Broj: Ppž-10765/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J.N., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 22. rujna 2021., broj: 82. Pp-2633/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. J.N. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. J.N. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 22. rujna 2021., broj: 82. Pp-2633/2021-6, proglašen je krivim okr. J.N. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 300,00 kuna u izrečenu novčanu kaznu prema Izvješću o uhićenju od 21. rujna 2021. pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.700,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

1.1. Istom presudom, okr. J.N. na temelju članka 13. i 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve nasilja nećakinje R.M. s prebivalištem u XX XX, na bilo kojem mjestu na udaljenosti manjoj od 15 (petnaest) metara u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

2. Protiv te presude, okr. J.N. osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da je nepravedno osuđen i to samo temeljem iskaza R.M.. Ističe da je točno da je inkriminirane prilike bio u dvorištu svog šogora te da je otišao u voćnjak te da je tom prilikom uzelo dva stara točka različitih dimenzija jer nije znao koji bi mu odgovarao ali da mu je Renata rekla da ih mora ostaviti što je on i učinio, a ona da se sa time nije zadovoljila te je ustvari ona njega vrijeđala, a pošto je znala da ima uvjet da se htjela osvetiti i njemu i svom ocu. Navodi da je on dao iskaz da ju nije vrijeđao niti fizički ni psihički maltretirao te da je on osuđen bez dokaza.

5.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

5.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu svjedokinje oštećene R.M., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te je iskazivala o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret pa je tako iskazala „…kritične zgode oko 10,05 sati nalazila sam se u dvorištu svoje obiteljske kuće…kada sam uočila svoj ujaka J.N. kako ide iz voćnjaka i nosi kotače od mojih bicikala…te mu se obratila smirenim tonom riječima: „Ne možeš to uzeti, to nije tvoje vlasništvo, nisi me ni pitao“, a on je meni galameći uzvratio riječima…Zatim je jedan kotač spustio na pod, a drugi je u jednom trenutku bacio u mom smjeru gdje sam se ja izmakla, a kotač je odletio iza mene. Zatim mi se obratio riječima: „Sve što ti se desi u slijedećim danima, desit će ti se od mene, vidit ćeš ti za par dana, sve tvoje stvari bacit ćemo na hrpu:“ što me je uznemirilo i uplašilo…“. Potrebno je istaknuti da iz Zapisnika od 21. rujna 2021. (list 21-23 spisa) jasno proizlazi da nakon iskaza svjedokinje, okrivljenik nije imao pitanja niti je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje, a kojim bi ukazao na nevjerodostojnost njezinog iskazivanja. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.3. Žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega žalba okrivljenik zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenik ističe da mu preostaje da odleži te dane u zatvoru jer nema novaca da to plati.

6.1. Razmotrivši odluku o kazni, a povodom žalbenih navoda, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

6.2. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 90 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti, budući da novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, predstavlja novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu novčane kazne.

6.3. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja i uznemiravanja, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji u cijelosti.

6.4. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve nasilja nećakinje R.M., na bilo kojem mjestu na udaljenosti manjoj od 15 metara u trajanju od mjeseca. Obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih je izrekao zaštitnu mjeru, prihvaća i ovaj sud, držeći da su izneseni razlozi konkretni i zakonski osnovani. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od četiri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. studenog 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.