1

Poslovni broj: 46 Gž-952/2024-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 46 Gž-952/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Trogir holding d.o.o.Trogir, Put Mulina 2, OIB: 09746817380, protiv tuženice Ivane Marić kao vlasnice obrta za trgovinu i izradu LUMARA, Trogir, Ivana Đukanovića 6A, OIB: 58944096412, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Povrv-1144/21-29 od 23. listopada 2023., dana 5. ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Povrv-1144/21-29 od 23. listopada 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira posl. broj Ovrv-1216/2020 od 20.01.2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.187,82 eura/ 8.949,60 kuna, zajedno sa pripadajuću zateznu kamatu koje teku na iznose kako slijedi:

na iznos od 118,78 eura/894,96 kn od 21.04.2019. do isplate

na iznos od 118,78 eura/894,96 kn od 26.04.2019. do isplate

na iznos od 118,78 eura/894,96 kn od 01.06.2019. do isplate

na iznos od 118,78 eura/894,96 kn od 01.07.2019. do isplate

na iznos od 118,78 eura/894,96 kn od 01.08..2019. do isplate

na iznos od 118,78 eura/894,96 kn od 01.09.2019. do isplate

na iznos od 118,78 eura/894,96 kn od 01.10.2019. do isplate

na iznos od 118,78 eura/894,96 kn od 01.11.2019. do isplate

na iznos od 118,78 eura/894,96 kn od 31.12.2019. do isplate

po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 51,43 eura/ 387,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.01.2021. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška tužitelju isplati iznos od 39,82 eura/300,00 kuna.“

 

2. Protiv presude suda prvog stupnja žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. ; dalje: ZPP), uz prijedlog da se ta presuda ukine, a podredno preinači u smislu žalbenih navoda.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe članka 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe članka 58. stavak 3. OZ.

 

6. Neosnovano tuženica u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ta presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako ne postoji niti proturječje između razloga pobijane presude i stanja spisa, to ta presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

7. Iz stanja spisa proizlazi da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st.1 ZPP).

 

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih zakonom propisanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvog stupnja i počinjenja relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu cijenjeni.

 

9. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu 1.187,82 eur-a/8.949,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama za isporučenu uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od ožujka 2019. do studenog 2019.

 

10. Prvostupanjski sud je utvrdio iz računa da se odnose na pruženu uslugu prikupljanja otpada te da tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu u obliku cijene za minimalnu javnu uslugu. Propisana je primjena načela "onečišćivač plaća" prema kojem načelu nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivač.

 

11. Tužitelj je tijekom postupka dokazao da je tuženici na temelju veličine poslovnog prostora koji ima 40 m2 dodijeljena kanta od 240 l i ista je temelj za izračun, a poslovni prostor tuženice nalazi se u gradskoj jezgri gdje je tužitelj postavio zajedničke spremnike.

 

12. Odredbom čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'' br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15. – dalje: ZKG) propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik, ako je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

 

13. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica vlasnica nekretnine, za koju joj je tužitelj izdao predmetne račune, tuženica je kao vlasnica nekretnine obveznik plaćanja komunalne usluge.

 

14. Odredbom čl. 33. st.1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13., 73/17.; dalja ZOGO) propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene navedene javne usluge te da način obračunavanja cijene mora biti u skladu s odredbama ZOGO, odredbama uredbe vlade, kao i odredbama Odluke o načinu pružanja javnih usluga, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Također, čl. 33. st. 2. ZOGO propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene javne usluge korisniku usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade.

 

15. Nadalje, odredbom čl. 33. st.4. ZOGO propisano je da davatelj usluge dužan u cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom.

 

16. Dakle, obračun cijene javne usluge se sastoji od dva dijela. Prvi dio obračuna je "fiksni" i kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna je "varijabilni", kojim se osigurava načelo onečišćivać plaća i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge.

 

17. Cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. fiksni dio cijene) potrebno je osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati te kvalitetno i sigurno funkcionirati a obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje kao i sva potrebna materijalna sredstva.

 

18. Struktura cijene javne usluge obuhvaća cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio) i cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio). Cilj popisivanja navedene strukture cijene je bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela "onečiščivać plaća", a da se sa tzv. varijabilnim djelom osigura sama primjena načela "onečiščivać plaća". Pri tom je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-II-2492/2017 od 27. ožujka 2021. godine ocijenio da popisivanje "obvezne minimalne javne usluge" u uredbi kao dio same strukture cijene javne usluge nije u nesuglasju s ustavom i mjerodavnim odredbama ZOGO.

 

19. Kako se tužiteljevo potraživanje odnosi samo na tzv. fiksni dio (obvezne minimalne javne usluge) kojom se, između ostalog, omogućava primjena načela "onečiščivać plaća", kao i da tuženica ne spori da je vlasnica nekretnine za koju joj je ispostavljena naknada, valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi primjenom odredbe čl. 451. st.3. ZPP.

 

20. Žalbeni navodi tuženice predstavljaju tek ponovljene prigovore koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao neosnovanima.

 

21. Odluka o troškovima donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 154. ZPP-a, time da tuženica određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen trošak parničnog postupka, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

22. Slijedom iznijetog, a u skladu sa odredbom članka 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

 

 

U Zagrebu 5. ožujka 2023.

                                                                                                                Sudac:

Tomislav Aralica