Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj P-150/2020-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlje, u pravnoj stvari tužiteljice V. S., OIB: …, Z., protiv tuženika D. P., OIB: …, M., zastupan po punomoćniku T. M., odvjetniku u M., radi predaje - povrata, 12. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku i to D. P. IZ M., ukloniti postavljene potporne stupove i terasu sa k.č. br. … k.o. Metković odnosno okolnog zemljišta u vlasništvu / posjedu tužitelja V. S. iz M., OIB: …, te isto zemljište predati u neposredan posjed tužitelju, i to slobodno od stvari i osoba i t o sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka a sve zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom po stopi određenoj člankom 29. ZOO-a i Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke, na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa, pa sve do isplate i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica zakonski nasljednik iza pok. I. S. iz M., temeljem rješenja o nasljeđivanju O-3549/08-8, UPP-OS 92/08-8 od 17.lipnja 2008.godine, koji je bio vlasnik i posjednik kuće i okolnog zemljišta izgrađene na k.č.br. … k.o. M. te je ista u trenutku podnošenja ove tužbe posjednik istih nekretnina. Nadalje, tužitelj da je dana 01.07.2015.godine došao do saznanja da je tuženik uzurpirao vlasništvo / izvršio smetanje posjeda na zemljištu koje se nalazi u posjedu / vlasništvu tužitelja. Naime, tuženik na k.č. … k.o. M. ima izgrađenu obiteljsku kuću. Po saznanju tužitelja od dana 01.07.2015.godine tuženik je na istoj kući, a koja svim svojim vanjskim zidovima dodiruje među naznačene čestice …, vršio građevinske radove kojima je izvan međe nadogradio potporne stupove i terasu, čime je počinio smetanje posjeda tužitelja na zemljištu u čijem se posljednjem i mirnom posjedu nalazi te također počinio uznemiravanje vlasništva tužitelja na istome. Stoga imajući sve navedeno u vidu tužiteljica je podnijela sudu predmetnu tužbu predloživši da sud prihvati njezin tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi se tužbi i tužbenim zahtjevima. Predlaže sudu da tužbu odbaci, podredno predlaže sudu da tužbene zahtjeve odbije kao neosnovane, a tužiteljicu obveže da mu u roku od 8 dana nadoknadi troškove ovoga spora sa zateznim kamatama po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku od dana donošenja odluke do isplate. Nadalje u odgovoru na tužbu se navodi kako tužiteljica nije, niti je to ikada bila, posjednica i vlasnica zemljišta na kojemu je tuženik sagradio predmetne potporne stupove i terasu. Povrh toga, ti stupovi i terasa se ne nalaze na kat.čest. br. … k.o. M. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je predmetne stupove i terasu sagradio prije više od 15 godina. Znači, davno je pretekao jednogodišnji objektivni rok u kojemu se može tražiti sudska zaštita posjeda. Da je tuženik izgradio navedene stupove i terasu tužiteljica je saznanja nekoliko godina prije 1.srpnja 2015.godine; protekao je , dakle, i subjektivni rok za traženje sudske zaštite posjeda. Dakle, ova tužba zbog smetanja posjeda je u prvom redu nepravodobna pa je za donošenje zakonite i pravilne odluke po toj tužbi manje bitno to što je tužbeni zahtjev istaknut i istoj u cijelosti neosnovan. Tuženik napominje da je s njim na navedenoj terasi više puta sjedio i razgovarao tužiteljičin sada pok. otac I. S., koji nikada tuženiku nije iznio nikakve prigovore na gradnju te terase i stupova. Između tužiteljice i njenog pok. oca s jedne strane i tuženika s druge strane, nikada nije bio prijepora o graničnoj crti koja dijeli njihove nekretnine. Tuženik je na rubu svojeg zemljišta izgradio betonski ogradni zid sa žicom, s čime je tužiteljičin otac bio u cijelosti suglasan. Gradnjom predmetne terase i potpornih stupova tuženik nije prešao granicu svoje nekretnine.

3. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe izveo dokaze pregledom i čitanjem: podnesaka stranaka, posjedovnih listova k.o. M.: PL …, PL …, ZK izvadaka za čestice iz vještva, vještva M. V. i dopune istog, iskaza svjedoka i parničnih stranaka, ponovnim saslušanjem svjedoka M. J., N. P., A. V. i M. P., pregledom rješenja ovog suda Psp-2/2019, rješenje Gž-124/2020.

4. Ovaj sud je donio rješenje Psp-2/2019 kojim se odbija tužba tužiteljice u odnosu na tužbu za smetanje posjeda. To rješenje je Županijski sud svoj presudom Gž-124/2020 i potvrdio, pa je u odnosu na taj dio pravomoćno odlučeno, dok je u odnosu na vlasničku tužbu radi prestanka uznemiravanja Županijski sud svojim rješenjem Gž-124/2020 ukinuo rješenje Psp-2/2019 u dijelu kojim je tužba odbačena.

5. Stoga je sud u daljnjem tijeku postupka raspravio tužbu tužiteljice u odnosu na zahtjev iz izreke i navode u bitnom da je ista vlasnica, a da je tuženik izgradio zid i terasu na nekretnini u njenom vlasništvu, pa da stoga traži zaštitu u vidu presude da se tuženiku naloži uklanjanje zida i terase, odnosno predaju iste u posjed tužiteljici.

6. Među strankama nije sporna aktivna ni pasivna legitimacije, te da je terasu koja je predmet spora gradio tuženik, a da je zid, bar dijelom, iz/na/dogradio tuženik. 7. Među strankama je ostalo sporno tko je vlasnik nekretnine na kojoj je izgrađen zid, u naravi ogradni zid koji odjeljuje nekretninu tužiteljice i tuženika, da li je zid građen već ranije, ili zadnjih godina od strane tuženika, te tko je vlasnik dijela nekretnine na kojem je izgrađena terasa.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev kao u izreci u potpunosti neosnovan.

9. Iz uviđaja na licu mjesta uviđaja na licu mjesta je utvrđeno da je predmet spora nekretnina na kojoj je betonski zid, te terasa tuženika koju je izgradio tuženik s 2 stuba.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka M. V. te dopune istog proizlazi da niti zid, a niti nastrešnica nisu izgrađeni na k.č. … k.o. M., već na k.č. … i … te …, sve k.o. M. nova izmjera (a koje čestice, pojednostavljeno rečeno, preklopom katastarskog i zemljišnoknjižnog operata odgovaraju čest. zem. …, … te … k.o. M. stara izmjera), odnosno da je sporna terasa sa stupovima izgrađena na k.č. … k.o. M. nova izmjera, odnosno čest. zem. … k.o. M. stara izmjera.

11. Tužiteljica je prigovarala vještvu u bitnom tražeći da se vještak očituje na povijesni prikaz, odnosno promjene granica - linija čestica koje su predmet spora, da isti sačini i nalaz glede visine zida, da utvrdi u kojoj mjeri je tuženik prekoračio u nekretninu tužiteljice, odnosno da je nezakonito izgradio ogradni zid.

12. Vještak je na navedeno sastavio dopunu (list 66 do 69 spisa) u kojem se očitovao da je detaljno izvršio uvid u povijesne katastarske planove te da je utvrdio do nikakvog pomicanja granica nije došlo, da vještačenje visine zida ne spada u nadležnost vještaka geodetske već građevinske struke, kao i pitanje legalnosti gradnje zida ili drugih objekata, te da je linije nekretnina jasno ucrtao. Pojasnio je da su na snazi stara izmjera iz razdoblja prije 1978. te nova koja je stupila na snagu 17.11.1978. nakon provedenog postupka nove katastarske izmjere i postupka izlaganja na javni uvid. Takvo vještvo je sačinjeno jasno, stručno i ovom sudu, ali i strankama, dalo je sve potrebne odgovore za ovu parnicu, a pitanja legalnosti gradnje visine zida, ne samo da nisu bitni za ovaj postupak, nego i ne spadaju u nadležnost vještaka geodeta. Nikakvih drugih prijedloga nije bilo da se provodi neko drugo vještvo, a ovo vještaka M. V. je dalo iscrpan prikaz predmeta spora i sva potrebna pojašnjenja.

13. Kako dakle iz vještva ne proizlazi da bi zid i terasa bili uopće izgrađeni na k.č. …, a koja k.č. … je u PL … nova izmjera k.o. M. upisana na posjednika I. S. pok. J. (otac tužiteljice), to jasno ukazuje da već taj podatak upućuje da tužiteljica ne dokazuje svoje tvrdnje u tužbi da bi zid bio izgrađen na toj čestici nove izmjere. Štoviše, ZK izvaci priloženi spisu ne ukazuju da bi bilo koja od čestica na kojima je zid izgrađen kao i terasa (ZK čestice …, …, … k.o. M. stara izmjera) bila u vlasništvu tužiteljice, odnosno ni njezinog oca. A iz posjedovnog lista PL … proizlazi čak da je posjednik k.č. … k.o. M. (nova izmjera) upravo tuženik P. D. (na kojoj kat.čest. je dio zida).

14. Pa sud je i pored tih činjenica da ni zid ni terasa nisu izgrađeni na utuženoj čestici, odlučio saslušati predložene svjedoke koji su jasno i nedvojbeno, u svim bitnim okolnostima suglasno iskazivali kako se radi o zidu koji je izgrađen na starini tuženika – njegova djeda M. B., da prilikom gradnje zida, a koji je izgrađen prije izgradnje kuće 1983. godine, nije bilo nikakvih problema s pokojnim prednikom tužiteljice – njenim ocem I. S., da isti nikad nije posezao ni za zidom ni za terasom, bili prigovarao glede istog. Sud je poklonio vjeru tim svjedocima jer se radi o susjedima (izuzev A. V. koji je radio na izgradnji kuće 2 godine – od 1983. godine, pa mu je taj dio tijekom gradnje kuće i podesta sporne terase očito mogao biti poznat, kao i okolnosti eventualnog posezanja I. S. glede zida ili podesta terase) i koji po tom svojstvu i po svojim godinama mogu imati baš takva saznanja kao susjedi i relativno starije osobe u smislu saznanja bitnih za ovaj postupak.

15. Dakle, ništa izuzev pukih tvrdnji tužiteljice u ovom spisu ne upućuje da bi sporni zid i terasa bili izgrađeni na k.č. … ili uopće bilo kakvoj nekretnini u njezinom vlasništvu, ili da bi ikada bili u posjed njen ili njenog prednika - oca I. S. Upravo suprotno, svi dokazi jasno upućuju da se radi o nekretnini tuženika D. P., da su zid i terasa građeni na njegovu vlasništvu koje je glede nekretnine na kojoj su se zid i terasa gradili njegova starina i to njegova pok. djeda M. B. Tuženik je to vlasništvo posve jasno, mirno uživao, neometano od bilo koga pa i od pok. I. S. više desetljeća (u najgorem slučaju po tuženika od 1983.godine), pa tvrdnje i iskazi tužiteljice ne predstavljaju nikakav dokaz koji bi sudu dao drugačiji zaključak. Štoviše, tužiteljica svojim ponašanjem tijekom postupka ukazuje na nerazuman pristup ovoj pravnoj stvari, a dokaznim prijedlozima apsolutnim ni s čim ne ukazuje sudu da bi zaključak ovog suda mogao biti imalo poljuljan, stoga je sud čvrstog uvjerenja da je upravo tuženik vlasnik nekretnine na kojoj je izgrađen zid i terasa koji su predmet spora, a ne tužiteljica V. S., a niti je to bio njezin prednik I. S. koji očito nikada do svoje smrti nije posezao za predmetom spora, pa ni potezao to pitanje dok se nije pojavila tužiteljica nakon njegove smrti.

16. Sukladno čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: "ZV") vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Sukladno čl. 162.st.1. ZV da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. U ovom postupku tužiteljica nije dokazala da su sporni zid i terasa izgrađeni na čestici u njenom vlasništvu, a tuženi D. P. jest dokazao da je vlasnik upravo nekretnina na kojoj su izgrađeni sporni zid, terasa (kao i kuća i dvorište prema iskazima svih svjedoka), pa je tužiteljicu valjalo odbiti s njenim tužbenim zahtjevom kao u izreci.

17. Odluka o trošku postupka u toč. II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. čl. 155. ZPP-a i Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika jer je tuženik uspio u sporu, pa su mu priznati troškovi koji su bili nužni i opravdani. Pri tom je ovaj sud uzeo u obzir da su tužitelju pravomoćno riješeni troškovi iz posjedovne parnice (2.500,00 kn), pa mu je u priznao traženi trošak za sastav obrazloženog podneska od 12.10.2020. godine za daljnji postupak (parnicu glede tužbenog zahtjeva po tužbenom zahtjevu iz izreke) kojim obavještava da ne može pristupiti na ročište, te stoga iznosi dokazne prijedloge, i to prema vrijednosti predmeta spora, u iznosu 250,00 kn + PDV25% u iznosu od 62,50 kn, dakle ukupno 312,50 kn, dok ostali trošak nije nastao.

18. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 12. studenog 2021.

S u d a c :

Ante Šprlje

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, a putem ovog suda. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatra se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. V. S., Z.

2. T. M., odvjetnik u M., M.