Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2413/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Jadranki Toša Berečić, u pravnoj stvari tužitelja S. U. (OIB: ...) iz S., ..., koga zastupa OD Lj.&p. d.o.o. iz S., protiv tuženika N. n. c. d.o.o. (OIB: ...), sa sjedištem u Z., ..., koga zastupa I. S. G., odvjetnica iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 5. svibnja 2021., poslovni broj P-5316/2019, 12. studenoga 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu od 5. svibnja 2021., poslovni broj P-5316/2019.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Tužba se odbacuje.

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak, u iznosu od 2.500,00 kn."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj, iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. t. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je porekao osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba kao neosnovana odbije, a njemu dosudi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U pobijanom rješenju ne postoje nejasnoće ni proturječnosti, kao ni drugi nedostaci zbog kojih se ne bi moglo ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi, a koja se ne konkretizira, a niti koja druga iz navedenog članka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. U izjavljenoj žalbi tužitelj ne spori da se sa zahtjevom za ispravkom sporne informacije obratio nakladniku, uz analizu odredbi čl. 2. st. 6. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM) i čl. 2. st. 9. ZM, kojim se definira tko je medijski nakladnik te koji mu je posao, a tko glavni urednik, tko ga imenuje i razrješava (nakladnik) i za što je odgovoran.

7. Slijedom navedenoga, a budući je glavni urednik sastavni segment ukupne medijske strukture nakladnika, izvodi zaključak da zahtjev glavnog urednika za objavu ispravka informacije ne predstavlja pretpostavku za stjecanje prava na tužbu po čl. 22. st. 2. ZM, a kako to zaključuje prvostupanjski sud.

8. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da nisu ispunjene procesne pretpostavke propisane ZM za podnošenje tužbe, a to iz razloga što je tužitelj zahtjev za ispravkom informacije poslao nakladniku tuženika, a ne glavnom uredniku, kako je to propisano odredbom čl. 40. ZM.

9. Odredbom čl. 38. st. 4. Ustava Republike Hrvatske, zajamčeno je pravo na ispravak škodljive informacije, odnosno to se pravo jamči svakome kome je javnom vlašću povrijeđeno Ustavom utvrđeno pravo. Zato je u samom zahtjevu za objavu ispravka (pa i kada je taj zahtjev procesna pretpostavka dopustivosti tužbe za naknadu štete, kao u predmetnom slučaju u kojem tužitelj zahtijeva naknadu neimovinske štete povrede prava osobnosti zbog objave članka u dnevnom listu "N.", dana 21. lipnja 2016.) nužno uključeno navedeno subjektivno pravo utemeljeno na Ustavu.

10. Posljedica tog prava je pravno utuživa obveza glavnog urednika (a ne nakladnika) da objavi ispravak informacije prema postupku koji je zakonom reguliran. 11. Pravo na ispravak s posljedicom utužive obveze glavnog urednika da ispravak objavi, jedini je način naknade neimovinske štete uzrokovane javnom informacijom, koji je zajamčen Ustavom Republike Hrvatske.

12. Objava ispravka ima obeštećujući karakter za neimovinsku štetu (čl. 22. st. 1. ZM), a za tu objavu se može utužiti samo glavni urednik (čl. 46. ZM), ne i nakladnik, te u toj parnici glavni urednik može isticati eskulpacijske prigovore meritorne naravi (čl. 48. st. 2. i 3. ZM) da šteta nije nastala, da je informacija korektna i istinita, tada je logično i u skladu sa smislom instituta ispravka, tumačenje prvostupanjskog suda da zahtjev glavnom uredniku predstavlja pretpostavku za stjecanje prava na tužbu po čl. 22. st. 2. ZM.

13. Naprijed navedeno je vezano za obvezu oštećenika da pod prijetnjom gubitka prava na tužbu, zatraži objavu ispravka, kao izvor općeg načela odštetnog prava da oštećenik, prema principu zabrane zloupotrebe prava, mora poduzeti sa svoje strane što je u njegovoj moći da se smanji šteta, odnosno ublaže posljedice štetne radnje.

14. Slijedom izloženoga, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

15. Žalbu je stoga kao neosnovanu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. t. 2. ZPP).

16. Podredno pobijana odluka o naknadi parničnog troška je sukladna odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

17. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

Osijek, 12. studenoga 2021.

Sudac

Jadranka Toša Berečić, v.r.