članak 211. stavak 2. točku 1. istog Zakona i navodi da je utvrđeno da je rješenje Vojnostegovnog suda kojim je tužitelju izrečena stegovna kazna prestanka djelatne vojne službe postalo izvršno dana 13. listopada 2020. Tu činjenicu tužitelj da u tužbi ničime nije osporio, te je stoga osporeno rješenje zakonito. Tužitelj ni u tužbi nije ponudio pravnorelevantne niti činjenične razloge za drugačije rješavanje ove upravne stvari, već u tužbi osporava zakonitost razloga koji su doveli do ovakvog rješenja Vojnostegovnog suda, što nije pravnorelevantno za odlučivanje o prestanku službe, budući nije ničime osporena činjenica izvršnosti pobijanog rješenja Vojnostegovnog suda. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 4. studenog 2021., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužitelja naveo da ustraje u tužbi i svim navodima iznesenim u istoj, dok je službena osoba tuženika navela da ostaje kod odgovora na tužbu kao i obrazloženja osporenog rješenja, te je predložila da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio izvođenje dokaza uvidom u spis Vojnostegovnog suda, Klasa:

UP/I-805-12/20-05/93, Urbroj: 512-21-20-21, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga. 9.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti rješenja kojim se tužitelju utvrđuje prestanak djelatne vojne službe po sili zakona, zbog izrečene stegovne kazne prestanka djelatne vojne službe, uz nečastan otpust.

11. Među strankama je sporno je li donošenjem ovdje osporenih rješenja kojim se tužitelju utvrđuje prestanak djelatne vojne službe po sili zakona, uz nečastan otpust, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12. Za rješavanje konkretne upravne stvari mjerodavne su odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, u daljnjem tekstu: Zakon o službi u OS RH).

13. Prema odredbi članka 205. stavka 1. točke 13. Zakon o službi u OS RH djelatnoj vojnoj osobi služba prestaje po sili zakona ako joj je izrečena stegovna kazna prestanka službe, danom izvršnosti rješenja vojnostegovnog suda o izricanju kazne.

14. Odredbom članka 211. stavka 2. postavka 1. Zakon o službi u OS RH nečastan otpust dobivaju osobe koje su izgubile službu na temelju izvršnog rješenja vojnostegovnog suda.

15. Iz podataka spisa predmeta, što među strankama nije ni sporno, proizlazi kako je rješenjem Vojnostegovnog suda Klasa: UP/I-805-12/20-05/93, Urbroj: 512-21- 20-21 od 2. listopada 2020. tužitelj proglašen stegovno odgovornim zbog počinjenog stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 25. Zakon o službi u OS RH za što mu je temeljem članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti (Narodne novine, br. 122/15) i članka 181. stavka 1. točke 12. Zakon o službi u OS RH izrečena stegovna kazna prestanka djelatne službe, a koje rješenje je prema podacima spisa predmeta postalo izvršno 13. listopada 2020.

16. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

17. Naime, u okolnostima kada je rješenje kojim je tužitelju izrečena kazna za tešku povredu službene dužnosti – prestanak djelatne vojne službe postalo izvršno 13.

listopada 2020., a koja činjenica među stranka nije niti sporna, to je za prvostupanjsko tijelo nastala obveza donošenja rješenja o prestanku djelatne vojne službe po sili zakona, uz nečastan otpust. To je po naravi deklaratorno rješenje kojim se utvrđuje prestanak djelatne vojne službe uz nečastan otpust kao posljedica zakonom propisanog razloga (prestanak državne službe po sili zakona na temelju izvršenog rješenja Vojnostegovnog suda).

18. S tim u vezi, za istaći je da je postupak u kojem su donesena ovdje osporena rješenja samostalan postupak u odnosu na postupak u kojem se utvrđuje tužiteljeva odgovornost za stegovni prijestup. Iz tog razloga sud se ovdje nije ni upuštao u osnovanost tužbenih navoda kojima tužitelj prigovara načinu na koji je utvrđena stegovna povreda. Naime, za donošenje ovdje osporenog rješenja zakonom se traži isključivo izvršnost rješenja kojim je utvrđen prestanak djelatne vojne službe po sili zakona, a to je ovdje rješenje s klauzulom izvršnosti koje je prema spisu priloženom dopisu Klasa: UP/I-805-12/20-05/93, Urbroj: 512-21-20-22 od 21. listopada 2020. Vojnostegovni sud dostavio Službi za djelatno vojno osoblje Sektora za planiranje i upravljanje ljudskim potencijalima, Upravi za ljudske potencijale.

19. Kod ovakvog stanja stvari, sud drži kako su odlučne činjenice od kojih ovisi zakonitost ovdje osporenih rješenja pravilno utvrđene te se temelje na pravilnoj primjeni prava za što je u istima dano odgovarajuće obrazloženje, te ne nalazi da su ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUS-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a

valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je odlučeno u izreci presude.

20. Naposljetku, u okolnostima kada ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti zakonitim, to je valjalo odbiti prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja osporenog rješenja u smislu odredbe članka 26. ZUS-a, pa je stoga riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu 12. studenog 2021.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba

se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 67. stavka 1. u svezi članka 26. ZUS-a.

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi

- tuženiku, uz zapisnik o objavi i uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis

RJ./

1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18). 2.

Spis u kalendar 30 dana.